Pisu li zene o svojim ljubavima,i jesi li one stvarne kada ih se javno isprica i dijeli sa nepoznatim ljudima?Sada u ovom trenutku dok pisem postavljam razna pitanja u sebi,preispitujem sebe,osjecaje,moral,i sumnjam u istinitost,ali tada,tada ni trenutak nisam sumnjala ni u sebe ni njega ni ono sto cinimo,sve je bilo pravo ,stvarno,i upravo onako kako sa zeljela i kakoje moralo biti. Da ne duzim ,sve je pocelo jos davno,kada sam se udala;samo vjencanje bilo je lijepo,romanticno,covjek za kog sam se udala bio je moj izabranik vec nekoliko godina,dobro smo se poznavali,voljeli i razumijeli.Sve je proslo kao u nekom polusnu:stvarnost i masta istovremeno,mnostvo ljudi,sretna lica,nasi najblizi ozareni srecom i nadom u nasu lijepu buducnost,muzika birana jela,sve je cinilo divan ugodjaj i nas dvoje u centru svega toga sretni sto pocinjemo jedan novi zivot,zajednicki ,takodjer samo s lijepim nadama,ali sigurni u sebe.Vec smo imali puno toga od uzajamnog povjerenja,zajednickih planova i skoro istih interesa i planova do materijalne sigurnosti.Igor,moj suprug bio je sportas u drzavnoj ligi,puno je putovao,kada sam mogla rado sam isla s njim.Vidjela sam lijepe gradove upoznala utjecajne,poznate ljude,uzivala u svemu i bila ponosna na Igora i njegov uspijeh,on je mene volio bio ovisnik o mom tijelu i poticaju koji sam mu nesebicno poklanjala kad god mu je to trebalo,nisam uvijek imala iste fizicke potrebe ali nikad se nisam bunila kad bi pozelio voditi ljubav.Moje je tijelo bilo uvijek spremno,za njega,vjerovao mi je,ucinio od mene sigiurnu osobu,uz njega sam odrasla od djevojcice pretvorila se u lijepu zenu,putenog tijela,zanimljivog lica.Tiha i pazjiva uvijek sam ipak izazivala paznju ljudi s kojima smo se druzili,bila sam jako zahvalna,nisam vise trazila od zivota,nisam mastala o nekoj velikoj bjesomucnoj ljubavnoj oluji ,veza u kojoj sam bila cinila me je mirnom i sretnom.Sve je bilo isplanirano do najmanje sitnice u nasim zivotima,tako i vjencanje,stan koji smo kupili,zajednicko uredjivanje biranje lijepih detalja,napravili smo oazu u lijepom, velikom,suncanom prostoru u elitnom dijelu grada.Nakon vjencanja planirali smo odmah imati djecu,bili smo dovoljno zreli da odgajamo sretne male ljude koji ce izrasti u ponosne i korisne clanove ljudske zajednice. Tako smo mi razmisljali,danas mislim da smo bili ipak malo preambiciozni i premalo bili svjesni da nismo uvijek gospodari svoje sudbine.Nakon vjencanja uslijedio je prekrasni tjedan na idilicnom tropskom otocicu,gdje smo uzivali u suncu,potpuno drugacijim obicajima i gostoljubivim stanovnicima.Vratili smo se prepuni utisaka,mladi sretni,prepuni planova za buducnost,cesto smo vodili ljubav iako to nije bilo bas onoliko koliko smo zeljeli jer je Igor puno trenirao i potpuno se predavao tome,ponekad sam se osjecala pomalo zapostavljeno,ali je moj njezni suprug to s toliko zara nadoknadjivao kad je bio kuci da bih sve samotne trenutke tada u hipu zaboravljala.Ponekad je donosio prekrasne ,skupe poklone sa svojih putovanja,divne sitnice napravljene ponekad samo za mene,jer sam u nekom beznacajnom davnom razgovoru pozeljela nesto tome slicno ili samo spomenula,imala sam osjecaj da bi za mene doslovno skinuo zvijezde s neba,bila sam sretna zena.Jedna cinjenica kvarila je nasu srecu,djeca nikako nisu dolazila,probali smo puno toga,posjecivali vrhunske lijecnike,specijaliste,ali nista nije pomagalo,dijagnoza je uvijek bila ista.budite strpljivi,nakon nekog vremena poceli smo uzimati i neke lijekove da bi pospijesili