Čim su se vratile s tuširanja gazda ih je postavio na sred sobe da kleknu jedna nasuprot druge. On je stajao u sredini, malo nagnut prema naprijed oslanjajući se rukama o stol. Sanja je klečala s njegove prednje strane i pušila mu kurac. Nataša je bila straga i svojim dlanovima raširila njegove guzove kako bi mu što lakše, ljepše i strasnije mogla lizati dlakavi smrdljivi šupak. Iako je u sobi bilo ugašeno svjetlo, odsjaj ulične rasvjete dovoljno je obasjavao prostoriju. Nataša se sva upinjala, lizala je jezikom šupak, gurala jezik u rupu, a nosom i licem masirala je i dodirivala je skoro cijeli procjep između njegovih guzova. Često je tišinu u sobi narušavao gazda svojim uzdasima uživanja ili Nataša pljuckajući dlake iz usta i jezika.
Dobrano su se zaigrali, nisu niti čuli da se Ivona uzmuvala po kući.

„Mama, mama, gdje si? Tata treba nekakvu tabletu, gdje stoji?“ – zvala je Ivona po kući očekujući da će se Sanja javiti, a onda je doviknula tati:“Nije u spavaćoj sobi, ne znam gdje je!“. Uhvatila je za kvaku na Natašinoj sobi, ali nije mogla ući jer je bilo zaključano. „Nato, jesi li tu, zašto je zaključano?“ – upitala je mala i opet obavijestila tatu:“Tata i Natašina soba je zaključana, ne znam gdje je ona!“.

Muž je već bio jako bijesan, a i Sanja je bila već nestrpljiva i uplašena zbog nastale situacije:“ Gazda molim vas, pustite me da izađem i vidim što se događa!“ – upitala je gazdu ali držeći glavić i dalje na usnama. Dopustio joj je, na brzinu se obukla i izašla van. U prizemlju se prepirala s mužem i kćeri objašnjavajući im da je bila u Natašinoj sobi kako bi joj pomogla oko nekih ženskih stvari. U međuvremenu gazda se iskrao iz kuće i otišao u hotel.

Bilo je već kasno, i osim recepcionerke Vesne i konobarice Irene nije bilo nikoga. „Irena, napravi obračun! Jel bilo danas dobro ii uobičajeno?“ – upitao je Irenu dovodeći Vesnu za sobom u bar. Bio je napaljen, ali začudo pustio je njih dvije da mu se požale na novonastalu situaciju u hotelu.
„Gazda, to više nije normalno! One dvije kalašture vedre i oblače po hotelu! Uzele su si za pravo da nam svima određuju sudbinu. Ne znam je li netko od srugih radnica to vama već rekao ali samo da znate Rada i Goga rade sve kako bi nas ostale sjebale!“ – započela je Irena, a onda se na nju nadovezala Vesna:“Da u pravu je Irena, samo za primjer da vam kažem, ja već 5 dan uzastopno radim noćnu smjenu! I kad sam im se požalila samo su rekle da ako mi se ne sviđa da mogu slobodno ići, da će one naći drugu radnicu!“.
Poslušao je sve njihove žalopojke, popio s njima nekoliko martela i nazvao Radu:“Za pola sata ti i Goga da ste u hotelu, obucite se u svečanu odjeću! Ne, ne zanimaju me isprike oko toga koliko je sati!“.
„Kad njih dvije dođu pošaljite ih u kancelariju!“ -naredio je Vesni, a Irena je otišla kući jer je već bilo 11 na večer.

I stvarno kroz nekih 45 minuta njegove kujice su bile u hotelu. Decentno obučene, jedna u dugoj bijeloj, a druga u crnoj haljini. Vesna ih je uputila kod gazde.

„Jeste li vi zaboravile da ste robinje i kurve, ha? Pička vam materina bezobrazna! Kako se to ponašate!“ – derao se na njih i objema lupio nekoliko jakih šamara. One su samo nijemo stajale i buljile u pod, nisu niti pokušavale nešto reći bojeći se da time ne navuku još veći njegov bijes. Prišao im je i počeo ih žvaliti po licu tjerajući i njih dvije da isto rade međusobno.
Noć je bila mirna a onda se iz prizemlja i hodnika čula nekakva galama, vika i glasan razgovor. Gazda je nazvao Vesnu da čuje što se događa. Ina mu je ukratko rekla kako je za Radom i Gogom stigao Gogin muž i da je sav bijesan što je Goga u ovo doba morala ići na sastanak.
„Igrajte se ja ću sada doći!“ – naredio im je ali ne govoreći im da je ljubomorni muž na recepciji.
„U čemu je problem?“ – obratio se pomahnitalom Goginom mužu.

