Uskoro je u gradskim novinama izašao veliki članak koji je kompromitirao i optuživao gradonačelnicu, od falsificirane diplome do malverzacijama s gradskim proračunom i novcima. Čim se probudila u nedjeljno jutro, Margareta je s iznenađenjem i ljutnjom pročitala članak u novinama. Nije joj bilo lako, prvenstveno je svojim ukućanima morala objašnjavati situaciju oko navodnih optužbi, telefonirala je svim prijateljima, razgovarala je i s svojom stranačkom bazom u Zagrebu. Nitko joj zapravo, osim obitelji, nije puno vjerovao. Sva razočarana i tužna, pred večer je nazvala gazdu, ali on se nije javljao na njene učestale telefonske pozive. Znao je točno zašto ga zove i zato se namjerno nije javljao. Bio je u hotelu i u baru ispijao martele. Društvo su mu pravile njegove odane kuje, konobarice Mira i Irena.
Uskoro se u baru, ljuta i bijesna pojavila Margareta. Bez ikakvih pitanja sjela je za njihov stol paleći cigaretu. „Gospođo gradonačelnice, kulturno je pozdraviti i pozvati piće kad se drugom sjedne za stol! Zar ne? Što vas dvije kažete, ha Irena i Mira?“ – sa smiješkom je dobacio gazda gledajući Margaretu nervoznu i bijesnu. „Ispričavam se, nije mi do protokolarnih stvari! Gospodine htjela bih s vama popričati na samo!“ – rekla je otpuhujući dim cigarete. Koliko god joj je bilo teško zbog novonastale situacije oko prozivki u novinama, još gore joj je bilo što je njemu opet morala doći po pomoć. Baš kad je mislila da ga se otarasila i da je s njim završila svoju neugodnu i bolnu priču, ispostavilo se da je opet morala pogaziti svoj ponos i u njemu pokušati pronaći partnera za što uspješniju obranu.
„Cure, ostavite nas same, idite za šank!“ – naredio je gazda konobaricama koje su ga odmah i poslušale. „A što me trebaš? Nisi valjda došla od mene tražiti nekakvu pomoć? Prije nekoliko dana si me otkantala, nogom si zalupila vrata kad si izlazila iz apartmana! Što je sad? Što šutiš?“ – ironično i s osmijehom joj je dobacivao uživajući u njenoj muci.
„Gazda, netko me pokušava oblatiti preko novina! Mislim da znam tko je i trebala bih vašu pomoć!“ – odgovorila je. „A na koga sumnjaš? Imaš nekakve dokaze? U ostalom jel to istina za što te prozivaju?“ – upitao ju je.
„Mislim da je to maslo onog Nenada, znate ga, šefa oporbe! Mislim da se urotio zajedno s Violetom i njezinom svekrvom mojom tajnicom! On pod svaku cijenu želi dobiti izbore, samo prije toga mora mene srušiti! I mislim da je ovo početak kampanje!“ – odgovorila mu je u jednom dahu.
Gazda nije poznavao tog Nenada i odmah se od Margarete raspitivao o njemu. Na kraju joj je samo rekao da će pokušati nešto napraviti i odmah joj naredio da s njim krene u apartman na karanje. „Kako se usuđuješ pervarznjačino stara? Tebi ni ova moja situacija nije bitna! Misliš da je meni do sexa u ovim trenucima?“ – ljutito mu je sasula u lice. „Ok ne idemo u apartman nego kod tebe kući! Znam da je već kasno i da su tvoji kod kuće, i baš zato ću te tamo u spavaćoj sobi jebati! Imaš pola sata da se pripremiš onako kako ja želim i da me spremna dočekaš! Ili od dogovora ništa, kužiš?“ – naredio joj je ultimativno.
NIje joj preostalo ništa drugo već da po tko zna koji put prizna poraz i odmah je krenula prema izlazu dobacujući mu da joj da barem sat vremena da sve napravi. On joj je samo prstom pokazao da ne dolazi u obzir.
Čim je došla kući zatekla je supruga budnog u dnevnom boravku pred televizorom kako prati večernje vijesti u kojima se već na veliko razgovara o njezinim navodnim grijesima. Klinci su spavali.
„Dragi, sad će doći gazda, moramo nešto riješiti oko ove situacije, molim te da odeš na spavanje u gostinjsku sobu! Moramo nas dvoje nešto dogovoriti oko ove situacije, molim te poslušaj me!“ – rekla mu je i prišla te ga poljubila u obraz. „Kako sad? Zašto ja ne mogu biti s vama? I zašto moram u gostinjsku sobu? Ako ću ići na spavanje idem onda u našu spavaću!“ – zabrinuto ju je pitao. „Molim te napravi ovako kako ti govorim, sva sam uzrujana zbog svega i nemoj da se prepiremo, molim te!“ – odgovorila mu je.
„Neću i točka! Ostajem s vama ovdje! I ja želim pomoći! Zar je to nenormalno? Margareta što mi skrivaš? Kakva je sad to predstava, što izvodiš?“ – sumnjičavo ju je upitao. Nije mu više ništa odgovorila, otišla je u sobu i kupaonicu kako bi se čim brže pripremila za gazdu. Gazda je namjerno još malo kasnio, razmišljao je kako će ju čim više poniziti u vlastitoj kući pred obitelji i zato je sa sobom poveo konobarice.
Margareta ga je već pripremljena nestrpljivo čekala u dnevnoj sobi, stajala je pored prozora i iščekivala ga, da kada dođe odmah otrči do njega i kaže mu kako ju suprug tvrdoglavo nije poslušao i kako je budan. Bila je po gazdinoj želji obučena u bijelu suknjicu i bijele haltere i štikle. Nije imala niti grudnjak niti gaćice preko svježe obrijane pičke. „Znači kad gazda dolazi onda se oblačiš u sexy izdanje, a meni nedaš da te jebem već skoro cijelu godinu! Margareta što mi skrivaš? Što se događa? Reci mi molim te!“ – upitao ju je muž, iz čijeg se glasa mogla isčitati sumnja i razočaranje. „Dragi sve je pod kontrolom, i sve je u redu! Ne brini zanš da sam tvoja samo da ova situacija prođe! Pa ne mogu čovjeka dočekati u kućnom haljetku, zar ne?! – odgovorila mu je zureći kroz prozor. „Nikakva razlika između te minice i haljetka! Ali nek ti bude, ja već duže vremena trpim ta tvoja sranja oko politike i sjedanja u gradonačelničku fotelju! Nek ti bude!“ – razočarano joj je rekao.
Uskoro se gazda pojavio pred kućom u društvu svojih kujica, a Margareta je istrčala van kako bi ga tobože dočekala, a u stvari kako bi mu rekla da joj muž ne spava. „To je tvoj problem, mene ne zanima!“ – kratko joj je odgovorio i počeo na dvorištu žvaliti i stiskati po dupetu. Mira i Irena samo su se smijuljile i zajedno su nastavile prema ulazu u kuću.
„Dobra večer domaćine, kako ste? Ne daj te se, vi morate vašoj ženi biti glavna i najveća podrška u ovako teškim trenucima! Dajte nam jednu ljutu!“ – dobacio je gazda veselo kad je ušao u dnevnu sobu i pozdravio se s mužem.

Autor: tycoon

Privatizacija 95
Privatizacija 97