Dok je bio na stranačkom sastanku, prišao mu je stariji gospodin i predstavio se:“Dobar dan, gospodine, ja sam Vladimir i ravnatelj sam gradske knjižnice! Nemojte se ljutiti, htio bih s vama popričati u 4 oka! Kad ste slobodni?“. „Poštovanje, poznajem ja vas! Možemo odmah, ali ajmo do hotela uz čašicu i da se maknemo iz gužve!“ – rekao mu je gazda i počeo oblačiti jaknu primjećujući kako se Vladimir pozdravlja sa dvije mlade djevojke. Kad su stigli u hotel Vladimir je objasnio gazdi:“Vidjeli ste one dvije djevojke? To su moje kćeri! Bile su na skupu pa sam ih poslao kući! Znate, jako su aktivne u omladinskoj organizaciji! No dobro, htio sam vas zbog druge stvari! Naime, čuo sam priču koja kruži po gradu da stranka planira izbaciti novog kandidata za gradonačelnika, te da se i moje ime dovodi u tu vezu! Nemojte me krivo shvatiti, samo želim od vas čuti jel to istina! Znate kakvi su ljudi, spremni su svima naštetiti samo da se oni proguraju!“.
„Pa Vladimire, dobro ste čuli! Ja sam osobno govorio da ste vi jedan od najboljih kandidata! I mislio sam s vama na tu temu popričati, ali eto vi ste me preduhitrili! Kakva je situacija u knjižnici, niste baš zadovoljni?“ – upitao ga je. Čim su počeli dalje razgovarati prišlo im je nekoliko aktivista i bez imalo srama sjeli su s njima za stol i naručivali pića. Priča je potekla oko svega što se u gradu događa. Gazda je uspio reći Vladimiru da sad nije vrijeme za razgovor, već da mu se javi drugi put. „Gospodine, ako želite, mogli bi doći sutra kod nas na ručak, pa ćemo u miru oko svega, ako želite, naravno?“ – ponudio je Vladimir, a gazda je to srdačno prihvatio.
Gazdu je pred kućom dočekao Vladimir, i čim su ušli unutra gazda je bio iznenađen prizorom. „Ovo je moja supruga Zlata, a ovo su moje kćeri Ivana i Vesna! Izvolite!“ – predstavio je domaćin svoje ukućane. Ručak je bio odličan, popili su već nekoliko butelja vina, a kćerke i supruga su s velikim zanimanjem pratile razgovor dvojice muškaraca. „Vidite gospodine, nažalost ja jedini radim! Supruga je nezaposlena već tri godine, radila je u propaloj tvornici papira, a kćeri su pred završetkom faksa i bojim se da neće od posla biti ništa! Vesna slobodno reci kakva ti je situacija na faksu!“ – jadao se Vladimir.
„Ma što da vam kažem, ostala su mi još tri ispita, malo su teži, i profesori ne žele progledati kroz prste! Čak je jedan od njih otvoreno tražio novce za prolazak! I to ne bi bio problem da ja te novce imam…!“ – govorila je ogorčeno Vesna. „Dobro kćeri, ne trebaš u detalje, sad vidite kakva je situacija! Pa i zbog ovakvih stvari htio bih se kandidirati na izborima! Naravno, ako ću imati vašu podršku!“ – govorio je domaćin.
Nešto kasnije, Vladimiru je zazvonio mobitel i morao je hitno do knjižnice jer je zaboravio da ima danas posjetu nekakve ekipe iz Švicarske koja će donirati računala i fundus nekakvih knjiga gradskoj knjižnici. „Ispričavam se, jako mi je žao, pa ja sam potpuno zaboravio na Švicarce! Dužnost zove, gospodine znajte i ovo; Ako već ne mogu se kandidirati, dajte molim vas da ja odem u mirovinu, a mjesto mene neka se zaposli moja kći! Evo barem da znate i za takav plan, a sad sretno i još se čujemo i vidimo!“ – rekao je domaćin i već je bio u sekundi na izlaznim vratima. „Nema problema, nešto ćemo riješiti!“ – dobacio je gazda kojem se učinilo kao da se nalazi u toru punom janjića a on kao stari gladni ofucani vuk spreman na skok.
Sa Zlatom je nešto bezveze razgovarao o serijama, u stvari on ju nju dobro odmjeravao. Napalio se na nju jer je zaista bila sexypilna. Sama mu je priznala kako ima 45 godina, bila je lijepa u licu, zgodnog tijela, širih bokova i možda malo poveće guze, većih sisa koje su se napinjale ispod grudnjaka i bijele svečane košulje. I kćeri su također bile na nju, dvije balavice od 20-ak i koju godinu, duge crne kose, i ljepuškastog lica i osmjeha. Jedina mana im je bila što nisu bile višlje, onako niže rastom i jačom guzicom i velikim sisama odavale su dojam kao da ne drže do sebe.
„Mom suprugu i nama puno bi značilo da dobijemo još koji posao! Recite iskreno, nije li on najbolji kandidat?“ – upitala je Zlata. „Gospođo, mislim da možemo otvoreno razgovarati! Što ste sve spremni napraviti da vam muž bude gradonačelnik? Iskreno mi odgovorite!“ – rekao je.
