Gotovo svake godine „nekako s proljeća“, kako to lijepo kaže stari lisac Kemal, krv proključa u mojim venama, hormoni mi podivljaju, a glava mi se napuni kojekakvim nečistim mislima, pa upadnem u trans i, kao hipnotiziran, sletim par dana na našu predivnu obalu, te se «pristojno» izludesam, kako bih obilježio početak nadolazećeg ljeta, inače najdražeg mi godišnjeg doba.
Hotel u kojem sam odsjeo i nije bio ništa posebno, čak bi se moglo reći da mu je pod hitno trebalo jedno temeljito renoviranje. Pogled iz sobe koju sam dobio možda je i bio dobar dok povelika krošnja nekakvog bjelogoričnog drveta nije potpuno zaklonila vidik, a hrana je bila tako loša da sam se, kao lud, prežderavao hamburgerima u obližnjem fast food kiosku. No, bez obzira na sve, hotelčić mi je ipak ostao u lijepom sjećanju, a sve zahvaljujući susretljivom osoblju, točnije dvjema jebežljivim djevojkama, po mojoj skromnoj procjeni najnapaljenijim sobaricama s ove strane Alpa.

Početak, međutim baš i nije obećavao. Tu prije svega mislim na naš prvi kontakt i upoznavanje. Naime, već sam prvog dana, i to nakon što sam doručkovao, obišao grad, ručao, pa se tek onda vratio u sobu, zatekao nenamješten krevet. Obziran, kakav jesam, nisam htio dizati paniku na recepciji, nego sam odlučio „uvrebati“ sobaricu i nasamo ju upitati zašto je to tako. Nisam ju dugo tražio. Sreo sam ju na stubištu, kad je silazila s kata iznad mog, i, naravno, odmah zatražio objašnjanje.

– Oprostite, moja soba je sva u neredu! Zar ne bi netko trebao barem pospremiti krevet?
Pogledala me onako ispod oka, pa ravnodušno odvratila:
– Ja sam sve svoje pospremila, ali moji su gornji katovi… Jeste l’ vi na ovom?
– Aha! – odgovorio sam, pa ju stao odmjeravati, jer mi se svidjela već na prvi pogled.
– E, tu vam je jedna nova kolegica… poslat ću vam je, pa njoj recite što vas muči!
Taj njen klasični odjeb me malo raspizdio, pa sam prilično burno odreagirao.
– Mislim… mogu ja nazvati recepciju, pa njima reći što me muči!
To ju je uozbiljilo.
– Ma, sačekajte malo, gospodine… – počela mi se umiljavati, otkrivajući mi svoj prelijepi osmijeh. – …ako ju ne nađem, sredit ću vam ja sobu. Samo nemojte zvati recepciju, jer će joj šef odmah dati otkaz, a ona vam je baš jedno simpatično čeljade i treba joj posao.
– Dobro, ali požurite… – rekao sam pomirljivo, pozorno prateći ju pogledom dok je silazila niza stube. – …Gospođice, a kako se vi zovete, ako se smije znati? Da znam koga ću potražiti, ako me slučajno prevarite – stigoh priupitati.
– Zdenka! – odvratila je bez kolebanja i bez osvrtanja. – Ali, ne brinite, sredit ćemo vam dobro taj vaš krevetac.
Nije slagala, već u roku par minuta dovukla je svoju radnu kolegicu u moju sobu. Vidjevši moje namračeno lice, mlada sobarica se počela ljubazno ispričavati za svoj propust.
– Oprostite, gospodine, mislila sam da je soba prazna, pa sam ju preskočila…

