Nije uopšte razmišljao koliko je dugo vec preko okeana. Pet, šest,
godina kao milion vekova. Stotine žena i stotine ljubavi merenih
kilometarskim krevetima. Eh, sada je došlo vreme da opet, kao i
mnogo puta pre, kasnih i toplih jeseni, razmišlja o njoj. Pustinja… A
gde je ljubav i dali ce je opet doživeti?
Šta je to merilo uspeha? Kancelarija na dvadesetom spratu i gomila
ljudi koji ti govore „mister“? Pamucne košulje i raznobojne kravate ili
desetine matorki koje žele da budu sa njim, a on sa njima samo kada
popije? Eh, ni kafane nisu kao onamo, neprolazno je prošao jedan deo
mladosti i nikada, do sada, mu nije bilo žao. U ušima i danas zvoni
Haris: „Ja bih nocas samo s tobom, kasno mi je za druge………“
Ovde je stigao sa dva prenatrpana kofera nepotrebnih stvari. Gomila
krpe natopljene njenim suzama prema kojima ipak nije bio
ravnodušan, ali hteo je da bude taugh-boy, uvek ledeno plavih ociju i
nemilosrdan prema ženama. Ona ga je zbunjivala maštajuci o
zajednickom životu i deci… Deci? Deci???!!! Hahahahaha….. Glupa
pomisao svih junfera toga doba. Koje glupe vrednosti iz vremena kada
je jedan pogled terao devojke da se rumene i ovlaže pamucne gacice,
majcinim rukama u robnim kucama vešto odabrane.
Milion krugova tamo – ovamo po korzou i neizmerna ljubav sa njene
strane pravile su diverziju njegovom planu da je kresne i da joj bude
prvi. Uuuuuuuuuh…… Samo da joj ga umoci i da je razdjevici, da joj
skine mrak i razbije poslednju liniju odbrane… Dosta mu je vlažnih
pickica uvek spremnih radodajki po raznim bircuzima i diskoklubovima,
znojavih i masnih komšinica koje i ne osecaju kad im ga
stavi, ili prosto-proširenih matorki, ali ipak zahvalnih, asistenkinja i
profesorki nataknutih na njegovo mlado meso.
Jednostavni dani zahvalnosti.
A ona? Ona je bila mala i nežna. Grudi kao da su joj se tek razvile i
osmeh koji odaje neku tajanstvenost. Pune usne, kao kod šiparice,
kratka crna kosa i veseo osmeh. Znao je da je imala nekih problema u
porodici pre, ali pokušavao je da je teši imajuci u glavi samo jedan
cilj… Da je kresne i da ga ona pamti kao prvog! Ona bi njega pamtila, a
on bi nju brzo zaboravio. Brucošica. Sama u velikom gradu. Lak plen
koji ne zna šta je kurac pred kojim je gašen televizor kada se na njemu
neko poljubi.
I… Desilo se…
Desilo se jedne prohladne kasnojesenske veceri, kada je ledenosiva
magla padala na ulice grada i zaledene lokvice na sred ulice. Desilo se
kada ju je vracao u tetkin stan, u kojem je živela ne placajuci kiriju,
samo praveci društvo suhopizdoj tetki, staroj usedelici, koja je vec iz
ko zna kojeg razloga, odavno zamrzila muškarce. Desilo se onda kad
je osetio da više nema cekanja i kada je granica strpljenja ostala tamo
negde dole u zadimljenom haustoru pored vrata odavno pokvarenih
liftova. Ona je šaptala, a on nije mogao da razume… Ona je gurala
toplim rucicama, a on nije mogao da razume… Ona je plakala a on je
svojim grubim poljubcima poništavao vrele suze i nije mogao da je
razume…
„Ne… Ne… Ne… Nemoj molim te…. Nemoj i ti…. “ Bile su reci koje nije
razumeo ili samo u nastupu strasti nije hteo da razume. Imponiralo mu
je mišljenje drugova koji su mu govorili da sve one kažu „ne“, a misle
„da“. Nikada pre ni sa jednom to nije doživeo kao sa njom. Ona je
rekla „ne“, a on je mislio kaže „da“… Koji afrodizijak i sirovi poziv na
surovo prodiranje. Nikada pre nije imao osecaj da cemu kurac puci
svom silinom… Samo da mu je svježe, mlade, picke, da mu je mirisnih
tek propupalih usmina, da mu je da zaroni duboko i da probljuje vatru
života…
Okrenuo ju je prema zidu i podigao njene ruke gore prema plafonu,
cvrsto ih pritisnuvši na zidove, poklopivši svojim dlanovima i ljubio je
u vrat, u kosu i lice otraga, pokušavajuci da ude nogama izmedu
njenih… Osetio je otpor i ukocenost guznih mišica uz
neprestano:“Ne… Nemoj…“ On je to slušao kao poziv jednom rukom
tražeci rub haljine ušavši vec jednom nogom medu njene…
„Glupe dugacke suknje…“ pomislio je, pokušavajuci da joj zadigne
suknju iznad bokova… A ona ? Ona se cudno predala stojeci tako
podignutih ruku uza zid i jecala. Ušao je i drugom nogom, vešto rukom
podižuci suknju preko ramena i obgrlivši je oko pasa primicuci joj
guzu ka svojim preponama. Kada je osetio cvrstinu njene guze na
svom boku približi usne vratu i poljubi je nekoliko puta, samo ovlaš joj
suhim usnama doticuci usnu resicu: „Ne boj se, samo malo, molim
te…. Pusti me samo malo…“
Gde da ode? Gde da pobegne? I kako? Ne može… Bože, da li ga je
zaista volela? Njega. Njega ciju ruku oseca na svom medunožju i
kome je malopre rekla ‘ne’. Kako zaustaviti ono što se neumitno
približava?