vec sada zarku zelju koja se granicila sa frustracijom.Ni to nije pomagalo.Sve smo manje pricali o tom problemu,sve smo vise novaca trosili na tastinu i pokazivanje drugim ljudima koliko smo sretni: prijatelji i rodbina bili su cesti gosti u nasoj ne vise tako skladnoj oazi;jelo se i pilo do besvjesti,od nas su odlazili ljudi sretnih,sitih,cesto polupijanih lica,ali impresionirani blagostanjem u kojem smo zivjeli i ljubavi koja se osjecala izmedju nas dvoje i nakon nekoliko godina braka,vrijeme je brzo prolazilo,Igor je igrao za jedan talijanski klub,ja sam ga docekivala i ispracivala,u pocetku su ispracaji bili zalosni osjecala sam se usamljena,nitko ga nije mogao zamijeniti nikakva prijateljica niti ugidan rucak u drustvu poznatih ljudi,ali covjek se privikne na sve,tako i ja,prilagodila sam se novonastaloj situaciji,ponovo sa krenula na fakultet,bavila sam se kiparstvom,upoznala nove ljude,novi krug prijatelja,bilo je ljepse nego stalno biti sama,vrijedno sam ucila i radila,moje skulpture bile su zene prepune ceznje ,zelje i ljubavi.Javno sam pokazivala svoju osamljenost kroz ono sto sam radila,u stvarnosti s ljudima kojima sam se druzila bila sam uvijek vrlo povucena,nisam govorila o sebi,rado su me primali u drustva i pozivali cesto,kada je Igor bio kuci posvecivala sam se njemu,bio je ponosan na ovu drugu zenu koja se sad otkrivala kroz moje radove,ali bliskost koju smo imali polako je blijedjela,sve manje pricali smo jedno s drugim,vodjenje ljubavi nije vise bilo takvo zadovoljstvo,radili smo to kao obavezu,u stvari zavaravali smo sami sebe potencirajuci zelju kao da je sve isto kao nekad,a nije bilo,oboje smo to znali ali nismo o tome pricali,a trebali smo.
Nakon nekog vremena pocela sam sumnjati da Igor vise nije samo moj,nije se cinio zaljubljen ili rastresen kao da misli na neku drugu zenu,ali imala sam osjecaj da mu je nas sexualni zivot postao dosadan,jednom je to cak i rekao,kao u sali da smo dosta bili sami i da je vrijeme da unesemo malo zivosti u nas krevet,nisam znala sta je pod tim mislio iako sam dosta o tome razmisljala .Smatrala sam sebe suvremenom,slobodnom mladom zenom kojoj seks nije nepoznanica,skupila sam hrabrosti i poslije dugog razmisljanja upitala supruga sta je zelio tme reci,isprva se samo nasmijao i prikazao to kao salu,ali je nakon mog navaljivanja rekao;-Nadji nekog muskarca koji ti se svidja,volio bih gledati kao izgleda kada netko drugi uzima tvoje tijelo,kako izgleda kada se ti dajes nevoljko nekom drugom,
Bila sam zacudjena,prevela sam to u svojoj glavi i zakljucila da nema vise ljubavi izmedju nas,sasusila se i bila sterilna kao i nas dvoje,hladnoca,i nezadovoljstvo stvorilo je od nas dvoje samo ljude koji zive zajedno i koji nista ne zele vec se samo poigravaju sa zivotom i ljubavi kao da je to djecja igracka.
Nisam ni ja bila toliko sokirana koliko sam zeljela biti,vrlo skoro pocela sam lutati svijetom Interneta za IDEALNIM muskarcem,nakon prvih razocarenja i suocavanja sa cinjenicom da je u takvom svijetu sve moguce i da je sve prepuno lazi i ljudi koji su stvorili viritualne zivote i u njima zive kao u stvarnosti,a u stvari su cista iskonska laz,postala sam oprezna,cesto sam flertovala,nisam se lazno predstavljala,nije bilo potrebe,stvarnost je bila i te kako privlacna za populaciju mnostva zeljnih muskaraca koji su bili u zestokom lovu na zene,bilo kakve,a ja sam bila glavna nagrada.Laskala mi je ta paznja,iako je budjenje iz takvih snova i viritualnih ljubavi bila bolna,jer za mene je sve bilo stvarnost.
