Trebalo je da se osećam glupo.

Sedela sam na krevetu u čipkastom korsetu, sisa izvađenih napolje, u čarapama sa halterima, salonkama sa visokim štiklama. Bila sam našminkana, jako, baš jako. U njegovoj poruci je pisalo da moram da upotrebim jaku senku, mnogo maskare, da mi oči izgledaju vlažno, da upotrebim mnogo rumenila i jak karmin, da mi se sa lica odmah vidi koliko mi treba kurac.

Jedva sam se našminkala jer me je bilo sramota da se pogledam u ogledalo posle svega što mi je rekao, svega što sam ja njemu odgovorila, svega što sam osećala.

Ali izgledala sam onako kako je on želeo, krupnih očiju, dugih, namazanih trepavica, sjajnog crvenog karmina na usnama, sedela sam na krevetu u korsetu i kurvinjskim čarapama.

Trebalo je da se osećam glupo jer nije još bila noć. Nije čak bilo ni veče, još je bilo popodne i napolju je bilo svetlo, a ja sam sedela sa navučenim zavesama, našminkana kao kurva, obučena kao da se spremam za snimanje porno filma, sedela na krevetu i čitala knjigu.

Ili sam makar pokušavala da je čitam.

Trebalo je da se osećam glupo.

Nije bilo normalno. Nije bilo normalno to što mi radi, nije bilo normalno što ja na sve ovo pristajem. Ovo je bila samo igra, rekao je u jednom trenutku, ali za mene je ovo bilo smrtno ozbiljno.

Gotovo čitave noći nisam spavala posle naših razgovora i svega od juče. I probudila sam se luda od želje za njim. I mokra, jako mokra. I mrzeći sebe jer sam bez pogovora radila sve što je od mene tražio. Oh, da, protestovala sam nekoliko puta, rekla sam mu nekoliko puta da ja imam svoju volju i da ne može da me natera da uradim nešto što ne želim.

A onda sam uradila baš sve što je od mene tražio.

Bila sam njegova, juče, celog dana. Celog dana me je porukama i telefonskim pozivima držao na ivici svršavanja, celog dana sam bila mokra, napaljena, postiđena, celog dana me je vodio kroz poniženja i ludačko uzbuđenje kakvo nikada ni sa kim nisam osetila.

I onda me uveče samo oterao u krevet, bez orgazma, čak i bez tuširanja. Rekao mi je da nisam zaslužila orgazam. I da nisam zaslužila tuširanje, da treba cele noći da osećam miris vlažne pičke, da me podseća na to kakva sam drolja.

A ja sam otišla u krevet i onda nisam spavala, satima, osećajući se poniženo, kao najprljavija kurva, koju je celog dana koristio za svoju zabavu a onda na kraju oterao u krevet kao neku neposlušnu klinkicu.

Nisam mogla da spavam i zato što nisam na sebi imala ništa, ni spavaćicu, ni majicu, ni gaćice, naredio je da spavam potpuno gola. Jedino što sam na sebi imala bilo je njegovo ime, ispisano crnom olovkom za oči, na glatko izbrijanom pubisu. Naredio mi je da to učinim još ujutro tog dana i celog dana, kroz sve što sam radila imala sam ga na sebi.

Na mene je to delovalo tako jako da sam sve vreme bila kao u transu.

Išla sam sa drugaricom na piće jer je bila subota i sedela u kafiću, crveneći, bez gaćica, bez grudnjaka, onako kako je on tražio, svesna da sam obeležena njegovim imenom.

Išla sam poslepodne u nabavku u veliki hipermarket i bila sam obeležena njegovim imenom i činilo mi se da svaki muškarac koji me pogleda zna da nemam gaćice, zna da sam žigosana kao robinja, zna da sam napaljena kao najveća drolja na svetu, da sam mokra među nogama, da iz pičkice obeležene njegovim imenom curi.

Nekima sam i uzvraćala pogled, drsko ih gledajući u oči, potvrđujući im ono što su pretpostavljali, da ovoj drolji kurac toliko mnogo treba da je samo strah od gospodara zaustavlja u tome da im se ponudi bez razmišljanja.

Trebalo je da se osećam glupo. Jer objašnjavala sam mu nekoliko dana pre toga da on nije i ne može biti moj gospodar, da meni gospodar ne treba, da ja nisam i neću biti robinja, njegova ili bilo čija.

Trebalo je da se osećam glupo jer kada je on prema meni počeo da se ponaša kao gospodar, moje telo je odmah odgovorilo, a vrlo brzo potom i moje usne.

Zvao me je telefonom i nije prošlo ni pet minuta pre nego što sam, prvi put u životu izgovorila „da, gospodine“, tresući se od stida, od napaljenosti i straha.

Sve je to bilo juče.