No, Zdenka ju je odmah prekinula.
– Ajde, ajde… prihvati se kreveta, gospodina ne zanimaju tvoji izgovori, a ja ću za to vrijeme srediti kupaonu – zatim me je značajno pogledala, pa dodala. – Vidite da vas nisam slagala!
– Drago mi je zbog toga! – odvratio sam uljudno, pa prešao u podli verbalni napad, kako bih im dao do znanja da ih držim u šaci. – …Znao sam da neću morati zvati recepciju.
Zdenka se na to zavodljivo osmjehnula, pa nestala u kupaoni, a mlada spremačica se naivno stala zahvaljivati.
– Jao, baš vam hvala što to niste učinili! Šef bi mi sigurno odmah dao otkaz, a kamo bih onda jadna…

I, dok je ona slagala posteljinu, brbljajući pri tome kao navijena, ja sam sjeo na foteljicu nasuprot krevetu i zagledao se u njene noge, nadajući se da ću uhvatiti i kakav intimniji detaljčić ispod kratke suknjice. Živahna i nesvjesno vrckava, što je savršeno priličilo njenim godinama, koketno je jednom nogom zakoračila na krevet, a kad je opazila kako ju požudno gledam, zašutjela je i kao da se malo zastidjela, ali nije promijenila položaj tijela. Želeći odagnati nelagodu, koja je nastala nastupom tišine, ležerno sam ju upitao:

– A kako ti je ime?
– Melita… – odgovorila je i još se više nagnula prema naprijed. – …ali svi me zovu Meli… kao da sam neka pudlica.
To o pudlici mi je zazvučalo simpatično, jer sam baš zamišljao kakav se čuperak krije ispod njenih gaćica, koje sam bezuspješno pokušavao ugledati. No, bez obzira na to što sam mogao, ili što nisam mogao, vidjeti, klipan mi se počeo buditi iz sna, praveći sve vidljiviju kvrgu na mojim hlačama. I, baš kad sam ga prebacivao na drugu stranu, jer me već počeo žuljati, Zdenka je izašla iz kupaone. Primjetivši stanje moje batine i što radim s njom, prišapnula mi je, tako da ju Melita ne čuje:
– Vidim ja da tebi baš i nije do složenog kreveta.
– Pa… i nije, pravo da ti kažem – odvratio sam jednako tiho, zagledavši se ravno u njene oči.
Međutim, Melita je ipak čula naše glasove, pa je upitala:
– A što to vas dvoje šapućete meni iza leđa?
Zdenka se odmah snašla.
– Paa, gospodin mi kaže da smo ipak zaslužile malu napojnicu…
Dok je to izgovarala, zavjerenički mi je namignula, pa razvukla usne od uha do uha. Shvatio sam što to znači, pa sam ustao, latio se džepa, izvadio par papirnatih novčanica srednje vrijednosti i pružio im, svakoj po jednu.
– Što jest jest, zaslužile ste!
Meli je bila više nego zadovoljna.
– Ma, to je previše, gospodine!
No, Zdenka ju je odmah ušutkala.
– Meli, gospodin samo želi da odsad budemo malo pažljivije prema njemu!
Melita se na to odmah ponudila.
– Samo recite… ako možemo još nešto učiniti za vas, nema problema!
Razveseljen njenom srdačnošću, zaustio sam.
– Paaa… ovaj…
Vidjevši da ne mogu naći prave riječi, iskusna Zdenka je ubrzala stvar, prihvaćajući prstima gulu na mojim hlačama.
– Vidiš da gospodin ima mali problemčić… Hm, i ne tako mali! Mogle bismo mu to riješiti, a on će to svakako znati cijeniti, zar ne?
Shvaćajući da Zdenka traži potvrdu svojih riječi, složio sam se s jednostavnim:
– Naravno!

Meli se u trenu zbunila. Otvorenih usta, poput nasukane ribe iznenađene prevelikom količinom zraka, naizmjence nas je pogledavala, kao da ne vjeruje vlastitim očima. Zdenka se, naravno, nije dala smesti, nego se, bez krzmanja, prihvatila otkopčavanja mojih hlača, da bi se nakon samo nekoliko vještih poteza moj glavonja našao u njenim rukama. Dok mu je lagano navlačila kožicu preko rumenog glavića, čučnula je pred mene na pod, pa pozvala svoju mlađu kolegicu da joj se pridruži.

