Natasa je sebe morala da podseca da je ovo zelela. Crna traka preko njenih ociju nije joj dopustala da ista vidi. Svaki zvuk koji je mogla da cuje u sebi je zato nosio pretnju. Cak i zvuci koje je prepoznavala, ali bilo je mnogo vise onih nepoznatih.

Koza joj se jezila. Obukla se po njegovim uputstvima. On je vodio celu igru od samog pocetka. Takav je bio dogovor. Ona je na to pristala. Ona je to zelela. Pomagalo je setiti se toga. Jer, spisak odece koji je od njega dobila bio je tek prva stvar zbog koje je osetila da joj se lice crveni. Ali poslusala je, igra je bila takva, na to je pristala.

Mrezaste crne carape. To je bila jedna od stavki na spisku. Obukla ih je. Za njega. Ove carape bile su jedini deo odece koji je jos uvek imala na sebi. Sve ostalo morala je da skine, po njegovom naredjenju, pred njim.

Koza joj se jezila, sto zbog svezeg vazduha u prostoriji, sto zbog straha. O, da, straha je bilo. Natasino srce lupalo je tesko i glasno. Svaki zvuk, stvaran ili zamisljen terao ju je da poskoci. Nije mogla nista da vidi kroz povez. Nije mogla da izvuce ruke iz koznih lisica kojima su bile vezane i podignute visoko iznad njene glave. Kada ju je vezao, njen tamnicar je zakacio lisice za metalnu kuku pricvrscenu za lanac ocgledno namenjen u ove svrhe. Zatim je lanac pomocu posebnog mehanizma povukao na gore, povlaceci i Natasine ruke. Onda ju je tako ostavio i otisao.

Morala je da stoji na prstima. Podesio je duzinu lanca tako da je samo prstima i jagodicama stopala doticala pod. Natasa je bila potpuno bespomocna. Natasa je bila potpuno slepa, vezana, bespomocna i uplasena. Cekala ga je da se vrati osluskujuci zvuke koje je proizvodio negde na spratu. Drhtala je. Delom od Hladnoce, delom od straha. Delom od napora da se odrzi na vrhovima prstiju. Natasa je ovo sama zelela. Kada mu je saopstila svoje fantazije on nije nista rekao. Dugo vremena. A onda je dosla lista zahteva. Dugo ju je proucavala boreci se sa sukobljenim emocijama. A onda je pristala. Jer je to zelela. Ponavljala je to sebi.

Ponavljala je to sebi kada su zvuci postali blizi i otvoreno preteci. Prvo skripa kvake pa otvaranje vrata. Teski koraci na stepenistu. Pretrnula je, cekajuci da joj se obrati.

Koraci su se zaustavili. Bio je negde iza nje. Negde blizu nje, cula ga je kako dise. Nije se usudjivala da ista kaze. On, on je bio taj koji ce se njoj obratiti kada bude odlucio.

Poskocila je kada je osetila njegove sake na svojim bedrima. Opekle su je kao vatra. Osetila je kako joj se u glavi vrti, kako joj se bradavice ukrucuju a noge otkazuju poslusnost. Nije ovo ocekivala. Uspeo je da je iznenadi. Sa usana joj se oteo priguseni vrisak.

‘Bojis se?’ Cula je njegov sapat na nekoliko milimetara od svog uha dok su njegove sake pohlepno stezale njenu kozu.

‘…da’, odgovorila je. Grudi su joj se ubrzano podizale i spustale dok se borila za dah. Imao ju je. Imao ju je potpuno u svojoj vlasti. Sada je toga po prvi put postala potpuno svesna.

Cula ga je kako se smeje dubokim, tihim glasom. Njegova desna saka se pope uz Natasina rebra i poce da steze njenu dojku.

‘Pali me tvoj strah’, rekao joj je. ‘Pali me sto si potpuno bespomocna.’ Sada je obema rukama drzao njene dojka i masirao ih kruznim, jakim pokretima prstiju. Natasa se borila za dah. ‘Sada mogu da ti radim sta god hocu, sta god mi se svidi.’

