Nasrtao je na nju, gnhječio joj sise preko kostima, šlatao ju po pički, trljao se kurcom o njenu guzu, a ona je i dalje šokirana i nepomično stajala gledajući van. „Sutra dođi na posao, počinješ raditi!Moram te predstaviti predavačicama i ostalim djelatnicama! Samo da znaš moraš doći obučena slično kao i danas, a tako i ubuduće!“ -rekao joj je gazda, pozdravio se s njom i sestrom i otišao na spavanje u hotel.
Njih dvije još su nekoliko minuta zajedno provele u sobi gdje je Dora s čuđenjem i nevjericom upitala sestru:“jebote pa ti si isto s njim spavala? Koliko to već traje? kako možeš, vidiš na šta liči?“. Margareta joj je pokušavala iskreno objasniti da je s njim samo iz interesa, da će uz njegovu pomoć pokušati dobiti još jedne izbore, a ono najvažnije je da bez njega ne bi uspjela zaposliti nju i muža na tako dobre poslove. naravno, uvidjela je i priliku da nešto zaradi od silnih zajednčkih ulaganja i poslova, koliko god je do sada htjela pošteno shvatila je način rada kad si na vlasti i kad imaš moć na brzinu zaraditi za ostatak života. Dora, još uvijek je na to naivno gledala i nije odobravala takav način razmišljanja i ponašanja, tako da ju je s prijekorom gledala ispod oka.
Sljedeće jutro gazda se veseo probudio i promuvao se po hotelu. Isprva je mislio naguziti neku od djelatnica ali je odustao kad mu je zazvonio mobitel:“Halo, dobro jutro gospodine, Dora je, kad bih trebala se pojaviti na Veleučilištu?“. „Oooo ti si kraljice!Dobro jutro, jesi spremna za prvi radni dan?Ok, nađimo se za 5 minuta ispred Veleučilišta, može?“ – odgovorio joj je.
Uskoro su se našli ispred zgrade i gazda je krenuo iza nje usmeno joj govoreći gdje i kuda treba skrenuti odnosno u koju će sobu ući. Usput su sreli djelatnicu na prijavnici i čistačice koje su ih pozdravili i koje su već međusobom počele s pričom kako je ova gospođa što ide s gazdom vjerojatno buduća dekanica. Ušli su u sobu na čijim je vratima pisalo Ured dekanice. Iako njezina kancelarija ima zasebna vrata pored, namjerno su ušli u prvu kancelariju kako bi joj gazda pokazao gdje će sjediti njezina tajnica. Dora je bila ugodno iznenađena lijepo uređenim interijerom i to sve u modernom stilu. „A sad idemo ovamo, ovo je kujo tvoj ured, ha što kažeš?“ – potiho joj je govorio gazda dok ju je laganim pokretima pljeskao po dupetu. „Lijepo je stavrno je sve uredno i novo, super!“ – odgovorila je sramežljivo ali ipak zadovoljno. „Tajnice još nemaš, htio bih da sama odabereš osobu od povjerenja! Samo pazi da i ja budem njome zadovoljan, znaš na što mislim!? Ako ne znaš ili ne možeš neka ti pomogne sestra u odabiru ili ću ti ja postaviti tajnicu!“ – govorio joj je. U njezinom razgledavanju i razmišljnju gazda ju je prekinuo:“Sad idemo u sobu za sastanke, tamo te čekaju predavačice da te upoznaju, znaš da im moraš održati uvodni govor i izložiti planove i način rada Veleučilišta!“. „Molim vas, ne danas, nisam se ništa pripremila! Nemam iskustva, nisam to nikad radila!“ -preklinjala ga je. „Sad ću ja tebi razbiti tremu! Okreni se i nasloni na stol, zadigni haljinu!“ – naredio je gazda. Kad je napravila to što je od nje tražio, prišao joj je i desetak puta ju ošamario po glatkoj guzici, koja se već nakon 4-5 šamara počela crvenjeti. Ona je to stojički podnosila uz lagano stenjanje svaki put kad bi osjetila gazdinu šaku na svom dupetu. „Ajde mala kujice idemo i pokaži se pred njima da si ti šefica, ako negdje zapne ja ću uskočiti!“ – rekao joj je i povukao prema vratima. Kad su ušli unutra sve predavačice ustale su i pljeskom pozdravile dekanicu. Bilo je među njima različitih žena, od 25-50 godina, različitih izgledom i ponašanjem. Sve ih je gazda već testirao. Predstavljanje Dore i njezin govor prošao je bez većih problema, Dora je bila jako zadovoljna, dok gazda baš i nije:“Kako ti se čine podređene djelatnice?“ – upitao ju je. „Mislim da je bilo sve ok i čine mi se u redu!“ – odgovorila je. „Vidiš mala ja baš nisam bio previše zadovoljan, nisi im objasnila što se od njih traži, način odjevanja i ophođenja i sve drugo osim samog predavanja! zato ćeš to morati napraviti uskoro, samo biraj hoćeš li im to reći svakoj na samo ili svima zajedno! Znaš na što mislim, jel?“ – tobože joj je razočarano odgovorio. „Nisam sigurna da znam što pod tim mislite gospodine, objasnite mi!“ – iznenađeno je odgovorila. On je ustao i ljutito došao do nje uhvatio ju za kosu i podigao sa stolice naslonivši ju na stol:“Vidiš kujo, ti si im zaboravila reći da na posao moraju dolaziti u minicama i halterima, štikle su obavezne, da nema kašnjenja, ako je potrebno moraju ostati duže na poslu! Naravno za sve to ti si isključivo odgovorna, moraš ih dovesti u takvo stanje da se ponašaju i da slušaju samo tebe!“. Ona je to sve saslušala u bolovima jer ju je divljački čupao za kosu i pljeskao po sisama i dupetu. „Dobro hoću gospodine, aaahhhh boli me to što radite!“ – odgovorila je cvileći. Pustio ju je i naredio joj:“Ovo je ugovor, potpisat ćeš ga u svojoj spavaćoj sobi, ali ne sad nego kad svi budete kod kuće! Ne zanima me kako ćeš to izvesti, uglavnom ja ću te jebati dok ga potpisuješ! Javi mi plan za danas ili sutra, jasno?“. kad je ostala sama, zaplakala je i već počela smišljati kako će ispuniti njegovu želju. Znala je da će najveći problem biti izbjeći muža, kako će njemu nešto slagati što ona radi sama s gazdom u njihovoj kući. Nazvala je sestru i od nje tražila pomoć. Margareta joj je odgovorila kako sada ne može razgovarati jer upravo ide na sastanak u gradsku upravu. Ali ostao joj je i drugi problem koji je za nju također bio velik, a to je da nađe tajnicu koja će zadovoljiti starog debelog perverznjaka.

Autor: tycoon

Privatizacija 68
Privatizacija 70