I štipaljke na bradavicama su bile juče i štipaljke na usminama su bile juče i kaiš kojim sam samu sebi stezala oko vrata, gurajući prste u pičku, sve je to bilo juče, dok sam sledila njegova naređenja koja su mi stizala u porukama. Subota je bila dan kada sam postala njegova, kada sam shvatila da nemam svoju volju, da ću uraditi sve što mi kaže, iako sam se otimala, iako sam se protivila, iako sam mu objašnjavala da ne mogu da budem to što želi od mene.

Delovao je tako sigurno preko telefona, kada se nasmejao i rekao mi da mogu da budem sve što poželim. A da u ovom trenutku želim isto što i on.

Za njega je to možda i bila igra, za mene je bilo smrtno ozbiljno. I plakala sam u krevetu, dugo ne mogavši da zaspim, plakala sam jer me je tako lako uzeo, tako lako mi pokazao kakva sam drolja, tako lako se probio kroz moje odbrane i dotakao me tamo gde nikada nikoga nisam puštala. Njemu je bio potreban jedan dan da me pretvori u robinju, nešto o čemu sam ranije samo maštala, bezbedna u znanju da ni jedan muškarac to u meni nikada neće videti. On ju je video, njemu sam je pokazala i on nije imao dileme, nije imao nikakve dileme. Da ja to želim. Da ja to mogu.

I to što sam se otimala, to što sam mu objašnjavala da nisam i neću biti to što misli da je video u meni, to su za njega bili samo uzgredni detalji koje je uz osmeh gurnuo u stranu. Ali posle, kada je došlo vreme da me kazni, setio se svakog od njih, naravno.

I bila sam, baš sve što je rekao i sve što je hteo, bila sam njegova robinja i prljava drolja koja mu se do kraja dana potpuno predala, koja je zavisila od svake njegove reči, koja je na kraju želela da učini sve, samo da on njom bude zadovoljan. Njegov glas na telefonu, tako opušten i siguran, sa jedva primetnom notom dominantnosti me je terao da vlažim kao nenormalna, terao mi kolena u klecanje. Do kraja dana sam bila njegova, potpuno. Iako me je kažnjavao. Po njegovom naređenju nosila sam štipaljke na bradavicama od kojih mi se prvih petnaest minuta plakalo a posle toga sam bila još napaljenija. U pičkicu sam morala da uguram sopstvene vlažne gaćice i da tako sa njima radim obične kućne poslove.

A onda kada sam mu rekla da moram da idem u nabavku, po njegovom naređenju napisala sam dugačko pismo u kome sam opisala sve, i kako sam prljava drolja koju je gospodar samo naterao da to sebi i njemu prizna, i kako sam prema njemu bila neposlušna, i kako sam morala zbog toga da budem kažnjena.

To pismo sam stavila u roze kovertu i ponela sa sobom u hipermarket. Njegovo naređenje je bilo da ga ostavim negde gde će ga neko videti, naći i otvoriti, ali gdegod da sam pokušala da to učinim imala sam utisak da neko gleda u mene. I na kraju to nisam učinila.

I osećala sam olakšanje izlazeći iz marketa, ali sa svakim sledećim korakom i sve veći stid što ću razočarati gospodara. Na kraju, pre nego što sam kese stavila u automobil, koverat sam pažljivo ostavila na beton, na vidnom mestu.

I videla sam kako ga je jddva nekoliko desetaka sekundi kasnije jedan stariji čovek podigao.

I dok sam vozila prema izlazu, prošla sam pored njega a pogledi su nam se sreli. On nije mogao da zna. Nije mogao. A ja sam se osećala kao da zna, kao da vidi sve, sve u meni. Sve ono što je gospodar u meni pronašao, izvukao na površinu. Vozila sam, vrela u licu, postiđena, bradavica bolnih, strahovito ukrućenih jer su duže od sat i po tog dana bile stisnute štipaljkama, pičke bolne, otvorene, vlažne jer sam gaćice iz njih izvadila pre nego što sam izašla iz stana a druge nisam smela da obučem. Imala sam njegovo ime na svojoj koži i želela ga, ludački.

Orgazam mi na kraju nije dao. Naterao me je da odem u krevet tako napaljena, tako mokra, bez tuširanja, obeležena iznad pičke njegovim imenom. Naredio mi da pre spavanja stavim sebi dva prsta u guzu i tako napunjena razmišljam o tome kako sam bila neposlušna, da razmišljam o tome čija sam.

Dugo nisam zaspala. Ali sam ležala. I plakala. I mrzela sebe. I vlažila. I držala prste u guzi. I onda negde pred jutro, dok su mi se već mešale fantazije i misli o tome šta mi je sve uradio prethodnog dana sa snovima koji su polako dolazili, onda sam se osećala kao da tonem u krevet, kao da nestajem u nečem mekom i tamnom, kao da moja volja bledi i postaje samo odbljesak njegove. Osećala sam se mirno i prijatno u tom trenutku, osećala sam kome pripadam, potpuno.

