Martin i Janica su rano ujutru otišli iz Makarske. Nisam ih više nikada videla. Celi taj dan sam ostala u sobi, ležala, blenula u tavanicu, a u glavi su mi se smenjivale slike noćašnjeg uživanja. U isto vreme telo mi je, mada umorno, žudelo za novim lepotama. Bradavice su stalno bile napete, čak toliko da su me bolele na dodir. Sredoje je sam odveo decu na plažu, kasnije na ručak i večeru. O noćašnjem događaju nismo ni reč progovorili. Tek kasno uveče, kada su deca zaspala, pričali smo dugo i otvoreno. Rekao mi je da mu nikada pre toga nije bilo lepše, da je uživao gledajući kako me ljubi i miluje Janica, da se skoro onesvestio kada me je Martin uzeo. Opisivao mi je svaki detalj, svaki pokret mog i njegovog tela, svaki zvuk i moj jecaj. Priznala sam mu da sam uživala, da mi je bilo nestvarno, da nisam mogla verovati, a i sada još uvek ne verujem da jedna tako obična, normalna, stvar kao što je prirodno regulisano parenje može biti toliko uzbuđujuće, tako prelepo. Želela sam to opet. Želeo je to i Sredoje, samo nismo imali koga da uključimo. Rekao mi je da ček nezna nikoga ni u našem gradu ko voli da bude sa drugim parovima, ali mi je obećao da će pokušati da ih pronađe.
Sledećih nekoliko dana sam kao omađijana na plaži odmeravala sve muškarce i žene, procenjivala sam ko bi od njih mogao biti nalik Martinu i Janici, ne likom, neko strašću, slobodom…Uočavala sam detalje koje pre toga nisam: napete kupaće gaće kod muškaraca ( u stranu – gde se lepo ocrtava alatka- na gore ili pravo), napete bradavice kod žena, nestašne čuperke koji im izvire između butina, ocrtavanje jasnog rascepa mežu nogama (posebno na belom bikiniju), vatrene poglede momaka, sitna podrhtavanja uspaljenica dok ih, kao slučajno, partner dok leže na suncu misleći da ih niko ne gleda pomiluje po guzi ili stomaku. Sve sam to videla, samo nikako nekoga kome bi se neznam kako ( možda bi to Sredoje znao) moglo staviti do znanja da smo zainteresovani za malo nežnosti, malo više dobrog seksa! Uzalud nada, uzalud gledanje noću u borovu šumu ispred prozora, odmor je prošao ( istina, svaku noć smo Sredoje i ja pokušavali da raspalimo onu vatru koja je gorela u sobi kod Martina i Janice, nije to bilo ni blizu, čak ni mnogo drugačije nego raije u našim odnosima). Vratili smo se kući, život je nastavio svojim tokom, sećanje nije bledelo, ali onaj osećaj jeste!
Nastavila sam da pazim na kuću i decu, pomalo šijem komšinicama i njihovim prijateljicama i sve ređe prepričavala one obične doživljaje sa odmora. Jasno, onaj najlepši nisam nikome smela pomenuti. Tek usput sam, kao slučajno, kao da je to bilo upadljivo, nekim od mušterija za koje sam procenila da su slobodoumnije nagoveštavala da su tu pored nas, na plaži i u sobi bila neka dva para koji se ponašao slobodnije, međusobno se dirkali i ljubakali, da nisam nikako uspela da skontam ko je tu kome muž a ko supruga, a uveče se iz njihove sobe brate mnogo čulo, i krevet i oni. Žene su to svakojako komentarisale i skoro sve sa nekom odbojnošću i grdnim moralisanjem. Zbog toga su i moji komentari bili u skladu sa njihovim. Jedino je Svetlana, jedna ozbiljna, starija učiteljica, koju sam upoznala preko nekih komšinica, a kojoj sam šila običan ravan komplet moju priču prihvatila drugačije (Mladost-ludost. Bože moj, ovo je moderno doba, ko smo mi da svačije ponašanje i svačiji život cenimo i kritikujemo. Dobro, šta ako baš i nisu mladi. Sve što nekome prija i ne vređa osećanja drugoga ja podržavam.) Sa šivenjem kompleta sam namerno otegla, zakazivala sam joj nepotrebne probe i čekala priliku da dođe sama, bez komšinice koja ju mi je dovela. Već sam ukačila da je Svetlana razvedena, da ima prijatelja ( Ozbiljan čovek, udovac, malo stariji, tek mu je pedeset!), da nema nameru ponovo da se udaje, možda kasnije, za desetak godina da u starosti ima nekoga uz sebe. Najzad je došla sama, čak malo ljuta što komplet nije gotov. Pravdala sam se da kod mene možda posao traje duže ali na kvalitet rada niko nema primedbi. Nije imala ni ona.
