sadaka – „milost, pomoć, pomoći nekome novčano ili imovinski što predstavlja dobro učinjeno djelo.

Da li pružiti nekome seksualno zadovoljstvo može biti dobro djelo ?

Hodnik čekaonice kod zubara je veoma hladno i jezivo mjesto, pogotovo za mogučnost da ugledate zanimljivu ženu. Čak za pokvarenjaka kao što sam ja teško je zamisliti takav ugođaj za oči na takvom mjestu. Dok je supruga sjedila na zubarskoj stolici i čulo se ono užasno zujanje brusilice, iz ordinacije izađe jedna niska crnka, jakih bokova i povećih grudi ali uska struka i veoma ljepuskasta u licu. To su ona lica žena koja nisu kao sa naslovnica modnih časopisa, već onako „amaterski“ simpatična i lijepa. Blago mi se nasmijala i samo prokomentarisala da će supruga brzo biti gotova…baš ovim riječima…gotova. Shvatio sam da je ona ovdje sestrica. Ali…nešto zlokobno tužno je bilo u njenim očima. Volim gledati ženama u oči, svašta tu može da se vidi i sazna. Njene su bile lijepe, sitne srazmjerno cijelom tijelu, ali kao što rekoh zlokobno tužne. Zašto ???

Kada smo supruga i ja ušli u automobil, kao onako, upitah je zna li nešto o ovoj sestrici a ona mi ozbiljnim tonom saopšti, i otkri značenje njenog tužnog pogleda, da joj je muž smrtno bolestan i neće još dugo, kako ima dvoje djece i u veoma je teškoj situaciji. Strašno sam bio ljut na svijet oko sebe, na Boga, pa zar takvom jednom biću sudbina to da priredi…

Prošla je skoro godina od zadnjeg odlaska kod zubara. Morao sam otići na tu kontrolu mada teška srca ali već dugo nisam bio a moja zubarka, naša kućna prijateljica, strašno me smarala sa tim bezveznim „redovnim kontrolama zuba“. Ulaskom u ordinaciju pogled mi se opet susreo sa njenim kestenjastim očima. Bila je sva u bijelom, uniformi naravno, a ispod je nosila crnu rolku a na uniformi crno dugme, ono koje obilježava nekoga u žalosti. Jasno, muž joj je u međuvremenu umro a to smo već bili saznali od naše zubarke.
Oči su joj i dalje bile tužne…nažalost…
Nakon završenog pregleda mojih zuba, načuo sam u razgovoru sestrice i zubarke, da sestrica treba da ide kući a da nezna kako će po ovom „kijametu“. Napolju je padala jaka kiša.

„Evo ja ću vas odvesti, idem u tom pravcu.“, rekoh a da pravac nisam ni znao.

„Ma nemorate, samo do autobuske stanice.“

„Nije mi problem, nigdje ne žurim…“, snađoh se i samo joj otvorih vrata da izađemo iz ordinacije.

„Ja sam Miki !“, pružih desnu ruku ka njoj, još se službeno nismo bili upoznali.

„Ja sam Maja, znam ja vaše ime. Vi ste dobri prijatelji sa mojom šeficom.“

Pa naravno da zna a znao sam i ja njeno ali morao sam nekako početi razgovor.

„Kako ste Majo sada…mislim poslije onoga.Prošlo je već pola godine…jeste li se malo oporavili ?“

Suza joj u trenu krenu niz lice… Sage glevu, pogleda u pod. Sve je bilo jasno. Glupane, kako bi joj moglo biti…Bio sam ljut na sebe.
„Izvinite Majo…nisam htjeo da vas rastužim…“, i neznam zašto, ali lagano i nježno, rukom joj obrisah suzu sa jagodice.
Kako me je tada pogledala… Neznam kako ovo opisati, ali pogledala me je kao da se zahvaljuje, kao da je tražila taj pokret moje ruke koji briše njenu suzu sa obraza.

„Sve je u redu. Vi ste samo učtivo pitali a meni nedostaje pažnja nekog muškarca.“

Zanijemio sam poslije tih njenih rijeći. Čini mi se u tom momentu, da nisam bio oženjen čovjek, da bih je zaprosio, ovako nježnu, slomljenu i napaćenu.