Zaspala sam tako, iako me je utroba bolela od želje i guza bolela od toga kako sam je grubo otvarala prstima. Znao je da sam dole devica, to sam mu tokom dana postiđeno priznala. I znao je da maštam o tome da me baš on razdeviči.

I probudila sam se, luda od želje, mrzeći sebe. I rekla sebi da ne mogu i ne želim. I pogledala se u ogledalo pitajući se kako sam mogla da mu dopustim da mi uradi sve one stvari, kako sam sebe mogla tako da degradiram.

Istuširala sam se a njegovo ime sa pubisa se teško spiralo.

I njegova prva poruka tog dana me je ostavila potpuno bez daha. Iako je u njoj samo pitao da li sam ustala.

Nekoliko minuta kasnije zvonio mi je telefon a ja sam jedva skupila hraborst da se javim. Smišljala sam tih pet minuta šta da mu kažem, naravno, kako da mu saopštim ono što nisam smela da mu napišem u poruci. Da ne želim više da se igram, da ja nisam to što on misli da je video u meni. Da nisam i ne mogu da budem njegova.

Ali kada sam se javila na telefon njegove prve reči bile su „Robinjo, jesi li noćas bila poslušna?“

I ja nisam mogla da mu odgovorim jer mi se grlo steglo a srce počelo da udara kao ludo i jer sam ostala bez daha, slušajući njegov glas koji me je bolje nego išta drugo podsetio da ono sve juče nije bila samo fantazija, nije bio samo san.

„jesam… Gospodine“, promucala sam na kraju, osećajući kako se sve drugo oko mene rastapa, kako ostaje samo on, samo njegov glas, siguran, samouveren, samo blago dominantan, kako ostajem samo ja ispred njega, željna da ga zadovoljim, željna da bude ponosan na mene onako kako mi je juče rekao da se ponosi kada sam ga izveštavala o kaznama koje sam nad sobom sprovela, o odlascima na piće sa drugaricom i u nabavku sa pismom namenjenom nepoznatom čitaocu.

I onda, nekoliko sati kasnije, trebalo je da se osećam glupo.

Jer još nije bilo ni veče, bilo je popodne, a ja sam sedela na krevetu, našminkana i obučena kao kurva i pokušavala da čitam knjigu.

Ali naravno da nisam uspevala. Prelazila sam preko jednog istog pasusa iznova i iznova pokušavajući da razlučim ko tu šta kome govori i zašto, ali nije išlo. U glavi mi je bila pometnja. U guzi veliki, tvrdi predmet.

Tako je gospodar naredio, njegova analna devica morala je da se pripremi za njegov kurac. Dopustio mi je da sama odaberem šta će biti u meni do njegovog dolaska i ja sam se odlučila za oklopac onog istog parfema koji sam u većoj količini nego obično stavila na sebe u nadi da ću malo prikriti miris napaljene pičke koji je, činilo mi se, ispunjavao ceo stan.

Poklopac i nije bio tako veliki, možda dva centimetra u prečniku i pet-šest u dužinu, ali jako je bolelo dok sam prateći njegova uputstva tu stvar navlaženu samo pljuvačkom gurala u sebe i ponovo vadila, pa opet gurala. Bolelo je, svaki put, krenule su mi i suze, ali ne od bola, koliko od toga kako sam se osećala poniženo. Bila sam svesna da sam svoju volju potpuno podredila njegovoj, baš onako kako je on i rekao da ću učiniti. Nije bio grub, nije pretio, nije me ničim ucenjivao ni plašio, naprotiv, pričao je opušteno, smejući se, a njegova droljica se topila i šaputala mu u telefon da ga obožava, da će sve učiniti za njega.

I onda je gurala u sebe zatvarač od parfema, jebala svoju nevinu a kurvinjsku guzu, za njega, na kraju ostavila zatvarač unutra i sela na krevet i pokušavala da čita knjigu.

A nije išlo jer sam bila obučena kao kurva i našminkana kao kurva. Jer nisam na sebi imala gaćice a iz pičke je curilo na čaršav. Jer mi je guzu cepao tvrdi predmet koji sam unutra morala da ostavim po gospodarevom naređenju.

Jer sam, takođe po njegovom naređenju na bradavicama ponovo imala štipaljke. I na usminama, dve na svakoj.

Poslala sam mu poruku u jednom momentu: „Gospodine, vašoj droljici su jako otekle usmine od štipaljki“. I jesu, bile su potamnele od krvi, jako.

