Dakle u prvom dijelu sam opisao kako je sve krenulo. Uzimajući u obzir onu narodnu da se željezo kuje dok je vruće nisam želio gubiti vrijeme i trebalo je nastaviti igru dok je Marina bila još „vruća“. Moja žena, Marina, bila je na slobodnim danima što mi je itekako olakšalo situaciju. Otišavši na posao kao slučajno sam u jakni zaboravio mobitel. S posla sam nazvao Marinu na kućni telefon i zamolio ju da pogleda da li mi je mobitel u jakni. Naravno, znao sam da jest. Marina je to potvrdila. Rekoh joj da mi je laknulo jer sam mislio da sam ga negdje izgubio.Zamolio sam je da se ona javi ako me netko bude zvao i objasni situaciju. Sada je plan mogao teći dalje. Negdje iza podneva moj mobitel je zazvonio. No bio je kod kuće u sobi na stolu. Marina se naravno javila. S druge strane bio je Krešo. Krešo je naravno znao da je to dio plana. Kada se Marina javila Krešo se kao začudio. Pitao je da li je pogriješio broj jer treba Danijela. Marina mu je objasnila kako sam slučajno zaboravio mobitel. Ubrzo je shvatila da je s druge strane Krešo i očito joj je bilo drago što joj se osjetilo u glasu. Barem je tako ispričao Krešo a ja sam siguran da je tako i bilo.

Krešo je Marini objasnio kako bi mi već sutra htio poslati materijale vezane uz posao jer mora na put. Objasnio je kako će dostavljač iz njegove firme to sutra autom dostaviti pa ga je zanimalo u koje vrijeme će netko biti kod kuće. Marina je rekla kako je na slobodnim danima i kako neće biti problema jer ih ona može preuzeti. A onda je naravno krenuo neobavezni dio razgovora. Krešo je bio pametan i znao je da ne treba pretjerivati. Udijelio je onako usput Marini nekoliko suzdržanih komplimenata, ispričao se jer je u žurbi i završili su razgovor. Kada sam kasno poslijepodne stigao doma Marina mi je ispričala kako je zvao Krešo i kako će mi već sutra prijepodne dostaviti materijale. Zamolio sam je neka ih preuzme a ja ću poslije pogledati o čemu je riječ.

Tako je i bilo. Sutradan oko 11 sati stigao je dostavljač donjevši fascikl ali uz fascikl i buket prekrasnog cvijeća. Uz cvijeće je bila i poruka; Draga Marina, za Danijela fascikla a za vas cvijeće. Iskreno se nadam da će vam se svidjeti. Lijepi pozdrav. Krešo!
To cvijeće bilo je pun pogodak. Kada sam došao doma lako sam mogao uočiti da Marina sija od zadovoljstva. Očito joj se svidjelo to nenasrtljivo udvaranje mladog zgodnog muškarca. Rekao sam joj kako sam se čuo s Krešom i kako je otputovao poslovno u Italiju.

Drugi dan ostao sam duže na poslu. Krešo je nazvao na kućni telefon. Naravno javila se Marina. Kazao je kako me više puta pokušavao nazvati na mobitel ali je isključen pa pretpostavlja da sam na nekom sastanku. Želio je samo poručiti da se već sutra navečer vraća u Zagreb pa bi volio da se nađemo i porazgovaramo o poslu. Potom ju je upitao da li joj se svidjelo cvijeće? Naravno da joj se svidjelo i iskreno mu se zahvalila. Za kraj joj je rekao kako bi volio da i ona dođe sa mnom pa se nađemo negdje na kavi. Zaboravio sam reći kako sam uočio cvijeće i pitao od koga je. Kada je Marina rekla da ga je poslao Krešo rekoh joj kako mi se čini da mu se ona sviđa. Kada sam to govorio nastojao sam da to ne zvuči kao da sam ljubomoran već kao da mi je drago što i drugi primjećuju da imam zgodnu ženu. Možda ste primjetili da Krešo ni jednom nije nazvao Marinin mobitel. I to je bio dio dogovora. Dakle ona je znala da on ima njezin broj mobitela a eto ne zlorabi to.

Krešo se vratio s puta i navečer me nazvao na mobitel. Marina je vrlo brzo shvatila da razgovaram s Krešom. Dogovorili smo se za kraći susret negdje na kavi. Pozdravio je Marinu i pitao hoće li i ona doći? Rekoh Marini da je Krešo pozdravlja i pita hoće li i ona poći s nama na kavu. Znao sam da bi vrlo rado pošla ali i ona je sada glumila kako ne zna no kada sam joj rekao neka pođe odmah je pristala. Razgovor između mene i Kreše se nastavio prema planu. On me pitao hoću li se ljutiti ako mi kaže da je u Milanu kupio jedan poklon za Marinu? Rezolutno sam odbio mogućnost bilo kakve ljutnje pa sam ga pitao o kakvom poklonu je riječ no on je rekao da ću sutra vidjeti. Marina je napeto slušala. Shvatila je da je o njoj riječ. Kada sam joj rekao da je Krešo kupio poklon za nju lagano se zacrvenjela. Očito joj je bilo nelagodno jer se bojala moje reakcije ali nije mogla sakriti zadovoljstvo zbog tajnovitog poklona. Kada je shvatila da se ja uopće ne ljutim i ne pokazujem znakove ljubomore živnula je. Dok je u kuhinji prala suđe pjevušila je što je bio jako dobar znak.

