Rano jutro u tek otvorenom kafiću „Time aut“ bilo je malo gostiju. Tek dvojica dokoličara koji su uz kavu listali dnevne novine i ja. Naručio sam kavu i otišao u pokrajnju prostoriju gdje su nalazili fliperi, aparati za igru i pikado. Ispijao sam kavu i igrao fliper svako malo pogledavajući kroz mutni izlog na ulicu. Nisam znao točno kada ali znao sam da će se uskoro pojaviti ispred ili u kafiću pojaviti Zlatko. No koliko god se trudio da mi Zlatko ne promakne ipak ga nisam uočio sve dok se nije pojavio na ulazu u salu.

Zlatko je bio svježe obrijan, lijepo odjeven i djelovao je jako ozbiljno i strogo. Volio sam taj njegov strog izgled koji me na neki neobičan način plašio i uzbuđivao mada sam dobro znao da je namješten. Zlatko je uživao igrati ulogu strogog i dominantnog muškarca a ja sam oduvijek volio baš takve muškarce. Nije progovorio niti riječi ali ja sam znao da istog trenutka moram prekinuti igru i izaći s njim.

Klimnuli smo u znak pozdrava konobarci zabavljenoj pranjem čaša i izašli na ulicu. Šutke sam išao uz Zlatka. Dobro sam znao pravila igre. Ne smijem ništa pitati ili bilo što govoriti sve dok se on meni prvi ne obrati. Jedino što sam znao da je to da Zlako nema previše vremena ali isto tako sam znao da je usprkos tome smislio nešto vruće.

Dan je obećavao biti lijep i sunčan. Bilo je kasno proljeće no zbog kiše koja je padala nekoliko dana jutro je bilo malo prohladno. Brzim koracima išli smo kroz naselje između zgrada. U to doba nije bilo mnogo prolaznika. Uskoro smo stigli u blizinu zgrade gdje smo stanovali. Zlatko mi je rukom dao znak da stanem. On se zaputio preko travnjaka uz bočni zid naše petrokatnice. Stao je gledajući prema parkiću koji se nalazio između naše i susjedne zgrade. Mahnuo mi je rukom da priđem. Parkić je bio pust.

Došli smo do stražnjeg ulaza u našu zgradu. S te stražnje strane nije bilo zvona niti su se vrata mogla otvoriti portafonom. Otvarala su se isključivo ključem, osim toga malo tko je koristio taj ulaz. Zlatko je otključao i otvorio vrata. Sačekao je da uđem i ponovo ih zaključao. Kratki hodnik vodio je do hodnika iz kojeg se desno kroz masivna, staklena, leptir vrata ulazilo u prizemlje gdje se nalazilo stubište i lift. Lijevo su bile tri stepenice kojima se silazilo u suterensku prostoriju koju smo zvali „zajedničko spremište“.

To spremište služilo je za ostavljanje bicikla, lopata za snijeg a služilo je i za privremeni smještaj starih djelova namještaja, auto guma i alata. Zimi su neki od stanara tu sušili rublje. Zlatko je otključao vrata spremišta i nakon što sam ušao zatvorio ih je naslonivši se na njih. Otvorio je torbu koju je do tada nosio preko ramena i prije nego sam vidio sadržaj torbe kratko mi je rekao; „Skidaj se!“- Upitno sam ga pogledao nastojeći shvatiti što je sad smislio. Ponovio je da se skinem i da požurim.

Ubrzo sam posve gol stajao ispred Zlatka. Osjećao sam se nelagodno jer mogao se pojaviti bilo tko od stanara želeći ući u spremište. Znao sam da je većina stanara na poslu ali uvijek je bilo onih koji su iz bilo kojeg razloga doma, uključujući umirovljenike ili klince. Tek tada je Zlatko iz torbe izvukao samostojeće crne čarape i štikle. Tražio je da to sad odmah odjenem na sebe. Sada dok sam gol u samostojećim čarapama i štiklama stajo na sred spremišta nelagoda i strah da se netko ne pojavi postali su još izraženiji. Zlatko je glasno primjetio da sam se preko zime udebljao ali da mu to ne smeta jer više voli deblje drolje od onih mršavih.

Došlo mi je da prekinem ovu igru ali znao sam da moram poštovati dogovor i da Zlatku ne smijem proturiječiti. Jeza me prošla kada je Zlatko otvorio vrata i pogledao u hodnik prema staklenim vratima. Uzeo me za ruku i izveo na hodnik. Naredio mi je da se popnem uz one tri stepenice. Tresao sam se, što od prohladnog jutra ali više od nervoze i straha. Od stepenica pa do staklenih vrata bio je prostrt stari tepih. Zlatko mi je naredio da kleknem i da se naguzim.

On je stajao na dnu stepenica i izvukao je kurac iz hlača. Nagnuo se naprijed i lijevom rukom gladio moje dupe dok je desnom rukom drkao kurac. Govorio mi je kako sam njegova pokorna kuja i kako me obožava baš zato jer sam takva drolja koja bespogovorno izvršava sve njegove želje. Pitao me zašto drhtim. Šutio sam a snažna pljuska zvonko je odjeknula u praznom prostoru hladnog hodnika. Druga pljuska odjeknula je još jače.

Popeo se za dvije stepenice i nagnuo se naprijed. Osjetio sam glavić njegova kurca kako me udara po dupetu. Opkoračio me kao da će me zajahati no on je spustio ruke ispod mene prstima me primivši za bradavice na sisama. Zavrnuo mi je bradavice i glasno sam viknuo zbog boli koju mi je nanio.

Negdje gore čulo se lupanje vratiju i srce mi je brže zakucalo. Zlatko nije reagirao. I dalje je drkao svoj kurac stojeći iza mene. Strepio sam od bojazni da netko ne naiđe ali istovremeno sam bio uzbuđen. Mješavina straha i uzbuđenja uzrokovala je lučenje enormne količine adrenalina.

Zlatko mi je kažiprstom i palcem lijeve ruke raširio šupak… Kurcem je gotovo doticao ulaz u moju guzu prije nego ga je obilno zalio spermom. Rukama je raširio moje guzove gledajući kako mi se niz šupak cijedi njegova sperma. Ponovo su negdje zalupila vrata nečijeg stana ali ovaj puta bliže nego ranije. Dlanom mi je raspalio još jednu pljusku po dupetu i rekao neka uđem i odjenem se.

Nastojao sam se odjenuti što brže još uvijek strepeći od mogućeg dolaska nekog od stanara. Zlatko je čarape i štikle vratio nazad u trobu. Izašli smo iz spremišta i liftom se popeli do Zlatkovog stana. Sačekao sam nekoliko minuta ispred vrata. Zlatko je izašao i pružio mi torbu. Znao sam da ju je napunio raznim erotskim rubljem, haljinama i štiklama. Rekao mi je da se u torbi nalazi kuverta, te da je unutra potanko opisao kako da dođem do mjesta i kuće gdje ga trebam dočekati. Znao sam da me ovaj vikend, koji ću provesti sa Zlatkom, čeka žestoka tortura i dresura. Ovo u spremištu je bila samo uvertira.

Autor: sasha

Kako me Marinko odlučio kazniti
Kako sam postao poslušna kuja ljubavniku moje mame