„Da li te to plaši?“, glasila je njegova uzvratna poruka. A ja sam mu odgovorila: „Ne plaši me. Pali me.“

Svega nekoliko sekundi nakon što sam je poslala shvatila sam da nisam dodala ‘gospodine’ posle poslednje reči i pocrvenela od stida. Ponadala sam se da nije primetio.

Čekala sam da se javi i čitala knjigu, a usmine su me bolele i guza me je bolela. Kada sam ustala da se javim na fiksni telefon – zvala me je ona ista drugarica od juče – osećala sam se potpuno perverzno hodajući preko sobe na visokim, tankim štiklama, dok me je predmet u guzi razvaljivao a štipaljke mi sa svakim korakom dodavale po jednu malu porciju bola.

Razgovarala sam sa njom potpuno normalno iako ništa, baš ništa nije bilo normalno. Njena drugarica, ona koju je poznavala tako dobro i tako dugo, njena drugarica je pored stola stajala samo u kurvinjskom vešu i na štiklama, sa gospodarevim imenom ponovo ispisanim iznad pičke crnom olovkom, sa usminama i bradavicama koje su bolno gnječile jake drvene štipaljke, sa tvrdim predmetom koji joj je širio guzu. I pričala je normalno, sasvim normalno, iako ništa nije bilo normalno. Njena drugarica nije više bila ni njena ni svoja. Pripadala je samo njemu.

Pogledala sam se u ogledalo posle razgovora sa njom i srce mi je preskočilo kada sam videla koliko razvratno, koliko poniženo izgledam. To nisam bila ja u ogledalu, pomislila sam, ovo ne mogu biti ja. Ovo je drolja koju je on od mene napravio. Ovo ne mogu biti ja. Ovo nisam ja.

Bila sam na korak da tog trenutka skinem sa sebe sve štipaljke, da zderem sa sebe ono malo odeće i odjurim pod tuš, kako bih sprala njegovo ime sa kože, kako bih sprala sramotu koju mi je naneo.

Ali nisam. Jer sam videla. Videla sam ono što je on video u meni iako se nikada još nismo bili videli. Videla sam ono što je on video iz mojih poruka i što je čuo iz mog uzdrhtalog šapata preko telefona. Videla sam sebe onako kako me je on video iako mu se još nisam pokazala. I videla sam kako sam lepa. Kako sam u njegovim očima lepa. Rekao mi je to. Još juče, jednom ili dvaput. Da sam mu lepa. Iako me nikada nije video.

I to nije bilo laskanje.

Sada sam to i ja videla. I tako ponižena i napaljena, tako obeležena i pretvorena u razvratnu drolju, osetila sam u sebi ponos. Bila sam lepa. Za njega. Za sebe.

Bila sam lepa.

I tako sam se osećala kada sam se vratila na krevet, osećajući sve vreme njegovo prisustvo. Pored sebe. I u sebi, naravno, ovo u mojoj guzi je bio produžetak njega. I legla sam na krevet potrbuške, i trljala bolne bradavice i prepone o čaršav. Naravno da mi i dalje nije bilo dopušteno da svršim, štaviše, najstrože mi je to zabranio, ali sam se samo malo trljala o krevet jer sam želela da ga osetim još jače na sebi, u sebi… Da nije bilo štipaljki, verovatno bih i svršila, ovako, bol koje su one proizvodile mi je davao malo kontrole nad sobom.

Nisam mogla da ga dočekam. Nije rekao kada će doći, samo da ostavim vrata od stana otključana i da ga čekam spremna na krevetu.

Ali bilo je predugo to čekanje, predugo.

Poslala sam mu poruku da mu kažem da ga čekam, da ne mogu da ga dočekam, da će njegova drolja morati da se zadovolji sama ako se on uskoro ne pojavi. Bila sam malo i drska. Jer sam sada bila svesna koliko sam mu lepa. Bilo mi je jasno da me želi. Ako je ovo bila igra, on ju je igrao ozbiljno.

Kada sam pola sata kasnije čula kako se vrata otvaraju, srce je počelo da mi udara tako snažno da sam samu sebe zaglušila. Nisam ga čula ni kako za sobom zaključava vrata, niti kako korača prema spavaćoj sobi. Samo se pojavio na vratima, visoka figura, širokih ramena. Samo se pojavio i nasmešio svojoj robinji.

Nije to više bila igra. Na poruku mi nije odgovorio, a sada je bio ovde. Nije više bilo igranja.

„Na kolena“, rekao je jednostavno, dubokim, prijatnim glasom. Na kolena, naredio mi je gospodar i ja sam ustala sa kreveta i brzo se spustila na pod pred njim. Nije morao da diže glas, nije morao da viče na svoju droljicu, bila sam potpuno poslušna sada kada je bio predamnom.

