Toga jutra probudila sam se tužna i sretna. Sretna sam bila što je sunce obasjavalo krevet i što ulazim u novi dan, a tužna, jer sunce nije obasjavalo njega, moga muža koji je otputovao sinoć u Paris kako bi prisustvovao sinovljevoj ženidbi za neku Francuskinju. Nisam sigurna je li Argentinka ili Francuskinja, no to je manje važno. Sinoć sam ga otpratila na aerodrom u svome suzno elegantnome stilu. Ondje će ostati 3 dana, a ja nisam htjela biti njegova pratnja, jer nisam bila na popisu „pozvanih“. No i bolje. Ne trebaju mi pogledi njegove bivše orhideje, a još manje predrasude. Među njegovim cvijećem, ja sam bila najnježnija mimoza, a sve bivše divlje orhideje. Ostao je sa mnom i uživa sa mnom, jer sa mnom njemu je stalno proljeće. Ljepota bez duše mu je prisjela i to je bilo očito. Cijenio je dušu, kao i ja. Ustala sam iz kreveta trljajući svoje od suza sjajne oči i uputila se prema kadi. Napravila sam kupku s bugarskom ružom i slušala Enigmu. . . . uživala sam s pundžom na glavi i u mirisu ruže, ali ipak bih radije da se kupam s njim, bez tog bugarskog ponosa. Da me on kupa kao princezu i briše, pa iznosi na rukama. „Touch me, touch me, I wanna feel your body. . . „-zazvonio je mobitel u mojoj omiljenoj pjesmi Samanthe Fox i brzo sam izašla iz kade, obukla ogrtač od roze svile i javila se. Bio je to on. Moj savršeni muž. –„Ljubavi moja, volim Te najviše“, rekao je blago i zagonetno. Bila sam presretna što ga čujem i što je sretno stigao u lijepi i drag nam Paris. –„Volim i ja Tebe“, odgovorih nespretno kao djevica na početku naše ljubavne priče. –„Kako si mi, ljubavi?“ zapita me. –„Usamljeno, no vrlo dobro“. Zbilja sam se tako osjećala. –„Nedostajes mi“. –„I Ti meni nedostaješ. Najradije bih da smo zajedno, ali da nisam u Parisu na vjenčanju Tvoga sina“. –„Ljubavi moja, trebala si doći. I dalje si nesigurna u nas“. – „Ne, bolje ne, maleni moj. Bilo bi mi odviše neugodno. Nego, reci mi. . . Jesi li razgovarao sa sinom nasamo. ? Kako je on?“ zaista me to zanimalo, a i htjela sam lagano prijeći na lakšu temu. –„Vidio sam ga nasamo. Razgovarali smo o svemu kako treba. Jako je sretan i vjeruje da je Celine njegova ljubav života. Podsjeća me na mene. Siguran je u nju kao i ja u Tebe. Ljubavi, mi smo sudbina“. –„Da, stvarno smo sudbina“. To je dobro rečeno i prorečeno. Otkad sam ga upoznala, nisam se više mogla ni s jednim zamisliti. Samo s njim. On je bio kroj koji mi je idealno pristajao. . . . još smo lagano čavrljali i odlučio me nazvati sutra kad se probudi. Naravno, kad završi ta ceremonija – vjenčanje. Skakutala sam po stanu u ritmu svoje sreće i obukla se za susret sa Jacquelline. Obukla sam lepršavu cvjetnu haljinu i košulju na nježno napuhane rukave i kosu ukrasila svilenom maramom, a oči zaštitila okruglim naočalama. Bilo je prevruće za ikakav grudnjak.
