„Malo si se previše ufurala u svoj još uvijek ne dobiveni posao! Kako ti misliš dovoditi bilo koga i pokazivati i hvaliti se gdje radiš? U stvari ti još uvijek nisi zaposlenica hotela!“ – spočitavao joj je gazda, sjedeći na krevetu i otpuhujući dim cigarete.
„Gazda mislila sam da sam neki dan kod vas, ovdje u kancelariji primljena na posao! A Rada je moja komšinica i stara prijateljica, išle smo zajedno u školu! Ispričavam se ako sam nešto pogrešno napravila, vjerujte neće se više ponoviti!“ – pomali uplašeno i zbunjeno mu je odgovarala. Ona je stajala pored prozora i promatrala grad.

„Jel ti tajnica javila da želim upoznati tvoje kod kuće? Kad si mislila to napraviti?“ – upitao ju je. „Da gazda rekla mi je i ja to želim što prije napraviti! Samo čekam da mi se suprug vrati iz bolnice, rekli su doktori da će izaći za dva dana!“ – odgovorila mu je i činilo se kao da traži sažaljenje. Igrala je na kartu muževe bolesti, ali nije kod gazde to moglo upaliti.
„Zašto je u bolnici, što se dogodilo?“ – upitao je.
„Pao je na poslu i slomio je nogu i ruku! Radi tu u poljoprivrednoj zadruzi na silosu.“ – odgovorila je. „Što ti je još rekla tajnica?“ – upitao je znatiželjno.
„Trebala mi je još nešto reći ali nije stigla rekla je da ćemo se čuti naknadno!“ – odgovorila je. Prišao joj je i rukama ju istiskao do granice boli po sisama i dupetu, poljubio ju i poslao kući.

Tajnica mu se javila nekon par dana i pitala ga:“Gazda kad želite ostale žene primiti na razgovor? Što ću im odgovoriti?“.
„Možeš sad jednu poslati, nemam nikakvih obveza, bit ću u kancelariji!“ – odgovorio je gazda.
Kroz pola sata čuo je kucanje na vratima i glasnim i strogim glasom odgovorio je da je slobodno neka uđe. U njegovu kancelariju ušla je ženstvena figura, crna žena, kraće kose do ramena. “ Dobar dan ja sam Kata, došla sam u vezi razgovora za posao!“ – stidljivo je odgovorila žena. „Izvolite sjednite ovdje, dobar dan i vama!“ -rekao je i ustao se kako bi joj ponudio stolicu da sjedne. Nakon uvodnog razgovora, prešli su na dio intervjua koji se odnosio na posao. Ona je potpuno smeteno i zbunjujući odgovarala na pitanja, nije bila pripremljena. U biti nije nikada niti bila na sličnom razgovoru. Mislila je da je to nešto općenito i da će sve biti jednostavno, samim time što je već ušla u uži izbor nadala se da je ovaj razgovor samo formalnost.

„Gospođo ili gospođice? Nisam baš zadovoljan vašom prezentacijom! Očekujem od svojih budućih djelatnica puno bolji plan, motiv, rješenja i sl.! Vi od toga niste ništa pokazali! Žao mi je!“ – govorio joj je bez da ju je pogledavao u lice. „Gospođa, gospodine! Shvatite da sam prvi put na ovakvom razgovoru i ne znam baš sve najbolje, ali možete biti sigurni da ako dobijem posao dati sve od sebe da ga pošteno i ispravno odradim! Imat ćete potpuno lojalnu i odanu zaposlenicu!“ – govorila mu je gnječeći vlažne dlanove jedan o drugi. Bila je u grču, u stehu, zebnji. Nije znala što bi mu još rekla kako bi privukla njegovu pažnju a i odobrovoljila ga za još koju šansu. On je buljio u papire i nešto je ispunjavao olovkom, nije niti pogledao u nju. Kao da ju nije niti doživljavao. „Znači mogu slobodno ići, od posla nema ništa?“ – upitala je drhtavim glasom, zastala na trenutak da vidi hoće li joj nešto reći. Kad se nakon minute nije javljao, dupetom i nogama je izmaknula stolicu, ustala se i krenula prema vratima. Odjednom je zastala kao ukopana jer ju je trgnuo njegov oštri i prodorni glas:“I vi mislite da je to to? Samo trenutak, da znate ja ne trebam samo odane i lojalne djelatnice!? Kad bolje razmislim u vašem slučaju trebam i potčinjene, pa ako mi to možete garantirati postoji šansa da vas zaposlim!“.

Kata se okrenula i samo ga tužnjikavo pogledala i upitala:“Što to točno znači, gospodine? Kako mislite potčinjena?“.