Bilo je kao dobro uvežbana predstava, zaista. Da je neko gledao sa strane, ne bi verovao da se ovo dvoje ljudi prvi put vide.

„Ruke na leđa, droljice“, rekao je jednostavno a ja sam odmah ukrstila zglobove iznad svoje guze.

Nagnuo se prema meni. U ruci mu je bio nov novcat karmin, boje tamnog vina. Njime je na mojim grudima krupnim slovima ispisao reč „drolja“. Onda ga je bacio na pod.

Skinuo je kravatu i plako krenuo iza mene. Nije se žurio, hodao je polako i posmatrao me sa neskrivenim odobravanjem. Ja sam mu uzvraćala pogled sve dok nije naredio „Glava dole, droljice, pogled u pod. Niko nije rekao da smeš da gledaš gospodara u oči“.

„izvinite, gospodine“, prošaputala sam i poslušno pognula glavu. Shvatila sam da će me ponos navesti da načinim još neku grešku ako ga ne budem kontrolisala. Ne želim sada da ga razočaram, rekla sam sebi. Ne sada kada je tu, kada će me imati. A toliko sam ga čekala, toliko želela. Satima. I godinama. Utroba je bila bolna, zategnuta, pička mokra, otvorena, guza razvaljena, napunjena, samo za njega. A sada je biio tu.

„Lepo izgledaš“, rekao je, skoro nežno a ja sam samo tiho prošaputala „hvala, Gospodine… sve je to za Vas…“

„Šta kažeš, droljice?“

Pročistila sam grlo i pokušala da govorim malo glasnije mada mi je glas jako drhtao od straha i uzbuđenja:

„kažem… sve je to za Vas… sve ovo što vidite… sve što ja imam je za Vas…“

Nasmejao se prijatnim, dubokim glasom i stao tačno iza mene.

„Dobro, sad znamo kome je sve to namenjeno, ali znamo li i kome sve to pripada, droljice?“

Nisam odmah odgovorila.

Osetila sam ruku kako me hvata za kosu. Cimnuo mi je glavu na gore.

„Kome ovo sve pripada, droljice?“ pitao je ponovo, samo malo glasnije, samo malo manje opušteno. Pogledala sam ga u oči ali u njima nije bilo besa. Samo zadovoljstva i možda malo ponosa.

„Vama…“, rekla sam tiho.

„Vama?“ ponovio je za mnom iskarirano, prenaglašeno iznenađeno.

„izvinite, Gospodine“, brzo sam shvatila, „izvinite… sve pripada samo Vama, Gospodine.“

„Ti si svesna da će tvoja usta morati malo bolje da mi se izvine za zaboravnost, droljice?“, pitao je ponovo sasvim mirno i bez prisenka pretnje.

„jesam … Gospodine…“ promucala sam osećajući kako me sve ovo toliko pali da počinjem da gubim sebe u njegovim rečima, u njegovom dodiru i mirisu.

„I svesna si da će i tvoja pička morati da plati za to kako si se ponašala danas?“

Pogledala sam ga malo se zbunivši.

„Gospodine… bila sam dobra.. sve… sve sam uradila kako ste naredili… Gospodine… bila sam poslušna…“

„Droljice“, rekao je raspoloženo, „poslušne robinje ne šalju onakve poruke gospodaru.“

Istog trenutka sam se ujela za usnu, shvativši o čemu priča. Glupačica. Napaljena kurvica. Nije ni čudo što želi da me kazni.

„ja… izvinite, Gospodine… izvinite… mnogo sam se napalila… mnogo mi treba…“

„A šta ti to treba?“ pitao je, praveći se da ne zna.

„kurac“, prošaputala sam ponovo obarajući pogled.

„Pa to znam, droljo“, rekao je, „to se vidi iz tvog izgleda. A i iz te poruke se videlo. Napisala si da ćeš se zadovoljiti i bez gospodara, zar ne? Tebi je svaki kurac, koliko vidim, dobrodošao.“

Pocrvenela sam, jako i brzo ga ponovo pogledala.

„ne, ne, Gospodine… treba mi Vaš kurac… samo Vaš“.

„Glavu dole“, rekao je i cimnuo me za kosu.

Osetila sam kako je čučnuo iza mene. Osetila sam kako mi vezuje ruke na leđima svojom kravatom.

„Droljice“, šapnuo mi je sad pravo na uho, „ti možda misliš da ti je sve jasno. Ali veruj mi da još mnogo toga imaš da naučiš. A sa učenjem ćeš početi odmah sad. Razumeš?“

„da, Gospodine“, klimnula sam i jedva čujno potvrdila.