Slucajno je naisao na mene,on je mene pokupio,odmah ignorirao moj svijet,ime,zivot,nazvao me Malena,trekao da sam njegova i da ce doci po mene jer me posjeduje.Ocarao me.Nitko vise nije postojao,kao u nekoj izmaglici sati su prolazili u iscekivanju njegovih poziva ili javljanja na racunalu.Nije bilo puno njeznosti u njegovim rijecima,i ti si trenuci bili vrlo rijetki ali samim time dragocijeniji,njegova dominantnost,muzevnost,dubok glas i uzbudljiv smijeh,ali i ljutnja uzbudjivali su me,zeljela sam tog muskarca,toliko da sam zaboravila zasto sam ga trazila.Zaboravljala sam Igora i njegovu zelju,nisam mu nista govorila o NJEMU,iako je on cesto pitao,sebicno i okrutno:
-Jesi li sta nasla?
Kao da je to haljina ili cipele za neku zabavu.
Vojo,muskarac kojeg sam voljela bio je moja stvarnost,zabranjen u svakom pogledu,nesto stariji,ali covjek za koga sam zivjela i koji je cinio moj dan i moju noc,snivala sam o njemu nasem susretu.Nase poznanstvo trajalo je nekoliko mjeseci,pocela sam pomalo sumnjati u to da ce doci k meni,cinilo me to nesretnom,ponekad sam se ljutila,plakala,ali i dalje ga voljela.stvarni svijet zamijenila sam viritualnim i ne zamjecujuci to.On je bio u drugioj drzavi,radnik,najamnik nekim mutnim ljudima,stitio njihove zivote,i ne cijeneci svoj.Patila sam svim svojim bicem radi toga,stalno je govorio da je sam ,a ja sam bila s njim 24 sata,nije shvacao koliko ga volim,sa svim manama i vrlinama,nije mi nista vise bilo vazno osim toga da mu dokazem da ga volim i da mu zelim pokloniti sebe i svoju ljubav kao zalog za njegovu srecu.
Najavio mi je dolazak u moj grad;tocno odredjenog datuma,cak je naveo i sat,i odmah ogranicio vrijeme prebivanja.
Bila sam presretna,uzdrhtala ,uzbudjena.Kao prvi put zaljubljena zena,i bila sam to.
On je sve znao o meni pa i o planovima koje je imao moj muz s njim i sa mnom kao s potencijalnim ljubavnikom,nasmijao se kada sam to rekla,ironicno ali iskusno i trekao samo:
-Malena tebe ce sve boleti posle toga,jer vec si sad moja posle biti ce moje i tvoje telo,nitko me nece moci zameniti,bolece te dusa,a ja cu otici.
U svojoj neukosti,neopravdanoj sigurnosti,i po staroj dobroj zenskoj logici bila sam sigurna da nece biti tako,voljela sam ga znala da mu ljubav nedostaje,i smatrala da mi nece odoljeti,ili da cu otici s njim i sretno zivjeti kao u prici,ali to je bila samo masta,stvarnost je bila potpuno drugacija.
Danima sam se spremala,maštala sanjarila,kupovala odjecu,rublje,sitnice kojima cu ga impresionirati,poklopilo se tako da je njegov dolazak bio istovremeno kad je i moj suprug bio kuci.Igor me poznavao dugi niz godina,nije mu izbjegla sreca i poletnost kojima sam zracila,isprva me samo promatrao ,a zatim i upitao sta se desava,isprva sam sam sutjela i skrivala,ali nisam mogla tako,a i povrijediome,zelio me dijeliti s drugim muskarcem,nije me vise volio,bio je moj trenutak da povrijedim njega;smisljala sam sta da mu kazem i kako i na kraju rekla sam samo:
-Dolazi treci iz naseg kreveta,
kako sam rekla,tako sam pozalila,imala sam gorak osjecaj da sam ljubav prodala za mrznju,boljelo me je od moje vlastite izdaje,ne zbog Igora,koji to nije ni komentirao,boljelo me jer ON je bio samo moj,misao na njega nisam zeljela dijeliti ni sa kim pogotovo ne s muzem,ali bilo je kasno.
