Ova prica, ce mozda izazvati negativne reakcije onih nacionalisticki nastrojenih, kao i muskih sovinista koji ne vole da budu ostavljeni suvog vrsnjaka u trenucima kad su sigurni da ce da ga zamoce, ali sam ipak imala potrebu da uoblicim u kratku pricu/anegdotu dogadjaje koji su zadesili jednu meni poznatu osobu i posluzili mi kao inspiracija.
ON JE ISPUNIO SVOJ BONUS
Sa smijeskom na licima ekipa ulazi u prostorije hitne sluzbe nakon sto su uspjesno zbrinuli i prevezli do bolnice dvojicu ranjenika. Bilo je to vrijeme kada je ta mala grupa ljudi zivjela “ s glavom u torbi“, na prvoj borbenoj liniji, jer su prostorije hitne sluzbe bile tu smjestene. Mnogi zdravstveni radnici su se u to vrijeme sklonili sa svojim familijama negdje u selima, daleko od prvih linija, vjerovatno smatrajuci da su njihovi zivoti vrijedniji od drugih. Iz tog razloga, ova mala grupa ljudi koja je tu bila danonocno za svakoga kome je pomoc potrebna,postala je neraskidivo vezana tako cvrstim drugarstvom kakvo se samo u takvim uslovima radja. Svaki od njih je pri odlasku ekipe na teren, sa knedlom u grlu, sa strahom u srcu, sa jezom u venma cekao povratak ekipe, brinuci na isti nacin za ranjenike i za one koji su otisli da im pruze pomoc i prevezu ih do bonice. i sada, dok njih troje, vozac, doktor i sestra, ulaze sa smijeskom, ostali im pritrcavaju i grle ih pokazujuci koliko su srecni sto su svi zivi i na okupu.
Grleci mladu sestru koja se upravo vratila sa puta, njena koleginica sa zabrinutim izrazom na licu joj se obrati:
„Opet su te trazila dva inspektora iz civilne policije! Ne znam vise sta te koji kurac ne ostave na miru! Rekli su kad se vatis da dodjes do stanice radi informativog razgovora!“
„Pedercine, sta sad opet hoce?“ komentarisao je vozac saniteta.
„Ne ides ti nikud! Ako te trebju, nek’ dodju ovamo k nama! Mi ti ne damo da ides!“ Govorio joj je kolega, medicinski tehnicar zagrlivsi ju. Mladi doktor se pridruzio tom zagrljaju, potvrdno klimajuci glavom u znak slagaanja sa misljenjem tehnicara.
„Ljudi, pa ne mogu ih samo ignorisati, moram da odem,“ gvorila je s kiselim smijeskom. „Hajde Pavle molim te, prebaci me sanitetom do stanice,“ obratila se vozacu.
U tom casu, vrata hitne se treskom otvaraju i Lazar, jedan od izvidjaca utrcava sa sirokim osmijehom na licu:“Gdje je ta kafa? Hocu li ja ovdje popiti kafu skoro? Treba li da vas sve ovdje postrojim?“ Lazar je svakodnevno obilazio ovu malu grupu ljudi i kad god nije bilo nekih velikih dejstava, s njima bi popio kafu i uveseljavao ih salama i uvijek vedrim duhom koji je posjedovao. Naglo se uozbiljio kad je vidio ozbiljne izraze na licima, no ipak im se obratio saljivim tonom:
„Sta je bilo? Ko je umro?“
„Ma druze, ije nam do sale! Oni inspektori opet hoce da Ena dodje u stanicu na razgovor.“
Bijes se ocitovao na njegovim stisnutim usnama i zgrcenim vilicama, dok su mu sake bile stisnute u pesnice:“A, mater jebali svoju! To sve dokona stoka! Sve bi ja to na prvu liniju pa nek; se tamo kurce! Lako je biti frajer maltretirajuci zenu! Hajde malena, ja te vodim tamo! Dok se vratimo, hocu da me ceka vruca kafa, jel jasnoooo?“
Na putu do stanice, ludirao se, salio, pjevao, i cinio sve da odvrati Eninu paznju od predstojeceg razgovora.
Po ulasku u policijsku stanicu, Lazar je rekao:
„Doveo sam ovu sumnjivu spijunku na razgovor! Gdje su ti veliki inspektori sto suzbijaju spijunazu?“
Dok su ju odvodili u jednu od kancelarija, on joj, cerekajuci se dobaci:
„Mala, priznaj sve brzo, pa da idemo!“ Onda se obrati inspektorima:
„Blago nama kad nam milicija suzbija spijunazu u korijenu.“ Cam su inspektori zatvorili vrata za sobom, uslijedilo je prvo pitanje:
„Gospodjo, gdje vam je suprug?“
Cutala je i gledala u vrhove svojih prstiju, dok joj je srce snazno udaralo sto zbog straha, sto zbog nelagodnosti. Vrata se otvore i jos dvojica policajaca udjose u prostoriju. Jedan od njih sjede na radni stol, tik ispred Ene.