Znala je. Znala je da je u pravu. Bila je potpuno prepustena njemu na milost i nemilost. Voljno mu je predala kontrolu nad sobom onda kada je odlucila da proba svoje fantazije uzivo. Sada je drhtala i pitala se da li je napravila dobar izbor.

‘Budi dobra devojcica i sve ce biti u redu’, rekao je. Pretnja u njegovom glasu prethodila je znacenju. ‘Ako ne buds dobra…’ zastao je. ‘Ako ne budes dobra, vec cu pronaci nacin da te ubedim da radis ono sto ja hocu.’ Stresla se od njegovog vrelog daha na svom uhu. Bio je na svega par milimetara od nje.

‘Da li ti je jasno?’ upitao je.

Natasa klimnu. ‘Da’, rekla je tiho.

‘Nisam te razumeo’ prosiktao je. Njegovi prsti pronadjose njene kao kamen tvrde bradavice i stegose ih. Snazno, grubo. Bolno.

To ju je podsetilo.

‘Da, da, gospodine!’ povikala je uzurbano.

‘Nemoj to da zaboravljas’, rekao je a njegove ruke nastavise da istrazuju njeno telo.

Osecala se… jeftino. Osecala se bespomocno i jeftino i… iskorisceno dok su njegove sake klizile po njenoj kozi. Dodirivao ju je na mestima koja nikada nikom ne bi dopustila da dotakne. Dodirvao ju je gde god je zeleo, kako god je zeleo. Nije mogla da ga spreci, nije mogla da se odbrani ili da mu se otme. Bila je njegova onako kako je on zeleo.

Kada je spustio ruku na njenu zadnjicu i poceo da je miluje, shvatila je da se trese. Nije to bio samo strah. Njegova ruka spustila se nize, otisla na njenu butinu, pomilovala materijal njenih mrezastih carapa. Cula ga je kako duboko dise. Onda je ruka ponovo krenula na gore. Uz njenu butinu, medu njene noge, ka njenim preponama.

‘Rasiri ih!’ naredio je ostro. Poslusala je. Da li je imala izbora?

Natasa je glasno zajecala kada je prstima prodro duboko u nju. Nije bio u pitanju bol. Nije je bolelo. Shvatila je, pomalo postidjeno, koliko je mokra po lakoci sa kojom su njegovi prsti ulazili. Nije bio u pitanju bol, vise stid, iznenadjenje (ali.. znala je da ce ovako biti, zar ne?), osecaj nemoci, osecaj iskoriscenosti. Radio joj je ono sto je zeleo a ona je bila vezana, bespomocna, sasvim na njegovom raspolaganju.

‘Koliko si mokra… Pali te ovo sto ti radim, zar ne?’ pitao je sa nekim zluradim prizvukom u glasu. Nije mogla, nije zelela da mu odgovori. Osecala je kako njegovi prsti ulaze sve dublje u nju, sve dublje, sve jace.

Ostar bol ju je trgao. Njegova ruka ju je pljesnula po straznjici. Koza joj je zabridela a sa usana joj se oteo iznenadjeni, bolni krik.

‘Kada te nesto pitam, ti ces mi odgovarati, da li je to jasno?’ Glas mu je bio cvrst, hladan, preteci.

Zastenjala je. ‘Da..’ A onda se setila. ‘Da, gospodine!’ Progutala je knedlu a onda nastavila. ‘Pali me to sto mi radite, gospodine.’

Ponovo je gurnuo prste u nju, ovoga puta tri prsta, snazno, nestrpljivo.

Natasa je sada glasno stenjala. Pokusala je da se uzdrzi, nije zelela da on cuje kako stvari koje joj radi uticu na nju, ali nije vise mogla da izdrzi. Jednom rukom on joj je gnjecio dojke, stezao i uvrtao nabrekle, tvrde bradavice. Drugom je radio gore-dole, prodiruci prstima sve brze i sve dublje u nju. Osecala se iskorisceno, upotrebljeno, ovo sto joj je on radio nikada nikome nije dopustila. Osecala se kao…

‘Kurvetina!’ Rec joj je zaparala usi. ‘Kakva si ti kurvetina, Natasa, iz tebe samo curi!’