– Evo, probajte suknju, mislim da će vam padati idealno. Probajte, pa ako je tako kako ja mislim, onda smo završile.
Svetlana sasvim slobodno skide svoju suknju. Bila je u nekim dubokim crnim gaćicama. Gledala sam je bezobrazno, odmeravajući pune noge od članaka do dupeta. Koža joj bela i glatka, butine zategnute, oble, bez strija, možda sa malo više sala što je za njenih četrdeset godina i bilo normalno. Svetlana navuče suknju, malo mrda kukovima, odmerava se, povlači šakama niz kukove.
– Pogledajte, tu je ogledalo – pokazujem joj, stajem iza nje, kao popravljam joj suknju u struku, hvatam je za nadlakticu, okrećem postrance u odnosu na ogledalo, svojom drugom rukom nameštam falte na stomaku.
– Odlično – smeška se ona – čak mi je i stomak manji.
– Nemojte tako, pa vi uopšte nemate stomak! Mislim, baš je onako, kako da kažem, znate… privlačan.
– Ih, privlačan! Daleko je to od privlačnog. Nikako da smršam, a sad kad počne zima još ću se više ugojiti. Tako uvek! Još će mi suknja biti i uska!!
– Pa, širu vam ne mogu uraditi. Neće valjati.Spadaće, a onda i sama linija se gubi.- komentarišem i držim je za kukove, pomeram levo desno.
– Dobro, nisam mislila da bude šira. Samo kažem šta me čeka. Mada, ovaj moj kaže da voli ovako kad ima malo više mesa! – i slatko se nasmeja
– Tu je u pravu!- dodajem – Kakvo je to žensko a kost i koža? Eto i ja sam krupna, a nema još trideset. Moj Sredoje uvek veli: bolje da ljulja nego da žulja!
Smejemo se. Svetlana me odmerava u ogledalu, a pogled joj nekako znatiželjan, ne onako običan ženski kad dve prijateljice odmeravaju jedna drugu i komentarišu liniju, ne.
– Pravo kažeš. – govori i gleda me. – Mada, ti baš dobro izgledaš. Nema tu sala, samo prave ženske obline.
Svetlana malo više pomera kukove i skida suknju, lagano. Pojavljuju se crne gaće i bele butine. Naginje se napred i dupetom mi dodiruje butinu. Skide suknju i drži je u ruci. Gledamo se u ogledalu. Ona se smeška, ja ne trepćem, otvorenih usta. Svetlana skida tanak džemper sa širokom rol kragnom i ostaje samo u beloj majici kratkih rukava.Ne nosi brushalter pa joj se velike grudi jasno ocrtavaju sa sve krupnim bradavicama.
– Dodaj mi gornji deo.
Pružam joj blejzer, ona ga oblači, zakopčava dva dugmata, širi ruke.
– Šta kažeš? U ramenima je dobro, samo kao da se malo prikuplja tu sa strane, oko grudi?
Hvatam blejzer i povlačim na dole dok ona i dalje drži ruke raširene od tela. Probam sa obe šake sa strane, vučem od kukova ka grudima, dodirujem joj sise.