„Vratite se nazad, dajem vam šansu, zadnju šansu za primitak na posao! Obucite se u buduću djelatnicu wellnesa! Evo tu na stolici vam je odjeća, uniforma!“ – ironično joj je dobacio i dalje ne gledajući u nju. Šutnjom je odobravala i prihvatila njegov poziv. Uzela je odjeću i otišla do kupaonice kako bi se presvukla. Za 10-ak minuta izašla je van i izgledala je potpuno drugačija nego kako je ušla u kancelariju. Bijela mini suknja i majica odavali su da se radi o klasičnoj 40 i kojoj godini. Širi bokovi i oblo mesnato dupe i velike sise išli su joj u prilog, iako je gazda izrekao kritiku:“Gospođo vidite da vam uniforma ne stoji dobro, malo ste puniji za djelatnicu wellnesa! Mi tražimo zgodnije žene jer to od nas zahtijevaju naši klijenti! Ok, ako obećajte da ćete smršaviti za jedno kratko vrijeme mogao bih računati na vas!“. Ona se još više uznemirila, crvenilo joj je prekrivalo lice. „Da Kato morat ćete i svoja bedra i široke listove smanjiti nekakvim dijetama ili vježbanjem!“ – rekao je i ustao prema njoj.

„Nema problema gospodine, već sam ja to radila i bilo je uspješno! Obećajem da ću se potruditi i rezultat će već biti vidljiv za mjesec dva!“ – odgovorila mu je.
„A kad smo kod potčinjenosti, što za vas znači ta riječ?“ – upitao ju je. „Ne znam, stvarno ne znam kako da odgovorim, što da kažem! Molim vas objasnite mi što za vas to znači pa da ja to pokušam biti!“ – rekla je, stojeći mirno s rukama prekriženim preko međunožja.
„To vam znači otprilike ovo!“ – rekao je sav napaljen i rukom krenuo grliti ju po ramenima i vratu i nastavio je govoriti:“Sve ovo mora ostati između nas dvoje! Sad što ja napravim nikome ni riječi! Sad ću vas potčiniti, jasno?“ – čim joj je to rekao, ona je potvrdno klimnula glavom i osjetila je njegovu ruku na svojoj kosi i glavi kako gura prema dolje, na koljena. Savila se preko trbuha i glava joj se nalazila ravno kod njegovog kurca koji je stršao iz hlača. „Znaš što moraš napraviti za posao, zar ne?“ – rekao joj je. Malo se dvoumila i onda rukama otkopčala šlic i mrcina je već bila vani. Malo je reći da se iznenadila kad ga je iz te blizine vidjela. Činio joj se ogroman, velik, a bio je jebeno tvrd. Glavić je bio skoro ljubičast. Prevukla mu je kožici preko nekoliko puta, zažmirila i stavila ga u usta boreći se s njegovom veličinom. Trudila se koliko je mogla i znala, nije to baš bilo nekakvo revolucionarno pušenje, ali gazda je svejedno uživao. Dahtao je i mrmljao pogledavajući često prema dolje kako bi ju što bolje vidio kako širi ustašca dok prima kurčinu. Uskoro je svršio i zalio ju po grlu. Iznenadila se i drugi mlaz sperme nije uspio završiti u njezinim ustima već ju je zalio po ljepuškastom licu i obrazima na čijim jagodicama se nalazilo crvenilo pudera. Uspravila se i odjurila u kupaonicu. On je došao za njom i u ogledalu vidio kako je uplakana. Stajao je iza nje, obgrlio ju i rekao:“Ne misli da je ovo sve! Prestani cmizdriti i ponašaj se normalno pa ćemo još nastaviti, ako misliš dobiti posao!“.
„Nikad ovo nisam radila, i zato mi je žao i zbog toga sam uplakana! Ispričavam se neću više!“ – rekla je i vodom nastavila ispirati jeftinu maskaru za oči koja se razlila zbog suza.

Sačekao ju je vani ispred stola, pozvao ju k sebi u zagrljaj i rekao:“Od sada moraš biti potčinjena ili ništa od posla!“.
„U redu!“ – kratko mu je odgovorila i već se počela meškoljiti u njegovu krilu jer je tako tražio od nje. Nastavio je sa svojom dominacijom nad njom. Podigao joj je suknjicu, opalio nekoliko šamara po dupetu i naredio joj da se skine gola. Zaljubio se u njezino dlakavo crno međunožje, njezin intimni trokut koji je bio jako sexy. Sise su joj visile do celulitnog trbuha na kojima je bilo dva ili tri šlaufa, ali ništa strašno, dapače jebeno sexypilno.

Autor: tycoon

Privatizacija 128
Privatizacija 130