U hotelu su sjedili sami, posluživala ih je gazdina stara kuja Mira, a Dori je bilo neugodno sjediti s gazdom za stolom kad su sami pa mu je to i rekla:“Gospodine, mogao bi nas netko vidjeti, znate kakav je moj muž, ljubomoran je i nimalo se ne osjećam ugodno ovako na javnom mjestu!“. „Više me nemoj zvati gospodine , već gazda, a drugo, u pol bijela dana smo! ništa ne radimo i ne skrivamo se od nikog da bi bilo sumnjivo! Opusti se, ti si sada dekanica i ti moraš biti sa svima u ovom gradu u dobrim kontaktima i sa svakim na kavi! I zbog sebe i zbog sestre gradonačelnice! Reci mi kad idete na ljetovanje i gdje?“ – objašnjavao joj je. „Ne znam još ništa, već 10 godina nismo išli na more, znate gazda nismo imali novaca za taj luksuz!“ – odgovorila mu je iskreno i od srama i nelagode skrenula je pogled u stranu. Kroz razgovor ga je nadalje ispitivala o njegovom životu, običajima, svemu onom što do sada nije uspjela čuti niti od sestre niti od drugih ljudi, pa ga je između ostalog pitala:“priča se gazda po gradu da ste ovaj hotel prije 2 godine napravili ali i to da ste se ovdje zamjerili nekim ljudima, pogotovo muškarcima, jer ste navodno imali avanture sa njihovim ženama! Jel to istina?“. Osjetio je u njenom pitanju iskrenost i na taj način joj je odgovorio. Ukratko joj je objasnio njegov odnos s tim njezinim sugrađankama, a nakon toga i ona je gledala na njega drugačije. Nije mu to naravno priznala, ali počela je prema njemu osjećati neke stvari koje do sada nije. Ne bi se moglo reći da se zaljubila u njega, ali od tada ga je potpuno razumjela i donekle prihvaćala njegove postupke. Mislila je:“Jebemu, pa u biti on nikog nije zajebo, sve se svodilo na ja tebi ti meni, usluga za uslugu! Nema prisile, e sad, druga je stvar što su osobe s njim uvijek izvlačile deblji kraj, ali to nije njegova krivica, sjeban je sustav i situacija!“. Popili su još nekoliko pića a onda ju je on ispratio kući uz pozdrav da se sutra opet vide:“I nemoj mužu dati da te jebe, zapamti da si samo moja!Dora ti osim što si jako inteligentna, ti si jako jebozovna, budućnost je pred tobom!“ – tiho joj je rekao ispred hotela, uživajući u njezinoj gracioznosti dok ju je promatrao kako odlazi u daljinu.
Vratio se u hotel, i iako su mu se nudile kuje nije mu više bilo do karanja, potreban mu je mir i otišao je u apartman. Nazvao je Dinu, koja je bila na jahti, prema njegovoj zapovjedi, i upitao:“Kako ste i što je novog?“. Dina se iznenadila pozivu jer ju nije nazvao već mjesec dana od kako je otišao:“Gazda, ljubavi sve je ok, kuje me slušaju! Jel kod tebe sve u redu, di si? Čitamo po novinama da ste opet u provinciji, kako je tamo?“. „Podsjeti me tko je od kuja s tobom na brodu?“ – upitao ju je. „Sisata kuja Ana, guzata Marica i dvije sestre Irena i Maja i naravno kuja Zorica, sve tvoje jebulje s mora!“ – odgovorila mu je a i usput se pohvalila kako su sve pocrnile i kako su ga se već poželile, pogotovo da ih dobro izjebe. To što je čuo bilo mu je dovoljno i uskoro je s njom prekinuo razgovor.
