Gazda mu je to ponovio nekoliko puta, naravno i mama se otprilike slagala sa gazdinim mišljenjem. Ipak još će sačekati sestru Ivonu i djevojku Natašu da tobože čuju i njihovo mišljenje. Na kraju svi su bili zadovoljni, osim možda Nataše i tihomira, koji su kao i svi zaljubljeni teenageri pretpostavljali kako će teško jedno bez drugog moći živjeti.
Nakon dva-tri dana Tihomir se javio i pun zadovoljstva rekao svojim ukućanima kako mu je super i da je sa svime zadovoljan. Gazda je sad mirno mogao preći na svoj plan. Naravno da je malog poslao daleko od kuće kako bi mu se lakše mogao iživljavati nad djevojkom , osim nje u planu je imao i Tihomirovu sestru.

„Sanja, što misliš da li bi Nataša htjela raditi kod nas u hotelu? Mislim imam za nju super poslić, ali je malo naporno! Ostaje se i vikendom, duže navečer i sl.!“ – predložio je gazda Sanji dok ga je ona masirala u wellnesu.
„Oooo, pa to bi bilo super, hvala vam gazda što uopće mislite na nju i nas! Ja ću ju pitati ali mislim da neće imati ništa protiv, dapače u ovoj krizi bilo kakav posao je zlatan! A kad bi trebala početi?“ – veselo je hohotala Sanja, jer je znala da bi to bila još jedna plaća u kući, a najviše zbog toga jer joj je i to navodno bio nekakav dokaz da ona nije uzaludno gazdina robinja.

„Može odmah od sutra, ti vidi s njom objasni joj sve kako je i ako želi neka u jutro dođe kod Goge!“ – odgovorio je gazda.
Mala se u jutro pojavila kod Goge u kancelariji, a ova nije imala pojma zašto je Nataša došla:“Dobro jutro, vi trebate nešto?“ – upitala ju je tajnica.
„Dobro jutro, rekli su mi da se danas vama javim i da bih trebala početi raditi u hotelu!“ – odgovorila je Nataša.
„Kakav je ovo način, niko me nije o tome obavijestio! Čekajte da još jednom provjerim u plan! Evo, nema ništa! Strpite se malo, da vidim s gazdom pa ću vam se javiti!“ – rekla je iznenađeno tajnica i otišla u sobu upitati gazdu o čemu se radi. On joj je objasnio kako stoje stvari i neka malu podučava o svom poslu kako bi joj mogla biti od pomoći.
Nakon nekoliko danaNataša se pomalo ufuravala u posao i očito je bila jako zadovoljna jer se tako svima i hvalila.

Rada je u hotelskom baru srela gazdu i dobacila mu:“Mislila sam da i ja imam pravo nekoga zaposliti, ako se već radi o tako dobrim radnim mjestima zašto i ja ne bi zaposlila nekog svog?“ – iako sa smješkom bila je po svojoj naravi puna ironije. „Slobodno Rado, slobodno zaposli, samo odaberi prave kandidate!“ – uzvratio joj je. Od Rade je saznao da se mala baš i nije snašla, spora je i ne kuži se baš u tajnički posao. Pomalo je tvrdoglava, a i računalom se slabo služi. „Ma kažem vam i goga je već s njom popizdila,jednostavno joj ne može objasniti neke stvari! Mislim mala je poslušna ali jebiga ne ide joj u glavu puno stvari!“ – nastavila mu je s jadikovkama Radmila.
Pred kraj radnig vremena gazda je naišao do tajnice i tamo zatekao njih dvije kako se ubijaju među silnim papirima:“Vas dvije još ne idete kući?“ – dobacio im je, a tajnica je uzvratila“kako gazda kad imamo hrpu papira za napraviti!“.

„Gordana, vi idete kući jer imate i svojih privatnih obveza, a Nataša će ostati i sve to dovršiti!“ – naredio je gazda i izašao van. Kasnije oko 9 sati navečer, opet je svratio do tajničine kancelarije:“Oho, nataša ti još nisi gotova?“ – upitao ju je i sjeo za stol.

„Gazda, mislim da sam pri kraju, eto i to je gotovo!“ – veselo mu je uzvratila. On se malo podigao s stolice i rukom prešao preko hrpe papira na stolu te izvadio dva na kojima je nešto čitao i uspoređivao. „Nataša, što je ovo? Kakva su ovo izvješća? Jel ti hoćeš da ja završim u zatvoru? Nisi valjda sve tako uradila, po istom principu kao i ova dva što ja čitam?“ – pravio se da je ljut i zabrinut i s nevjericom gledao prema maloj. Ona nije znala što bi mu slagala i pdgovorila samo je slegnula ramenima i rekla:“Ne znam, ne znam više ništa! Trudim se al izgleda da mi ne ide!“.

„Ti nisi normalna, zbog tebe ću završiti u zatvoru! Kako to radiš svoj posao? Zaposlio sam te jer sam mislio da si normalna i da želiš normalan posao i plaću! Ne, ne, ne … Mislim ovo je za bezuvjetni otkaz! I da, nažalost otpuštena si! Spakiraj stvari, nazovi Gogu da dođe ovo do jutra prepraviti i možeš ići!“ – derao se gazda na malu tako jako da je cijeli hotel odzvanjao. Mala je zaplakala i potpuno izvan sebe počela kupiti svoje stvari sa stola. „Mislim da sam bez obzira na sve zaslužila barem još jednu šansu! Nemojte me tjerati gazda, barem mi dajte neki drugi posao!“ – molila je i jecala skupljajući stvari.