– Dođi Meli, ne stidi se! Vidiš kako je lijep i kako fino raste.
Mlada sobarica ju je bespogovorno poslušala, tako da su se ubrzo stale izmjenjivati na mojoj sve tvrđoj batini, i to tako što bi prvo Zdenka izvela «pokaznu vježbu», a onda bi ju Meli pokušala ponoviti. Moram priznati da im je išlo. I jednoj i drugoj; Zdenki uloga iskusne učiteljice, a Meliti talentirane i marljive učenice. Prvo je na redu bilo lizanje; od nabreklog klobuka, niz žilama prošarano tijelo, do dlakavih mošnji, pa natrag do vrha; zatim su se posvetile klasičnom pušenju, naprosto se takmičeći koja će dublje progutati mog dugonju. Kao šlag na tortu, istovremeno su mi nježno posisale jaja, Zdenka lijevo, a Meli desno. U međuvremenu, obje su si zadigle suknje, pa jedna drugu počele milovati prstima po međunožju. A onda, odjednom, Zdenka se ustala, ostavljajući Melitu da se sama poigrava s mojim alatom, pa se odvukla do kreveta, kleknula na njega, izazovno se naguzivši, te me zamolila:

– Ševi me, gospodine, molim te! Želim osjetiti tu tvoju tvrdu batinu duboko u svojoj vreloj mačkici!
Kao hipnotiziran, oteo sam Meliti svog macana, pa se zaletio ka isturenom Zdenkinom dupetu. Umiljata pudlica, kako je samu sebe nazvala, dopuzala je za mnom, pa smjestila glavu među Zdenkine noge, željno očekujući daljnji rasplet situacije, preciznije rečeno, trenutak kada će moj klip prodrijeti u vlažnu rutavicu, koja mi se tako velikodušno nudila. Usput, dok sam joj prilazio, izvadio sam iz džepa kondom, raspakirao ga, pa iskoračio iz hlača, koje su mi sputavale korak. Zatim sam navukao gumicu na pulsirajući ud, ponudio ga Meliti na još jedan liz, pa ga sjurio u željnu Zdenkinu sluzavicu.

– Aaaah! Aaaah! Kako je velik! – zajecala je primateljica, dok su ga njene ralje gladno gutale.
Ne čekajući ni trena, mlađahna Meli se bacila na obrađivanje mojih muda i Zdenkinog klitorisa, spremno prateći ritam ljuljanja naših tijela, koji je sa svakim mojim ubodom postajao sve brži. To naše klupko me je toliko raspalilo da me je Zdenka par puta pokušala usporiti, hvatajući me rukom za bedro ili me odguravajući u predjelu trbuha. Tada bih, na neko vrijeme, malo usporio, a onda bih se, potaknut Melitinim usnama i jezikom, vratio istom, žestokom ritmu. No, bez obzira na moju ulogu u čitavoj priči, najveći dio zasluga za Zdenkin orgazam pripadao je upravo Meliti, jer joj je ova, najjednostavnije rečeno, naprosto isisala nabubrenu dražicu. Nisam siguran da je uopće moguće vjerno dočarati kako žena svršava s debelim, žilavim kurcem u pizdi i razigranim jezikom na klitorisu, ali pokušat ću to učiniti.
Dok su ju zapljuskivali valovi užitka, jebežljiva sobarica se grčevito trzala u struku, gužvajući posteljinu koju je njena prijateljica tako pedantno složila, zabacujući glavu s jedne na drugu stranu i buncajući hrpu nesuvislih i prostih fraza, naravno, uz bujicu neizostavnih uzdaha.

– Aaah! Aaah! Kako je to dobro! Je-bem-ti, svšaaavaaam! Ooh! Ooh! Ooooooooh!!!
Shvaćajući da će Zdenka neko vrijeme biti izvan stroja, kako bi to rekli vojnici, izvadio sam kolac iz njene utrobe, sjeo na krevet i pozvao Melitu da me uzjaše.
– Dođi malena, sad si ti na redu!