Jacqueline me čekala u bistrou hotela „Beau Rivage“ da bi mi prepričala sve o svom „savršenom“ odvjetniku s kojim je prethodnu noć tu provela. Bila je precizno i s ukusom našminkana, kosa joj je bila kao i inače skupljena u bogati crveni rep, a tijelo je ukrasila haljinom u bojama cvijeta trešnje i breskve. Bila je zanesena dok je prepričavala proteklu noć. –„Bili smo u kazalištu, moderni balet iz New Yorka. Predstava je bila fantastična. Claude ima toliko ukusa. Poslije predstave smo izabrali ovaj hotel. Nismo išli do kraja, ali s pravim frajerima se ne srlja. “ –„Tako je, nastavi. . . “, zanimalo me dalje. . . -„Crn, nježno kovrčav, zgodan, visok, odvjetnik, roditelji mu imućni. Imaju hotel u Nici. On je savršen, zar ne?“ Ovakvu priču sam stoti put čula iz njenih usta. Uvijek ju je vanjski dojam zadržavao, dok se ne bi našla sama i ostavljena ili na abortusu jer navodno nije išla do kraja u krevetu. Nije mogla protiv svoje prirode. Njen život je bio sukob predrasuda i prirode. Ovaj put sam joj dala najiskreniji savjet: -„Jacqueline, vanjski dojam se može opisati vrlo lako, ali pričekaj. . . Nemoj si dozvoliti da Te i on povrijedi. Polako. Vrijeme ce Ti pokazati“. Jacqueline je samo kimnula glavom i maštajući pogledala kroz prozor. Provele smo gotovo cijeli dan u ugodnoj šetnji pričajuci o lakim temama i završile ga odsjedanjem u jednome kafiću na rivijeri Ženevskog jezera, gdje puštaju vječne talijanske canzone. Na povratku sam kupila šareni materijal od kojega ću sašiti haljinu. Jacquelline je i kupila i za sebe isti materijal te rekla:- „Sašij i meni takvu haljinu, kako ti osmisliš dizajn. . Za 10 dana idem s njim u Beč na operu pa si hoću upotpuniti kolekciju. Moram blistati za njega. “ Naravno, pristala sam.
Ušla sam u naš lijep, ali bez njega pust i prazan stan. Sve je odzvanjalo tugom i bijedom samoće. Napravila sam si voćnu salatu i plakala uz „Love story“. Zbilja me fasciniraju priče kad se jedan od dvoje razboli i taj drugi ostane uz bolesnoga i voli ga vječno. . . i kad umre. Te noći sam legla rano, ali nisam brzo usnula. Nisam voljela mrak i u mraku čuti samo svoje disanje, stoga sam imala upaljenu malu svjetiljku. Razmišljala sam o Njemu. Sjetila sam se svega lijepoga i ružnoga. Sjetih se njegovih orhideja koje mi je uvijek volio spominjati, kao da su njegovi lovački trofeji. Sjetih se koliko sam bila prkosna prema njemu, misleći da možda ipak žali za propalim vezama. Sjetih se koliko se borio s mojim lošim trenutcima i kako me nikad nije napustio. Uvijek je vjerovao u mene. Nadasve, ja sam tu u mondenom društvu Ženeve, zahvaljujući baš njemu. On mi je dokazao da je samopoštivanje i voljeti najveća sreća. Sjetih se naših mokrih noći od suznih strasti. Sjetih se da je naša ljubav pobijedila i da sam ja njegova mimoza – njegovo vječno proljeće. Uz te misli, ja sam usnula.
Dan bez njega se činio kao gladna godina. Odlučila sam se opet za izlazak sa Jacqueline koja je bila idealna za provesti vrijeme na sve i ni na što istodobno. Znala je odagnati nostalgiju, tugu, sve loše osjećaje. Imala je poseban karakter. Neiscrpno optimistična i samouvjerena, da je zaslužila divljenje. Uvijek bih s njom vodila lake teme, ali bismo donosile snažne zaključke iz njih. Dan smo odlučile provesti na bazenu hotela. Obje smo njegovale besprijekorno njegovanu aristokratsku put i grozile se sunca, šljunka, pijeska, sunčanice. . . Pile smo svježe iscijeđene cocktaile južnog voća i ležale u najplićem bazenu s mjehurićima. Smijale smo se, prepričavale anegdote, pjevale. Jacquelline je lijepo pjevala, no još bolje svirala gitaru. Zaista je bila virtuoz u tome. Ubrzo smo prešle u dublji bazen i plivale, okretale se, ronile, Jacqueline je pravila stoj, masirale smo si trbuh u vodi. Cijeli dan smo se smijale. Rastale smo se u hotelskoj slastičarnici. Žurila se pozivu njoj neodoljivoga Claudea, a ja pozivu mome nezamjenjivome. Kako lijepo ispunjen dan. . . . a sutrašnji dan će biti još bolje ispunjen, jer On dolazi iz Parisa. Odlučila sam noć prije sašiti si haljinu od jučer kupljenog materijala. Izmjerila sam svoje, po njemu idealne dimenzije i proporcije tijela i krenula sam na posao. Slušala sam filmsku glazbu i pila kakao sa šlagom. Haljina je bila gotova točno jedan sat iza ponoći. Rezultat: taman za moje tijelo. Jako uska u struku i lepršava u donjem djelu s izazovnim otvorom naprijed. Bez naramenica. Hm. . . speglat ću je i obući sutra za aerodrom. Jedva sam čekala sutra. Zaspala sam brže nego što poližem sladoled, a ujutro sam od LJUBAVI bila živahna, puna sreće i osmjeha.
