Većina ljudi mrzi ponedjeljak jer ih asocira na novi radni tjedan i obaveze, ali ja ponedjeljak povezujem s jedinim danom u tjednu što posvećujem samom sebi. Već dvije godine svakog ponedjeljka odlazim u obližnju teretanu i provedem 2 sata sa znojim i smrdljivim tipovima sličnim meni. Od osam do deset bildanje, a od deset do jedanaest piva s dečkima.

I tog sam se ponedjeljka lijeno vukao prema svom ulazu noseći na ramenu torbu s opremom. U klubu je opet nestalo vode, pa sam uz umor, sa sobom nosio i pola litre znoja na trenirci. Došao sam do lifta i teškom rukom pritisnuo tipku, tiho pjevušeći neku staru stvar od Zeppelina. Kada su se vrata otvorila, instinktivno sam se pomaknuo pola koraka unatrag i spotaknuo se. Iza mene se našla mlada susjeda iz stana dva kata ispod mene. Uz nespretnu ispriku, oboje uđosmo u lift i krenusmo.

Nisam mogao ne primijetiti da na sebi ima laganu, kratku haljinu ispod koje se ocrtavala čvrsta guza. Ona je na moje nepristojno zurenje uzvratila diskretnim osmjehom, a ja, umjesto da zurim u pod, nastavih zirkati njezine napete grudi – znam da u svijetu vlada trend krize, ali zašto, do vraga, moraju raditi tako oskudne i minijaturne haljinice. U trenu je nekako zatoplilo u liftu, a ona se počela vrpoljiti i vidio sam da joj pomalo i smeta kako u nju zuri jedan napaljeni (ali ipak dobro držeći) pedesetogodišnjak. I onda se nešto naglo trznulo i lift je stao. Na trenutak je nestalo struje. Ona je kriknula, a ja sam opsovao. Nakon nekoliko sekundi nam se svjetlo vratilo, ali lift se nije pomicao.

– Opet održavanje ne radi svoj posao kak’ se spada – promrsih u bradu.

– I što ćemo sad? – skoro kroz plač je upitala moja susjeda. Izvadio sam mobitel iz torbe i ustanovio kako signala nema. – Jedino nam preostaje da lupamo po liftu i vičemo. Gore je otvor ventilacije, pa kada bi ga maknuli, možda bi se bolje čulo – .

Nakon kraćeg petljanja, ja sam kleknuo, a ona je izula svoje štiklice i probala je kleknuti na moja ramena kako bi dosegnula plafon. Bezuspješno se propinjala držeći se za jedan kraj lifta. Da bih joj olakšao, primio sam je za butine i čvrsto stisnuo. Nakon par minuta lupkanja i vikanja jedino budno stvorenje je bio moj stari klipan koji je osjetio miris mladog mesa.

Vidjeh da nema koristi od zapomaganja, pa mi se ruka, kao slučajno, našla ispod njene haljinice. Napipao sam ono malo platna što je pokrivalo njen slatki trokutić, a kako se ona nije previše bunila, zavukao sam svoje znojne prste u njene gaćice. Umjesto šumice, naletio sam na goli teren. Nježna, glatka i izbrijana – toga nije bilo u moje vrijeme, pa me vrag znatiželje potjera još dalje. Kleknuo sam ispred nje, a ona se naslonila na rukohvat i malo raširila noge. Zadigao sam haljinu i veoma stručno skinuo male, čipkaste gaćice. Ugledao sam mladi rascvali pupoljak. Približio sam se, a ona je mirisala prokleto jebozovno, pa krenuh jezikom po sredini te raspolovljene poslastice. Ona je uzdahnula i još se više propela.

Lagano sam joj raširio mačkicu i nježno je poljubio i tada sam pohlepno progutao taj slatki klitoris. Zaboravio sam kako to zna biti dobro. Da su današnje generacije naprednije od nas pokazuje i činjenica da je ona ubrzo preuzela kontrolu nada mnom naredivši mi da ustanem. Krenula je prema izbočini u mojoj trenirci i zavukla ruku unutra. Zamolio sam je da uspori, no ona se nije obazirala na moje vapaje. Bez imalo milosti spustila mi je trenirku do koljena. Ne znam da li je tada bilo dobro što nisam nosio gaćice ili nije, njoj to nije smetalo – halapljivo ga je stavila u usta, a ja sam se našao u pred-infarktnom stanju.

Istrgnuo sam se iz njenog ugriza te je pritisnuo uza zid. Zažvalio sam tu malu bezobraznicu i grubo joj raširio noge, te je uzeo u naručje. U tom času mi jedino bilo na pameti kako rasturam njenu malu, ružičastu mačkicu i nije bilo te sile na svijetu koja bi me spriječila da joj ga ne zabijem do jaja. Bio sam ponosan na sebe i na svoju dobru kondiciju. Stajao je kao nekada, u studentskim danima. Vidio sam da maloj beštiji paše stari jarac, pa sam je nastavio prašiti čvrsto je držeći za guzu…

…A koju je guzu imala…nije slijedila današnji trend anoreksije,i zahvaljujući toj činjenici ja sam se imao za što uhvatiti. Tada je naglo prekinula. Pomislio sam da nešto nije u redu, a ona mi je okrenula leđa, raširila noge i zadigla haljinu. Vidjevši da zblenuto zurim u nju, kratko reče

– Ma strah me da ne ostanem trudna, svrši mi u guzu – Nježno sam položio ruke na njene bijele guzove i polako ih počeo mijesiti. Vidio sam da joj to paše jer se još više nagnula prema naprijed (i dalje se držeći za rukohvat). Raširila je noge i još više izbacila svoje dvije lopte prema meni nježno stenjući od zadovoljstva. Prstima sam prelazio i preko mačkice i preko guze milujući ih i ljubeći. Osjetio sam blaženstvo gledajući u ta dva slatka otvora. Nisam mogao odoljeti njenoj maloj smokvici, pa sam je ponovo uzeo ‘sa zada’ .

Jednom rukom sam je pridržavao, a drugom sam polagano kružio oko male rupice koja mi se bezobrazno smiješila i ljupko se spremala za moj posjet. Osjećao sam da se sve teže kontroliram.Izvadio sam ga van i prislonio na njenu guzu bezobrazno je lupkajući.

– A daj ga stavi već jednom… – Ušao sam polako, a ona je vrisnula od zadovoljstva i počela me obasipati nizom sočnih i prljavih riječi, tjerajući me da ga nabijem do kraja. Uzvratio sam joj istom mjerom, samo ne verbalno , nego fizički – opalio sam je po guzici, a ona se još više zapalila. Stenjanje su zamijenili isprekidani krici – miješala je i namještala sa meni, a meni je postalo sve teže nositi se s tim pritiskom. Odlučio sam da je vrijeme za završni udarac, te sam je uhvatio za vlažnu macu i počeo masirati. Bila je toliko mokra da sam je jedva zadržao na sebi. Počela je svršavati ispuštajući neke duboke, neartikulirane zvukove.

U tom času se i meni počelo lagano magliti pred očima, te sam ga zakucao do kraja svršavajući u njenoj prekrasnoj, napetoj i bijeloj guzi, i ne znam koliko bi to blaženstvo trajalo, da se lift nije iznenada trznuo i krenuo prema gore.

Ponekad mi se čini da bih bio sretniji da su taj ponedjeljak zaboravili na nas.

Prekovremeni rad
Ponavljanje je majka mudrosti