„Dobro lepa moja“, rekao je pomilovavši me po kosi i ustao. Stao je ispred mene, dok sam klečala, sada već malo uplašena, sada već tako mokra da mi se činilo da bi samo jedan njegov dodir po pičkici bio dovoljan da svršim. „Dobro lepa moja. Sada ćeš mi reći: čija su ta kurvinjska usta koja se tako neiskreno izvinjavaju za greške moje robinje?“

Progutala sam pljuvačku. Znala sam šta želi da čuje.

„Vaša, Gospodine… samo su Vaša… da im radite šta god poželite, da ih jebete svojim kurcem i da ih punite svojom spermom…“

„Tako je, droljice“, klimnuo je zadovoljno. „A čija je ta nezasita pička zbog čije gladi moja drolja pravi te greške?“

„Samo Vaša, samo Vaša, Gospodine… da je rasturate kako vi želite…“

„Odlično, robinjo“, potvrdio je. „Još mi reci čija je ta guza koju si napunila onako kako sam naredio.“

Sklopila sam oči jer su reči koje smo razmenjivali moju utrobu topile. Činilo mi se da iz mene curi na tepih, da mi svaki delić tela treperi. Osećala sam štipaljke na bradavicama i usminama kako me jako stežu ali umesto bola donosile su mi samo zadovoljstvo, a zatvarač parfema u guzi me je otvarao za Njega, samo za Njega.

„i ona je samo Vaša, Gospodine… da je uzmete… da budete prvi, Gospodine… njoj i meni… da je razvalite bez milosti, bez obzira na to koliko će droljica plakati i moliti… Gospodine…“

Nežno me je pomilovao po kosi posle ovih reči a ja sam se sva stresla. Bilo je strašno. Bilo je strašno i lepo.

Raskopčao je šlic i iz pantalona izvadio jako ukrućen kurac. Blago me je povukao za kosu i bez reči ušao između mojih rastvorenih usana.

Bio je nežniji nego što sam zaslužila i grublji nego što bih ikada dopustila ijednom drugom muškarcu. Držao me je za kosu i polako me navlačio sve jače na svoj nabrekli kurac. Kada mu je glavić krenuo niz moje grlo zagrcnula sam se a on ga je povukao malo nazad.

„Ne zatvaraj oči“, rekao je. Klimnula sam. „I gledaj me u oči. Sve vreme. Jasno?“

Ponovo sam klimnula, a on je ponovo počeo da ga gura u mene.

Svaki put kada bih se zagrcnula, on bi stao i dao mi malo vremena da se smirim da se naviknem na osećaj moćnog, mirisnog, nabreklog mesa koje me je na silu otvaralo, koje mi je jebalo grlo, koje me je činilo njegovom droljom. I svaki put bi ga povukao malo natrag, pa nastavio da me jebe dublje. Izvlačio ga je polako iz mene, ne prekidajući ni jednog trenutka kontakt očima, pa ga gurao, snažnije, bezobzirnije u grlo svoje drolje.

Plakala sam, ali to sam shvatila tek kada sam osetila suze kako mi kaplju na butine. Plakala sam od njegove veličine, od grčenja grla i osećaja potpunog pripadanja gospodaru koji me je sav obuzimao. Kada ga je konačno ugurao celog, kada mi je potpuno otvorio grlo i ušao u mene do kraja, naslanjajući mi svoja teška, obrijana muda na bradu, osetila sam jako grčenje utrobe. Svršiću, pomislila sam, bože, svršiću.

Ali i on je to osetio, ne znam kako, osetio je da će njegova drolja svršiti. Pa ga je izvukao napolje, pustio da pljuvačka i sluz pomešane izlete iz mojih usta za njegovim udom, da se prospu niz moju bradu, na moje grudi, na tamnocrvenu reč koja me je opisivala, na čipku.

„Nema svršavanja bez dozvole, jasno droljice?“

Klimnula sam:

„jasno, Gospodaru…“

Nikada ranije nisam ovako nešto izgovorila. Nikada.

A gospodar mi je ponovo pružio svoj kurac, da ga poližem, da mu uzmem jaja u usta, da ih posisam dobro, kao poslušna robinja dok mi po licu razmazuje svoje i moje izmešane sokove.

Onda je odstupio korak nazad i naredio mi da ustanem.

Bila sam nesigurna na visokim štiklama, pogotovo jer zbog vezanih ruku nisam mogla da održavam balans ali srećom on i nije tražio da stojim. Čim sam se digla u stojeći položaj, prišao mi je, jednom rukom me uhvatio za vrat i lagano me stežući poljubio me u usta, jako, duboko, vlažno, strasno.

Onda me je nežno gurao unatrag. Napravila sam dva koraka i osetila krevet iza sebe. On je pojačao pritisak i ja sam se spustila.