„Da ja i vi odemo na jednu kafu ? Jel se žurite ?“, upitah je, onako, odlučno.

„Može, što da ne. Djeca su tek otišla u školu a meni se baš ne bude sama u kući.“

Parkirah se ispred jednog usputnog motela sa lijepim restoranom. Pustio sam je da hoda ispred mene, bila je stvarno lijepa žena. Kaputic, malo kraći, izdigao se iznad lijepe guze a u crnoj kosi su svjetlucale kapi kise nakupljene dok je žurno koračala da uđe u restoran.
Raskomotili smo se, sjeli u separe, onako jedno pored drugog ali sa malom distancom.
Konobar, poznanik, prlazeći našem stolu, šeretski se naceri gledajući u mene a ja ga prijekorno pogleda što on shvati kao znak da bude ozbiljan i služben, te promjeni izraz lica.
Krenušmo u neko neformalno časkanje koje sam ja iskoristio da skupim mudrosti i hrabrosti za glavno pitanje. Počela se pomalo i smijati na moje glupe doskoćice i šale i došlo je do opuštanja atmosfere.

„Majo, nemojte mi zamjeriti, ali moram vas pitati…nedostaje li vam muškarac, onako muški…znate već ?“

Opet je spustila pogled, gledala nekoliko trenutaka u sto, digla glavu i sada sa nekim sjajem u očima pogledala u mene.

„Kako mi ne bi nedostajao…pa pogledajte me. Žena koja ima trideset dvije godine, sama sa dvoje djece…ali šta da radim. Zar da izlazim po kafićima i klubovima u potrazi za kojekakvim tipovima…ma sta ja znam…“

Ponovo se zagleda u sto…

Polako spustih ruku na njeno rame i prstom je dohvatih po obrazu. Kako mi je tada bila  slatka i poželjna, ali sa nekim čudnim osjećajem sažaljenja prema njoj. Jednostavno nisam je mogao gledati kao seksualni objekat ali istovremeno sam vidjeo priliku.
Pređoh rukom preko njenih leđa i spustih je na njenu nogicu uz lagani stisak, iščekujući njenu reakciju. Opet me samo pogleda, bez ikakve reakcije negiranja mojih pokreta. Jasno je, prija joj i želi me.

„Hoćeš da razgovaramo gore, u sobi. Ne brini, ovde te ne poznaju a i ti si u stvari sada slobodna žena. Ja sam taj koji treba da se pazi.“, bio je trenutak kada se prelazi na „ti“.

Muk…Gledala me je tim okicama par trenutaka i najednom samo zatreperila :

„Idemo zajedno…ko ga jebe…“, sočno opsova, bi mi to simpatično.

Hodala je zamnom, do recepcije, veoma odlučna u svojoj namjeri da prekine post i patnju.

Otvorio sam joj vrata sobe i pokazao rukom da uđe. Gledala je po sobi, vidjelo se da je ovo za nju nešto novo, nešto što do sada nije iskusila. Čari motelske sobe, skrivenog i tajnog fizičkog uživanja koje te ispunjava i istovremeno prazni.

Odložila je kaput na noćni ormarić, okrenula se ka meni, vjerovatno prećutno tražeći da je vodim jer je ovo sve novo za nju. Prišao sam joj,sa obje sake prihvatio za glavu a usnama joj dodirnuo vrat. Kako je tada uzdahnula, boze moj, kao da sam je vrelim željezom dodirnuo. Otkopčavao sam joj dugmad na košulji dok je sve moje poteze pratila kao da je na nekoj praksi i uči. Ukazaše se predivne grudi sabijene u bijeli grudnjak, ne tako lijep ali on nije ni bitan. Nastavih otkopčavanjem suknje, koja skliznu preko bokova i njenih najlonki. Spustih usne na njene grudi ljubeći ih i lizajući, istovremeno otkopčah grudnjak a one, dvije dunje, izletješe pred mene onako sočne, mirisne i zrele…

