Velika orgija ubijanja i rusenja na balkanu se zavrsila, ali prosle su jos dvije godine prije nego sam prvi put otisao u stari kraj. U novoj domovini sam vec imao osiguranu egzistenciju, prijatelje i poznanike i bilo je neobicno vratiti se poslije 6 godina odsustva. Poruseno se vec uglavnom popravilo, mrtvi su vec bili prezaljeni, a ja sam se osjecao kao dezerter, iako sam otisao godinu prije rata. Na prvi pogled sve je izgledalo isto. Brda, sume, kuce, vocnjaci. . . . Prava provincijska idila. Promjena je bila uocljiva tek kada se nadjete medju ljudima koje poznajete. Neki su poginuli, neki umrli, mnogi su se rasuli sirom svijeta. Promijenili su se i oni koji su ostali: prezivljeno je pojacalo njihov karakter, cutljivi su postali jos vise povuceni u sebe, veseli su postali jos veseliji a pijanci. . . . Najvise su se promijenile djevojke. Odjeca je postala kraca i otkrivala je vise a cure su bile otvorenije i direktnije. Na svakom koraku neki kafic, diskoteka ili neki drugi hram zabave. Svako malo bi se neka od njih izgubila u mraku sa nekim od momaka i vracali bi se poslije sat ili dva, zamagljenih ociju i sa odjecom u neredu. Nazalost, od vecine sam bio stariji dobru deceniju i nisam dolazio u obzir kao potencijalni pratilac u mrak. Ogranicio sam se na razgovore sa starim poznanicima, malo flertovanja sa odraslijim djevojkama i poneki osmijeh. Slobodno vrijeme sam provodio lutajuci starim, naizgled samo meni poznatim putevima. Niko mi nije smetao, izgledalo je kao da niko vise ne ide pjesice i to mi je savrseno odgovaralo. Na mojim izletima sam vidio mnogo lica iz proslosti, neki su se obradovali, neki zbunili i zacrvenili. . . . Sabina se pretvorila u malu, punasnu domacicu, muz i troje djece, ni traga od one djevojke sa kojm sam dozivio toliko lijepog. Jana je zivjela u italiji, muz i dvoje djece, kuci nije dolazila ni jednom. Lena i vanja takodje udate, lena nepun kilometar od moje kuce. Prijatelji iz mladosti uglavnom ozenjeni, zigosani ozbiljnim zivotom, bez iluzija i bez vremena za ludiranje. Na jednom od lutanja me iznenadila kisa, dobar kilometar izvan sela, gdje gusta suma prelazi u proplanke i pasnjake. Zastitio sam glavu jaknom i potrcao prema obliznjoj brvnari (ljeti je sluzila kao stala a zimi kao spremnik za sijeno), oprezno otvorio i usao. Bila je prazna: komsija kojem je pripadala je vec godinama bio sa one strane okeana. Gomila sijena, ljestve koje vode na tavan, takodje pun sijena. Rasirio sam jaknu po sijenu i sjeo. Ne zeleci da izazovem pozar, nisam se usudio da zapalim cigaretu. Kisa je monotono bubnjala po krovu, u stali je ugodno mirisalo na sijeno i ja bih vjerovatno zaspao da nisam cuo korake jos jednog namjernika koji se zelio skloniti od kise. Nakasljao sam se, po starom bon-tonu ovih krajeva, upozoravajuci nepoznatog na moje prisustvo, ne zeleci da ga iznenadim ili uplasim. Koraci su na trenutak zastali, a onda su se vrata otvorila i u stalu je stupila lena. Ja sam ustao a ona je zbunjeno zastala, pozdravila me i promucala nesto o posjeti roditeljima i kisi koja je iznenadila. Njena prilika se kroz mokru odjecu jasno ocrtavala u svijetlom okviru vrata. Vitko tijelo djevojke, uprkos 8 godina braka i dvoje djece, mokra crna kosa drazesno slijepljena uz lice i isti zbunjeni osmijeh koji sam poznavao. Zatvorila je vrata iza sebe i ja sam je pokretom ruke pozvao da sjede na moju po sijenu rasirenu jaknu. Sjeli smo i ja sam joj ponudio papirnu maramicu koja je samim cudom ostala suha u mom dzepu. Prihvatila je i obrisala mokro lice i vrat, a ja sam, zbunjen kao rijetko kad pokusavao da zapocnem nekakav razgovor. Ona je rastreseno odgovarala, izbjegavajuci da me gleda u oci. Mali konfet papirne maramice je ostao zalijepljen na drazesnom prelazu od vrata ka grudima i ja sam joj rekao pokazujuci prstom:-imas malo papira tu. . . . . -gdje upitala je, trazeci rukom. -ovdje. . . . Impulsivno sam ispruzio ruku i sklonio komadic papira. . . . I isto tako impulsivno me uhvatila za ruku. Mislio sam da ce me odgurnuti:, imala je puno pravo na to, ona je bila udata i dodir je bio sve drugo osim prijateljski. . . Ali nije. Drzala je moju ruku upravo tu gdje se zatekla, na slatkom udubljenju direktno ispod grla, tom pojilu za moju uzarenu mastu. . . . Trenutak kasnije smo bili u zagrljaju, usana spojenih u najnjezniji