– Mislim da je dobro. – jedva progovaram a tako želim da je ovako sleđa uhvatim za obe, da ih stisnem.
Ona savija ruke, podiže svoje sise od dole, pušta ih, one malo padnu, povuku blejzer naniže.
– Vidiš?
Sad joj ja prihvatam sise, ovlaš, malo ih pridignem i nepuštam. Vrhovima prstiju joj dodirujem bradavice.
– Dobre su.- kažem
– Šta, dobre su?
Ćutimo. Puštam joj sise. Spuštam pogled. Svetlana u blejzeru i gaćama, blago raširenih nogu pokušava da uhvati moj pogled u ogledalu. Gledam u sam kraj blejzera, tamo gde on prestaje, a počinju gaće, njen natečeni brežuljak i tek tada primećujem da nema onu nabubrelu šumicu. Svetlana je obrijana!!
– Znači da smo završile? – pita me, a glas joj nekako čudan
– Jesmo, ako nemate vi posebnih želja.
Hvata me za ruku, stavlja moju šaku sebi na sisu, pribija se leđima uz moje grudi.
– Možda i imam, pile!- šapuće i dodiruje me dupetom po stomaku – Iste kao i ti!
Okreće se prema meni, gleda me u oči, počinjem da drhtim, obaram pogled I osećam njene šake na svome dupetu. Mazi ga polako, jedva osetno.
– Da li bi mogla da me poljubiš? – pita me i nudi mi svoje usne.
Ćutim i drhtim. Ona glasno diše na santimetar od moga lica, mazi moje guzove lagano, jedva joj osećam dlanove i uporno traži moj pogled. Zatvaram oči.
– Šta više voliš: da pušiš, ližeš, da te jebu ili ližu?
Sva sam ustreptala, sva sam se naježila.
– Drhtiš, pile. Ti voliš sve, zar ne?
Stiska mi guzove, privlači me sebi i samo usnama ovlaš dodiruje moje.
– Sve. Volim sve. I da moj Sredoje bude tu, da gleda!- šapućem žmureći i nadam se da ovo nije san.
Svetlana uzima moju ruku, stavlja je na svoju picu, osećam da je vlažna, osećam svilu njenih gaćica.
– Toliko za danas. Večers ćemo Petar i ja doći po komplet, ako se slažeš. Ako se i Sredoje složi. Imaš moj broj, javi mi ako je sve u redu!
Svetlana se očas posla obukla i otišla. Još dugo sam stajala na istom mestu drhteći. Ubrzo su došla deca iz škole, dolazi i Sredoje iz firme, ručamo.
– Sada sam našla ja!- kažem srećna i sve pričam Sredoju
On se prvo nećka, plaši ga što smo u našem gradu, šta ako ti ljudi rašire priču. Ubeđujem ga u suprotno, hvalim Svetlanu i Petra ( iako njega nikada nisam videla!) i najzad prihvata. Zovem Svetlanu, kažem joj da ih očekujemo posle osam. Bili su tačni. Svetlana u nekoj tamnoj haljini nosi bocu vina, Petar u dukserici i farmericama, onizak, širokih ramena, kratka seda kosa i brada, sa buketom ruža za mene. Sedimo dugo, priča o svemu i svačemu, mi ženske o modi i letovanju, Sredoje i Petar o poslu ( znaju se, onako iz viđenja, Petar je mnogo stariji, radi u nekoj državnoj službi). Pijemo kafu, vino, hvale moje kolače. Sredoje blista, svaki čas doliva vino, nutka goste. Vreme leti, postajem nestrpljiva ali niko da učini prvi potez. Slušam glasove, ali ih sve manje razumem jer mi u glavi tutnji od želje za dodirom, za poljupcima, uzdasima. Povremeno ustajem i odem na sprat da proverim decu, spavaju. U povratku zvirnem u našu spavaću sobu: sve je spremno, zavese navučene, “francuz” zastrt najboljom posteljinom…
– Gde je moj komplet? – Svetlana stoji iza mene i smeška se – Mogu li sada da ga probam?