On je vec došao do guze prislonivši se uz nju, desnom rukom
pokušavajuci da otkopca pantalone, a levom da strgne gacice. Rezak
zvuk cepanja platna prolomio je vazduh i ona je osetila toplo meso na
svojoj guzi, a njegove ruke su vec našle prolaz ispod, maminim
rukama pletenog, džempera do malih , a ipak lepo oblikovanih cvrstih
grudi. Prvi dodir i neverovatan bol stiska prstiju propupalim
bradavicama. Ni bol nije osecala kao bol, vec kao poniženje.
Poniženje? Najdublje i najmocnije osecanje od osobe za koju
ocekujete da vas voli, a ipak samo je strast vodi do krajnjeg cilja.
Zašto? Niko ne može da nade odgovor na vecito pitanje dozvoljene
strasti, koja se, evo, dešava na najprizemnijem mestu: upišanom i
punomracnom haustoru prastare zgrade koja miriše na samocu i bud.
Poražavajuca istina je ona koju oseca na svom slatkom ružicastom
dupencetu i koja ce za koji trenutak u punoj snazi biti i pulsirati u njoj.
Ipak, volja da se brani i odbrani bila je savladana nemoci i bestrašcem
i blokadom koja se ponovo aktivirala prema muškom svetu. Mislila je o
tetkinim recima: „Hoce samo picke…“ Neumitna i istinita, bolna kao
krik, logika kurca nasrtala je na ulaz njene pickice.
Voden nekom cudnom snagom strasti pokušavao je da nade put do
nevinog picica kojeg je namjeravao razdjeviciti. Uzeti joj poštenje.
Poniziti je. Pricati o njoj kao o buducoj drolji koja se njemu, eto, prvi
put dala u noci u kojoj je potekla krv njenog himena. Od ovog trenutka
ona ce uci u sve price o bordelima kao Šeherezada u hiljadu i jednoj
noci. Jebace je na stotine posle njega, ali on ce biti taj koji je pustio
krv himena njenog. Pomislivši na to osetio je kako ona lagano širi
noge, pokušavajuci da da dozvolu i propusnicu nabreklom udu medu
drhtave noge oslonjene na nožne prste i ruke koje su kao prikovane
bile, raširenih prstiju, naslonjene na zid.
Obadve ruke spustio je na bokove.
Znao je… Pustila ga je da što pre završi sa onim što je mislila da je
ljubav, u noci, kada je shvatila da su, u stvari, svi oni isti. Shvatila je
da se vodilja svakog muškarca upravo ustremila izmedu njenih nogu
pripremljena da prodre i da je grubo povredi. Zacutala je i mirno
cekala olakšavajuci prilaz… „Hoce samo picke… Hoce samo picke…
Hoce samo picke….“
Pomislio je:“Naravno. Popušta. Baš kao i mnoge pre nje.“
Pronašavši put do cilja grubo se zabio, ceo i neoprezno. Ušao je u
uski tunel, razocarano ne naišavši na prepreku. Znao je da treba da
bude nežan, ali nije mogao izdržati. Cudno. Ušao je bez otpora. Bila je
uska, ali nije bila nevina… Nije bila nevina! Zacudio se, ali nije mogao
da stane, a njena cutljivost ga je još više mamila da se nastavi
nabijati… Misli su mu letile na sve strane, a najviše ka tome da on ipak
nije bio taj koji je prvi prodro u nju.
Kurac… Taj nije umeo da razmišlja… Taj je udarao i zahuktano se
pripremao za funkciju za koju je namenjen…
U jednom trenutku ona, suznog lica, sagne glavu i jednom rukom,
provucenom izmedu nogu, pocne da ga milje po mudima. Odlucila je
da pomogne kurcu. Ne njemu nego toj njegovoj nemilosrdnoj alatki da
što pre obavi svoj posao. Neverovatan osecaj topline koju su
prouzrokovali njeni prstici teraju ga da svrši. Nije mogao više. „Drolja!
Kurva! Fuksa!“ Svršavao je u nju. Duboko, sklopljenih ociju i kratkih
nesvesnih trzaja. Pustila ga je da je napuni. Nije se izmakla sve dok
njegov kurac nije, izgubivši snagu, sam ispao iz nje…
Pokušao je da je zagrli. Izmigoljila se.
Sramota ga je…. Nije mogao da veruje da je ucinio nešto ovako, a ona
je mirno spustila suknju i ne okrenuvši se krenula ka stanu uz
stepenice.
Lift nije radio..
Iscrpljen je seo na pod pored lifta i iz džinsa izvukao paklo cigareta,
izvadio jednu i zapalio.
Nije osecao ništa…
Baš kao sada, daleko od stepeništa i lifta, cak na drugom kontinentu…
Još uvek razmišlja o njenim recima u prostranoj i udobnoj kancelariji
medunarodnog savetnika. U istoj onoj kancelariji u kojoj mu se ona i
dalje javlja kao neki daleki san. Video ju je u hiljadu snova. Vidio ju je
u stotinu žena…
Ona se tiho pojavila iz mraka, sišavši niz stepenice i rekla tiho,
prethodno ga pomilovavši po obraz: „Nisi bio prvi… Moj ocuh te
preduhitrio… I on me zove malom fuksom!“

Poruka maloj sluškinji
Hotel