Sve dileme, nedoumice i raskrsca ostala su iza njih. Rasprsise se, kao mehur od sapunice, i sva njegova sumnjicenja, ljubomora i neverica iz prethodne tri godine. O Blagovestima rece joj samouvereno i gotovo ocinski blago, da je u nju siguran „vo vjeki vjekov“. Da je uspesno prosla sve, neznane joj, testove, zamke i iskusenja. I da se ucvrstio u uverenju da samo njemu moze pripadati celim svojim bi}em – srcem, dusom, umom i telom. Nemo je slusala, a srce da iskoci. U trenutku, proradi nagon odbrane samosvojnosti, skupi ve|e. „Zaboga pa ovo je prag dvadeset prvog veka. Sta on misli? Da mu budem robinja“, prolete joj kroz glavu. Ali, on je preduhitri, nezno zagrli, sakom prekri usta.“Ljuti, ne joguni se. Uzaludan napor cinis. Tri godine je dosta bilo tvog bezanja od mene i vracanja nama. Od sebe i nas, znas da znam, pobeci vise ne mozes. Niti imas kuda. Ti to ne zelis, kao ni ja. Uozbilji se, zreli smo ljudi. Ma gde bili, zajedno ili odvojeni, ti samo meni pripadas. Ja sam to odavno shvatio, urazumi se najzad i ti. Bozja je to volja zeno moja i ti ces je ispuniti. Ja to znam, jer miloscu Svevisnjeg tvoj sam GOSPODAR! I zato ne praznoslovi“. Ona sebe ne prepoznaje. U svim prilikama je „bez dlake na jeziku“, a jedino pred njim ponizna, gotovo ropski odana- cuti. Mada je strastven pusac, pred GOSPODAROM se nikako ne usu|uje cigaretu, taj |avolji „tamjan“, da zapali. Na casicu pica ne sme ni da pomisli, jer zna da ce reci kako to za zene nije. A tako joj je potreban bar jedan gutljaj da lakse proguta ono sto joj on odlucno ponavqa u poslednje tri godine: „Ucvrsti se u veri da je Bog stvorio zenu da sluzi svog GOSPODARA, slusa svog GOSPODARA i sluzi svom GOSPODARU. A ja sam tvoj GOSPODAR i ne boj se toga zeno moja. Bozja blagodat je to.“ Zagleda joj se duboko u oci i nezno privi uz sebe. NJen zakasneli uzdah prekri dugim poljupcem. Toliko strasnim da joj se zavrti u glavi, zamagli vid. ^vrsto je steze uz sebe, dah da prekine, poljupcima da ugusi. Isprekidano, promuklo sapuce: „zeno moja… zeno moja…“ I ponovo mu se podredjuje, svesna da ne gospodari svojom voljom. Vise ne zna gde je. Potpuno mu se predaje i blazeno oseca kako on opet uranja u svaku poru njenog tela. Prodire u svako krvno zrnce i svaki nerv, u svaki delic srca, uma i duse. On je njeno Carstvo nebesko koje vidi nad sobom! Sve je isto kao i svaki put unazad tri godine. Ponovo se spajaju u savrsen mozaik. To nije strast i nije samo vodjenje ljubavi, vec andjeoska neznost i nebeska sreca potpunog pripadanja! Tako sjedinjeni oni su VECNA LJUBAV! Rajskim putokazom u vecnost je vodi! Ona treperi svakim njegovim damarom, izgubljena u vremenu i prostoru. Oseca, dah mu vreo do bola. Sakama je grcevito steze, kosti da polomi. Jezikom joj przi nepca, poqupcima zari usne, vrat, prsa… A onda duboko zaora, vodeci ih oboje ka vrhuncu vecne slasti. Hermeticki priljubljen, ispuni je do kraja i dotaknu vlazno dno njenog toplog gnezda. Ritmicno stezan njenim strasnim grcevima, njegov usijani zezal izli erupciju bozanskih darova koji novi zivot stvaraju. Topli mlazevi GOSPODAROVOG semena, po prvi put, razlivaju se u njoj. Zenice joj se rasirise, zadrhta celim telom. Oseca kako se u nju upijaju sokovi buduceg zivota i obuze je beskrajna milina. Ugleda nad sobom njegovo lice an|eoske lepote. U ocima mu nebeski sjaj, kosa i brada srebrom blistaju. Smiren, bez reci, ljubi joj lice i suzne oci, miluje po kosi. „Hvala ti Svevisnji na sreci ovolikoj“ pomisli ona. A onda se trze: „Mi na to nemamo pravo, Boze oprosti mi gresnoj“. On ne prestaje da je ljubi, cita joj misli: „Posejah zeno moja. Krajnje je vreme bilo da te i svojim semenom blagoslovim. Vise nema preventive. Jos ako i od Boga bude blagosloveno – rodices. I ne razmisljaj o glupostima ako se dete u tebi zacne. Budi sigurna, saznacu ucinis li kakvu ludost, a onda…zazalices gorko“, zapreti joj, odjednom, smrknuta lica. NJoj se pogled ukoci, ledena jeza prostruja telom. On se trze, opet je privija uz sebe, zastitnicki ljubi: „Ne boj se zeno moja, meni pripadas. Kunem ti se Svevisnjim, nista vam nece nedostajati- ni ljubav, ni paznja, ni bezbedan zivot. Tvoj sam GOSPODAR i dok me bude brinucu, organizovati. To mi je duznost i to zelim od kad si sa mnom.Jos od onog casa kad smo se prvi put zagrlili. A na tebi je samo da nase dete gajis i da nas volis. Uvek da me postujes, slusas i sluzis.