Ne… Ne… ona nije bila… Ona nije bila… Ali tako se osecala. On je ucinio da se tako oseca. On, njegovi prsti i njegove reci. A njeno… njeno telo, ono je imalo sopstvenu volju.

Vrtela je kukovima glasno stenjuci, vrtela je i nabijala se na njegove prste, docekujuci njegove ubode, pokusavajuci da sebe dovede do orgazma. Stid ju je prozdirao ali o tome ce razmisljati kasnije. Sada je samo zelela da svrsi, da svrsi u njegovim rukama, na njegovim prstima, da svrsi za njega, za svog gospodara.

A onda, odjednom, njegovi prsti su izasli iz nje, ostavivsi je da dahce i vrti kukovima u prazno.

‘Natasa, Natasa…’ smejao se. ‘Vidim da ti se ovo dopalo. Zaista si prava kurvetina.’

Njegove reci su je vredjale. Ona nije bila… Nije bila to sto je on govorio. Ali sada nije mogla da razmislja o tome, ne sada. Sada joj je bilo potrebno oslobodjenje, bio joj je potreban orgazam.

‘Gospodine’, zacvilela je. ‘Gospodine, molim Vas…’

Nasmejao se, sada jos glasnije.

‘Sta, Natasa, sta?’

‘Gosodine, treba mi… Molim Vas…’

Nije mogla da se natera da mu sve kaze. Uostalom, znao je. On je znao.

‘Treba ti?’ Zvucao je iznenadjeno. ‘Sta ti treba, Natasa? Sta jednoj kurvi najvise treba? Kazi mi!’

Terao ju je da to izgovori. Osecala je kako joj lice gori od stida. Nije mogla, nije mogla to da kaze…

A medu nogama joj je gorelo.

‘Treba mi… da svrsim…’ prosaputala je porazeno.

Ponovo joj je prisao veoma blizu.

‘Znam to Natasa. To se lako vidi kada te covek pogleda. Ali hocu da mi kazes sta ti je potrebno da svrsis. Reci mi!!’

Poslednje reci je izgovorio glasnim sapatom pravo u njeno uvo. Instinktivno je uzmakla i zamalo izgubila tlo pod nogama.

‘Ne…’ prosaputala je.

Ostar bol na njenoj straznjici. Osetila je kako joj koza gori od udarca.

‘Tu rec moras da izbrises iz recnika. Da te cujem: sta ti je potrebno?’

Cutala je, pokusavajuci da dodje do daha. Ponovo ju je udario, pa jos jednom, ovog puta njegovi prsti samarali su njene dojke.

‘Brzo!’ viknuo je. ‘Brzo mi reci!!!’

Nesto se u Natasi prelomilo. Nije to bio bol niti strah koliko ponizenje i svest da je pred njim potpuno bespomocna.

‘Treba mi… vas kurac.’ prosaputala je, porazena i postidjena. Osecala je kako joj grudi i straznjica bride od udaraca, osecala je kako joj se oci pune suzama od stida, ali osecala je i kako joj niz butine cure sokovi strahovitog uzbudjenja.

On nije nista odgovorio. Umesto toga, cula ga je iza sebe kako se svlaci. A onda ponovo, njegove ruke na njoj. Njegova velika saka obuhvatila ju je oko vrata. Pribio se uz nju i govorio joj na uvo.

‘Znam da ti treba kurac. Znao sam to od prvog momenta kada sam te video. Ali zeleo sam da cujem kako to izgovaras, da to sebi i meni priznas. Sada ces ga dobiti. Sada cu da te jebem onako kako te niko nije jebao u zivotu. Sada cu da te jebem kao kurvetinu’

Natasa se tresla. Da joj ruke nisu bile cvrsto vezane ne bi bila u stanju da se odrzi na nogama. Grlo joj se steglo od stida i straha a povez na ocima natapao se suzama. Ali dole… Dole je bila sve vrelija, sve vlaznija. Kasnije ce imati vremena da mrzi sebe zbog toga.