„Pitao sam nesto! Gdje Vam je muz?“
„U Hrvatskoj,“ prosaputa prestraseno, a onda u njoj proradi neki inat, neki ponos. Podigne glavu, gledajuci u oci inspektora, glasnije rece:
„Tamo je gdje mu je i mjesto, medju svojim narodom, bas kao sto sam i ja medju svojim. Nadam se da njegovi njega ne maltretiraju zbog mog izbora, kao sto Vi maltretirate mene zbog njegovog!“
„Ma ne, gospodjo! Mi samo pokusavamo da saznamo sto vise o nasim neprijateljima!“
„Pa sto onda niste negdje na prvoj liniji?“
„Vidi male al’ je drcna!“ Drugi inspektor glumi onog pozitivnog inspektora, ljigavo se smijesi i kaze:“ Vi i vas muz ste bili jako lijep par i Vasa ljubav je bila za primjer drugima, mnogo se pricalo o Vama i problemima koje ste sve prevazilazili da bi bili zajedno. Siguran sam da biste ga, za vid te ljubavi skrivali ako bi se kojim slucajem provukao kroz nase linije. Hajde recite nam gdje ga skrivate? Budite bez brige, ako bi suradjivao s nama, ni dlaka mu sa glave ne bi usfalila!“
U sebi je pomislila:“ Da, vjerovatno mu ne bi falila ni dlaka s glave, nego cijela glava!“
Ona dvojica milicionera su se nekulturno dosaptavali i cerekali. Ulaze jos dvojica. Sada svaki od njih nesto dobacuje mladoj zeni:
“ Ti jebeni Hrvati su nam pokupili sve zgodne zene! Gospodjo, sta on to ima da mi nemamo? “
„Jel dobar u krevetu?“
Osjecala se ponizeno medju tom sestoricom ljigavih spodoba koji su sebe nazivali muskarcima. Skoro 2 sata su ju tako ponizavali. Najednom, vrata se ponovo treskom otvaraju i Lazar proviri, te gledajuci Enu, cerekajuci se rece:“ Mala, priznaj sve, nek te jebu pa da idemo!“
Sve uniformisane spodobe prasnuse u smijeh, a onda se Lazar obrati i njima:
„Ova mala, skupa sa preostalih 7-8 ljudi u onoj hitnoj vam drzi cijeli grad, tamo su 24 sata dnevno, 7 dana nedeljno od pocetka ove jebade zvane rat, tamo se kupaju, tamo jedu, tamo ih familije obilaze jer ih nema dovoljno da bi neko od njih otisao kuci i obisao familije. I da hoce, nemaju kad da se bave spijunazom. Vi cete ovakvim ponasanjem i od svojih napraviti neprijatelje. “
Onda se okrene prema Eni, pruzi joj ruku i povuce ju da ustane:
„Idemo, mala!“
„Ma ko si ti da mi uvodis red u mojoj stanici?“
„Ja sam covjek koji se bori za pravdu i koji pokazuje muskost na prvoj liniji. Hajde da ne pravite vise sprdacinu sami od sebe, pustite zene na miru! Hajd’mo mala!“ Nastavio je da se sali sa spodobama da malo smanji tenziju koja se stvorila njegovim uplitanjem i kad su i inspektori poceli da se sale i opravdavaju da samo rade svoj posao, Lazar zgrabi telefon sa inspektorovog stola i rece mu:
„Moram da nesto nazovem!“ Okretao je brojcanik a onda glasno rece:
„Alo, hitna! Deder pristavite kafu da vas ne postrojavam kad dodjem!“ Trenutak je cutao i slusao, a onda ponovo glasno, naglasavajuci svaku rijec rece:
„Naravno da i ona dolazi samnom. Izjebase ju njih sestorica na jedini nacin koji znaju i sad ce ju valjda ostaviti na miru. Moram sad da idem, vidimo se za 10 min.“
Usavsi u hitnu, svi skoro u glas upitase:
„Sta je bilo?“
„Izjebase ju njih sestorica, kao sto sam vam vec rekao. Mislim da ce ju sad ostaviti na miru!“
Konacno, prvi put tog dana, mala druzina je s olaksanjem sjela oko stolica uz kafu, skupa sa njihovim vjernim drugarem Lazarom.
Prosao je odredjen niz godina, rat je ostao iza njih, Enin brak, kao i mnogi drugi mjesoviti brakovi je okoncan ali ne i neprijatne uspomene., Ena je na jednoj privatnoj zabavi srela jednog od inspektora, koji je tokom citave veceri pokusavao da se opravda za ljigavost tokom ratnih godina. Navukla je na lice masku po kojoj ova spodoba koja je sebe nazivala covjekom, nije mogla da pronikne. Pozvao ju je da plesu. Disao je u njen vrat, zavukao je ruku pod njenu usku majicu i gladio joj ledja. Te veceri, njen decko ju je trebao pokupiti kasnije sa te zabave. On je bio upoznat sa dogadjajem sa inspektorima od prije nekoliko godina, tako da je Ena znala da joj nece zamjeriti sto je dozvolila ovoj zivotinji da ju ovako cvrsto steze i slinavi po njoj . Jedva je cekala da joj decko dodje, ali je zeljela da ovome muskarcu priredi bar malo ponizenja kakvo je on njoj svojevremeno.
Muskarac je i dalje sarao prstima po njenom tijelu. Osjecala je njegovo nabreklo medjunozje na svom stomaku.
„Oh, kako te zelim, do ludila! Ti si najseksipilnija zena koju sam ikada upoznao, vodi ljubav sa mnom…“ promuklo je saputao na njeno uho. Preko njegovog ramena je ugledala svog momka i namignula mu, a onda se odmaknula od njega upitavsi ga:
„Jesi li ozbiljan?
„Kako mislis, jesam li ozbiljan? Nazravno da jesam! Iskren sam!“
„Znaci, potucao bi me?“
„Uh, odmah, sada!“
„Vidis, mozda bi me sad i potucao da to vec nisi jednom ucinio…sjeti se kako si me izjebao u glavu prije mnogo godina, u policijskoj stanici! Takvi me jebu samo jednom, a ti si svoj bonus ispunio, hladno mu je saopstila i jebozovno mjesajuci guzovima odsetala od njega prema svome momku.
Autor: dreamer