Sve je poslo nekim cudnim tokom tada,Igor se zainteresirao za taj susret,ignorirao je sve moje kupovine i insistirao da mi on odabere sexy rublje i odjecu u kojoj cu otici na sastanak,sve je pocelo sliciti na lose reziran film,zajedno smo isli po trgovinama pomno mi je odabrao sve od crnog prozirnog grudnjaka koji je naglasavsao moje lijepe grudi do gacica koje su bile samo prozirni trokutic koji nista nije skrivao,haljina koju smo odabrali bila je slap poluprozirnih finih materijala,dubokog dekoltea sa visokim prorezom skoro do bokova,nisam se tako oblacila,izbor mi je bio pomalo odbojan,ali bilo je kasno,osjecala sam se kao dobro placena kurtizana,to sam i bila,pristala sam.I lijepe skupe cipele na vrtoglavo visoku potpeticu s crnim tanusnim kajisicima oko gleznjeva bile su Igorov izbor,kao u izmaglici nesvjesno sam prihvacala sve sta je izabirao,pitajuci se kako sam i kada pala tako nisko i zbog cije ljubavi;Igorove ili one moje viritualne ljubavi,okrivila sam Igora,jer on je bio stvarnost.
Trebala sam kriviti sebe ,jer nisam ga vise voljela ,a ostala sam s njim i dopustila da budem lutka u izlogu koju koriste po potrebi,ali je uvijek lijepo obucena i cuvana od svake nevolje.
Dosao je dan susreta,te noci nisam ni na trenutak usnula;docekala sam zoru nestrpljivo,zadihana od misli i maste kao od trcanja po toploj ljetnoj kisi:zadihana,uzbudjena,sretna i osvjezena od siline ljubavi koju sam osjecala.Opet sam bila mlada usplahirena djevojka,ali ovaj put ponesena ljubavnom olujom,kojoj sam se predala sva,dobrovoljno.
Pomno sam se obukla,nasminkala,prosetala u cipelicama koje su bile zaista lijepe ali neudobne,i kad sam se pogledala u ogledalu,iznenadjeno me gledao lik zene,dotjerane,lijepe duge kose,s previse sminke i provkativno odjevene.Jedino su moje oci ostale iste,tamne,preplasene oci zene koje ocekuju ljubavnika,muskarca,princa,sve u jednoj nepoznatoj osobi,strancu koji dolazi da bi otisao.
Nasli smo se u centralnoj gradskoj kavani,ON je dolazio iz druge drzave,nisam zeljela da se izgubi ili da izgubimo dragocijeno vrijeme,ON je vec bio tamo kada sam dosla,usla sam sigurnim koracima u prenapucen prostor,ali odmah sam ga prepoznala,sjedio je za malim okruglim stolom i pio kavu,mala bijela salica izgledala je minijaturno u usporedbi s covjekom koji je sjedio i sluzio se njome.Kose nemarno pocesljane,odjeven u vec pomalo iznosenu sportsku odjecu.Bio je visok,krupan,asketskih,izmucenih crta lica i ispitivackih ociju,neobicne boje koje nisam mogla definirati.Priblizla sam se stolu,on je gentlmenski ustao i pridrzao mi stolicu,iznutra sva sam drhtala,moje usnice su jedino pokazivale koliko sam uzbudjena,drhtave i vlazne,nisam ih mogla kontrolirati.
Pruzio mi je ruku i kad sam se htjela rukovati staromodno mi je poljubio vruci dlan i samo upitao:
-Kako si Malena?
Kao da smo se jucer vidjeli,tesko sam uspijela progovoriti:
-dobro Vojo,a ti?
-malo sam umoran ali kada tebe gledam umor prolazi.
Zacrvenila sam se i bilo mi je neugodno zbog toga,zeljela sam da me dozivi kao pozeljnu zenu ne djevojcicu koja se crveni.
Grleno se nasmijao,
-nije valjda da si tako stidljiva?
Pokusala sam se opustiti,ali bilo mi je tesko,iznutra sam zarila kao vatra,izgarala sam na vlastitom plamenu,on je bio sve sto sam zamisljala,i vise od toga,kemija privlacnosti bila je tako snazna da me topila,izljevala sam se kao vrela lava,i nisam vise bila
gospodarica svog tijela,bila sam njegova,on je to znao.