Osećala sam kako mi se zatvarač još dublje zariva u guzu kada sam sela na krevet a gospodar me je gurao još unazad, sve dok nisam ležala na leđima, ruku i dalje vezanih na krstima, nogu podignutih i raširenih onako kako je on naredio. Bila sam njegova. Potpuno nemoćna. Potpuno njegova. Potpuno otvorena. Potpuno bezbedna.

„Sada“, rekao je, „sledi kazna za pičkicu.“

Sva sam pretrnula od tih reči. Ali i pored straha koji me je jako protresao umela sam samo da kažem „da, Gospodine… kaznite je… bila sam drska, Gospodine… zaslužila sam…“

Pogledala sam ga, uplašeno ali izraz ponosa na njegovom licu mi je dao hrabrost i snagu da kažem ono što sam znala da želi da čuje: „bičujte mi tu neposlušnu pičkicu, Gospodine… moram da naučim da budem strpljiva, da se setim da uvek mislim jedino na Vaše zadovoljstvo…“

Gledala sam ga kako skida kaiš i samo na trenutak, samo na jedan kratak trenutak pomislila kako ovo nije moguće, kako ovo ne mogu biti ja. Ta žena koja je ležala na leđima, obučena kao kurva, našminkana kao kurva, vezana kao robinja, raširenih nogu, usmina oteklih od krvi, ta žena koja je molila za bičevanje, zar sam to mogla biti ja?

Ali njegov osmeh, tako nežan, tako ohrabrujući mi je odgovorio na to pitanje koje se ionako nikada ne bih usudila da postavim naglas. Da, to sam bila ja. To sam bila stvarna ja. To sam bila ja koju je on video u meni i pre nego što me je video.

I bila sam njegova.

Stenjala sam, glasno, nekontrolisano jer mi je kaišem prvo milovao kožu. Prelazio je njime preko dojki, preko stisnutih bradavica, pa ga spustio preko trbuha do prepona. Lagano je njime prevlačio po nežnoj koži unutrašnjosti mojih butina, terajući me da se ježim isto onoliko koliko sam se znojila. Bilo mi je vrelo i bilo mi je hladno. Bila sam spremna da svršim, jače nego ikada a on me je jedva dodirivao.

„molim Vas“, prošaputala sam, „molim Vas, Gospodine…“

„Šta me moliš, lepoto?“ pitao je on tiho, uz osmeh. „Da li bi volela da ostavim ovaj kaiš i da samo uđem u tebe ovako kako ležiš? Vidim da si spremna. Vidim koliko si vlažna i otvorena.“

Njegove reči su me izluđivale. I ja sam mogla da vidim koliko mu je tvrd i koliko mu je spreman da uđe u mene.

„ne, Gospodine,“ zajecala sam, „molim Vas… prvo bičujte svoju drolju… bičujte njenu neposlušnu pičku… pa ako je posle budete želeli, ako budete zadovoljni njom… onda je uzmite…“

Njegov pogled mi je sve rekao. Sve što mi je bilo potrebno.

„Deset udaraca, droljice, u redu?“ pitao je a ja sam klimnula. „I da se za svaki zahvališ.“

Prvi udarac je pao na moju butinu. I nije me bolelo, ni malo. Samo sam se trznula od iznenađenja i od udara struje koji je ovo poslalo u moju pičkicu.

„Hvala, Gospodine“, promucala sam.

Udario je drugu butinu, pa opet prvu, pa opet drugu, svaki udarac malo jači od prethodnog. Osećala sam kako mi krv juri u donji deo tela. Osećala sam kako me zatvarač u guzi razvaljuje i kako me to pali i kako mi koža butina gori. I kako me i to pali. Zahvalila sam se za svaki udarac, svaki put glasnije.

Onda je udario pičkicu. Vrisnula sam jer su usmine bile pune krvi. Zahvalila sam se. Udario je ponovo. Pa ponovo. Osetila sam kako štipaljke odleću na pod. Zahvaljivala sam kroz suze. Poslednja dva udarca pala su na klitoris. Za svaki sam se zahvalila tek posle nekoliko sekundi, tek kada me je podsetio da mu dugujem zahvalnost, tek onda sam kroz suze i jecaje skupila snagu da se zahvalim.

Osećala sam njegove ruke na sebi kada je kleknuo ispred kreveta. Dodirivao mi je butine i prepone i šaputao mi da sam prelepa i šaputao mi da zna da me boli i da će proći i da je ponosan na mene i da sam bila jako hrabra. A ja sam curila, curila na čaršav, curila jer sam znala da sam bila hrabra i jaka, jer sam znala da ga nisam razočarala, jer sam znala da ću biti nagrađena.

Izvukao mi je zatvarač iz guze, nežno, polako, dok sam stenjala od bola. Pomazio me je po guzi i onda prstima ovlaš dotakao moju ribicu.