Ušetala sam na aerodrom u svojoj interesantnoj kreaciji. Hodala sam kao u reklami, a tom osjećaju je doprinosio i topao vjetar u kosi. „Jedva čekam da njegov dah postane vrući vjetar na mome tijelu“ -pomislila sam. Vidjela sam kako netko ide sa Borsalino šeširom, u sivom odijelom i crnoj košulji prema meni. Bio je to on, moj muž, moj san. Spontano sam trčala prema njemu da sam se skoro sudarila sa svakim od putnika. Skočila sam na njega i slasno ga poljubila, dalje ljubila i zarivala nokte u potiljak. Kad sam konačno ostala bez daha, skliznula sam s njega i rekla mu: „Volim te macane moj“ – „ A tek ja tebe cica maco moja“, odgovori mi u oko i poljubi me pod samu obrvu. Kao da je vrijeme stalo dok smo čekali njegov prtljag. Naslonila sam se na njega, kao mahovina na stablo, sve privijajući i upijajući se. Konačno je stigao prtljag, provukli smo se kroz carinu i uzeli prvi taxi.
Uputili smo se u Naš stan. Dok smo koračali ljubavnim korakom, prepričavao je vjenčanje, pričao o uzvanicima i rekao kako sam mu užasno nedostajala. Ja sam mu prepričavala svoje dane bez njega i kako je bez njega uspjela nastati haljina, koja mu se jako svidjela. No, međunožje će mi zapovijediti da ju treba skinuti. . . . ušli smo u naše odaje. „Ah, kako je ovaj stan opet lijep i raskošan – samo kad je on tu. “ poljubio me jednom brzo, drugi put lakse, treći put jako brzo, četvrti put je ispružio savršeno vitalan jezik u moja usta. Nosio me na rukama, ostavivši sve stvari na podu. Nakon par minuta i naša odjeća je bila na podu. Naslonila sam cijela ledja na svileni jastuk i uzdisala strasno i glasno, jer on je moju perzijsku crnu mačku lizao iznutra, klečeći ispred kreveta. Vrludao je jezikom u njoj, kao ja mislima protekle dvije noći bez njega. Popeo je jezik na klitoris, sisao ga, vratio se u vaginu, pa na klitoris, prešao na pupak, uzdigao se cijelim tijelom i počeo ljubiti grudi, dekolte i ramena. Zatim me okrenuo potrbuške, spuštao jezikom preko leđa, guzova, i opet je klekao prije nego je ušao u moju crnu mačku jezikom. Okrenuo me opet na leđa i zaronio jezikom u mene. Pustila sam ga dok ne svršim, a onda uhvatila ga za potiljak i dovukla mu glavu do mojih usta. Dok sam mu gutala jezik, napipala sam i uzela sam njegov nabrekli Ponos u ruku i nježno rekla: „Povedimo ljubav ljubav do kraja, utjeraj mi ga do jaja“. Podigao mi je nogu po nogu na svoja ramena, ližući ih pri tomu sve do mačkice. Osjetila sam kako mu kurac sve više bubri do pucanja među mojim prstima i kroz tihi uzdah uvukla sam ga u sebe, sva puna isčekivanja. Pažljivo je pratio moje otvaranje i svaku moju reakciju, dok mi ga je gurao. Nema ljepšeg osjećaja, nego kad mi kurac polako ulazi, a ja se sva širim od njega! Uh kako je to dobrooo! Prodire u mene, pa mi udara u šupak jajima. Pa kaži sad da sam luda, ali ja to volim više od svega i radim kad god imam priliku! Čvrsto sam ga zagrlila nogama oko vrata i počela se tresti od želje za orgazmom dok mi je ulazio malo po malo. Polako i nježno gurao ga je u moju po njegovoj želji neobrijanu pičku koja se tako brzo navlažila i s lakoćom ga primila “Aaaaahhhh” prostenjala sam i zabacila glavu. Polako ga je vadio i nabijao natrag. Sokovi su mi curili iz pičke po butinama, njegovim jajima i slijevali na plahtu. Zatim je ubrzao ritam i ja sam počela gubiti dah. Snažno mi ga je gurnuo bezbroj puta. Uhvatila sam ga obim rukama oko vrata i zabila mu nokte u potiljak, a ustvari zabila sam mu moju želju da što prije svršim. On je stisnuo zube od bola i objema rukama zgrabio je moje sise. Mrdali smo tijelima kao da plivamo. Strast je već obujmila cijeli stan, nas, naša osjetila, naša tijela. Opet sam ga još više zavoljela. Tucao