Radim u bolnici – Odeljenje za spermograme i vaginalne sekrete. Već četvrtu nedelju za redom mi dolazi jedan fini gospodin koji se jako stidi i ne uspeva da mi ostavi uzorak. Pričam sa njim uvek opušteno, ne bi li mu bilo lakše. Tako smo se malo i upoznali. Ali iako vidim da je postao relaksiraniji u mom društvu, i dalje nisam od njega uspela da dobijem uzorak. Svaki put mu kažem da je u redu, da ne brine, da ćemo naredne nedelje obaviti posao. On se postiđeno nasmeši i ode.

Od pola 10 do 10 ujutro nam je pauza. Ja onda obično uzmem jedan ljubavni roman da ga čitam uz kaficu. I što više čitam – a to traje jer me stalno prekidaju kad sam na pauzi – ovaj frajer što mi uzaludno dolazi za spermogram počinje da mi liči na junaka iz tog romana.

Dobila sam danas puno posla, više od 50 sekreta , da ih ofarbam i pogledam pod mikroskopom. Ne stajem celog jutra, uh , jedva čekam pauzu. Da skuvam kafu, da uživam u mom ljubavnom štivu. Da pobegnem malo od stvarnosti. Junakinja romana je očarana nekim likom koji joj je dalek. Pitala ga je, stidljivo, da budu prijatelji. Šta li će biti dalje ?

Gledam na sat, evo sad će pola 10. Kuvam kafu u kuvalu i vadim roman iz fioke. Eeeeh! Znala sam , zaljubila se u njega a toliko se bojala toga, toliko pričala o prijateljstvu. Odjednom, neko mi kuca na vrata. Kao i uvek.

E, jebem ti pacijente, mislim u sebi, uvek kucaju kad je pauza. Ali onda kad otvorim vrata, raspoloženje mi se menja. Ooooo kakvo iznenađenje, pomislim dok mi se usne šire u osmeh. Pa to je onaj fini gospodin sa naočarima. To već sve menja. Sa njim mi je uvek mi je veoma prijatno da ćaskam. I više nego prijatno. Ponašam se kao tinejdžerka pored njega. Vrtim prstima dugu plavu kosu. Trepćem ubrzano. Disanje mi se ubrzava i moje velike sise počnu da se dižu i spuštaju, a što mi je najsramnije, i bradavice mi se ukrute i kao da gledaju pravo u njega. Dopada mi se, naravno da mi se dopada. Visok je, jako je fin i ta njegova stidljivost me neodoljivo pali. Već sam više puta razmišljala kako bih mu rado pomogla sa tim problemom davanja uzorka koji ima, ali se nisam usuđivala da mu išta predložim.

Pogledao je u moje duge noge u crnim najlonkama i suknjicu malo iznad kolena. O ne, pomislila sam, isprativši njegov pogled, garant će se opet postideti i onda ništa od uzorka ni danas. Kako da ga opustim, zapitala sam se. Muči se već čovek i mada volim što mi dolazi svake nedelje, ako se ovako nastavi on se jednom naprosto neće pojaviti.

„Vi ste na pauzi?“, pitao je brižno a njegov duboki glas me je pomilovao. Kakva je to vibracija u tom glasu kad mi gaćice od njega odmah postaju mokre, pitala sam se.

„Ma nema veze. Primiću vas. Čitam neki bezvezni roman uz kafu. Ništa posebno.“

„Sačekaću ja ako treba“, rekao je brzo, „Nije fer da Vam oduzimam od pauze“, ali ja sam ga uveravala da je sve u redu.

„Za vas ću ja rado da prekinem pauzu“, nasmešila sam se. On je malo pocrveneo, ali videla sam da mu prija što se oseća posebno.

Ćaskala sam da ga opustim.

„Setila sam se nečega. Mogu da vam pomognem ako mi dopustite. Mislim, sa tim davanjem uzorka.“

On me je pogledao sa mešavinom ljubopitljivosti i straha. Znala sam koliko mu je teško što pred istom ženom već četiri puta pokazuje da ima problem sa postizanjem erekcije, znala sam da ga je užasno stid, ali i želela sam da oseti da nema čega da se stidi i da sam ja tu da pomognem.

„Kako mislite?“, upitao je na kraju tiho, gledajući u mene, u moje noge, grudi, ali ne usuđujući se da me pogleda u oči.