Razgovor je bio beznacajan,sve smo vec znali jedno o drugom.Nismo ni zeljeli razgovarati.Kafic prepun ljudi nije postojao,zamor i glasovi ljudi nisu dopirali do mene,cula sam samo njegov glas i bila prikovana za njegove oci,slucajno smo se dodirnuli nogama ispod malog stola,prestraseno sam ustuknula kao opecena,rekao je samo:
-ne boj se Malena,necu ti nista
vjerovala sam mu.
Ne znam koliko smo sjedili tamo,neki ljudi prolazili su pored mene i pozdravljali,mehanicki sam uzvracala,i dalje nesvjesna iceg osim muskarca nasuprot meni.Kada se ustao i pozvao konobara,kao opcinjena i ja sam ustala,odjednom obuzeta strahom da vec odlazi,
-polako Malena,sve je u redu,idemo kod mene imam nesto za tebe,
vjerovala sam mu.
Parkirao je auto negdje dosta daleko,putem govorila sam nesto nepovezano o svom gradu,spomenicima,ulicama,starim zgradama,prolazeci kroz stari dio grad pokazala sam mu rusevnu arhaicnu zgradu i 1uvela ga u predvorje nekad lijepe zgrade da mu pokazem jos prepoznatljivu ljepotu renesansne arhitekture,ali on je gledao mene,zgrada mu nista nije znacila,uhvatio me oko struka,naslonio se na zid i poljubio me;vrelim poljupcem,jezikom gladno ispitujuci moja drhtava usta,uzimajuci bez pitanja jer znao je da sam njegova,istovremeno rukama je ispitivao moje tijelo,bokove,struk,grudi,zavlaceci ruku izmedju mojih nogu i zuljevitim rukama gladio moju straznjicu skoro grubim nestrpljivim pokretima,strasno me stiskao uz sebe,osjecala sam njegovo uzbudjenje,bili smo omamljeni i ocarani kemijom i strascu koja nas je obuzela.Poljubac se pretvorio u zestoka milovanja,koja su obuzdavali samo povremeni glasovi koji su se culi iz vana i upozoravali da smo na javnom mjestu.ON je prvi prestao,rekao:
-ovde nismo sigurni,idemo,
podcinila sam se njegovoj volji i krenula za njim,sada tiho,bez rijeci,svjesna da je jaci i da ce sve biti kako on zeli.
Dosli smo do njegovog i krenuli,bio je siguran u sebe ,nije trazio nikakve smjernice;
-iznajmio sam stan na tri dana,tako je bolje,
sutjela sam,i samo se zapitala,a poslije?
Dosli smo u predgradje,meni malo poznato i pomalo neugledno,u maloj dvokatnoj kuci,prizemlju iznajmio je stan,mali oskudno namjesten,s malom kuhinjom i jos manjom sobom u kojoj je stajao samo krevet i putna torba s njegovim stvarima.Skidao je odjecu s mene trgao rublje i skupe sandalice,silovito me ljubio i tiho rekao:
-to nisi ti,
skoro sam plakala od zelje za njim,a on je kidao i lomio sve u meni,stiskao me milovao,ljubio i palio lomacu u meni na kojoj je i on sada izgarao,stajala sam gola pred njim,naga zena,zrele ljepote,lijepih grudi,natecenih bradavica i vlazna,zeljna dodira,ljubavi,poljubaca,jos uvijek u vjeri da ljubav postoji i da me nece iznevjeriti.Krevet je uskoro postao bojiste dvoje zaljubljenih,ulazio je u mene svom snagom,bol i zudnja bili su jedno,zadovoljavao me i zadovoljavao se nebrojeno puta,govoro:
-Malena,ljubim te,nebrojeno puta,
vjerovala sam mu.
Tu sam noc ostala kod njega,kao vrtlog izbrisao je moj brak,zivot i sve sto sam mislila da imam,samo sam radi njega postojala,bujica strasnih orgazama potpuno je iscrpila moje tijelo.otupila um,grcila sam se u svom sladostascu,donoseci mu zadovoljstvo mužjaka koji zadovoljava ženku i time čineći njegov užitak pravim vrhuncem.
Na Igora nisam mislila,mobitel sam iskljucen ostavila kuci,otisla bez traga i glasa.
