U povratku naišao je do Sanje koja je neumorno tješila svoju snajku Natašu. Čim je gazda ušao Nataša se umirila i nije više plakala jer se bojala kako će gazda reagirati.
„Zašto ste tužne, čemu plač? Trebate se veseliti! Sanja tićeš postati baka, i to njaseksipilnija koju sam upoznao!A ti Nataša konačno postaješ majka i sa svojih 19 godina bit ćeš jedna od najizazovnijih trudnica. Otići ćeš kod Tihomira, evo ti lova, ali pazi može te jebati samo u pičku, nema pušenja ili karanja u dupe jel jasno?“ – govorio joj je, zavukao ruku u džep i izvadio nekoliko novčanica.

Poveo je Sanju u spavaću sobu, počeo ju žvaliti i navlačiti za sise ali se ona opirala:“Nemojte molim vas Ivona je kod kuće, nalazi se u svojoj sobi!“.
Nije ga to puno brinulo, nastavio ju je povlačiti za sobom i u trenu su bili u spavaćoj. Sanja je zaključala vrata i počela se polagano skidati. Zatim je skinula sve ssa njega i u maniri starih romantičara počeli se strasno maziti i žvaliti. Gazda ju je polegao na leđa, legao na nju i zavukao joj kurčinu u pičku. Dok ju je jebavao stenjao je i cijedio kroz zube na njezino uho:“Rekla si da ćeš za mene sve napraviti! Evo ti prilika, zaposlit ću ti Ivonu umjesto Nataše, ali moram ju testirati, moram ju jebati! Zar ćeš dopustiti da mala završi s nekim klincom i da ne proba moj slatki kurac? Koliko ju samo puta zamišljam da ju jebem dok ga tebi ii Nataši guram u rupice, mala će biti prvoklasna drolja! Tako sexy dupe i tijelo, uf moram ju isprobati!“ – govorio je jako ostrašćen, prodirao je sve dublje i dublje u nju kao da je htio uhvatiti zalet da ju probije do kraja.

„Gazda ako je to vaša želja napravite tako, ja svejedno na to neću moći utjecati! Samo vas jedno molim nemojte da i ona ostane trudna, molim vas!“ – izgovarala je skrušeno i uz uzdisaje jer je sve teže disala pod njim.
Uskoro je svršio u njenoj utrobi, a ona je sva u bijesu negodovala zbog toga jer su joj kako kaže plodni dani.
Na odlasku je rekao Sanji da pripremi malu i da ju pošalje za par dana kod njega.

U hotelu nije htio društvo. Zatvorio se u apartman i duboko razmišljao što dalje i kako dalje. Posao s hotelom nije bio loš, solidno se zarađivalo ali i činilo mu se da sve više love izdvaja za hladni pogon. Sve rjeđe se hotel punio, slabo su i bauštelci iz Njemačke dolazili, wellnes je slabo radio. Jedino što ga je izvlačilo bio je restoran za svatove. Uzeo je telefon i nazvao jednog dobrog starog frenda kako bi ga pitao za savjet. Nakon sat vremena razgovora frend mu je predložio da, pošto nema u gradu niti jedan trgovački centar, on otvori prvi. Ideja mu se činilka prilično zgodna, iako niti tu nema neke velike zarade ali se novac u svakom slučaju puno brže okreće. Dvojba je osim za lokaciju nastala kad je razmišljao treba li mu nešto veliko ili manje. Jer, koliko god zvučalo čudno, i njemu je izgleda došla kriza. Počeo je paziti na svaki novčić.