„Muženje prostate!“, izbacila sam, puna entuzijazma.

Pognuo je glavu i ćutao. „Pa… možemo probati. Ako vi mislite da je to način…“, procedio je. „Priznajem da me je stid što uopšte vodimo ovakav razgovor…

„Ma, nemojte ništa da se brinete. Učili su nas to u školi.“, rekla sam samouvereno. „Ja sam profesionalac. Videćete da će sve biti u redu.

On je klimnuo glavom i od stida ništa više nije govorio. Bio mi je jako sladak tako posramljen, taj muškarac lepih manira i lepog glasa.

„Skinite se i nagnite se preko stola“, zacvrkutala sam kao da je ovo najrutinskija stvar koju radim svakog dana. „Evo samo da zaključam i da uzmem moju kremu.“

Polako sam se okrenula prema njemu, terajući samu sebe da usporim disanje, svesna koliko mi srce jako udara. On je bio crven u licu a tek je otkopčavao kaiš.

„Videćete, uspećemo ovaj put“, rekla sam mu ohrabrujuće, ali on se očigledno jako snebivao da se predamnom svuče.

Prišla sam mu i otkopčala šlic i svukla farmerice i bokserice. Ćutao je. Mislim da nije ni disao u tom trenutku. Imao je duge, vitke noge, ne previše dlakave. Trudila sam se da ne gledam u njegov opušteni penis da mu ne bude neprijatno. Pažljivo sam ga namestila preko stola. On je samo ćutao.

Navukla sam bele, tanke, kratke rukavice, namazala sam prste kremom i drugom rukom lagano raširila njegove guzove. On se trgao kada me je osetio ali ja sam mu samo umirujuće prošaputala: „Opustite se, nemate ništa da brinete.“

Počela sam da mu masiram anus kružnim pokretima sa dva prsta, lagano, bez žurbe da se malo opusti mišić. Priznajem da sam uživala u njegovoj maloj guzi . Uh, da mi nije pacijent, pomislila sam, tako bih mu polizala taj mali otvor. Od cele ove situacije, bradavice su mi se stvrdle i crveni grudnjak me je počeo jako žuljati.

Pošto su vrata bila zaključana, kako bi on bio što opušteniji, mogla sam da se sva prepustim masiranju mog šarmantnog gospodina. Već posle minut ili dva mu je anus omekšao. „Vidite da nije strašno“, rekla sam mu, a on je samo prošaputao nešto nerazumljivo. Bio mi je tako sladak tada, taj odrasli čovek koji je sada crveneo dok mu sisata, dugonoga bolničarka dodiruje to najintimnije, najsramnije mesto.

Ubacila sam mu jedan prstić unutra. Osetila sam kako mu se celo telo trznulo i kako je stisnuo guzu. Od tog osećaja, kako njegov sfinkter steže moj prst sam ispustila nekoliko kapi u gaćice.

„Jel’ vas boli?“, upitala sam nedužno.

„…malo…“ procedio je. Ja sam se nasmejala.

„Ma, hajdete,“ rekla sam, „vi ste veliki dečak, ovo za vas nije ništa, a videćete sad kako će vam se guza otvoriiti i kako vas ništa neće boleti.“

Promrljao je „da, gospođice“, sigurno se gušeći od stida, ali primetila sam da je penis počeo da mu se ukrućuje. Mmmm! Lepo! Prijam mu! Nasmešila sam se i nastavila da ga nežno jebem jednim prstićem. Drugom rukom sam ga mazila po guzi, da se opusti, da mu bude lepo, da zna da pazim na njega, da ga neću povrediti.

„Sad vas više ne boli?“, pitala sam.

On je šumno disao. Odgovorio je sa malo zadrške:

„…ne… samo je… čudno…“

„Ne brinite ništa“, rekla sam ubedljivo. „Ovo je standardna procedura.“

On je klimnuo glavom a onda odjednom pitao:

„Radili ste to i drugima? Drugim pacijentima?“

Pravila sam se da ga ne čujem, počela da pravim kružne pokrete prstom. On je nevoljno zastenjao a ja sam usporila pokrete. Nisam htela da ga boli. Pičkica mi je pulsirala. Kukovima sam mrdala malo levo-desno da bi mi mokre gaćice bar malo trljale klitoris.

Bože, kako bih ga lizala, pomislila sam. Kako bi mu bilo lepo… Ali to ne bi bilo profesionalno sa moje strane, podsetila sam se.