poljubac koji sam osjetio u zadnjih nekoliko godina. Na trenutak mi je bljesnula pomisao da je ona udata za covjeka kojeg poznajem, da to jos nikad nisam radio sa udatom zenom, ali je prevladalo uzbudjenje i cudjenje nad vlastitom njeznoscu poslije nekoliko godina konzumiranja tvrdog seksa bez emocija. Moja ruka je vec bila na njenim cvrstim malim grudima kad me je glas razuma upozorio da bi jos neko mogao potraziti zaklon od kise. -idemo gore – rekao sam, pokazavsi na ljestve. Popeli smo se, ona prva, sagnuta ispod niskog krova, oslonjena na sve cetiri, njeno malo, cvrsto dupence direktno ispred mene. Uhvatio sam je za bokove i ona je zastala. Podigao sam suknju i polako, skoro ritualnu svukao bijele zenske gacice. Divno, cvrsto, malecko dupence sa ruzicastom brazdom izmedju i uredno podsisanim crnim dlakama. Sagnuo sam se i spustio po jedan poljubac na cvrste polutke. Usnama sam dodirnuo ruzicastu pukotinu i ona se trgla, vjerovatno iznenadjena prvim dodirom necijih usana na cvijet zenstvenosti. Jezikom sam polako razdvojio stidne usne i ona je uzdahnula a pokreti bokova su odavali da joj se svidja to sto radim. Dva minuta kasnije bila je vlazna kao njiva pod kisom napolju a moje pantalone su jedva zadrzavale pritisak. Uspravio sam se koliko je bilo moguce pod krovom, svukao pantalone i gacice do koljena, prihavatio je za bokove i usao, njezno kao nikad do sada. Duboko je uzdahnula i podigla glavu, pokrenuvsi bokove u susret mom prodoru. Usao sam do kraja i na trenutak zastao cvrsto je drzeci za bokove. Nije bila uska kao djevojka, ali njena toplina, cvrsta zadnjica i djevojacki bokovi, vitka linija ledja i crna vlazna kosa. . . Sve je bilo tako pozivajuce. Polako sam se spustio na sve cetiri prekrivsi je mojim tijelom i poceo lagano da se krecem. Polako i beskrajno njezno, kao nikad prije, ulazio sam u tu toplu, podatnu pecinu, ne zeleci da brzinom i gruboscu upropastim divni trenutak intimnosti, ne zelice da prestanem, da se zavrsi. . . . Nikad. Podigao sam jednu ruku i blago joj milovao ocvrsle grudi, beskrajno uzivajuci u osjecaju cvrstih malih bradavica. Okrenula je glavu, koliko joj je u tom polozaju bilo moguce i usne su nam se ponovo spojile, prigusivsi njene jecaje. Uzimao sam tu podatnu zenku polako, u masi nasih isprepletanih tijela, usana, jezika. . . . Uzivao u mirisu tijela, toplini usana i neopisivom osjecaju srece i ispunjenja. Kroz ruzicastu maglu u mojoj glavi sam shvatio da je kisa prestala, ali sve je bilo tako daleko i nestvarno. Ubzala je pokrete bokova i pocela ritmicki da se steze, priguseno je kriknula i zastala, stresavsi se kao ptica sa koje je upravo sisao muzjak. Ja sam nastavio sa prodiranjem, pridigao sam se i ponovo je prihvatio za bokove, ubrzavsi pokrete. Uskoro sam osjetio grceve koji su najavili orgazam i u jednom beskrajnom momentu se kolebao, zeleci da vjecito ostanem u njoj, da se ovaj trenutak nikad ne zavrsi. . . . A onda sam se ocajnom snagom volje izvukao iz nje, neljudski zarezavsi i prosuo se po prekrasnim oblinama njene zadnjice, sjeme je sikljalo i u kaskadama se slivalo preko ruzicaste rupice, dugo. . . Toliko dugo da sam pomislio da ce mi srce stati. Ne znam koliko dugo smo se oporavljali, ona jos uvijek oslonjena na ruke i noge, ja ukocen kao kip, glave zabacene, sa jos uvijek tvrdim penisom u ruci. Onda se pokrenula, ispravivsi se i jednostavno navukla gacice preko zadnjice, jos uvijek mokre od mog sjemena. Sisli smo niz ljestve i zastali, zbunjeni na isti nacin kao pri nasem iznenadnom susretu. I meni i njoj je u ocima bilo isto pitanje: sta dalje? Onda me je zagrlila, cvrsto se privivsi uz mene i ja sam je drzao kao utopljenik, mrzeci realnost koja nas ceka napolju. Potrajalo je dobrih pet minuta. Onda se polako odvojila od mene, otvorila vrata i izasla, ne okrenuvsi se. Napolju se vec polako kroz oblake probijalo sunce, slusao sam korake koji se udaljavaju i shvatio: ona se vracala porodici. Ono sto smo dozivjeli bilo je izvan vremena i prostora, u neksusu koji je postojao samo za nas dvoje i nije se slagao sa realnoscu. Sacekao sam desetak minuta i izasao. Trava je bila jos uvijek mokra, ali sunce je polako osvajalo nebo, ptice su se vec javljale cvrkutom. Zapalio sam dugo ocekivanu cigaretu i krenuo ka selu.

Autor: 007

Panoptikum: Kako je pocelo......
Panoptikum: Beba