Lord je znao za čudnovate sklonosti svojeg glavnog sobara. Znao je i koliko on koristi svoj hijerarhijski položaj, zahvaljujući kome je imao u svojoj nadležnosti desetak sobarica, no nikada nije niti pomislio da mu išta predbacuje. Vrijeme u kome su obojica živjeli imalo je svoje zakonitosti, a ljudi su se unutar zadanih okvira živjeli kako su mogli ili znali. Osim toga, niti sam Lord nije bio ništa čedniji. Kada je ipak odlučio narušiti diskreciju svoga sobara, to nije bilo zbog moralističkih nazora, već zbog nesretnog spleta okolnosti. Lord je, naime, čitavog popodneva osjećao težinu sjemena nakupljenog u mošnjama, sjemena koje nije imao u što isprazniti. Drznuo se, stoga, nepozvan pridružiti svetkovini svog podanika. Znao je kada i gdje se on „opušta“, pa je tamo i krenuo. U posvemašnjoj tišini pošao je niz stube što su vodile u podrum njegove vile i oprezno zastao pokraj odškrinutih ulaznih vratiju, pa provirio. I imao je što i vidjeti.
U prostranoj ostavi, glavni je sobar sjedio na drvenom stolcu, dok su pred njim stajale tri mlade sobarice pognutih glava, gledajući bezvoljno u pod.

„Bettsy,“ obratio se jednoj od njih, onoj najmlađoj djevojci, duge, raspuštene plave kose. „Svuci se, pa lezi na stol.“

Djevojka ga je ravnodušno poslušala, razvezujući haljinu. Svjetlo svijeće osvjetlilo je prvo njene pozamašne i, za svoju veličinu, neobično čvrste grudi, pa široke bokove i izbačenu stražnjicu. Razodjenuvši se, legla je mirno na masivan stol. Sobar je zatim nešto promrmljao, skidajući hlače, na što su druge dvije služavke, poput zmija, stale kliziti rukama preko nagog djevojčinog tijela, ljubiti njene butine, pa koljena, zatim sve niže, da bi zastale, klečeči kod njenih stopala. Oblizivale su joj nožne prste, tabane i pete, pa uz listove kliznule jezicima natrag prema koljenima i butinama. Dok su joj širile noge, sobar je zadovoljno drkao svoj nemali ud. Već u idućem času, sve su tri djevojke bile nage. Bettsy je samo mirno ležala dok je jedna od njenih prinudnih ljubavnica, guzata crnka, rovala jezikom kroz njen gust plavi žbun, a druga, smeđokosa sobarica ogromnih grudi, trljala svoju izbrijanu pičkicu o plavušine napete bradavice. Tišinu je polako smjenjivalo sve glasnije stenjanje, a Lord nije odolio da u svome skrovištu posegne za već otvrdlim udom i povede se podanikovim primjerom. Crnka je polako udaljila lice od Bettsynih prepona i zavukla joj dva prsta u vlažnu unutrašnjost. Lord se oduševio primijetivši da su već u idućem trenutku ponor vruće pičke pohodila tri, pa nedugo potom i četiri prsta, sve dok uz nekontrolirane jecaje mlada sobarica nije primila u sebe čitavu ruku uspaljene kolegice. Kakav prizor! Crnka je uvukla šaku sve do zgloba u to grotlo bez dna, dok se gusta, bijela sluz slijevala na stol niz Bettsynu guzu. Niti ona više nije bila mirna. Dahtala je i podizala noge čineći picu prohodnijom, a treće djevojka, smeđokosa jahačica, prebacila je svoje užareno međunožje s njenih sisa na lice, nabadajući se na nemiran plavušin jezik. Konačno, pridružio im se i sobar. Tanak i dug ud prislonio je na anus crnke čija ruka nije izlazila iz uskomešale Bettsyne pičke, pa ga oštrim udarcem zario u, očito dobro projeban šupak. Nemilosrdno se zarivao u nju šamarajući joj dlanovima uzdrhtale guzove. Lord nije izdržao do kraja. Prosuo je spermu po podu i vratima, pa duboko uzdahnuo i navukao hlače.

Udaljio se osluškujući krikove iz podruma i zadovoljno pomislio:
„Mašta je jebačev najbolji prijatelj.“

Dionizije, bog dobre jebačine
Seoska jebačka idila