Penis mu se sada već bio ukrutio, ali mu je i čmarić postajao još mekši. Nasmešila sam se i počela unutra da guram i drugi prst. On je sada glasno zastenjao ali nije ništa rekao.

„Boli vas?“, pitala sam sa osmehom.

„Ne…“, tiho je odgovorio. Klimnula sam.

„Sad tražim prostatu,“ rekla sam mu i prstima počela da radim dublje, jače. On je ponovo počeo da stenje kada su moji prsti počeli da ga jako otvaraju.

„Boli?“, pitala sam šapatom.

„Ne“, šaputao je u odgovor, a zatim jedva čujno dodao „lepo mi je…“

Nasmejala sam se tiho:

„Pa to sam i htela, da se opustite, da se opustite i ništa ne brinete. Vidite da je sad erekcija postignuta. Rekla sam Vam da ćemo danas uspeti.“

„da, gospođice“, samo je odgovorio a ja sam sa dva prsta ušla duboko u njega i nežno, polako počela da radim na dole, milujući mu prostatu.

Njegova reakcija bila je trenutna i eksplozivna. Počeo je da stenje od zadovoljstva, tako glasno da su ga sigurno mogli čuti i u hodniku. Telo mu se trzalo ali sam ga ja jednom rukom blago pritiskala da se ne bi odizao od stola.

„gospođice…“, zajecao je, a ja nisam prestajala. „Gospođice! Šta mi to radite?“

„Samo se opustite i budite tihi“, prošaputala sam, „ne mora ceo dom zdravlja da čuje šta ovde radimo. Mi našim pacijentima garantujemo privatnost i diskreciju.“ Nastavljala sam da mu laganim, nežnim pokretima mazim prostatu a on je nekontrolisano stenjao i radio kukovima, očigledno uživajući.

„gospođice…“, stenjao je, „gospođice…“

Jako sam želela da ga poljubim, da mu kažem kako mi je divno što tako uživa ali sam i dalje morala da igram ulogu profesionalca. Nije bilo lako jer je iz mene sve curilo, gaćice su mi se usekle između usmina, pritiskale mi klitoris. Gledala sam njegov ukrućeni ud, mislila kako bi mi trebalo samo malo da se nabijem na njega…

Ali ko zna kako bi moj stidljivi pacijent na to reagovao… Nisam želela da rizikujem a uostalom uživala sam i ja gledajući ga kako se nekontrolisano nabija na moje prste, slušajući kako jeca od zadovoljstva.

Onda sam se spustila na kolena i ne vadeći prste iz njega drugom rukom ga uhvatila za penis. Bio je tvrd kao kamen, nabrekao do prskanja. Jako sam ga stegla i krenula da radim rukom napred-nazad.

Mislim da je počeo da svršava već posle tri sekunde. Zapravo, mislim da je svršavao već i samo sa prstima u guzi a da sam mu sad rukom tek pomogla da i ejakulira. Prskao je jako, izbacujući obilne mlazeve sperme pravo u staklenu posudu koju sam podmetnule. Sperme je bilo jako, jako mnogo a guza mu se tako slatko, tako moćno stezala oko mojih prstiju. Stenjao je, glasno, bez kontrole, ponavljao „gospođice, gospođice…“.

***

Moj pacijent je bio crven kao ruža kada smo završili i dok se oblačio gledao me je sa smešom obožavanja i zbunjenosti. Ja sam bila sva zajapurena, oznojenih sisa, vlažne pičke, ali u tom trenutku nije moglo ništa više da se uradi, već su na vrata lupali novi pacijenti.

On je izašao, gledajući me sve vreme u oči a ja sam pomislila da moram da izdržim još nekoliko sati do kraja smene, a da su mi bradavice tvrde kao kamen, gaćice mokre kao da sam se upiškila, da mi treba makar pet minuta da odem u toalet i da se pomazim… A pacijenti su navirali…

Sutradan ujutro, još pre pauze, na vratima mi se pojavio momčić, cigančić od možda sedam godina. Pitao je jesam li ja sestra Iva i kada sam potvrdila, predao mi mali koverat. Pomazila sam ga po kosi i dala mu sitninu koju sam imala u novčaniku.

