Junak ove priče nikada nije imao sreće sa ženama. Možda zbog toga što je bio vanredno mršav, pa je odavao utisak trajnog umora i iscrpljenosti.
Oči, upale u duplje dopunjavale su više nego žalostan izgled našeg junaka.
Koščate ruke snažno su asocirale na mumificirano tijelo kakva znamo viđati u arheološkim muzejima.
Krenuo je Mario, tako se je zvao, ususret toplim sunčevim zrakama, udišući svjež zrak punim plućima.
Nakon nekog vremena, put ga je doveo do jednog parka.
Odlučio je sjesti na klupu da se na čas odmori.
Izlažući se suncu, žmirkajući je ispod oka skenirao okolinu.
Nezainteresirano je registrirao prolaznike sve dok se u jednom trenutku u njegovom vidnom polju nije našla prekrasna žena.
O takvim ljepoticama, Mario je maštao cijeli svoj život. Dama je bila vrlo njegovana i izvrsno odjevena. Zategnuta odjeća isticala je njenu nabujalu ženstvenost.
Topli pogled njenih plavih očiju, dotukao je našeg Marija poput udara električne jegulje.
Taj šok aktivirao je kod njega bujicu fantazija u smislu: što bi bilo, kad bi bilo.
Po tko zna koji puta se sjetio žalosne činjenice svog jadnog izgleda i tko zna po koji puta njegovo srce bijaše nadvladano beznađem i rezignacijom.
Ipak, bio je zahvalan sretnom slučaju da mu se ukazala mogućnost da napasa oči na tako divnom objektu.
Skupljao je vizualne utiske i njima punio već ispražnjene baterije svojih emocija.
U jednom trenutku mu se učinilo da ga je ta predivna gospođa pogledala s nekim neodređenim interesovanjem.
To me sigurno promatra što sam toliko ružan, pomislio je naš Mario i bi mu neugodno, a pogotovo stoga što nije baš bio uredan.
Brijao se nije nekoliko dana, a tko zna kada se zadnji put okupao.
Međutim, dama je sve više pokazivala interes za Maria, neskriveno hvatajući njegov pogled.
Jednog trenutka, ustala je sa svoje klupe i pristupila Mariu.
Pitala ga je je li slobodno sjesti k njemu u društvo.
Naravno da je rado pristao.
Kad je sjela do njega, bliže nego bi pristojnost dopuštala, osjetio je miris skupog parfema, pomiješan sa njenim mirisom žene u jednoj neodoljivoj kombinaciji.
Naš je Mario već putovao prema sedmom nebu.
Na njezin poticaj uspostavljen je razgovor o svemu i svačemu.
Željela je znati sve o njemu, gdje živi, što radi, kako se hrani itd.
Nakon ugodnog časkanja, dama je najavila da mora i ići i zamolila našeg Marija da ju otprati kući.
Mario je vrlo rado uslišao njenu molbu.
U laganoj šetnji za dvadesetak minuta, našli su se kod njene kuće.
Taman se želio oprostiti od svoje nove poznanice, kad li ga ona iznenadi pozivom k njoj na jedno piće.
Što mu je drugo preostalo nego da pristane.
Ušli su u veliki dnevni boravak i ona ga posjedne na trosjed.
Uskoro je donijela dvije čaše i bocu pića. Nastavio se razgovor iz parka, a vrijeme je neosjetno odmicalo.
Redale su se čaša za čašom, a našem Mariu bijaše sve toplije. Sitni grašci znoja orosiše mu čelo.
Domaćica mu predloži da skine kaput, što on i učiini. Kroz opušteni razgovor već su se toliko zbližili da mu se činilo da se oduvjek znadu.
Naravno da su preši na „ti“ u obraćanju. Djelovalo je intimnije.
Mario, molim te ponašaj se kao kod svoje kuće i raskomoti se.
Što će ti košulja po ovoj vrućini.
Mada nevoljko, skine košulju i ostade samo u hlačama. U njegovoj se glavi uzvitlaše svakakve ideje, a srce mu obuhvati čežnja i nada.
Nije mu bilo jasno što se dešava, ali kad je već tako, najbolje je prepustiti se događajima, ne ulazeći u razloge takve iznenadne sreće.
Nakon još jednog pića, dama mu se obrati:
Mario, uslišaj mi molbu i potpuno se svuci, dok se ja za čas vratim.
Otišla je u drugu prostoriju šeretski mu namignuvši.
Vjerojatno je otišla u kupaonu da se osvježi prije vođenja ljubavi, pomislio je Mario.
Skinuo je hlače, dok je mašta u čemu li će se pojavitinjegova draga.
Da li će doći u prozirnoj spavaćici, ili tangama?
Ili Bože moj, zašto ne, potpuno naga?
Sjedio je tako naš Mario usmjeravajući misli na trokutasto formiranu šumicu u zvjezdištu njeni bedara.
Zaboravi je Mario na svoj isposnički izgled, na izbočena rebra prekrivena sasušenom kožom, na iskrivljene tanašne noge i kvrgava koljena.
Zatvorio je oči i čekao.
Odjednom začuje kuc, kuc.
Srce mu počne jače lupati.
Ustane Mario i krene ususret dami.
Vrata se odškrinu i njena glava stidljivo proviri.
Hajde, uđi pozva je Mario i krene prema njoj.
Vrata se širom otvore i naša znanica uđe, potpuno odjevena, vodeći sa sobom troje male dječice od tri do sedam godina.
Poreda ih po veličini, pa pokaže na Maria i kaže:
pogledajte djeco dobro, ako i dalje budete slabo jeli kao i do sada, kad narastete, izgledati će te kao ovaj striček.