„Od otkaza te može samo svekrva spasiti, ako ona to bude htjela ostaješ na poslu, jel jasno?“ – odrešito joj je rekao i izašao van. Kroz sat vremena zazvonio mu je telefon. Bila je Sanja koja se informirala što je mala zgriješila i što je bilo. Gazda je djelovao prilično ljut i nezadovoljan, bijes je iskazivao u svakoj riječi i rečenici.
„Sanja, ako hoćeš da ju ostavim na poslu i ako ona želi i dalje raditi malo popričaj s njom i objasni joj neke stvari!“ – rekao je i spustio slušalicu.
U jutro je Sanja opet nazvala gazdu i tražila od njega da dođe do nje. uskoro se pojavio u kući i nakon uobičajenog pozdrava s mužem otišao u dnevnu sobu. „Sanja jebote, mala nema pojma o poslu! Da slučajno nisam pogledao i iskontrolirao papire, ja bih završio u zatvoru! Sve je krivo napravila!“- tobože zabrinuto i ljutito je govorio.

„Nataša je u sobi, sinoć nije oka sklopila, plakala je ovdje cijelu noć i stvarno joj je žao što se to dogodilo! ja mislim da bi dobar razgovor dosta toga ispravio!“ – govorila je Sanja i otišla u Natašinu sobu. Za par minuta sišla je i rekla gazdi:“Nataša se želi ispričati za jučerašnje događaje! Ajde zlato izvoli!“ – rekla je i podragala malu po kosi. Nataša je stala ispred njega i pognute glave nešto promrmljala sebi u bradu. On ju nije niti slušao, buljio je u njenu figuru jer mu je bila jako sexy.

„Znam Nataša, ali da se malo više potrudiš mislim da bi sve bilo super! Samo malo više truda nego što si do sada pokazivala! Evo ti na primjer tvoja svekrva Sanja, ma vi i ne znate koliko se ona bori za vas i koliko žrtve podnosi! Naravno da je zbog toga jedna od najboljih na poslu! Ona zna svoj posao odraditi kako treba jer se trudi ugoditi! A ti sve kontra kao da te nije briga!“ – govorio je gazda.

Mala je samo sjedila sa strane i pogledom uprtim u pod smišljala što će reći. Isto tako slušalaje i svekrvine savjete, koji su se prilično slagali i podudarali s gazdinim. Na kraju je mala progovorila:“Nema problema gazda, evo poslušat ću vas! Želim ostati na poslu i recite mi kako i na koji način da se potrudim? na što mislite! Jako želim taj posao i grozno ću se osjećati ako ga izgubim! Što da radim, samo recite sve ću napraviti!“ – rekla je to i rukom obrisala suze s očiju i zabacila pramen kose iza uha.

„Jesi li sigurna da ćeš napraviti sve za posao? Nema poslije odustajanja!“ – upitao ju je i dao joj identičan ugovor kao što je prije par mjeseci dao i Sanji da ga potpiše. „Gazda možete biti sigurni da će biti tako!“ – rekla je i tada je uzela ugovor i počela čitati. Na licu se vidjela promjena raspoloženja, od izenađenog do crvenila koje je od srama postajalo ljutito. I Sanja je ostala zatečena, nije joj bilo svejedno.

„Nema šanse, ne želim! Nisam na to mislila kada sam rekla da ću za posao sve napraviti!“ – odogovrila mu je mala. „Ok ako ne želiš to je tvoj problem! Mene više nemoj ništa tražiti, a i Tihomiru možeš reći da je dobio otkaz!“ – rekao je i ustao kako bi krenuo prema izlaznim vratima.
Sanja je s natašom još jedno vrijeme razgovarala i pokušavala ju nagovoriti jer je znala koliko je gazda nemilosrdan. „Ne mogu vjerovati, i vi me tjerate na to kao da sam nekakva kurva? Zar ste vi Sanja normalni? Nek da i meni i njemu otkaz ali neću, ja nisam nikakva kurva i ne želim prevariti svog dečka, koji je ako ste zaboravili vaš sin! Mismo zaručeni, alo šta je vama?!“ – ljutito i odlučno je govorila Nataša. Nisu bile glasne kako ih Mirko ne bi čuo, ali Sanja je imala osjećaj da lomi malu kako su dalje razgovarale.
„Znam zlato da je sve tako, ali moraš biti svjesna da će osim vas sigurno i mene otpustiti! Čula sam da je jako grdan ako mu nešto nije po volji! Drago mi je da tako razmišljaš jer želim da moj sin ima pravu životnu partnericu! Ali shvati da nekoliko bezosjećajnih odnosa s gazdom ne znači ništa! To nitko neće znati, a pun time svi dobivamo! Znaš da te ja nikad ne bih nagovarala na nešto loše, doživljavam te kao kći, ali mislim da sada trebaš drugačije postupiti!“ – objašnjavala je svekrva snajki.

„Aaa joooj, da je barem mlađi i zgodniji, pa hajde, al ovako star i debeo!? Fuj, ma ne što ja to pričam, ne dolazi u obzir!“ – govorila je Nataša. U tom trenutku zazvonio je Sanjin telefon. Zvao ju je gazda i nakon što su završili razgovor Sanja je rekla Nataši:“Evo šta sam ti rekla, i meni je dao otkaz! Sad smo najebale, nema više dobrih plaća a krediti su ostali! Ajme meni šta nam se još sve neće dogoditi!“ – govorila je i tužno kroz plač odložila telefon na trosjed. Obje su se zagrlile i briznule u plač.

Autor: tycoon

Privatizacija 153
Privatizacija 155