Gazda je stisnuo guzove, zahroptao glasom i nešto ne razumljivo procijedio kroz zube da bi na kraju svršio u Margaretinu pičketinu. Napunio joj je utrobu svojom toplom spermom, ispraznio je jaja, jednom riječju dao joj je sve od sebe. Od prevelikog straha, iščekivanja ili već nečeg drugog nije niti bila svjesna da je on svršio u nju, točnije u pičku. Jedino što je osjetila bilo je olakšanje jer nije bilo boli.
„Poližite ju i pripremite za sljedeću rundu, vratit ću se brzo!“ – naredio je Miri i Ireni. Margaretin suprug i dalje se nalazio u dnevnoj sobi, pratio je sve kanale koji su izvještavali o slučaju njegove žene:“Gospodine, jeste li što uspjeli?“ – upitao je gazdu, s kojeg je curio znoj sa čela. On mu je odgovorio:“Naravno, mislim da smo dobar dio odradili i da bi sve moglo biti super! Margreta se izvrsno držala, čak je sve dobro o stojećki prihvatila i primila! Budite ponosni na nju!“.
„Čini mi se kao da sam čuo jaukanje i stenjanje, jeste li vi gopodine nešto čuli? Idem provjeriti od kud to dolazi!“ – rekao je zbunjeni muž. Gazda mu nije dopustio, pozvao ga je na još jedno piće što je papak i prihvatio.
Nakon nekog vremena, opet se uputio u spavaću sobu, ostavio je otvorena vrata i divljački nasrnuo na Margaretu jebavajući ju u njezin mali i već dobro bolan šupak. Trudila se da ne stenje i ne jauče kako ju muž ne bi čuo, trpila je strašne bolove i poniženja. Gazda ju je onako nabodenu na kurčinu šetao o sobi, po hodniku, išao je s njom i u kupaonicu. Tamo ju je pak šamarao i tuširao u hladnoj vodi. Kad je završio s tim, ona se skinula potpuno gola i pred njim su se ukazale njezine velike sise koje su bile sljedeće za iživljavanje. U svemu tome, njemu su asistirale Mira i Irena, koje je gazda, u pauzama kad ne bi jebavao Margaretu, također nabijao po šupčićima, ili bi im trpao svoj debeli kurac u usta.
„Slušaj kujo! Odustat ćeš od ponovne kandidature za gradonačelnicu! To ti je moj savjet! A sad raširi pičku da ti je napunim ponovno spermom bez obzira na tvoje plodne dane!“ – naredio joj je.
„Ne, gazda, nismo se tako dogovorili! Dala sam ti se kako bi mi pomogao oko funkcije, ne mislim dati ostavku! Neeee, nema šanse, jeeebiiiii me to bravo jebaču moj, toooooo, tako samo me nabijaj na kurčinu!“ – govorila mu je dok je dahtala i stenjala, osjećajući njegovu kitu u pičketini. Mislila je da ga je dobila na svoju stranu, sad je spremna da mu ispuni baš svaku želju, ali on je mislio suprotno:“ Ne kurvo, ostavka ili ću ja u medije poslati tvoje snimke sa mnom u sexu! Biraj! Ili želiš da cijeli gradić gleda kako te nabijam u šupak?!“ – rezolutan je bio gazda dok se naslađivao nad njom. Nije imala puno za birati, znala je da joj je to kraj. Bila je svjesna da se s njim ne može pregovarati niti pokušati dobiti nešto sitno. Dok ju je udarao po šupčiću, Margareta je već smišljala plan kako će mu se osvetiti, nije niti osjetila da joj je opet pičku zalio toplom spermom.
Uskoro je otišao sa svoje dvije kuje, a Margareta je uplakana sjedila na krevetu spavaće sobe.
Sljedeće jutro kad se probudio sišao je u hotelski bar na kavu i za šankom je zapazio starog poznanika:“Dobro jutro, prijatelju! Kako si? Što se radi?“ – upitao ga je. Razgovarali su sigurno 2 sata, popili su litru žestice i nekoliko kava da bi na kraju gazdin prijatelj dometnuo:“Vjerujte mi gazda, taj dečko je iz prave obitelji, sigurno se nećete pokajati ako ga predložite!“.
Spominjao mu je Marka, dečka koji je nedavno završio faks u Zagrebu, i kao većina drugih nije imao vezu za nekakvo zaposlenje. Gazda je poznavao Marka iz viđenja, i nikada mu se nije učinio kao osoba koja bi mogla biti vođa, šef, koji bi donosio odluke. U jednu ruku takve je i volio ali ipak, postaviti Marka za gradonačelnika, bojao se, bilo bi preriskantno.
Marko je bio tipični štreber, volio je da je sve po PS-u, bio je mlad, 25-godišnjak s tek završenim strojarskim fakultetom. A niti fizičkim izgledom nije odavao osobu, muškarca koji bi ostale ostavljao bez daha. Nosio je naočale, i to one socijalne s debelim staklima, ružni okvir i na kraju krajeva sve drugo na njemu nije pristajalo. Razmišljao je gazda o njemu, istina, takav bi mu pasao zbog mogućih igrica i malverzacija, ali kako uvjeriti građane da je sad on od jednom njihova prilika da izađu iz provincijske učmalosti.