Pisamce sam otvorila čim sam imala prvi slobodan trenutak. Srce mi je lupalo kao ludo jer sam znala, bila sam sigurna od koga je. Naravno, znala sam ja kako delujem na muškarce, sa mojim velikim grudima, plavom kosom, dugim nogama, često sam dobijala poklončiće od pacijenata, čokoladice, cveće, mnogi su mi, kao u šali, tražili broj telefona iz ovog ili onog rzaloga, ali samo jedan od njih bi mi napisao pismo, naravno.

I jeste, naravno, bilo je od njega. Stidljivo i uredno i tako milo. Objašnjavao je da nema ni moju mejl adresu ni broj mobilnog a da na službeni telefon nije mogao da zove jer je stvar bila suviše intimna, pa je tako posegao za ovim arhaičnim medijumom. Pisao je kako oseća prema meni veliku zahvalnost, izmešanu sa stidom što je sve ispalo kako je ispalo i što na kraju nije ništa ni rekao, niti se zahvalio. Ostavio mi je svoj broj telefona uz molbu da mu se javim ako poželim da mu dam priliku da mi pokaže zahvalnost. Pominjao je odlazak na večeru, stidljivo, sve vreme sugerišući da ja to najverovatnije neću prihvatiti ali da on ne može da ne ponudi, da se oseća postiđeno što mi nije ničim uzvratio na, kako je napisao „divnom, profesionalnom i ljudskom odnosu“ koji sam prema njemu ispoljila.

A ja sam samo mislila kako bih se jebala sa njim.

***

Večera jeste bila lepa, i šetnja pored reke takođe i kada je on hteo da se oprosti i poželi mi laku noć, morala sam da ga uhvatim jako i poljubim tako snažno da smo oboje zamalo izgubili ravnotežu. Bili smo u njegovom stanu deset minuta kasnije a on je klečao između mojih nogu i jezikom me izluđivao. Ja sam ga mazila po kosi i disala glasno i govorila kako mi je lepo a on je to radio sporo i dugo i vlažno i tako nežno da sam svršila iznenadivši i samu sebe.

Ali nismo tu stali, bila sam tek počela da uživam. Skidala sam odeću sa njega i sebe istovremeno a on je posramljeno pognuo glavu jer mu je penis još bio opušten. Nasmejala sam se i počela da ga ljubim šapućući mu da ne brine, da će sve biti u redu, da ćemo sad voditi ljubav onako kako sam nedeljama fantazirala. Uzvraćao mi je strastveno, govorio mi da sam predivna, da se zaljubio u mene još kada me je prvi put video, da nikada nije sanjao da će moći, smeti da me dodirne.

Mazila sam ga po grudima, po stomaku, dirala mu meki penis i lepe, obrijane testise, a onda sam rukom zašla dublje i osetila kako je vruć, kako je znojav tamo, između.

Lizala sam mu bradavice i govorila mu koliko me pali dok sam mu prstom nežno ulazila u guzu a on je stenjao i ponavljao mi da ga izluđujem, da mu nikada nije bilo ovako lepo.

Spustila sam se niže i uzela njegov ud u usta. Radila sam istovremeno prstom u njegovom rektumu i ustima na glaviću i naravno da reakcija nije izostala. Posle nekoliko minuta bio je strašno tvrd, ali ja sam ga samo nežno ljubila i lizala, ne želeći da ga prebrzo dovedem na ivicu. Kada god bih podigla glavu susrela bih se sa njegovim pogledom a on bi mi prošaputao da me voli.

I kada je ušao u mene, dok sam ležala na leđima, kada je njegov penis raširio moju pičkicu, kliznuo po mojoj vlažnosti i ja sam počela nekontrolisano da stenjem. Mislim da smo se tucali samo dva minuta jer smo oboje bili strašno, previše napaljeni od tolikog čekanja. Kada mi je prošaputao da ne zna koliko će još moći da izdrži jer ga izluđujem, šapnula sam mu da svrši u mene, da ću svršiti čim osetim njegove mlazeve u sebi, čim ga čujem.

I tako je i bilo. Oboje smo stenjali, nekontrolisano, od ogromnog uživanja, svršavajući zajedno, znojavi, vreli. I nismo se odvojili ni kada je bilo gotovo. Ljubio me je i šaputao, a ja nisam ni slušala reči, samo uživajući u njegovom glasu i dahu…

Autori: ivafoto, Fenris

Ispovest medicinske sestre
Bazen