Sljedeći dan je otišao do gradonačelnice, nije ju zvao htio ju je iznenaditi. Alenka, tajnica ga je razočarala jer mu je objasnila kako je tajnica hitno i nenadano morala otputovati za Zagreb na sastanak u ministarstvo zbog nekih projekata. „Dobro, gospođo Alenka, onda ništa, navratit ću ja drugi put!“ – rekao joj je. „Čekajte gospodine, ma vi meni uvijek donosite neke poklončiće, uvijek mi tepate, dopustite da vam skuham kavu i da popijemo piće! Barem sad kad nemam obveza jer je šefica na putu!“ – rekla mu je ne dopuštajući mu da ode. Prihvatio je i onda kad je već mogao birati izabrao je martel ili whiskey. „Joj, gospodine, u mom mini baru nemam to što tražite, ali ima kod šefice! Malo ću posuditi valjda neće skužiti i nećete me vi izdati?!“ – šaljivo mu je dobacila i nastavila:“Ma i ja ću jedan martel, koga šljivi!“. Dobro su se raspričali i popili skoro pola boce, a onda mu je ona rekla:“Jeste stvarno mislili, ono znate, zadnji put? Da ja vama kažem termin godišnjeg i da ćete me vi pozvati na jahtu, jel to još stoji?“ i cugnula je na eks martela iz čašice. „Da, da svakako, samo vi meni recite i nema problema, pa ja ću vas voziti po moru!“ – odgovorio joj je. Rekla mu je da bi ona od sljedećeg tjedna išla na godišnji samo mora dobiti dopuštenje od šefice, i ako ga dobije ona ide. nakon toga rastali su se gazdan je otišao svojim putem iako mu Alenka nije izlazila iz glave. Dvojio je dal da ju kresne ili ne. Najprije zbog toga što je već u godinama, imala je možda desetak manje od njega, znači negdje 55-56 godina. Ali sasvim se dobro držala za svoje godine. koliko je mogao skužiti ona je već bila baka, ali tijelo joj je bilo i dalje izazovno. Bila je crnka, većih sisa, jače guze i nogu tj. bedara, širokih bokova, a u licu je bila još uvijek mladolika i ljepuškasta koliko se može biti s obzirom na njene godine. Odlučio je i vratio se kod nje, zatekao ju je u gradonačelnicinoj sobi kako pretura nekakve papire, a kopirni stroj je štancao i izbacivao papire non-stop. Ona njega nije skužila, stajao je iza njezinog ormara i vidio da nekoga zove preko telefona. samo je kratko komentirala u slušalicu da ima ono što se tražilo od nje. Pustio ju je i izašao je van a onda za 5 minuta ju je zvao sa hodnika:“Gospođo Alenka, halo jeste još u uredu? Halo?“ – praveći se da ju nije vidio što radi. Ona mu se uznemireno odazvala iz šeficine sobe, žureći izaći iz nje čim prije:“O gospodine, mislila sam da ste otišli, ma nešto sam odnijela u šeficin ured da joj ostane za potpisivanje, ja ću uskoro kući a ona tko zna kad će doći! Jeste trebali nešto?“. „Ma ne ništa posebno, htio sam samo vidjeti jesam li kod vas ostavio mobitel ili mi je ispao negdje putem!?“ – snašao se stari lisac i neprestano gledao Alenku u oči, očekujući njenu reakciju. Ona je bila uzrujana i pod dozom panike, očito je uhvaćena u nečem što nije htjela da se sazna. Nešto joj je smuljao na brzinu kako će otići u Margaretin ured po piće da popiju još koje kad je već došao. Čim je zakoračio u sobu, tajnici je zazvonio telefon, a on je to iskoristio, otvorio je kopirku i vidio da je tajnica kopirala dokumente koji su glasili na gradonačelnicu odnosno njezinu diplomu za završeni fakultet. Koliko je mogao shvatiti gradonačelnica je imala diplomu nekakvog fakulteta iz Bosne i očito je to tajnica htjela iskopirati, samo ga je mučilo kome je to htjela proslijediti. Dok je ona još razgovarala na telefon, on je iskoristio priliku i na telefonu pogledao zadnji broj koga je zvala. Zapisao ga je i produžio po piće i donio ga kod tajn ice na stol. O ona je upravo završila s telefoniranjem i ponovno su krenuli njezini razgovori oko ljetovanja. „Recite mi mislili ste ići sami na jahtu ili…?“ -upitao ju je gazda. „Ako neću biti prezahtjevna i ako već mogu birati, znate, malo mi je neugodno! Ja sam mislila počastiti muža, snahu, sina i unuku jednim krstarenjem! zato sam i gledala na internetu, ali bilo mi je skupo! Da nas nema toliko puno mogla bih financijskih platiti samo za mene i muža ali ovako morali bi unajmiti veću jahtu i onda to sve poskupljuje dodatno! Da, pitam za njih sve odnosno i mene, ako me razumijete?!“ – odgovorila je vidno uzrujana i zbog ljetovanja i zbog toga što ju je očito zatekao u nekakvoj nečasnoj radnji. „A jesu li vam to snaha, unuka, i sin? To na stolu, te slike?“ – upitao ju je. „Ooo da to su oni, znate samo od muža nemam fotografiju, a i što će mi on njega sam već sita cijeli život!“ -kroz smijeh je odgovorila. Kroz daljnji razgovor saznao je od nje da joj se sin jako mlad oženio i to curom koju je napumpao kad je imala 16 godina i kojima se rodila, barem prema fotki na stolu, prekrasna djevojčica. „Mogu li ih upoznati sada?“ – upitao ju je. „Nema problema, ako želite sad ću nazvati snahu da dođe ako je u blizini, sin je isto možda s njom!“ – ponudila je. I stvarno stara je nazvala i kroz 20 minuta na vratima se pojavila snajka, izazovna žena, mama, od 34 godine, natapirane crne kose do pola leđa, crne puti, zamamnih oblina, uspravnih, očito silikonskih, sisa, prčaste guze i dugih nogu:“Dobar dan, ja sam Violeta!“ – predstavila se.

Autor: tycoon

Privatizacija 73
Privatizacija 75