„Pa… sve, eto vi recite što trebamo svi napraviti! Ili barem da se jedna od kćeri zaposli umjesto njega! Dajte molim vas!“ – skoro u očaju mu je rekla.
On se ustao sa stolice, napravio nekoliko koraka i stao iza nje tako da ga nije mogla vidjeti:“Gledajte gospođo, plačete i jadate se kako nemate ovo, kako nemate ono! Ja vam tvrdim da ste vi jako bogati samo to trebate znat iskoristiti!“, i počeo joj rukama dirati vrat i dekolte, a onda je jednu ruku zavukao ispod njene košulje. Ona se usplahirila i svojom rukom ga zaustavila baš kad je trebao uhvatiti ju za sisu ispod grudnjaka.
„Ako i to treba napraviti, može, samo pod uvjetom da nitko ne sazna i da onda bude on siguran kao kandidat! Može tako?“ – odgovorila je istodobno osjećajući sram i nervozu.
„Zlata, zaboravljaš da ja određujem pravila i…!“ – rekao je i u tom trenutku čuli su se koraci kćerke Ivane kako silazi s kata u boravak. Gazda je izvukao ruku iz njene košulje i odmaknuo se na pristojnu udaljenost. „Mama, ima li još kolača?“ – upitala je Ivana i s tanjurom punim kolača otišla je u sobu.
Podigao ju je s stolice, prislonio sebi i strasno zažvalio. Zlata se žvalila s njim preko kurca, ne da nije uživala već joj se gadio. Osjetila je njegove ručine na svom dupetu i sisama kako ih stišće i gnječi. Osjećala je smrad iz njegovih usta, njegov dugi hrapavi jezik kako klizi po njenim usnama i licu. A po trbuščiću ju je nabijao ogromnom kurčinom koja samo što nije raspukla i poderala hlače.
„Skini te hlače i ostani samo u toj kecelji, naravno i košulju. Budi gola samo s pregačom na sebi! Igrat ćemo se sad i ovdje!“ – naredio joj je. “ Ne sad molim vas, mogle bi kćeri naići, a i Vlado! Molim vas, idemo negdje dalje!“ – preklinjala ga je. Nije popustio, sam ju je počeo skidati i kad ju je konačno skinuo uživao je u prizoru ispred sebe. Velike sise su se objesile prema dolje, trbuščić od celulita bio je jebozovan, a dlakava crna pička dominirala je cijelom njezinom figurom. Ona je stajala skamenjena, pokušavajući rukama prekriti sise i pičku, prebacila je nogu preko noge.
„Okreni se! Hodaj do kuhinje i obuci tu kecelju!“ – bila je njegova sljedeća naredba, i dok ju je ona izvršavala on je izvadio kurčinu, navukao ga nekoliko puta desnicom po svoj dužini i krenuo za njom. Kecelja joj je pokrivala pičku, a sise joj je on izvadio van tako da je izgledala poput prave kurvatine.
„Klekni i sisaj!“ – naredio joj je povlačeći ju za kosu u klečeći položaj. „Molim vas ne ovdje, molim vas!“ – preklinjala ga je i dalje, i onako ispod njega uplakanih očiju izgledala je potčinjeno u stilu prave robinje. Oblizivala mu je kurčinu, cijelom dužinom, drkala ga rukom dok je odmarala usta, natjerao je da mu izliže jaja. Nije mu dugo trebalo, zahroptao je, digao se na prste i svršio joj po licu. Kad je shvatila da je ispraznio sve, rukom je pridržala spermu na licu, ustala se i jurnula prema kupaonici da se istušira. On se obukao, došao do kupaonice i rekao joj:“Oblači se, za pola sata krećemo, obuci se u nekakvu suknju, haljinu, štikle i haltere! Požuri, nastavak slijedi!“.
Kad je izašla samo mu je u brzini rekla kako nema haltere, ali da će sve ostalo obući i neka ju čeka u autu. Pozdravila se s klinkama i izašla van. Čim su sjeli u auto, gazda joj je prislonio glavu na njegov kurac i nastavila je s pušenjem. U hotelu su igre trajale do pola noći, a samo ona zna kako joj je bilo užasno. Na rastanku joj je rekao:“Reci sutra Ivani da dođe na razgovor, imam posao za nju! Vidiš da ja polako ispunjavam svoj dio nagodbe!“.
„Gospodine, hvala vam što se brinete za Ivanu, znam koliko bi joj značio posao!“ – odgovorila mu je zahvalno i očiju punih suza izašla je van iz auta.
Kod kuće ju je dočekao Vlado i upitao ju:“Gdje si ti, do vraga bila? Nemoj mi reći da si kafenisala kod prijateljice?! Sram te bilo do ovih sati!“. Nešto mu je na brzinu odgovorila i otišla na tuširanje jer se gazdina sperma osjećala s nje.