Njegove snazne ruke je dohvatise. Osetila je kako joj siri noge, kako je namesta da bi mogao da prodre u nju. Otpozadi, proletelo joj je kroz glavu. Kao kurvu, bas kao kurvu.

Usao je u nju grubo, bez neznosti ili pripreme. Jer je znao. Znao je da joj ni jedno ni drugo sada nisu bili potrebni. Bilo joj je potrebno samo njegovo meso u sebi. I dao joj ga je.

Dahtao je glasno, opsceno dok je gurao sve dublje i dublje u nju. Bio je veliki, bio je jako tvrd. Drzao ju je rukama za kukove i navlacio na svoj ud. Natasa je glasno stenjala. Nikada je niko nije uzeo na ovaj nacin. Nikada nikom ovako nesto ne bi dopustila. Stidela se sebe, stidela se sto je dozvolila ovom muskarcu da je uzme ovako, na nacin primeren prostitutkama sa ulice. Ali pre svega, stidela se sebe sto joj je utroba gorela od strasti. Sto je i sama mesala kukovima i gurala se na njegov ud. Sto je uzivala u osecaju bespomocnosti i ponizenja.

‘Uh, kurvice, kako si vruca, nisam verovao da ces biti ovako napaljena. Svidja ti se moja kurcina, jel’ tako?’

Njegove reci su je vredjale, bolele, ali njegove reci su zahtevale da mu odgovori.

‘Da, gospodine’, mucala je izmedju jecaja. ‘Da.. dajte mi Vasu kurcinu!’

Zarivao se u nju sve jace. Osecala je njegove testise kako odskakuju od njene straznjice, osecala je njegov glavic na samom grlicu svoje materice. Bio je u njoj sasvim do kraja.

‘Reci mi’, naredjivao je dahcuci. ‘Reci mi da volis moj kurac.’

Nije bilo svrhe protiviti se. Natasa ionako nije vladala svojom voljom u ovom trenutku.

‘Volim ga’, jecala je. ‘Volim Vas kurac, dajte mi ga… do kraja!’

Njene reci su i njega podstakle da se u nju zariva jos jace. Dohvatio ju je za kukove, odigao je potpuno sa poda i snazno navlacio na svoj ud. Natasa je vikala, molila da je rasturi, dok joj je utroba gorela.

Orgazam ju je pogodio snazno, nemilosrdno, popeo joj se iz utrobe, uz ledja, kroz kicmu, terajuci misice da se stezu i opustaju. Tresla se u naletima grceva, jecala je glasno, mlateci glavom levo i desno dok joj je kosa letela preko lica. Pred ocima je videla tacke bele svetlosti dok je otvorenih usta pokusavala da udahne vazduh koga nikako nije bilo dovoljno.

Proslo je nekoliko trenutaka dok je pokusavala da izroni iz guste, tamne tecnosti u koju je potonula. Proslo je nekolko trenutaka dok nije shvatila da on vise nije u njoj, da ponovo stoji na svojm nogama, da joj je telo potpuno mokro od znoja. Da cuje zvuk mehanizma. Lanac se spustao.

Njegova ruka na ramenu naterala ju je na kolena.

‘Dole, Natasa, hocu da klecis ispred mene’.

Da li je bilo nacina da ga odbije?

Spustila se na kolena, ruku i dalje iznad glave, i dalje vezanih za lanac. Shvatila je da se u ovom polozaju oseca jos bespomocnije, jos izlozenije. Stao je ispred nje.

‘Hajde da vidimo koliko si ozbiljno mislila ono sto si rekla. Da vidimo koliko ZAISTA volis ovaj kurac. Otvori usta!’

Njegovo naredjenje ostavilo ju je bez daha. Ne.. Ne, to nije mogla. Ne…

Osetila je kako ju je uhvatio za kosu. Onda je zarezao u njeno lice.

‘Nemam previse strpljenja za tvoja premisljanja, Natasa. Rekao sam ti da otvoris usta!!!’

Ne… Ne…

Drhteci, Natasa je otvorila usta

Autor: Fenris

Belo vino
Natasa 2