Lizao sam bradavice, kvasio ih usnama i jezikom a one su uzvraćale svojim rastom i ljepotom. Pređoh poljupcima preko malog stomaka a rukama spustih najlonke i gaćice istovremeno. Ona blago raširi noge, onako stojećki, a pica joj se sjajila od njenih sokova, onako lijepa i ružićasta. Zagnjurih glavu u međunožje i jezikom stade kupiti tu njenu vlagu i slast a ona je sva drhtala i tresla se, odavala se koliko dugo ovako nešto nije osjetila.
Rukama me podiže sa poda i krenu da me svlači. Ostadoh onako go da stojim ispred nje a ona me pogleda cijelog sa sve uzdignutim kurcem, kao da želi da zapamti ovu sliku ili da je vidi nakon toliko vremena. Kleknu ispred mene i objema rukama stade milovati kurac i jaja istovremeno. Pogledala je ka meni gore, smješeći se zadovoljno kao djete kada vidi igračku. Poče ga ljubiti i dodirivati usnama i jezikom, palacati po njemu. Sve je to radila polako da što duže traje, kao da je željela da joj ostane u rukama vječno. Krenu da ga uvlači i vadi, pa ponovo ljubi i liže, pa gleda u njega. Bože, nikada mi niko nije nježnije i ljepše pušio kao ona tada.

Trajalo bi to ko zna koliko da sam mogao izdržati da ga ne gurnem u onu njenu rozu ružu. Digoh je i legoh na krevet a ona sama podiže noge visoko moleći me da ga stavim, da je ispunim napokon. Pređoh kurcem preko usmina par puta a ona zacijuka kao da sam ga već gurnuo do kraja. Stadoh razmicati njenu picu a ona je pucala kao zrela smokva. Uzdisala je i tresla se ispod mene dok je kurac sirio njenu utrobu,željnu i uzavrelu od predugog posta. Curilo je iz nje beskonačno mnogo, a lice joj se crvenilo od vatre koja joj je udarila u glavu. Samo je ponavljala kako je dobro, kako će da umre sada…

Osjetio sam da će da svrši ali to nisam još želio. Stao sam i okrenuo je četveronoške i ponovo zario glavu među guzove i picu. Stenjala je dok sam jezikom lizao cmar i picu istovremeno a onda sam je uzeo onako od pozadi i stao žešće i brže jebati. Uhvatio sam je za kosu i navlačio ka sebi a bokovima je mješala i dovodila do ludila i mene i sebe.

A onda je počela da vrišti i trza se od ludog orgazma kakav odvno nije doživjela i koji joj je izgleda trebao više od hljeba. Bacala se po krevetu, jedva sam je zadržavao na kurcu u onako četveronoške. Hitro se okrenu i uze mi kurac te ga stade drkati i pušiti ali sada ne onako nježno kao na početku.I ja eksplodirah po njenom licu i onim okicama…

Pali smo jedno pored drugog, malo došli do daha a ona opet krenu u akciju i poče me dirati po kurcu i pušiti ga…
Trajala je ta naša seansa dobrih tri četiri sata i napokon siđošmo dole, ja vratih ključ i odšetašmo do automobila. Dok sam je vozio kući samo se smješkala i ćutala.
Blizu kuće progovori :

„Ovo za mene niko nikada u životu nije uradio. Veliki sam ti dužnik…“, reče i poljubi me u obraz.

„Moraš nastaviti živjeti dalje ljepotice…ti si tako lijepa i dobra žena da bi bilo šteta da uveneš i da te tuga i samoća ubiju.“

To sam joj rekao dok je izlazila iz automobila…

Prošlo je od toga više od godinu dana, bilo je proljeće, ja i moj jaran smo sjedili u bašti kafića uživajući u prvom proljetnom suncu kada sam je ugledao…
Hodala je držeći se pod ruku sa jednim čovjekom, glasno su se smijali… Dok su prolazili pored nas, ona me ugleda, namignu mi i nasmija se…pomalo krijući se od svog pratioca.
Ja se blago nasmija i isprati je pogledom. Jaran je to primjetio pa me upita :
„Šta ovo bi ? Ko je ova ?“

Ja mu u ispriča ovo što i vama…

On se zamisli pa nasmija :
„E moj jarane, nemaš ti poima koliku si „sadaku“ dao !“

Nisam na to nikada gledao tako…ali ko zna…mozda je jaran u pravu…

Autor: budala75

Tajanstvena vila iznenađenja
Opasno igranje