„Naravno da vam mogu progledati kroz prste i odmah vas zaposliti, i nije stvar što ste se javili za čistačicu ja sam s vama imao drugačije zamisli. Činilo mi se da možete biti moja osobna tajnica, znate to vam je bolje imali bi duplo veću plaću, ali izgleda da niste za to. Uostalom druge žene su pokazale puno bolje rezultate!“ – bahato joj je odgovorio. „Gospodine sve ću napraviti, sve samo dajte mi posao, preklinjem vas. I sa plaćom čistačice bila bi super zadovoljna, evo što želite da vam pokažem recite sve ću napraviti za posao!“ – molila ga je. „Zorice ja vam nisam socijalna ustanova, dat ću vam još jednu šansu i nadam se da ju nećete ofrlje odraditi. Morate se stvarno potruditi, može?“ – rekao je. „Može hvala vam gospodine, a što trebam napraviti?“ – upitala je opet vidno raspoložena, a ta je radost trajala jako kratko dok ga je čula kako joj govori:“Evo ti izaberi, neka bude po tvom izboru, što misliš da trebaš napraviti ti napravi i ako pogodiš od prve postaješ tajnica ako ne nema posla!“. Bila je zbunjena kao da ga nije dobro shvatila a onda je progovorila:“Nadam se da ne mislite na odlazak u krevet sa mnom, mislim da ne mislite sex ili tako nešto?“. „Na dobrom si putu Zorice bravo ima nešto u tebi i u tvom razmišljanju, ajde samo nastavi!“ – zadovoljno i nasmijano joj je odgovorio. „Aaaa to ne ne dolazi u obzir, ja sam čestita žena i nikada nisam prevarila muža. Bilo je njih puno koji su to htjeli kako bi pomogli oko uzdržavanja i sveg ostalog ali bezuspješno. Ne ne nema šanse!“ – bijesno mu je odgovorila. gazda joj je samo odgovorio da onda ništa od posla i nek joj bude žao što nije prihvatila ozbiljnu priliku za dobrom plaćom i nastavio:“Ja ti nisam netko od tvojih iz hotela, iza mene stoji ime i lova, ako ti nešto ponudim onda je to ozbiljno. U redu ako ne želiš ne moraš samo se sjeti da negdje već možeš naći kakav posao imala bi ga ovako imaš zagarantirano dobru plaću i možeš ostvariti neke svoje želje, pomoći mužu s lijekovima, kćeri s školovanjem, a i mogla bi otići iz izbjegličkog hotela u normalan stan i ugodno živjeti, doviđenja i ispričavam se na vremenu što sam ti ukrao!“. Digao se i krenuo prema hotelu, ona se duboko zamislila i razmišljala u sebi. Mučilo ju je samo jedna stvar kako će to imati hrabrosti napraviti. Zašto nije mogla dobiti posao kao i svi drugi, vrtila je u glavi njegove riječi oko dobre plaće i pomoći mužu. Na pamet su joj pale školske brige njezine kćeri srednjoškolke koja je odlična učenica i sigurno će htjeti na faks itd. „Stanite gospodine, stanite evo ovako ću vam reći. Ako pristanem onda…!“ – nije do kraja završila a on joj je odgovorio:“Zorice nismo se dobro razumjeli, ako pristaješ onda ja tražim što tražim bez ikakvih tvojih uvjeta, znaš? Ja dajem posao a ne ti i ja određujem pravila, jasno?“. Osjetio je u njezinom glasu da je skoro pristala i zato joj je mogao bahato odgovarati.

Autor: tycoon

Privatizacija 38
Privatizacija 40