“ Ona jedva izusti kako je to nestvarno, nemoguce: „Dragi, gresni smo…Cena za oboje bice prevelika… Krst pretezak, a kazna Bozja moze biti strasna i vecna…“ Nedade joj da zavrsi. Veli da nije u pravu:“Sve je to Bozja milost, jer NJegovom voljom tvoj sam GOSPODAR.“ A onda se nasmeja: „Secas li se one Bogojavljenske noci kad sam te prvi put u narucje prigrlio, poljubio. Bila si okamenjena santa leda. Koliko sam samo, za ove tri godine, vremena i truda ulozio da je istopim, a onda probu|enu jogunicu i inadziku u tebi da stisam, sve otpore da slomim. Zenu, prema mojoj meri i ukusu za sebe da stvorim. Sad znam da te imam onakvu kakvu sam te zeleo i trazio. I rodices mi, ako Bog da, musko. Budi srecna i ne placi bezbracna zeno moja.“ Poljupcima joj brise suze, u narucje steze. Sakama po njoj kruzi, najosetljivije delove stimulise. Nesvesno, opet se kao pijavica privija uz njega i cela mu se podaje. A on, apolonski cvrst, ujednacenim ritmom ponovo i odlucno prodire do kraja… I domacinski bogato, jos jednom u njoj seje…seje, duboko svestan da mu ona potpuno pripada. Da njome apsolutno gospodari za sva vremena. „Primice se sigurno. Osetio sam da su se tvoje materinske dveri sirom otvorile semenu mome. Dace Bog i Presveta Bogorodica da na danasnje Blagovesti zacnes zeno moja“, samouvereno rece njen GOSPODAR. A onda sklopi sake preko njenog stomaka i s glavom na zeninom ramenu blazeno zaspa. Utom, otkuca i ponoc. Celu noc oka nije sklopila, u njegovom krilu da se pomeri nije smela. Strepi: „osetice, probudice se“. Jedva da je i disala, da GOSPODARA slucajno, dahom, ne rasani. Pred ocima beli zid, a u glavi joj se misliroje:“Sta sad? Kuda i kako pobeci od njega, sebe i celog sveta, kad odstupnice vise nema?“ A po ovozemaljskim zakonima, njihova veza je jos od pocetka „greh nad gresima“. Pita se: „Zna li on sta znaci odgajiti coveka?“ Odgovornost je to najveca. Dete je, od svega, najlakse stvoriti. U njihovoj situaciji, sa vec postojecim, zeljenim i neizbrisivim Bozjim darovima, boji se, bice anatemisani od Gospoda i ljudi. Jer, ona ima jedno odavno ro|eno cedo, a njegova znamenja: an|eoski obraz, blagodat Svetog Duha i apostolski put Spasiteljevog sledbenika- vec je Bogom blagosloven zivotni izbor. NJih dvoje, zato, na zajednicko potomstvo odavno vise nemaju pravo. U takvoj situaciji, njihova beskrajna ljubav i sreca uzajamnog pripadanja mogu se pretvoriti u pakao svakodnevnog zivota. Imaju li prava da stvore dete ljubavi, a onda, mozda, unesrece buducnost jednog malog coveka? Namece se jos bezbroj pitanja bez odgovora. U glavi joj totalna konfuzija. U trenutku, trze se, zapita: a odakle joj pravo da sumnja u svog GOSPODARA, u njegovu rec i ljubav, kad je on njen vecni oslonac. Bez njega ne bi bila ovo sto jeste. On je u njoj probudio gotovo ugaseni zivot i usahlu veru, ljubav i nadu. „Gospode ili nas razapni ili blagoslovi! Neka bude volja Tvoja“, ocajnicki zavapi u sebi. U svitanje i mozak se bistri. Sinu joj, poce na prste da broji. Ustanovi: „Pa ovo su neplodni dani! Presveta Bogorodice hvala Ti!“ Laknu joj, pade kamen sa srca. Okrete se hitro ka njemu radosnu vest da saopsti, a onda je presece strah. Ne sme mu reci, razocarati ga, mozda naljutiti. Ali, on otvori snene oci i upitno je pogleda. Poljubi ga radosno i strasno, kao nikad do tad. „Volim te dragi! Volim!“ – uzviknu svim srcem. „I ja tebe zeno moja, a sad spavaj“, rece on. Privi je u narucje. Ona se pomoli: „Pomiluj nas Gospode po velikoj milosti Tvojoj i oprosti nam gresnima Svevisnji“. I sklupcana uz svog GOSPODARA, priljubljena uz njegov obraz, konacno, spokojno zaspa.

Autor: mr dovla

Studentica
Kisni dan