Cijelo dopodne gazda se izležavao u krevetu, pored njega bila je boce martella. Uživao je zadovoljan u postignutim poslovima. Nije ga mučilo niti to što nema turista u novom spa centru, jer ga je ionako prvenstveno napravio za svoj gušt, za uživanje u njemu sa svojim radnicama, kurvama. Uzeo je telefon i mislio pozvati neku od kuji, ali odustao je. Nije mu se jednostavno dalo. Bila je subota i odlučio je prošetati po gradiću.
Naime, htio je malo bolje upoznati svoju novu sredinu. Otuširao se, uredio se i uskoro je bio na glavnom gradskom šetalištu. Vani je bilo dosta hladno, zima je tek kalendarski započela. Cijeli gradić je bio zbog predstojećih blagdana adekvatno okićen i na ulici se ipak, uz veliko siromaštvo, među ljudima osjetio onaj pravi blagdanski ugođaj. Borovi, lampice i slični dekorativni predmeti dominirali su samim centrom. Neki od prolaznika bojažljivo su ga ii tek onako usput pozdravljali.
Činilo mu se kao da bi s njim htjeli i poduže porazgovarati, možda ako skupe hrabrosti i pozvati ga na kavu, piće u obližnje lokale.
Ispred robne kuće sreo je Snežanu s obitelji:“Dobar dan, kako ste gospodo?“ – upitao se sa svima i krenuo u rukovanje.

Sneža se iznenadila, njezin muž je odmah uzvratio pozdrav i kao da se s gazdom poznaje 100 godina zagrlio ga i pozvao na piće:“Ako imate vremena, mogli popiti nešto prije ručka? Znate, već dva sata šetam po gradu s ženom i klinkama jer noraju nešto kupiti, a meni se to neda! Idemo mi na piće, Snežo kad završite bit ćemo ovdje!“ – govorio mu je i već ga istovremeno navalčio za ruku prema vanjskoj grijanoj terasi. Sjeli su za stol i uskoro im se pridružilo nekoliko muževih prijatelja. Muž je gazdu svojim frendovima predstavio gazdu i hvalio ga na sva usta.
Runde su se dobrano zavrtale, gazda je prednjačio u ispijanju i već je bio kao i oni prilično pijan. Ostalom društvu obećavao je pomoći oko raznih stvari, jednima je trebao posao, drugima pomoć oko kredita, dugovanja. Uglavnom su ga nešto tražili jer su u njemu vidjeli mogućnost za brzo rješavanje svojih problema. Kad su se Sneža i klinke vratile pozvale su svog pijanog muža da ide kući s njima. „Hoću draga samo daj pozovi konobara da platim račun!“ – odgovorio je, ali gazda se tomu usprotivio i samo mu je pokazao rukom da je slobodan, te da će on sve platiti. Otišli su a gazda je ostao još s muževim pajdašima.

Uskoro je i gazda bio u hotelu, ručao je i baš nakon obilnog deserta želudac je zalijevao vrhunskim vinom. Restoran je bio prazan, i onda je vidio kako se neka grupa osoba približava restoranskim ostakljenim vratima. Vodila ih je Irena, konobarica koja im je predložila stol uz pogled na rijeku. Među tim osobama prepoznao je Radmilu, šeficu Zavoda za zapošljavanje kako u društvu dvojice muškaraca i još jedne žene sjedaju za stol. Ona ga nije primjetila.
Pozvao je Irenu i rekao joj da im ništa ne naplati, i da im to odmah priopći tako da slobodno mogu naručiti što god budu htjeli.

„Oooo, ja se ispričavam što vas nisam primjetila! Kako ste gospodine?“ – govorila je Rada dok mu je iz daljine prilazila kako bi ga pozdravila, pružila mu je ruku i onda nastavila:“Odlučila sam izvesti supruga i kumove na kolače i kavu, pa ako želite bilo bi mi drago da nam se pridružite za stolom!“. Prihvatio je poziv i uputio se za njihov stol. Započelo je kurtoazno upoznavanje, razmijenjivali su nekoliko općenitih rečenica i tada je gazda pozvao konobaricu:“Irena, dođi molim te! Gospodo izvolite, naručite nešto za ručak! Nećete valjda sad nakon dopodnevnog ispijanja kavica po gradu doći kući i još nešto kuhati? Samo izvolite, ja bih vam preporučio ovo ovdje ili ovo na drugoj stranici!“ – govorio je i pokazivao na jelovnik.

„Dajte gospodine nema potrebe, došli smo samo na kolače i kavu!“ – pravdala se Rada, a i njezina kuma. „Ne, ne želim vas počastiti u znak budućeg prijateljstva!“ – nije se dao gazda. Uz ukusni i obilan ručak gazda je predložio i vrhunsko vino. Razgovarali su o politici, ali najviše vremena su proveli razgovarajući o temama koje se odnose na poslovanje hotela, gazdine buduće planove, mogućnosti investicija u nekakve druge sektore i sl. Gazda je bio prilično pijan i namjerno im je pričao neke svoje intimne stvari, iznosio je svoja razmišljanja. Oni su uglavnom imali razumijevanja za njegovu priču, kroz razgovor su mu se dodvoravali i ulizivali. Onako pijan uspio je u nekoliko navrata škicnuti Radu i njezinu kumu. Bile su dosta zgodne i odnjegovane, ne kao ostale. Vidjelo se po njima da nešto ulažu u sebe.
Pozdravili su se i gosti su otišli uz Radin poziv kako bi oni htjeli da ih gazda posjeti u njihovoj kući kako bi ga ugostili i na taj način se revanširali i nastavili razvijati novo prijateljstvo.
Dok su se zajedno automobilom vozili prema kući, Rada i ostali u pozitivnom tonu su govorili o gazdi. Zajednički su se složili kako ga treba iskoristiti za osobne interese. „Ne brinite se, vidi se na njemu da hoće popiti! To ćemo ja i kum riješiti, bit će on naš za koji dan, a onda ćemo polako sve ostalo! Zar ne kume?“ – javio se Radin muž, a kum mu je potvrđivao.

Autor: tycoon

Privatizacija 136
Privatizacija 138