„Ja se izvinjavam gazda, nisam znao da sam vas probudio! Izvinite!“ – utišao je glas i pokorno mu se ispričavao.

„Niste me probudili, ja sam na sastanku s poslovnim partnerima, molim vas ne galamite jer će to loše utjecati na pregovore s njima! Što ste trebali?“ – smireno ali ipak s dozom naredbe obratio mu se gazda.

„Samo sam hte da vidim zašto i gde ide moja žena! Znate i neki dan odnosno veče izašla kasno iz kuće i obučena u haljinu! Kaže ide na poslovni sastanak ali ja nisam vjerovao pa hoću stvarno da vidim gde je i šta radi!“ – govorio mu je smireno. Gazda ga je poveo u bar i rekao Vesni:“Dođi i posluži nas, daj nam bocu najboljeg cognaca!“.
Gazda ga je kroz pola sata već potpuno umirio, alkohol je učinio svoje i prevareni muž se već počeo jadati gazdi:“Znate gazda jako sam ljubomoran na svoju Gogu! Moram vam priznati da u zadnje vrijeme izbegava sa mnom raditi one stvari, i zato sam počeo sumnjati da me vara! Ali ako vi tako kažete onda je sve u redu! Shvaćam da je posao u prvom planu i nek tako ostane! Kad smo već kod toga, hvala vam i za plaću koju joj dajete, za današnje prilike to je super!“ – rekao mu je i onda opet nategao iz čaše.
„Sve je u redu, ne brinite se Goga je jedna izvrsna žena i radnica, baš ste srećković što imate tako dobru ženu! Znate, prava je profesionalka, svaku plaću pošteno zaradi i sve odradi do kraja! Jako se trudi i mislim da će uskoro napredovati ako ostane ovakva! Kad je išla na službeni put svi su ju hvalili zbog njezinih sposobnosti i znanja! I to da znate, ona i njezina kuma Rada su dobitni tandem za svako poduzeće i za svakog!“ – srao mu je gazda nazdravljajući s njim.

„Hvala vam gazda, a kad smo već kod Rade nešto bih vam rekao ali da ostane samo među nama! Znate mi smo s njima kumovi već godinama i znamo se od školskih dana, ali ne znam dal da vam to kažem? Nemojte me izdati!“ – govorio je polupijani muž. Gazda ga je hrabrio i poticao da mu ispriča što je započeo.

„Taj moj kum, Radin muž vam je pokvaren čovjek! Meni je jednom pričao kako će uz pomoć Rade i Goge nešto napraviti vama i hotelu tako da bi on mogao sve to dobiti, kupiti jeftino ili već tako nešto! Ne znam detalje ali pazite ga se on vam je jako pokvaren i lukav! Ja sam Gogi govorio da u tome ne sudjeluje, ali ne znam jel me poslušala! Vidim da ste ispravan i dobar čovek i zaissta ne bih volio da vam se nešto dogodi!“ – povjerio mu se, a ovaj je samo dolijevao cognac u njegovu čašu.

„Vesna, donesi još jednu flašu za mene i mog prijatelja!“ – naredio je i dalje nastavio pričati s njim:“ Hvala vam na informaciji, neću to nikome reći! I sad moram skočiti na sastanak da vidim kako stoje njih dvije, jel im treba što pomoći! Vi se samo opustite i sve će biti u redu! Vesna isprati gospodina van i nek ponese flašu!“.

„Neću ići, kad sam tu onda ću ju sačekati pa ću ju povesti kući kad završi sastanak, jel smem ostati ovdje?“ – upitao je muž, a gazda mu je dopustio:“Može kako ne, slobodno ostanite Vesna će vam praviti društvo!“.

Autor: tycoon

Privatizacija 163
Privatizacija 165