Baš kad mu je htjela odgovoriti njemu je zazvonio mobitel. Bio je to poziv iz hotela, zvala ga je recepcionerka jer su navodno došli iz nekakve inspekcije u kontrolu. Gazda se ubrzo pojavio tamo i zatekao je dvije osobe koje su se predstavile da su iz porezne uprave. Tražili su ga sve poslovne knjige i kalkulacije. Malo se preznojavao, i s razlogom, jer on je sve to dao na povjerenje svojim djelatnicama prvenstveno Radi. Očekivao je da sve štima i da ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Na kraju, nakon 2-3 sata inspektori su zaključili da, osim nekoliko sitnih grešaka, nemaju razloga kažnjavati gazdin obrt. Pojeli su ručak i popili pokoju butelju vina i zadovoljni otišli dalje.

„Uh jebemti, potpuno sam zaboravio da mi nakon Rade nema tko voditi knjige! Gordana jel ti to znaš?“ – upitao ju je.
„Oprostite gazda ali ne znam, nisam to nikada radila!“ – odgovorila je, a onda je on nastavio:“Daj pitaj neku od kučki jel znaju ili nađi nekoga, jebemti još će mi sve propasti zbog neke krive sitnice!“.

Uskoro mu je javila kako niti jedna zaposlenica ne zna ništa o knjigovodstvu. „Daj nađi na internetu, vidi u žutim stranicama, nađi neke brojeve i provjeri ima li tko u ovom jebenom gradu!“ – derao se na Gogu koja se sva ushitrila oko potrage za knjigovdstvenim servisom. Nakon nekoliko obavljenih poziva Goga nije uspjela ništa riješiti. Sav bijesan izašao je van i uputio se ulicom grada. U prolazu je naišao pored Zavoda za zapošljavanje, sjetio se da bi možda tu mogao pronaći rjšenje.

Predstavio se ozbiljnom birokrati koji mu je na njegovo veliko iznenađenje donio listi na kojoj se nalazilo 10-ak imena nezaposlenih knjigovođa i ekonomista.
„Dali ste mi ta imena, i što bih ja sad trebao, kažem vam da hoću najboljeg, razumijte najboljeg! Oni su meni svi isti, valjda vi znate nešto više o njima?“ – ljutito je razgovarao s mrkim i nezainteresiranim aparačkikom državne uprave. Onda je uslijedilo ono što otvara i željezna vrata, gazda je posegnuo u džep i svojim debelim prstima stisnuo 2-3 stotice i stavio ih ispod papira koji je dao službeniku. Ovaj je uzeo papirsadržaj u njemu bacio na pod i samo lagano prstom pokazao na ime i prezime pod brojem 5.
„To gospodine, to se traži, hvala i nadam se skorom viđenju opet!“ – radosno je rekao gazda, zapamtio podatke osobe koji mu je predložio službenik i izjurio van spominjajući mater službeniku u sebi sto puta.

Vratio se u hotel i dao papir Gordani:“Tko je ovaj, jel ga poznaješ? Čime se bavi što radi, daj mi sve o njemu!?“ – govorio je i dok je ona čitala s papira podatke prišao joj je iza leđa rukom gurnuo na stol, podigao minicu i ugurao kurac u njenu pičku. Jebavao ju je sve brže a ona mu je uz stenjanje objašnjavala sve o nezaposlenom knjigovođi.

„Nabijaj se na kurac kučko, to kruži bokovima, izvijaj to dupe prema meni, ajde kujetino, aaaahhhhh svaki dan si sve bolja! Rekao sam ja da tebe treba samo jebati, što više jebati,aaaaahhhh, uuuuuuaaauuuuu!“ – govorio joj je i napaljeno ju prčio.

„Jebite me gazda toooooo kako vam je velik, jebite me ja sam vaša kurva ttoooo aaaahhhhhh uživam, nastavite samo tako! Uuuuuhhhhhh, aaaaaaa tooooooo, rasturajte meeeee!“ – odgovarala mi je uspaljeno i strasno. Nije više mogao izdržati i svršio je u nju, napunio ju je do kraja, mlazovi sperme slijevali su se niz njezine noge nakon što ga je izvadio i dao joj u onom istom položaju da mu ga popuši.
Kad je malo došla sebi obratila mu se:“Gazda ja tog Velju poznajem, malo je stariji od mene i znam da je do prije godinu dana radio u onoj propaloj tvornici! Čula sam da je dobar stručnjak i radnik, ali lik je totalno smotan i na neki način čudan! Znate ono, nema ga u društvu, ne kreće se nigdje, i nije to samo zbog otkaza pa nema love, već je takav bio i prije! Ma oni su vam svi tako čudni u cijeloj obitelji! Da mu samo ženu vidite, pa ta dva puta dnevno ide u crkvu!“ – izgovorila je to sve na brzinu i onda kleknula pored njega kako bi mu lizala jaja dok je on sjedio na fotelji i pušio cigarete i ispijao martell.

„E to je to, tog mi nazovi, predstavi se i objasni čovjeku sve i pitaj ga hoće li doći sutra na razgovora za posao! Ne govori mu ništa o plaći, radnom vremenu i sl.! Jesi shvatila kurvice?“ – naredio joj je.

Sutradan gazda je u svom uredu čekao Velju, jer je dogovor bio da će doći u 10 sati. I stvarno u minutu do 10 Gordana je uvela u ured niskog proćelavog debeljka, s debelim okruglim licem i debelim staromodnim naočalama. Bio je obučen u neko staromodno ofucano odijelo s leptir mašnom, a u ruci je držao izguljenu aktovku.
Kroz razgovor, gazda je doznao dosta pojedinosti o njegovom poslovnom životu i karijeri, Veljo je diplomirani ekonomist i zadnjih 2o godina radio je u propalom gradskom poduzeću. Od tada nema uspjeha u potrazi za poslom, a obveze za obitelj su velike. Rastali su se i gazda mu je obećao javiti još danas ima li što od posla.

Kad je ostao sam s Gogom rekao je:“Takav mi treba, stvarno je debilan ali očito se kuži u posao! Nazovi ga za 4-5 sati i reci da je primljen, osiguraj mu do sutra kancelariju i sve što ide uz to! Samo mu nemoj popušiti kurac!“ – naredio je i izašaao van.

„Ok gazda, sve će biti sređeno a naravno da mu neću pušiti pa vidjeli ste na šta liči!“ – javila se naivno Goga.

Gazda ju je skužio već davno ali i sada je potvrdila kako se voli njemu šupkati ili bilo kom drugom gdje će imati koristi. Ako za Velju tako kaže, a on dobrano sliči gazdi, što tek o njemu misli naročito kad se iživljava nad njom.

Autor: tycoon

Privatizacija 185
Privatizacija 187