Robi i ja smo se upoznali jednog kišnog poslijepodneva na Remizi kada smo istovremeno pokušali uskočiti u 12-icu, no umjesto vožnje do centra, poljubili smo vrata, slatko opsovali i krenuli prema zaklonu. Ispod nadstrešnice se natiskalo i previše nervoznih ljudi, a da bi ostalo mjesta za posrnulog strojara i buduću inženjerku rudarstva i kemije. U sveopćem naguravanju sam mu stala na nogu i taman kad zaustih da mu se ispričam, gomila se uskomeša i krene na nas jer se iz pozadine začu krik nekog pravednika koji je taj dan pretjerao s gemištima, pa mu nutrina izirititana sveopćim kaosom otkaza poslušnost i on se jadničak istrese na neku gospođu u finom kaputu od devine dlake, na što se ona (što od šoka, a što od smrada) sruši na tlo u nesvijest, a kumica pored nje zavapi:
– joooooj, ljudi, ‘mrla je, mrla je…pomagajte ljudi… –

Umjesto da samilosno pokušamo oživjeti damu u devinoj dlaci, maknusmo se iz gužve, te krenusmo prema slijedećem nadolazećem tramvaju.
– Ej, ti…- rekoh
– Da…-
– Oprosti za nogu, i to, stvarno te nisam vidjela –
– Ma nema veze, kupiš mi pivu, pa smo kvit – reče i namigne mi.
– Ok, slijedeći šank je naš šank – odvažno uzvratih, iako ga nisam imala hrabrosti pogledati u oči.

I tako i bi! Ušli smo u prvi birc, a nakon prve runde i početne rezerviranosti, trema je nestala, a Robi i ja smo pričali o smislu života, kupovanju ispita, seksu, njegovoj curi,te o mom profesoru iz matematike u kojeg sam bila zaljubljena već tri godine.

Godine su prolazile, Robi je mijenjao cure kao čarape, a ja sam uspjela i diplomirati i poševiti svog profesora iz matematike (no ta romansa nije bila dugog vijeka, već slijedeća akademska godina je otpuhala njegovu ljubav, a ja sam ronila suze na Robijevom ramenu i utapala tugu u velikom bambusu).
Naše prijateljstvo je odavno preraslo kvartovske tračeve i nagađanja o tome da li je „Robi prasnuo Alex“, pa smo nas dvoje postali normalna pojava poput izlaska sunca ili Dinamovog ispadanja iz europskih liga-natjecanja prije zime.

I sad je zima, i Nova Godina je tu, a Robi se nekako uvukao u sebe, i kad ga gledam iza oblaka dima i tri pive, vidim da nešto nije u redu.
– Kaj je komad? Kaj te ždere? –
– Ma niš’…sve mi je bezveze –
– Je, a pričaj mi o tome, csss.. – rekoh i povukoh dim.
– Sve mi ide na kurac, posao, glupi tulumi, izbori, kurci, palci…-
– Eeej, ma vidim da ga nisi dugo umočio, a? ajd priznaj svojoj Alex…?

Usnice mu se razvuku u jedva primjetan osmijeh i on samo šutke kimne glavom. Pogledam ga još jednom, onako, ispod oka i naručim još jednu rundu.
– Pa daj se malo razvedri, naići će već nešto –
– Ma, kao da bi mi se dalo i da naiđe, sve ste vi ionak’ iste…-
– Ej, Robi, nećemo se sad vrijeđati…- rekoh pomalo uvrijeđeno
– A šta, a oš’ mi ti dati ? –
Zagrcnuh se i skoro se strovalih pod šank. Pomislim u sebi – stvarno je puknuo –