Zaspali smo,ne znam kada,isprepleteni,iscrpljeni,prepuni mirisa noci okupane strasnom ljubavi,probudila sam se rano,u njegovom zagrljaju,kroz san osjecajuci vrele poljupce i dodire na svom licu i tijelu:
-ne mogu te se zasititi Malena,
jutarnji vrhunac,i moj uzdah i grcaj zadovoljene zene i njegov urlik samotnog vuka,nije vise bilo suzdrznosti,u tom trenutku pripadali smo jedno drugom.
-Idemo tvome muzu,
-ne mogu uciniti to,rekla sam tihim glasom
-dala si rec, i ja,drzim do svoje reci i ti bi trebala,to je cena koju mora da platis.
Nisam zeljela vjerovati u to,a morala sam.
Nakon dugog spremanja i malo skrtih rijeci,krenuli smo.
Igor je cekao,uznemiren,Vojo me je,kakve li ironije drzao za ruku,siguran u to sto cini ,ali imala sam osjecaj da me vuce u nesto sto ne zelim,ali bilo je kasno.Upoznali su se,moj ljubavnik i moj muz,prijateljski razgovarali o politici,sportu,ne znam cemuBila sa ocajna zapostavljena i izgubljena u situaciji u kojoj sam se nasla,zaustavljala sam suze koje su htjele poteci,skrivajuci se u velikom hladnom,sterilnom stanu.Pozvao me Vojo:
-sedni Malena,
Igor je digao obrvu,ironicno,upitno,misleci da necu poslusati,
Sjela sam na veliki,udobni,kut presvucen crnom mekom kozom,na pretjerano pristojnoj udaljenosti od obojice muskaraca,
-ne!Sedni meni u krilo.
Digla sam se sa svog mjesta,tesko disuci i kao bez svoje volje dosla do NJEGA i sjela mu u krilo,Igor je gledao hipnotiziran prizorom ili vise oduzet,Vojo me je poceo ljubiti,prvo glatki meki vrat,njezno izazivajuci plamen u mojoj utrobi,pa onda kao s namjerom grizuci me snaznim zubima,do boli ostavljajuci svoj pecat,znak da sam njegova,
-Malena,opusti se,Malena ne boj se,Malena ljubim te,
govorio je,prepoznavala sam njegove poljupce,tijelo ga je zeljelo,iako je srce i um vristalo,NE!
Njegov glas je zuborio u mom uhu ali sad je vise zvucao kao lovac koji mami preplasenu zivotinju,ali jos uvijek sam mu vjerovala.Skidao je sa mene sve,uzimao me pred ocima supruga,ispunjavala sam zelje dvaju muskaraca istovremeno i u jednom istinom osvjtljenom trenutku priznala da uzivam u svemu.
Igor je i dalje gledao,mi smo se ljubili,grcili u vrhuncima,strasno uzdisali,zadnji put grizao je moje usnice do krvi
-zelim te okusiti,rekao je
opet je postojao samo Vojo,jedan poseban svijet,svemir,odvojen od ostalih toplinom,uzavrelim strastima i beskrajnim zadovoljstvom.I trenutak odvajanja,kao mraz na proljetnim pupoljcima,iznenadan ,hladan,bolan.I odlazak,ispunjena obaveza,zadana rijec,moje blijedo lice,ispracaj do vrata i njegove rijeci:
-rekao sam da ce te boleti,ali nisam znao da ce i mene.
Odlazak,tko zna gdje i tko zna kome,Igorovo zgrceno lice,plakao je,i njega je boljelo,nikad mu se nisam podala kao tom strancu,nikad ga voljela toliko,nikad to nismo zaboravili ni on ni ja,Voju sam trazila puno puta,vise ga nikad nisam nasla,ni na Internetu ni nigdje drugdje,promjenio je svoje podatke,broj telefona,nije se vise javljao,Igor i ja ostali smo zajedno i jos smo skupa,ja se svaki dan sjetim te ljubavi i to mi daje snagu da opstanem i budem jaka,jer jos uvijek se nadam:vratice se,uzece me i biti cemo zajedno,kao u prici jer on je uzeo moju stvarnost kada je odlazio.

Autor: Emanuella34RI

Loš dan
Profesor informatike