Ona se hitro ustala, opkoračila me, pa nesigurno rekla:
– Ovaj… ja nikad još nisam bila gore!
– Kako to misliš? – upitao sam zbunjeno, jer su me malo iznenadile njene riječi.
– Pa, uvijek sam to radila ili na leđima ili klečeći – odvratila je malo postiđeno i pomirljivo, nestrpljivo očekujući moju reakciju.
– Ma, snaći ćeš se ti već… – ohrabrio sam ju i prihvatio za bokove, kako bih ju privukao bliže. – …Pa, moraš jednom i to probati.
– Pa, da… valjda – rekla je zbunjeno i namjestila se dlakavom pičkicom na vrh mog uzdignutog koplja.
No, čim je osjetila glavić među mokrim usminama, trema je nestala kao rukom odnešena, a tijesni pičić je, bez većih problema, skliznuo niz moj kurac, gotovo do samog njegovog korijena.

– Aaaaaah! Koliki je!? – začuđeno je uzdahnula, pa se panično prihvatila rukama za moja ramena. – Po-la-ko! Uuuuuh!
Imajući razumijevanja za njeno neiskustvo, mirno sam joj pojasnio:
– Dušo, neću ti ja ništa… ti se sama namještaj kako ti je zgodno i ugodno.

Dobro, dobro… uuuh! – shvatila je što želim reći, pa se lagano odigla i zamiješala rosuljom po vrhu glavića.
A onda se počela sve hrabrije i sve brže nasađivati na moj jarbol, puštajući ga svaki puta sve dublje u vrelu i vlažnu pizduljicu. I dobro je bilo što nije odmah krenula žestoko, jer s obzirom na to koliko je bila tijesna, mislim da ne bih dugo izdržao da ne svršim. Za to vrijeme, Zdenka se potpuno pribrala, pa nam se pridružila. Prvo nas je oboje poljubila, a onda je otkopčala Melitinu košulju, izvadila malene, jedre dojke iz čipkastoga grudnjaka, pa ih počela lizati i sisati. Kako sam ja tada već bio opružen na leđima, a Zdenkina guza mi se ponovo našla pred očima i na dohvatu ruke, zavukao sam joj dva prsta u pizdu i počeo ju ševiti njima.

– Oooh! Tooo! Bravo! Dublje, dublje! I zavrti ih malo! – pohvalila me i dala mi par smjernica što činiti dalje.
A onda se mala Meli potpuno oslobodila, da ne kažem da je podivljala. Svojom uskom pičkicom silovito je lomila moj tvrdi kurac i miješala mekanim usminama oko njegova debelog korijena. Nešto neopisivo i neizdrživo. Znam da će zvučati nestvarno, ali mislim da bi u takvoj mladoj, vreloj rupici, i vibrator svršio… mislim, ispraznio baterije… Ja sam, naravno, ispraznio jaja. I to tako obilno, da sam se uplašio da će kondom puknuti od silne sperme koja se slila u njega. Ne želeći prihvatiti taj rizik, silom sam se i žurno izvukao ispod mladog i podivljalog tijela, pa nervozno svukao klizavu gumicu i pustio svog junaka da ostatak bijele tekućine ispuca u prazno, to jest na pod…
Nakon tri dana ludovanja s dotičnim damama, jednostavno sam morao zbrisati doma, jer, na stranu s tim što sam ostao bez čitave zalihe kondoma, a moglo bi se reći i bez zaliha sperme, najveći mi je problem predstavljalo to što sam ostao i bez love. A što ćete kad ne škrtarim na napojnicama… Ali nije mi žao niti kune, vrijedilo je. Dao Bog još takvih hotela u kojima se napojnice daju za ono u što sam ih ja „ulupao“.

Skok mladog pastuha
Smokvini sokovi pohote