Vratio se u apartman i telefonski pozvao dekanicu Doru i njenu tajnicu Jelenu da dođu do njega. Uskoro se Dora pojavila i kroz suze mu priopćila da se čula s sestrom koja joj je rekla kako je morala odstupiti s mjesta gradonačelnice na njegov zahtjev. „Bojim se gazda da ćete i mene tako odkantati kad vam više ne budem zanimljiva! Ako se već mora povući s mjesta gradonačelnice, ostavite joj kaki-taki posao da ima od čega živjeti, molim vas!“ – rekla je Dora i mazno primila njegov nabrekli kurac u usta. Iživljavao se cijeli dan nad njima dvjema, ali ih je usput pitao za mišljenje tko bi mogao biti novi gradonačelnik ili gradonačelnica. Između ostalih, i one su mu spomenule Marka, iako su imale i drugih kandidata.
„Gospodine, Marko ne bi bio loš izbor, samo znajte, on je još mlad i neiskusan! Mislim da trebate ipak nekog starijeg naći, npr. Vladimira! Znate onog što je direktor gradske knjižnice!“ – dobacila je Jelena. „Ma onaj stari, ofucani idiot?! Koji će mi on kurac!“- uzvratio je gazda i nastavio nabijati njihove pičke i usta.
„Mislim da griješite, kad je on u pitanju!“ – rekla je Jelena govoreći to osjećala je da ju nabija sve jače u pičku.
Posavjetovao se gazda i s ostalim svojim kujama, sve su skoro imale različito mišljenje o potencijalnim kandidatima, ali znao je da je on taj koji će morati donijeti odluku i na kraju predložiti kandidata i k tomu još da ga i građani prepoznaju
Jedno poslijepodne ispijao je kavu u hotelskom baru u društvu svog prijatelja. Gazda mu je onako, usput nabacio kako ozbiljno razmišlja o Marku kao kandidatu za gradonačelnika. Znao je da će to njegov prijatelj odmah prenijeti Marku. Tako je i bilo, već pred večer svratio je do Markove kuće:“Dobra večer, je li Marko tu?“, upitao je njegove roditelje. Uskoro se pojavio i Marko i krenuo je razgovor.
Markov otac, stari nezaposleni profesor, bio je dosta sumnjičav na takvu ponudu, dok je njegova majka bila oduševljena:“Marko sine pa zašto ne probaš, ionako si član stranke, završio si faks, pitanje je kad ćeš naći posao! Zar ne vidiš kakva je situacija s zaposlenjem? Sad kad nema Margarete ti bi mogao nastaviti voditi poslovne projekte!“, nagovarala ga je mama. On je ipak obećao da će se sutra naći s gazdom da od njega to čuje iz prve ruke.
Gazda je sutradan čekao Marka za stolom u svom hotelu. „Dobar dan, ja sam Marko, a ovo su moji roditelji Petar i Anka!“ – predstavio se mladić. Razgovor je protekao u dobrom raspoloženju i već nakon dva sata Marko je rekao ocu:“Tata, moramo kod susjeda obećali smo mu nešto pomoći! Skoro smo zaboravili! Konobarice hoćete li mi molim vas naplatiti račun!“. „Ma ni govora, Miro ja častim u svom hotelu! Ali vi gospođo Anka, vi se ne trebate žuriti, ostanite na još jednoj kavici ili kolaču!“ – dodao je gazda i rukom je primio Anku za njezinu ruku i pokazivao joj da sjedne. S muškim dijelom gostiju se pozdravio uz obećanje da će se još jednom uskoro vidjeti i donijeti konačnu odluku.
Anka mu je pričala o svom sinu, a on je sve dobro slušao, ali istovremeno i pogledavao u nju. Mjerkao ju je od glave do pete. Bila je stara oko 45 godina, imala je osrednji izgled, barem ono što se moglo vidjeti preko odjeće. Gazdi je bilo drago što je na nogama imala štikle, iako s manjom potpeticom, i uspio je vidjeti jebozovne noge ispod najlonskih čarapa. Bila je u dužoj suknji.
„Znate gospodine, tako bih htjeli da nam se Marko zaposli, mislim da bi bio pravi gradonačelnik! Ipak je on jedan od rijetkih u gradu s završenim faksom, odlično govori engleski jezik i što je najbitnije mlad je i pun elana!“ – hvalila je majka svog sina.
Gazda se samo još dublje zavalio u stolicu, povukao bi dim cigarete i otpio koji gutljaj martela:“Da Anka, u pravu ste međutim morate biti svjesni da ima još njih nekoliko za to mjesto! Nije Marko jedini, iako je dosta kvalitetan mladić! Jel on oženjen?“, upitao ju je. „Nije gospodine, ima dugogodišnju djevojku, tu iz grada! Čekali su da on završi faks pa da se onda ožene! Mislim da će to biti na proljeće!“ – odgovorila mu je. Uskoro su završili s razgovorom i gazda je htio ispratiti Anku do izlaza. Na samom rastanku rukom ju je potapšao po obloj guzi i uz smiješak dobacio:“Ne brinite ništa, bit će sve u redu! Za sada Marko ima najveće šanse!“. „Hvala vam gospodine, vidi se da ste dobri! Ako još nešto trebate javite se!“ – zadovoljno mu je odgovorila i otišla.
Gazda nije bio uopće impresioniran Markom, dapače, ličio mu je na tipičnog štrebera, niskog proćelavog, s debelim staklima na naočalama. Ali Marko bi ga vjerojatno slušao i radio što on zamisli.

Autor: tycoon

Privatizacija 97
Privatizacija 99