Muškarac u bioskopu je gledao u nju, sada je u to bila sigurna. Nije pratio film, gledao je u njene noge. A kada mu je ona uzvratila pogled, to je shvatio kao odobravanje, kao poziv da se premesti na prazno sedište baš do nje.

Srce joj je udaralo toliko glasno da nije ništa mogla da čuje. Film je odavno prestala da prati. Uostalom u bioskop i nije išla zbog filmova, mada to sebi nije otvoreno priznavala. Govorila je kolegama i prijateljicama da joj posle razvoda prija da radi sve one stvari koje nije mogla u braku, da sebi ugađa na sve moguće načine. Da ide u duge šetnje, da sluša muziku koju voli. Da dugo čita. Da odlazi u bioskop, sama, da bi gledala filmove koje je sama izabrala.

Ali dve godine, dve godine, Ema, rekla bi povremeno sama sebi pred spavanje. Pod tušem. U bioskopu, dok bi sedela sama u zadnjem redu. Dve godine. Dve godine sam sama.

Nije znala da može toliko da izdrži bez seksa. Ne da je sebe smatrala nezasitom ili promiskuitetnom, pa za deset godina braka nije ni jednom pomislila da prevari muža iako je njihov seks bio sve ređi i sve manje uzbudljiv. Ali prijalo joj je, svaka intimnost sa mužem joj je prijala čak i kada joj je postalo jasno da je samo ona ta koja se trudi, koja mu ugađa, koja ulaže napor da napravi atmosferu, da upali sveće i pripremi vino, da ga iznenadi novim vešom koji je kupila samo za tu priliku. Govorila je sebi da se na intimnosti mora raditi, da brak zahteva ulaganje.

Govorila je to sve dok joj nije postalo jasno ono što su svi njihovi prijatelji izgleda znali pre nje, ali niko nije imao srca da joj otvoreno kaže. Razvod je prošao brzo, bolno ali brzo i prvih nekoliko meseci joj se gadila i pomisao na seks, na muškarce. Dve godine, dve godine je on jebao njenu najbolju drugaricu, dve godine su se njih dvoje njoj smejali iza leđa. Dve godine.

Dve godine nije imala seks i kada je muškarac u bioskopu spustio ruku na njenu butinu, nije uradila ono što je mnogo puta do tada uradila kada su neznanci pokušavali da iskoriste to što negovana, lepa četrdesetogodišnjakinja u bioskopu sedi sama. Nije ustala i besno istrčala iz bioskopa. Nije zgađena sama sobom otišla kući da se plačući tušira i masturbira pod mlazeviam tople vode.

Nije mu čak ni sklonila ruku. Samo je nastavila da gleda u pravcu platna na kome su se događale stvari koje više nije mogla da razume, da poveže.

On je izgledao pristojno, možda je to bilo ono što je stvari činilo drugačijim, izgledao je pristojno, lepuškasto, koliko je mogla da vidi u mraku. Nije izgledao kao manijak koji spopada usamljene žene u bioskopu. Srce joj je udaralo kao ludo jer, naravno, nije mogla da zna ko je on, kakav je, da li je zaista pristojan ili opasan, ali nije mu sklanjala ruku i kada je počeo polako da se penje uz njenu butinu, da joj zadiže haljinu, okrenula se prema njemu.

Naravno da je bila zbunjena. Naravno da nije znala šta da radi.Nagla se prema njegovom licu, htela je da ga poljubi. Samo joj je to palo na pamet, kao nekoj klinki, kao nekoj srednjoškolki. U tom trenutku, on je uhvatio njenu ruku i položio je na svoje pantalone. Ema se prepala kada je osetila koliki mu je.

Njen muž je imao prosečan i njoj je njegova veličina uvek odgovarala, govorila je svojim prijateljicama. Neke od njih su se smeškale i govorile joj da ne zna šta priča dok ne isproba nekog stvarno velikog. Ema im je uzvraćala da nije mala i neiskusna i da je bila i sa drugim muškarcma pre svog supruga.

Ali sada, dok je refleksno, gotovo hipnotisano stezala nabreklu komadinu mesa kroz štof, shvatala je o čemu su pričale.

Nisu razmenili ni reč. Ema mu je stezala i drkala ogromnu kurčinu preko pantalona, a on je nastavio da zadiže njenu haljinu i napreduje prema njenim preponama.

Kada je shvatio da ona na sebi ima unihop, kao da je razočaran zastao. Glupača, pomislila je. A onda se postidela. Nije zbog toga došla u bioskop. Nije zbog toga sama došla u bioskop.

Glupača. Glupača. Šta je htela? Šta je htela?

Bez razmišljanja, bez oklevanja počela je da mu otkopčava pantalone. On nije mogao prstima da prodre do nje, ali ona je mogla. Mogla je da dođe do njegovog uda, mogla je posle dve godine da oseti nabreklo meso u svojim rukama.

Nije razmišljala, nije oklevala, nije ništa govorila. Nije se osvrtala po ionako praznoj sali. Izvadila je ukrućeni kurac iz pantalona i drhtavom rukom počela da ga steže i nadrkava.

On je disao duboko, šumno, ali se nije pomerao, prepustio je ovoj nepoznatoj ženi da vodi igru, da zadovolji svoju očajničku glad za kurcem. Ema mu je drkala kao luda, drhteći od straha da će neko naići,da će ih videti, da će se svetla u sali odjednom upaliti a ona biti uhvaćena na delu. Nikada ne bi pristala na ovako nešto da su razmenili imena, da su jedno drugom mogli zaista da vide lica. Polumrak bioskopa ju je pretvorio u neku drugu ženu, ženu koju nije poznavala.

Osećala je da je muškarac blizu i ubrzavala drkanje. Nije bila nežna, kako je i mogla biti posle dve godine apstinencije? Pljunula je nekoliko puta u svoju šaku da je nakvasi i nastavljala da mu jako navlači kožicu. On se sada grčio u stolici, disao duboko, susprezao očiglednu potrebu da zaurla. Ema mu je kurčinu stegla svom snagom i cimala kožicu gore-dole. Onda jaki mlazevi sperme poleteše preko sedišta.
On je ispustio grleni uzdah koji su siguro čuli u prednjim redovima, ali Ema sada nije mogla da stane, muzla ga je jako, nemilosrdno, gledajući mlaz za mlazem srebrne tečnosti kako šiklja iz kurčine, kako pada po njegovim pantalonama, njenoj koži, po podu.

Autor: Fenris

Nema slasti bez svasti
Ema 2