Odlazim u svoju radnu sobu, donosim njen komplet, ona već gola, samo u cipelama sa visokom potpeticom stoji u našoj spavaćoj sobi pod blještavim svetlom velikog lustera.Oblači suknju i blejzer na golo telo, okreće se, gleda se, stiska grudi svojim šakama, pa stomak, kukove, zadnjicu.
– Dobro si ovo uradila, pile! – govori mi glasno, prilazi mi i tako me strasno ljubi da mi kolena otkazuju. – Dođi da tvoj rad pokažemo momcima.
Držimo se za ruke i ulazimo u dnevnu sobu.
– Šta kažete na ovo? – Svetlana prekida muški razgovor, hoda kao maneken, okreće se dva tri puta, vraća se do mene, zagrli me, ovlaš me cmokne u obraz – Majstorica je majstorica, zar ne Pero?
Petru zasijale oči, divi se Svetlani, ona mu prilazi i oni se ljube. Poljupci postaju sve žešći, Svetlana ga opkoračuje, seda mu u krilo okrenuta licem ka njemu. On joj otkopčava blejzer, saginje se i ljubi joj krupne bradavice. Sredoje sedi pored njih i gleda, ja na sred sobe stojim i takođe gledam. Njih dvoje, kao da su sami na ovome svetu nastavljaju da se žestoko ljube i maze: ona mu podiže duksericu, ljubi ga po sedim maljama na grudima, miluje ih svojim bradavicama, on joj gnječi gole guzove, suknja joj se podigla do pola leđa. Svetlana se malo pomera unazad, sedi mu na kolenima, orkopčava mu farmerice, trlja ga preko njih, ljube se, teško dišu. Uzima ga za ruku, ustaju i vodi ga pored mene u našu spavaću sobu. Sredoje i ja, kao poslušni đačići idemo za njima. Soba blješti od svetla velikog lustera. Svetlana mu skida duks i spušta farmerice da mu padnu do članaka. Petar ne nosi gaće! Kurac mu landara slobodno, kraći nego Martinov primećujem odmah, samo mnogo deblji. Petar seda na naš krevet, ona mu skida patike, svlači potpuno farmerice i uvija se ispred njega. Velike sise joj se klate, on ih hvata ustima, razgrće otkopčani blejzer. Bosa, u cipelama sa visokom petom Svetlana meša velikim dupetom, on joj ljubi stomak, pomalo podiže novu suknju u vis mazeći je po golim butinama. Sredoje i ja stojimo u vratima sobe i gledamo.
Petar joj zavuko ruku pod sunju, verovatno joj miluje onu njenu obrijanu, nevidim od suknje, ona meša i dalje, izmiče se unazad, kleči i uzima njegov labavi, debeli kurac u usta. Puši glasno i dugo. Petar sve više stenje, mrda kukovima, mrsi joj kosu. Čujem Sredoja kako dahće. Stojim i gledam a bradavice mi se ukrutile, dole u mojoj kuca kao zečije srce. Stiskam noge, otkopčavam svoju bluzu, skidam je, skidam i majicu i suknju. Skidam brushalter i gaće. Gola sam. Niko ne obraća pažnju na mene. Sredoje gleda u Petra i Svetlanu , ja u sve troje. Svetlana najzad učvrsti Petrov kurac, malo zadiže novu suknju i opkoračivši sede na njega. Jeknu, stade malo pa onda poče da kruži kukovima. Petar je hvata za kukove, malo izdiže, pomera se na sredinu kreveta. Jebu se lagano i dugo. U jednom trenutku je okreće na leđa, blejzer joj otkopčan , sise se klate u ritmu njegovog zakucavanja, suknja joj skroz podignuta, zgužvana. Stanoje dahće i gleda otvorenih usta.
– Stanoje, hajde me jebi- šapućem – Hajde Stanoje, vidiš da nas ovo dvoje i ne vide.