Sutradan kada sam došao kući primjetio sam odmah da je bila kod frizera i kozmetičarke. Uređivala se za odlazak na susret s Krešom. Glasno i zadovoljno sam primjetio kako dobro izgleda. Njoj je bilo izuzetno drago što ne pokazujem nikakve znakove ljubomore. Nije to glasno rekla ali ja sam to osjetio. Krešo nas je dočekao u jednom prekarasnom lokalu u centru grada. Pozdravivši se odmah je primjetio kako Marina prekrasno izgleda i ponovo mi rekao da sam pravi sretnik kada imam tako lijepu ženu. Marina je doslovce cvala od zadovoljstva. Kratko smo popričali o poslu koji je ionako bio izmišljen a istovremeno nismo željeli time zamarati Marinu. Tada je Krešo ispod stola izvadio oveću papirnatu vrećicu u kojoj je bila kutija oko koje se nalazila crvena mašna. Do tada poklon nismo ni spominjali. Krešo je rekao da je to poklon o kojem je govorio. Raširenih očiju Marina je gledala čas Krešu, čas kutiju. Umjesto nje ja sam upitao što je unutra. Krešo je rekao kako je Milano grad mode a on između ostalih poznaje i neke tamošnje modne kreatore tako se, vidjevši jednu prekrasnu haljinu, sjetio Marine i odlučio je tu haljinu kupiti za nju. Marina je bila nemalo iznenađena. On joj je pomogao odvezati mašnu i otvoriti kutiju. Iz kutije je izvadio prekrasnu tamno zelenu haljinu. Haljina je uistinu bila predivna. Dok ju je Marina držala ispred sebe primjetili smo nekoliko zadivljenih pogleda žena koje su sjedile za susjednim stolovima.

Marina je ostala bez riječi. Pogledavala je čas prema Kreši zahvaljujući mu i govoreći kako to uistinu nije trebao kupovati i bacati se u trošak, a čas je pogledavala prema meni želeći vidjeti moju reakciju. No i ja sam se iskreno divio haljini. Ne zbog haljine, koja jest bila lijepa, već zbog toga da Marina vidi kako mi nije krivo i nisam ljubomoran. Nakon ispijene kave pozdravili smo se. Marina mu se još jednom zahvalila i dogovorili smo se kako se čujemo idućih dana. Došavši kući Marina je odmah isprobala haljinu. Uistinu joj je pristajala. Bila je oduševljena ali je zbog mene to oduševljenje nastojala prikriti.

Tih dana inače spremali smo se kupiti novi kuhinjski namještaj kao i trosjed za dnevni boravak. Za subotu, kada nisam radio, dogovorili smo se da odemo u jedan od salona namještaja u razgledavanje. U međuvremenu je Krešo opet nazvao. Ovaj put nazvao je Marinu na njezin mobitel. Želio je znati kako joj se svidjela haljina. Marina je naravno iskreno rekla da je oduševljena. Dosta dugo su razgovarali. Ni ovaj put Krešo nije pokazivao bilo kakvu nasrtljivost. Bio je suzdržan i naoružan isto tako suzdržanim ali efikasnim komplimentima. Između ostaloga kazao joj je kako se čuo sa mnom i kako sam mu rekao da u subotu idemo u razgledavanje namještaja. Nadalje joj je rekao kako sam mu uspješno riješio sve vezano uz posao te kako će mu moj kolega izraditi svu potrebnu dokumentaciju u najkraćem roku što je jako dobro a zauzvrat je on nas, mene i Marinu, odlučio počastiti večerom.Spomenu je kako bi volio da Marina za tu večeru odjene tu haljinu iz Milana. Naravno, Marina se kao i većina žena držala suzdržano i nije mu mogla ništa obećati.

Navečer sam ja nazvao Krešu rekavši mu kako će mu projekti biti gotovi kroz dva-tri dana. Bio je zadovoljan i sada je i meni spomenuo večeru kojom nas misli častiti. Bio sam bez problema spreman prihvatiti ponuđenu večeru a dok sam to govorio krajičkom oka promatrao sam Marinu. Kada je čula da sam prihvatio ponuđenu večeru oči su joj zaiskrile. Bio je to jako dobar znak.

Autor: Danijel

Kako sam svojoj ženi pomogao da me počne varati
Kako sam svojoj ženi pomogao da me počne varati 3