Žensku sobu osvjetljavala je samo jedna zamagljena crvena žarulja iznad glavnih vrata, a ja sam morao puziti polako, brojeći krevete. Netko je zakašljao. Neka se žena protegnula i preokrenula. Psihijatrova je žena spavala na leđima, a plahtom se pokrila sve do brade. Dopro sam do ruba kreveta, pa povukao plahtu. Promeškoljila se, ali se nije probudila. Ponovno sam povukao plahtu, i ovaj put je počela otvarati oči. Rukom sam joj pokrio usta i pritisnuo glavu na jastuk. Još uvijek ležeći na podu, prošaptao sam da će, pisne li, njezin muž umrijeti isto onako tiho i brzo kao ona mačka.
Popeo sam se u uski krevet. Snažno sam je pritisnuo. Jednom sam joj rukom i dalje držao usta, a drugom sam pošao pod njezinu spavaćicu. Pokušala me odgurnuti, ali sam je podsjetio neka misli na muža, pa se prestala opirati. Milovao sam je i ljubio, no nisam ušao u nju. Sat kasnije spustio sam se na pod, došapnuo joj da ću dolaziti svake večeri i polako otpuzao kroz vrata, vukući se po podu sve dok nisam dospio do svojeg kreveta.
Te sam noći pričekao da dobrano prođe ponoć da bih kliznuo iz kreveta i otpuzao kroz vrata. Sjedio sam s druge strane nepokretno nekoliko minuta, želeći ustanoviti da li me tko slijedi. Ako je rekla mužu što sam noć prije ove uradio, on i ostali mogli su čekati moj potez. Uvjerivši da me nitko ne prati, nastavio sam puzati prema njezinom krevetu. Bila je budna. Dao sam joj znak da se skine i ona je poslušno svukla spavaćicu. Uvukao sam se u krevet do nje. Dok sam rukom prelazio preko njezina trbuha, prigušila je soptaj i usta pokrila plahtom.
Preokrenuo sam je i ušao u nju odotraga. Zastenjala je, a ja sam se namjerno natisnuo još dublje u nju. Znojila se, ali nije vrištala.
Prošaptao sam joj da ću je, ako može postići klimaks tako da se sama nadraži, prestati ozljeđivati. Isprva je odbila. Spuznuo sam na pod i glavu zabio među njezina stegna. Ugrizao sam je i držao čvrsto sve dok nije pokrenula ruku da me odgurne. Počela se nadraživati, a ja sam ustima pritisnuo njezinu ruku. Vlažni od moga jezika i utopljeni mojim dahom, njezini su prsti bjesomučno micali naprijed-natrag. Prije svakog klimaksa nagnula se naprijed, pritišćući rukom moj potiljak.
***
Kad sam išao u gimnaziju, otkrio sam da udo pritiskanjem mogu utisnuti natrag u tijelo. Uvježbavao sam to uvlačenje i poslije spoznao da ga uz pomoć metalne štipaljke plastičnih krajeva mogu držati sakrivenoga, što je ostavljalo dojam kao da se oporavljam od neke amputacije.
Nekoliko dana nakon toga otkrića pozvao sam kući djevojku za koju sam bio zainteresiran. Nakon uvodnog ljubljenja i grljenja ugasio sam svjetlo, svukao je i nastavio milovati sve dotle dok me nije zamolila da se i ja svučem. Pretvarao sam se da oklijevam, ali sam naposlijetku skinuo košulju, pa polako raskopčao remen i spustio hlače.
Djevojka nije bila dovoljno prpošna da bi posegnula za mnom, pa sam joj poveo prste prema mojoj štipaljki. Ustuknula je, užasnuta. Mirno sam joj objasnio da je, dok sam bio dijete, za vrijeme rata eksplodirala bomba i da su mi metalne krhotine izrezale organ. Kirurg je stavio štipaljku da bi kroničnu ranu zaštitio od iritiranja. Rekao sam joj da mi je doživotno onemogućen normalni snošaj i da ugodu mogu naći samo u neobičnim općenjima. Uvjerio sam djevojku da ću poštivati njezino pravo da me odbije kao bogalja. Postiđena zbog prvotnog uzmaka, pokušala me uvjeriti da njoj ne smeta to što mi nedostaje jedan dio tijela. U stvari, primijetila je, moja mana je zapravo prednost, jer je oslobađa opasnosti od trudnoće i napokon će se jednom moći opustiti i neće se bojati posljedica.
Ja sam, pak, od nje tražio da zahtijeva sve što je uzbuđuje: ja sam invalid, rekao sam, koji traga za izvorima opuštanja koje bi drugi možda smatrali neprirodnima, a meni ništa nije izopačeno ni odvratno. Rekla je da je voljna pokušati te gotovo istodobno poduzela inicijativu.
Za vrijeme draganja morao sam izbjegavati erekciju, jer je štipaljka pod narastajućim pritiskom u udu mogla odletjeti. Dokle je god štipaljka ostala na svom mjestu, osjećao sam neznatnu bol, ali u usporedbi s osjećajem ujarmljene sile orgazam je bio nešto posve sirovo.