Nakon nekoliko dana opet se čuo sa onim prijateljom koji ga je savjetovao za ulaganja. Ovaj put predložio mu je da za početak izgradi samo veliki trgovački dućan, a ako bude situacija bolja lako je na njegovom zemljištu nadograditi ostatak.
Svoje poslovne planove komentirao je s malobrojnim poznanicima iz grada, što je kod njih izazvalo veselje i radost. Pljuštali su komentari tipa ovoga:“Bravo gazda, to nam treba, da sve bude jeftinije a ne da kod ovih malih trgovaca plaćamo skupo!“, a onda je netko iz društva dobacio:“Ma nije samo što je skupo, nego uvijek nešto fali, puno je proizvoda koje reklamiraju na tv a mi to ne možemo ovdje kupiti!“.
„Ljudi vidjet ćete da će ih gazda ubrzo sve zatvoriti! Konobarice daj nam još jedno piće, red je da nazdravimo!“ – oglasio se netko za gazdinim stolom.
Gazda je sljedećih nekoliko dana proveo u gradskim i državnim kancelarijama kako bi konačno ishodovao sve potrebne dozvole i rješenja za gradnju objekta. Iako mu se ponekad zbog neptrebnih i glupih propisa činilo kao da želi izgraditi nuklearku, a ne jednu solidnu, malo veću trgovinu mješovitom robom. Pribjegao je toj ideji da za početak otvori samo trgovački centar bez ostalih sadržaja. Mislio je da je to dovoljno, malo reklame, odličan asortiman proizvoda, malo blještavila, 10-ak blagajni, prodaja na rate, svaki vikend nekakv degustacije i gostovanja poznatih javnih osoba i sl. Mislio je da bi to stanovnike grada moglo privući, iako je jako dobro znao i da su već pomalo dekintirani.
Naravno nadao se i nekakvoj pomoći grada i države kad su u pitanju zapošljavanja. Ohhhooooho pa nije valjda da on koji u ovoj krizi zapošljava sad od jednom ne dobije nikakve pogodnosti od države. Kako bi troškove sveo na što manje, razmišljao je čak da dio djelatnica iz hotela prebaci da po pola smjene rade u shoping centru. Međutim, od toga je odustao jer kad je čuo kakve sve kazne mogu biti za to ohladila mu se glava na brzinu.
U svoj toj gužvi oko izgradnje trgovine, gazda je još morao voditi računa o Natašinoj svadbi, o prebacivanju Sanjinog muža Mirka na kućnu njegu, čak je čuo i glasine da mu Radin muž ozbiljno prijeti po gradu. Od prevelike zaposlenosti nije čak imao vremena za Sanjinu kći Ivonu koja se eto, na mamin nagovor odlučila podati gazdi, sve kako bi dobila posao, njegovu pažnju ili već nešto treće.
Ipak jedan dan svratio je kod Sanje i tamo zatekao nju i Natašu kako sjede i razgovaraju s Mirkom koji se jadnik, onako nepokretan još hvalio gazdi da će uskoro postati djeda.
„Mirko nemojte se ljutiti ali došao sam na brzinu, trebam njih dvije da mi nešto odrade! Vama sretno i čim prije ozdravite! Cure, možemo li i gdje ćemo?“ – govorio je gazda. Otišli su do dnevne sobe i na ležaju je gazd aodmah počeo napadati na Sanju koju je držao u zagrljaju.
Obratio se Nataši:“Opa stomačić vidim lijepo napreduje, sad ćeš mi biti još jebozovnija! Lezi na ležaj da te isprobam!“.
Nataša ga je poslušala i on je već u trenu bio na njoj i to bez imalo osjećaja da bi na taj način mogao nešto krivo napraviti djetetu u njezinoj utrobi. Ali na njezino iznenađenje nije ju jebavao u pičku već ga je zabio u šupčić i Nataša je jaukala od bolova. Kad se zasitio izvadio ga je van i dao ga Sanji da mu ga popuši, a onda ga je i njoj zabio u dupe dok je klečala na ležaju isprčenog dupeta visoko u zrak. Molila ga je da prestane jer ju je jako boljelo i začudo poslušao je i prestao s nabijanjem u šupak. Stavio ga je u njezinu pičku i uskoro ju napunio po utrobi.
Na odlasku je dobacio:“Kuje smislite već nešto, od večeras spavam kod vas u kući i pripremite se, ali prvo mala, jasno?“ – rekao je i izašao ostavljajući njih dvije u šoku.

Autor: tycoon

Privatizacija 178
Privatizacija 180