„Gazda, treba vas neka djevojka Ivana, kaže da ima dogovoreno s vama za danas!“ – nazvala ga je kuja s recepcije. Gazda se spustio u bar i za stolom primjetio sestre Ivanu i Vesnu, Vladimirove kćeri. Pozdravio se s njima a Vesna je rekla:“Ja se ispričavam, moram dalje! Sekice sretno za posao!“. „Ostani i ti Vesna, zar i ti ne tražiš posao? Mogu li i tebi kako pomoći?“ – rekao je i izmičući stolicu sjeo s njima za stol. Ostale su obje i uglavnom mu pričale svoje probleme s faksa i kako ne mogu riješiti još nekoliko ispita. „Znači lovu od vas traže profesori? Kako vam ja tu mogu pomoći?“ – upitao je sa smješkom.
„Gospodine ako se nećete ljutiti ja bih vas nešto upitala!?“ – javila se Vesna. „Nema problema samo reci, da čujem!“ – odgovorio je gazda.
„Ako bi nam mogli posuditi te novce, znate za ispite, da ih platimo… pa, znate sa diplomom bi mogli se prijaviti na natječaj za radno mjesto u knjižnici!“ – jedva je cijedila Vesna kroz zube neprestano se osvrčući oko sebe i pogledavajući sestru. Bilo joj je neugodno, sva je pocrvenila.
„A koliko je u pitanju?“ – dobacio je gazda. „Za nas dvije ukupno 2000€! Mislim ako ne možete sve dajte barem nešto, da bar riješimo koji ispit!“ – sustezljivo i stidno je rekla Vesna.
„To je puuuuno love! Ne znam baš…hm!“ – odgovorio je stari perverznjak češkajući si bradu i gledajući Vesnu u oči. „Znamo da jest puno, ali osim vas nemamo koga drugog pitati, razumijete?“ – ponovno mu je odgovorila.
„Ako želite možemo kod vas raditi besplatno dok ne otplatimo dug, naprimjer konobariti ili čistiti sobe!“ – javila se Ivana gledajući prema Vesni kao da traži i njeno odobrenje.
„Ja sad idem u sobu, a vas dvije dođite za 5 minuta!“ – rekao je i otišao. Njih dvije su mislile da je to to i da je sve riješeno:“ Jebote, pa tip je pristao samo tako, uh koliko smo se bojale! Možda nisi trebala spominjati da ćemo raditi! Ajmo i mi gore po lovu!“ – rekla je sva vesela Vesna.
Njihovo veselje naglo je prestalo kad im je gazda rekao što od njih traži. Samo su se pogledavale i snuždeno odgovarale na neka njegova pitanja koja su se odnosila na njihovu intimu.
„Ovdje su pare, a ovdje je ugovor! Kad potpišete lova je vaša!“ – ironično im je rekao. Pročitale su svaku točku ugovora i nisu ni sanjati mogle da tako nešto postoji na svijetu.
„Da ja sam nevina gospodine, a mislim da si i ti Ivana, zar ne?“ – rekla je Vesna i pogledala Ivanu koja je samo klimnula glavom potvrdno.
„Dobro, nemojte još potpisivati! Kasnije ćete! Zanima me Vesna, pokaži svojoj sestri kako ti masturbiraš? Hajde ne srami se, slobodno joj pokaži! Radiš to prstima?“ – govorio im je zavaljen u fotelju ispred njih dvije koje su snuždeno i tužno stajale na sred sobe gledajući u pod. „Ne gospodine, ne prstima, već jastukom! Stavim jastuk između nogu i onda…“ – odgovrila je Vesna a on ju je prekinuo:“No, hajde pokaži nam!“.
Klinka ga je poslušala, skinula je sve sa sebe uzela jastuk, zajašila ga i počela se o njega trljati. Njezine prekrasne velike sise stajale su uspravno, crna duga kosa skoro joj je sezala do oble široke guze i širokih bokova, dlakava crna pičkica provirivala je između nogu i jastuka.
„Ivana skidaj se i ti!“ -naredio je drugoj i u par sekundi pred njim se također pojavila prekrasna figura. Slična sestri. Gazda je bio jebeno napaljen, ustao je i obje kujice namjestio u položaj 69 na krevetu. Ivana je bila dolje, kleknuo je iznad nje, ugurao joj kurac u usta i nakon što ga je malo navlažila počeo je gurati u vesnin dlakavi šupčić. Stegnula ga je, bojala se, opirala se sve jače kako joj je on sve dublje prodirao. Na kraju kad ga je cijelog ugurao, ona je počela vrištati i stenjati od bolova. Cijela soba je odzvanjala. Držao ju je za kosu i navlačio prema sebi:“Dobro mala dobra si, sad ću kurac dati malo tvojoj sestrici! Izvoli ga kujo i dobro ga puši, gutaj ga!“ – rekao je gazda. Ivana se davila od komada mesa u ustima ali i od suza. Ponovno ga je uzeo i luđački zabio ga Vesni, nekoliko puta ju je nabijao i onda svršio u unutršnjost šupka. Ivana je sve pokupila što je iscurilo. I onda je počela povraćati jer joj je sve jako smrdilo i jako joj se gadilo.

Autor: tycoon

Privatizacija 98
Privatizacija 100