Poslije, kad je djevojka bila previše uzbuđena da bi bila svjesna što radim, kradomice sam uklonio štipaljku i stjerao ga u nju a da je nisam upozorio. Kad je osjetila da svršavam u njoj, vrisnula je. Najprije se razljutila, premda sam je nastojao uvjeriti da to što sam ustegnuo dio sebe nije neka igra nego pokušaj oživljavanja seksualne osjetljivosti. Objasnio sam da smo, izbjegavajući ono što smo tako često osjetili s tolikim drugima, ona i ja spolni čin učinili svježim i čistim.
Naposljetku je priznala da ju je to što je sa mnom bila agresivna na ugodan način opustilo i omogućilo joj da se osjeti senzualnijom no ikad ranije. Njezino upravljanje mnome bilo je mnogo uzbudljivije od pasivnog prepuštanja prijašnjim ljubavnicima; rekla je da su sva srdžba i tjeskoba koje je otrpjela zbog moje prijevare mala cijena za njezinu novootkrivenu slobodu, za njezin novi seksualni identitet.
***
Otpratila me do automobila a da nije rekla ni riječi. Odvezli smo se ravno u motel. Putem u sobu naručio sam da nam donesu piće. Kad je konobar otišao, ležerno se okrenula prema meni. – Kako me namjeravate uzeti? – upitala je. – Sprijeda ili zguza?
Počela se razodijevati. Kad je bila gola, stala je preda me podjednako hladna i nehajna kao i ono prvi put kad sam je vidio na pozornici noćnog kluba. – Na neko osobito mjesto? – upitala je.
Zabacio sam pokrivač i ona je ušla u krevet, hvatajući jastuk i podupirući se njime.
– Kada? – upitala je.
– Sada – odgovorio sam.
Zgrabio sam je za ramena. Izgledala su suviše nježna da bi izdržala težinu potkove. – Lezite – naredio sam. U polumraku sobe, pridružio sam joj se, nesiguran kako da je dotaknem. Kad je okrenula glavu da izmakne mojim usnama, ruke je lagano pomakla iza mojih bokova, a noge zamamno raširila. Shvatio sam to kao znak žudnje i moje se tijelo odazvalo.
Pridigao sam se da ukliznem u nju, ali kad sam pokušao ući, bila je čvrsto zatvorena. Razmaknuo sam joj stegna još više i ponovno se pokušao ugurati u nju. Zastenjala je, ali je ostala zatvorena. Ogrlio sam je oko struka i čvrsto prikovao uza se. I dalje mi se nije otvarala. Igrao sam se s njom da je uzbudim, sišući joj bradavice, nadražujući je ustima. Na kraju sam u nju pokušao ući golom silom. Bila je nepopustljiva.
– Jeste li gotovi? – upitala je podižući koljena i odmičući se od mene.
– Ne razumijem – rekao sam.
– Trebalo bi izvesti kirurški zahvat da bih se otvorila. – Nikad nisam željela otići na tu operaciju.
– Zašto? – upitao sam.
– Zbog takvih kao što ste vi – odgovorila je. Ustala je i počela se odijevati.
Posegnuo sam za njom. – Nemojte – naredila je mrko. – Željeli ste ono što ste izborili, ali nikad nećete izboriti ono što ste željeli. – Odjenula se i otišla.
***
Jedne večeri, rekao je, banuo je u jedan lokal s automatima golicavih filmova. Dok je projektor zujao, zurio je u dvije žene i muškarca koji su se bili isprepleli u krug, tako da se lice svakog od njih utisnulo među bedra drugoga, a svaka usta bavila tuđim spolovilom. Povećani kamerom, jezici su palucali unutra pa van, prodirali i lizali hrpe tkiva. Slojevi prozirne tekućine širili su se s jezika poput paučine. Tek nakon što je ponovno pogledao ove krupne kadrove, sinulo mu je da nikad nije obraćao pozornost obliku, građi ili boji jezika svojih žena.
Počeo je pohađati porno-lokale, da bi uspostavio vezu s muškarcima. Najmanje dva puta tokom večeri ljudi bi prihvatili njegov pogled i kimanje glavom. Uzbuđivala ga je brzina transakcije. Pošao bi u kabinu za drugim muškarcem i u prorez ubacio četvrt dolara. U tami nije mogao vidjeti lice neznanca koji bi čučao ispred njega. Kad bi istekle tri minute, ubacio bi drugi novčić u prorez kako bi bio siguran da će crveno svjetlo zadržati druge ljude pred kabinom.
Piljeći u film, osjećao je na sebi neznančev bestjelesni dodir, a uzbuđivala ga je anonimnost razmjene. Poput novčića ubačena u prorez, tako su i tuđa usta u njemu pokrenula nijemi film. U mraku kabine, on i njegov ekran našli su se licem u lice.

Mama Žaklina
Pierre Louys: Bludne kćeri