Direktorov vozac

Ko zna ne treba mu pricati, ali ipak da kazem da je u nasem gradu tesko bilo doci do posla. I ako skolovana pocela sam kao cistacica. Lakse mi je bilo jer sam znala da cu vrlo brzo napredovati u sluzbi… To vreme sam koristila da fizikalisanjem stesem visak kilograma koje sam nabacila radjanjem i drugog deteta.
Ipak, smetalo mi je sto su me kolege i koleginice gledale sa visine i nekako sa prezrenjem… Pa mi je tako veoma imponovalo vrzmanje direktorovog vozaca, omalenog Boska. Uvek bi se postideo i pocrveneo kada je bio u mojoj blizini.

Zbog svega onog sto se tada desavalo u drzavi, bila su uvedena dezurstva. Ja sam uvek cistila kada bi svi sluzbenici napustili svoje kancelarije, u zgradi smo bili samo ja i dezurni.
Uvek bi pogledivala listu dezurstva i osecala se malo nelagodno kada je dezuran bio Bosko.
– Kada ces da se zenis Boskicu Crvenicu?!… – zadirkivala sam ga… Pokusavajuci da budem duhovita…
– A, imas li ti Djeticu djevojku… – sledeci put sam bila smelija…On bi cutao jos vise crveneo i brze bolje bezao… To me je jos vise kurazilo da ga zacikavam… Gledala sam da cistim direktorov kabinet kada je Bosko u njemu, tako da nije imao kuda pobeci…

Muvala sam se oko njega, cistila stolove tako zustro da su mi se guzice tresle i telo uvijalo… Iz bluze su mi ispadale sise a suknja opasno zadizala!!!
I on je postajao smeliji…
Nudio me cigaretama i slatkisima…
Kada bi cistila sto za kojim je sedeo, pokusavao je da me dodirne… Ustajao je sa stolice i prilikom prolaska u uskom prostoru izmedju zida i stola, ali uvek sa one strane gde sam bila ja, blago se ocesavsi donjim delom tela o moju pozadinu…

Prihvatala sam igru pa sam ga dupetom pritisla uza zid i tako sprecavala da prodje… Erekcija je bila trenutna!!!… Osecala sam kako mu pantalone postaju tesne… On bi se nekako iskobeljao i vratio na mesto gde je sedeo i otvorivsi fijoku od stola krio ono sto se nije dalo sakriti!!! Radovalo me je to, da eto uzbudjujem jos nekog osim mog muza…
Bosko bi se zezao, okretao se sa stolicom kao da hoce da ustane, a kada bi krenula da mu zadnjicom suzim put, sedao ponovo i grohotom se smejao… Na to bih kao slucajno gurnula spise koji su po pravilu padali duboko ispod ogromnog direktorovog stola hitro se spustivsi na kolena i bauljajuci kupila papire… Osecala sam kako me pogledom milovao po zadnjici i ja bi se na to jos vise natrtila…

On se jednom osmeli pa mi polako zadize siroku plisiranu suknju koju sam tog dana nosila. Moje cipkaste gacice su bile duboko zarivene u procep izmedju polutki, tako da su se zabelesale u svoj svojoj lepoti… Jos sam bila malo punacka ali srecom nisam imala strije… Uplasila sam se da nisam malo preterala brzo se iskobeljah, slozih spise i pobegoh iz kancelarije!
Nisam ga vidjala nekoliko dana, a onda kada smo se sreli u hodniku zaustavi me i rece…
– Zorka… Dje si… kako si??? Veceras sam dezuran u 6 sati nemoj mi uteci!!!
Nisam mogla i da sam htela – a i te kako sam htela!!!
Odavno sem muzevljevog, drugi kurac nije posecivao moje pohotnice…
Tempirala sam tako vreme da sam direktorovu kancelariju pocela da cistim bas u to vreme…

Cim je usao, prisao mi je i zagrlio i poceo da me ljubi… Blago se otimajuci izbegavala sam koliko sam mogla… Sede me na koleno uzgred mi otkopcavajuci dugmad na haljini… Osecala sam na butini kurac napet do pucanja…
– Vidji sto mi radis Zoro – Zoriceee!!!… – zavapi jadnicak…
Ja se pomerih toliko da mu ostavih prostor da otkopca slic, sto on brze – bolje uradi, pomamno mi ljubeci goli vrat i bujne grudi!!!
– Manjeg covjeka a veceg kurca na vidjeh!!!… – imitirala sam ga u govoru… Otela sam mu ga iz ruku, i nadrkavajuci uzivala u njegovoj impozantnoj velicini i mladalackoj cvrstini!!!
Stvarno je bio cudo nevidjeno – debeo a sa siljatim glavicem… I ako je od moga muza bio nizi za glavu, kurcina u Boskica bese veci za dve i po „Glave“ – najmanje…

Haljina mi je bila skroz otkopcana… Brus spao… I kada su mi glavu morile slatke dileme – trileme… Da li da skinem gacice, ili dozvolim Bosku da ih potrga ili jednostavno malo pomerim i oslobodim kurcu prolaz…
– Zvvvrrrrrrrrr!!!… Zzzvvvrrrr!!! – zazvoni telefon…
Dobro de, ne zazvoni, jer se tako oglasavaju oni stari telefoni, ovo je bio najnoviji: „Panasonic“ koji zapista kao crna kukavica… Zacvrca moja pica u sopstvenom soku k’o cvarci na zeravici…

Znala sam – a i on, to je bio direktor!!!
Znala sam – a i on, ode jebacina u nepovrat!!!
Znali smo oboje da nam se nikada ovakva prilika nece pruziti!!!
Samo sam u bunilu cula…
– Da, gospodine direktore!
I ode u nepovrat, barem sto se moje pickice tice…

Nastavi ce se…

Autor: kurajberrrr

Slanina i cvarci
Pogled kroz kljucaonicu kancelarijskih vrata 2