me, jebao, ševio i mjesio grudi svojim nježnim rukama. Neko vrijeme sam tako ostala, ali nisam mogla izdržati porast temperature u meni, pa sam počela gibati se naprijed nazad po dužini njegovog neumornog kurca. Ispunio me cijelu i tada sam se počela nabijati do jaja, gutajući pičkom požudno mu kurac. Ahhhh, kako volim njegov kurac u sebi. Da mogu nikad ga nebi ispustila iz sebe, aaahhhh da ovo traje vječno. Uhvatili smo naš ritam i stenjala sam od ugode i užitka. “Ahhhh…ohhh…jaaaooojjjj…jeee…joj kako je dobro…ajjjj dragi samo takooooo, jebi meeeeee, jebi meeeeeeee…srećo moja jedinaaaaa, ajde daj mi, aaahhhh…. ” stenjala sam u zanosu. Bez prestanka sam jecala, dahtala i stenjala. Suze radosnice su mi navirale od ljepote i ugode. Opet smo vidjeli da jedino ja mogu njega ispunjavati, a samo on mene. Derala sam se:“VOLIM TEEE“, a on je govorio glasno „NE DAM TE NIKOME“! Ne bih ga mjenjala ni za uskrsnuće Elvisa Presleya! Neizrecivo je kako mi je bilo lijepo na njegovom kurcu. Izludio me i ovaj kao i svaki put do sad! Tijelo mi se počelo uvijati i grčiti. Disala sam na usta sve brže i brže da uhvatim dah. “Aaaaaaaahhhhhhhhhhhhh!!!!!” vrisnula sam u naletu savršenog osjećaja rastućeg orgazma. Svršavala sam mahnito i glasno, nisam se ni htjela ni mogla suzdržavati. Vrištala sam od zadovoljstva koje me preplavilo. Promijenila sam položaj desne noge s madraca na njegovo sklisko, ali sigurno rame. Napravila sam špagat kao balerina, balerina na nabreklom i nezaustavljivom kurcu. Kapi s njegova tijela su padale po meni. Slijevali su se slapovi niz mene. Lizao je moju nježnu nogu harmonično sa pokretima svojinbokova i udarima kurca. Nastajali su orgazmi. . . nebrojeno mnogo orgazama je bilo u meni. Tjerali su me na plač, nalik sreći Boginje. I bili su od sreće. Plakala sam, i vrištal: „Volim Te“! Unutrašnjost moje perzijske mačke sam stisla jako, najjače i njegovom nabreklom Ponosu nisam dala da ode iz mene. Svršavala sam u znak svoje vječne predanosti njemu! Svršavala sam blaženo i sretna od ponosa što je baš on moj i samo moj. Bila sam samo njegova: oduvijek, uvijek, stalno, neprestano i zauvijek. Samo s njim ja sam htjela svrsavati i plakati. Samo njemu sam dala da gleda moja nabujala usta, sklopljene oči i mokru kosu kad svršavam. Samo on je vidio i gleda i gledat će taj blaženi prizor. Kako sam ponosna: svršavam i poklanjam orgazme PRVOM, JEDINOM i POSLJEDNJEM. Kratki i duboki uzdasi su se izmjenjivali. Uzeo je moju butinu. Mjesio ju je, a ja sam stiskala moju perzijsku mačku, koja se na njegovom kurcu pretvarala u divlju mačku. Nastavio je dalje sabrano jebati me, kao da za njega umor i vrijeme ne postoji, a orgazmi su se sami počeli redati jedan za drugim. Jebao me, jebao i nije stajao. Kurac u meni je činio svoje čarolije. Zaridala sam opet od sreće, radosti, plakala kao prolom oblaka od erupcije sreće. Zagrlio me nježno i ljubio u usta i držao ramena dok sam se smirivala a njegov tvrd i nabreknuo kurac još je radio najdivnije radnje u meni. Osjećala sam ga presretna kako pulsira u meni. Uz snažan trzaj svršio je u meni i zavapio roktanjem od sreće. Zatim je bespomoćno cvilio u moje grudi. Tigar koji me do maločas zvjerski jebao, postao je kao mala beba, koju sam ja maločas rodila. Stisla sam ga i rukam a i nogama, da ostane zauvijek u meni, da se nikad više ne razdvojimo. Da, svršila sam po tko zna koji put, a i on je svršio, ovaj put u meni, jer sam baš tako htjela. Bio je to moj 12. plodni dan-idealan za donijeti lijepo i zdravo dijete. Nakon toliko godina braka, to sam konačno i željela. Zaspali smo zagrljeni.
Jednog dana rodit ću nam dijete.

Autor: Desiree Freedom (Outre D’Etre)

Luka i Sven
Promena