„Kako si mokra“, rekao je nežno dok su mi telo tresli nekontrolisani grčevi. Pokvasio je prste mojim sokovima, prevlačeći ih preko usmina, a onda ih polako, nežno uvukao u moj anus.

Stenjala sam dok me je širio prstima, usne spuštao svuda oko moje ribice. Nije mi ni jednom dotakao klitoris ili usmine, ljubio je samo kožu oko njih, prstima me sve jače jebući u guzu a ja sam onako vezana i otvorena vrtela kukovima i stenjala.

Onda se konačno malo pridigao, gurnuo mi noge još više unazad, naslonio se na krevet i ušao u mene.

Svršila sam istog trenutka kada je prodro. I nisam mogla ništa da odglumim, ništa da isfoliram, telo me je potpuno izdalo. Pred očima su mi se razmazale neke divne boje, a udovi su mi od vrhova prstiju pa naniže trnuli. Utroba mi se jako grčila i tresla i gubila sam dah i stenjala, jako, kurvinjski stenjala.

„Droljice, pa zar nismo rekli da nema svršavanja bez dozvole?“ pitao je tobož iznenađeno. Ali nije bio znenađen, kako bi mogao biti iznenađen kada je znao, dobro znao šta mi je radio ova dva dana, dokle me je gurnuo, šta je od mene napravio. Znao je da ću svršiti čim uđe u mene. I nije prestajao, nije prestajao da me divno, polako jebe, dok sam ja i dalje svršavala na njegovom kurcu.

„Gospodine…“ stenjala sam, „Gospodine…“ Znala sam da treba da se izvinim, ali ništa mi drugo nije dolazilo na usne, sem te reči koja je bila i zahvalnost i molba za oproštaj i obećanje da ću biti disciplinovanija i zahtev da me kazni za ovu neposlušnost.

A on me je jebao i nije mi davao da se smirim. I uživao u meni, osećala sam kako lako klizi jer sam bila tako vlažna, čula sam ga kako duboko diše, videla kako se znoji dok raskopčava košulju, dok mi noge u crnim čarapama i kurvinjskim štiklama podiže još više.

Bila sam toliko mokra od dvodnevne napaljenosti i jakog svršavanja da sam jedva osetila kada je tvrdi kurac izvukao iz pičke i prislonio na otvor guze. Sve mi je dole u tom trenutku bilo isto, svaki dodir, svaki pokret mi je donosio samo slast i bol, pomešane, nerazaznatljive jedno od drugog. Ulazio je u mene polako, otvarao guzu koja je pripadala samo njemu, a ja sam svaku njegovu nabreklu venu osećala u sebi i želela još dublje.

Jebao je svoju vezanu drolju tako, sve jače, sve dublje i brže a ona ga je molila da je ne štedi, govorila mu da ga voli, da ga obožava. I kada joj je skinuo štipaljke sa bradavica vrisnula je jako jer je krv jurnula u njih, jer je zabolelo, ali onda je taj bol otišao na niže, u utrobu i prestao da bude bol i postao jako zadovoljstvo, toliko jako da sam ponovo…

„Gospodine“, povikala sam, nemoćna da zaustavim orgazam, „da li smem da svršim? molim Vas, Gospodine!!“

A on je samo klimnuo, smešeći se, kao da sam ja mogla njega da prevarim, kao da nije video, osećao da njegova drolja već ponovo svršava. Spustio je ruku na moj klitoris i prstma ga trljao u krug dok sam ja vrištala u orgazmu koji mi je kidao celo telo.

Na kraju sam klečala pred njim na podu, ruku i dalje vezanih na leđima, klečala sam sva mokra od znoja i svršavanja, kao poslušna, pokorna robinja i gutala lepi, divni kurac koji mi je toliko uživanja poklonio. Nikada pre ne bih ni pomislila da u usta uzmem bilo šta što je pre toga bilo dole u meni. Ali nikada pre nisam bila njegova. A želela sam. Oduvek. Znala sam to sada.

Svršio mi je u usta, prvi muškarac kome sam to dopustila, i izvukao ga kada sam progutala prvih par mlazeva da bi mi ostatak sperme prosuo po licu, po sklopljenim očnim kapcima, po kosi. Na kraju, kada se potpuno ispraznio po svojoj robinji, kada ju je potpuno, do kraja ponizio i obeležio, dopustio joj je da mu još uvek ukrućeni ud nežno, odano očisti svojim jezikom.

Veče je padalo. I znala sam da ćemo piti vino. I kupati se zajedno. I spavati zajedno. Ljubila sam osetljivi glavić i gledala ga odozdo, onako pokorena, onako umazana, i videla u njegovim očima ono kako me je video. I znala da nikada nisam bila lepša.

Autor: Fenris

Jutro
Posvećenje proleća