– Ti si stvarno u kurcu, a?
– Pa da, mislim ne…a barem s tobom nemam kaj izgubiti…a ni ti sa mnom…-
– uuuuu ne znam Robi – rekoh pomalo zbunjeno
– Ma kaj ne znaš, pa to je samo za ovaj put, a daj …a bar da probamo…-
Otpila sam gutljaj pive i zapiljila se u njegove plave oči ispitivački ga promatrajući.
– A gdje ćemo se ? –
– Meni je svejedno – odgovori on – možemo i u auto,a možemo i u park…-
– U park? Jesi ti normalan? Pa vani je minus sto!? –
– Pa dobro, jel hoćeš ili nećeš?
– Hoću, idemo k meni – odgovorih kratko, na brzinu strusih svoju pivu, bacih Štefu prek šanko Gundulića i hitro istrčah u hladnu zimsku noć.
– Hej mala, a mene nećeš pričekati – dovikne mi Robi kroz smijeh – stvarno si se ustrtarila, pa to je samo seks… –
– Da znam, zima mi je, požuri se, idemo… – rekoh mu zbunjeno. On je samo zakolutao očima i krenuo za mnom prema autu.

Ni sama ne znam kako sam se dovezla do stana. Ušli smo unutra, a ja sam sumanuto jurcala iz hodnika u kuhinju, iz kuhinju u dnevnu sobu, tražeći bilo kakvu flašu s bilo kakvim alkoholom. Robi me uhvati za ruke i reče mi
– Hej, pa ne moraš ništa ako ne želiš, razumijem te, nije ni meni svejedno –
– Znam – rekoh mu nadajući se da će me prestati gledati tako pronicljivo. Vidim mu u očima želju, ali nemam hrabrosti da je izvučem na površinu.
– I? Što ćemo? –
– Ja? Ja ću jednu rakiju, pa onda ‘ko živ, ‘ko mrtav…-
– E nećeš večeras – promrmlja mi u uho i stisne me do zida. Od straha i uzbuđenja zatvorih oči, a Robi se primaknu još bliže i prisloni svoje usne na moje. Osjetih njegov vreli dah na obrazu. Trema me prikova za zid, ali slijedeći poljubac me trgne i uvidjeh da ova strana prijateljstva i nije tako loša. Bez suvišnih riječi se spustismo na prvu ravnu i prostranu površinu. Skidao me polako, milovao toplim pogledom.
– Ne bojiš, zar ne? –
– Ne – rekoh kratko prepustivši se njegovim vještim prstima.
– Imaš slatke sise, mala…- reče mi tiho.

Uskoro su se njegove ruke našle na mojoj guzi, štipkajući me i mazeći. Privukla sam ga k sebi, a on je vrhom jezika dotaknuo moju ušiljenu bradavicu. Naježila sam se od uzbuđena i još ga više stisnula. Nestrpljivim pokretima sam mu otkopčala remen na hlačama i bez imalo ustručavanja ga uhvatila za kurac. Krut, velik i vlažan.
Uzdahnuo je i zatvorio oči. Obuhvatila sam ga s obje ruke, od korijena, pa do vrha, nježno ga masirajući…
– Ajde daj više, Alex…- reče Robi u očaju – puknut’ ću –
– A stvarno ga nisi dugo umočio, a? – rekoh zadirkujući ga i nastavih se igrati s njegovim kurcem.
– A jel’ ti to mene zajebavaš, mala, a? – reče mi promuklo i pomalo ljuto
– Ja?! Ma neeeeee – nastavih se kikotati i zadirkivati ga i draškati, na što me još jače pritisne na pod, zavuče ruku u moje vlažne gaćice i promrmlja mi u uho
– Ne mo’š meni lagati, mala, znam da me želiš-
U sekundi se nađosmo u klinču, hrvajući se i ljubeći, smijući se, režeći…A onda je zastao na čas kao da čeka moje odobrenje. Mirno ga pogledah i kimnuh glavom. ..
Uvalio ga je silovito, oborio me do kraja. Stenjala sam ispod njega, dahtala i previjala se, vrištala, čupala ga za kosu, grickala mu uha, grebala po leđima, ali Robi se nije dao smesti. Ševio me sve u šesnaest, nabijao ga do jaja, a ispod tepiha su krckali parketi.
Njegova topla sperma se slijevala niz moja vrela bedra na hladan pod…
Odlučila sam da to prijateljstvo treba i dalje njegovati, samo na malo mekanijem i toplijem mjestu…
Sretna Nova Godina…svima…

Najlepsi san
Obneređena u hulahopkama