Stanoje samo dahće i gleda. Ja gorim, želim isto što Svetlana već ima, ali uzalu. Ona je sve zgrabila, sve joj je Petar, bolje reći, satero i uporno joj nabija i vadi ne hajući što gužvaju nov komplet koji je ona tek pre tridesetak minuta obukla. Petar kleči na krevetu, uhvatio Svetlanu iz nutra za butane, podigao ih i nabija se brzo i jako. Ona stenje, mlati glavom, kosa joj rasuta na sve strane, obrijana pica šljapće, onda se sva izvija, malo vrisnu, skupi se i trese. Stadoše na čas. Petar ga vadi iz Svetlane, kurac mu debeo poigrava. Svetlana se polako smiruje, opušta, širi noge, podiže glavu, gleda me kako stojim gola, smeška mi se i zove me:
– Dođi pile, dugo si čekala.
Prilazim krevetu, Petar se pomera, ja joj ulazim među noge, saginjem se, klečeći i počinjem da joj ližem obrijanu pičku. Ona sva mokra, nekako opuštena, svršila pa uživa na vrhu moga jezika. Sluz joj lepljivija od Janicine, oštrijeg mirisa. Osećam Petrove ruke na svojim kukovima, izbacujem dupe još više, širim noge. On mi prislanja svog debeljka na ulaz u moju vrelu picu i jednim potezom se nabija u mene. Jebe me jako i brzo. Mnogo je debeo, širi me do bola, rije nemilice. Ne mogu da uskladim svoje pokrete sa njim, pa mu se predajem da jebe, istrćena odupirem se rukama o Svetlanine butane i nabijam je jezikom. Petar drnda. Nije mi lepo. Okrećem se, ležem na leđa, visoko dižem noge, on ih sastavlja jednu uz drugu, stesnio mi picu maksimalno i jedva mi ga uteruje. Sad ga osećam kako treba, sad mi prija. Jebe me brzo i jako. Svetlana se okreće na bok, opkoračuje me jednom nogom, potura mi svoju obrijanu pičku koja se opet probudila i koja pulsira na mom jeziku. Petar me jebe. Stenjem a neka mi milina kulja iz stisnute pičke pravo u stomak i glavu. Petar me jebe a meni lepo, ržem, njištim, hoću još, hoću drugačije. Obaram ga na leđa, penjem mu se na onaj njegov debeli kurac, nabijam se na njega, hoću još dublje, razvukla sam noge po krevetu, klatim se na kurcu. Stanoje prišao i gleda me pravo u oči, izvadio kurac i drka. Tražim da mi ga stavi u usta. On ga prinosi, ja ga gutam, ali odmah i gubim jer ga grabi Svetlana, prvo ga liže, pa drka. Onda ga grubo odguruje, penje se meni na leđa, mazi se o njih svojim sisama, osećam joj obrijanu pičku na mom dupetu. Udara me njom kao da me jebe.
– Aaah kako mi jebete ženu! – cvili Sredoje i svršava prskajući nas sve troje.
Svetlana mi sleđa gnječi grudi, svojim udarcima stomakom i obrijanim bregom u moje dupe nabija me na Petrov kurac koji se širi, grči i najzad svršava pravo u mene. Još se vrtim još ga osećam, onda mi on ispada a Svetlana me okreće na leđa, trpa u mene dva prsta koja brzo pomera napred nazad, liže me i ja opet vrišteći svršavam njoj u usta, izlivam i Petrovo seme i svoju sluz. i Petar i Sredoje sa po jedne strane moga lica kleče i trljaju svoje balave, onemoćale kite o moje lice i usne. Kupim poslednje kapi njihove sperme, prezadovoljna.
– Dobra si, pile – grgolji Svetlana – Petre zaslužila je da je upoznamo sa celim društvom, zar ne?
– Svakako, mazo. Mala će mnoge usrećiti!
– A ja? – pita Sredoje
– I ti ćeš sa njom. Da gledaš, kad već voliš. Rasturićemo je, uživaćeš!

Gledaj Sredoje dok me jebu
Starija gazdarica