Subota je, sedam sati ujutro, ja spavan čvrstim snom pravednika. Sanjam savršenstvo, mmm….
Scena predivne plavuše i mene, i taman kad je spustila svoju glavu….
Cin-cin, cin-cin, cin-cin…..
Aaaaaa….!!! – prokleta zvonjava telefona. Ne mogu vjerovati, pa di baš sad?! Podignem slušalicu i promuklim, živčanim glasom promrmljam:»Alo?»

Dušo mamina, sedam sati ujutro je, i sad si se ti rodila prije točno dvadesetidvije godine. Sretan ti rođendan!
Hvala mama! – prozborin, lijeno još uvijek.
Znaš, sad će ti mama ispričati kako je to bilo kad su mi te donijeli prvi put.
A da mi to ispričaš malo kasnije, oko 14h kad dođem k sebi? – pomislih u sebi.

Znaš, dušo moja, kad si izletila iz mene, vidjela sam te samo u prolazu jer su te išli kupati. Nakon dvadesetak minuta, sestra je krenula prema mom krevetu s malom štručicom u naručju. Nosila mi je tebe.
Kad je došla blizu kreveta, počela sam vrištati iz petnih žila.

Sad sam se već razbudila i upitam: «Zašto, pa nije vrag da sam bila toliko ružna, ha?!»
Ma ne, nisi ti bila ružno dijete, to sad kad si odrasla, promijenila si se toliko – kaže moja mama i počne se grohotom smijati.

Da, da, hvala mama, i ja tebe volim, pogotovo kad mi u sedam sati ujutro počneš pričati da sam ružna, pa znam to i bez tebe – uz smješak kažem.
Nisi ti ružna – počne ona ponovo, a ja je u startu odmah prekinem – …pa znam mama, komad sam, al`sad mi završi priču, molim te.

E da…- sjeti se ona i nastavi pričati. Donijela te, stavila na ruke i kad sam te vidjela nisam mogla prestati plakati od muke, a ti si me u stopu pratila. Imala si samo desnu ručicu, drugu nisam vidjela.
A šta mi je lijeva izrasla u pubertetu, ha ha ha – kažem ja, nakon čega je uslijedio i histeričan napadaj smijeha, bolesno.
Naime, počne ona – bila si toliko velika da nisi mogla sama izaći, pa te doktor kliještima vukao van i slomio ti ključnu kost.
Bila si stara nepunih pola sata, a već si imala gips.

Ma da, a par puta sam se već zapitala jer moguće da sam kao dijete bila toliko mirna i nisam radila pizdarije opasne po život koje bi na kraju rezultirale gipsom – bacim komentar.
`Ko, ti, da si bila mirna? – upitno će ona. Bila si vrag živi. Uvijek s dečkima na ulici, igrala se s pištoljima i praćkama, i nikad, nikad nisi voljela suknjice i lakirane cipelice. Ni kao sasvim mala, kad bi ti obukla takvo nešto, plakala si prije izlaska u šetnju i nisi se htjela igrati s drugom djecom.

Nemoj srat`! – kažem, razmišljajući o tome kako sam se već onda razlikovala od ostale djece ženskog spola.
Da, istina je, katkad sam pitala Boga da mi nije možda mislio podariti sina, pa ti je zaboravio jedan dodatak, ha, ha… – nasmije se ona, ali ubrzo utihne.

Muk u razgovoru je trajao svega pola minute, ali dovoljno dugo da mi još jedna blesava misao protutnji glavom. Možda je zaboravio dodati donju glavu, ali u gornjoj je sve funkcioniralo kao kod dečkiju.
Žene su me oduvijek fascinirale, u pubertetu se sve to počelo definirati, a po završetku tog adolescentnog razdoblja iz svega toga proizašla je jedna jednostavna jednađba, privlače me žene.

U to je prekinem, kažem da žurim na faks i da se čujemo.
Faks, moš`si mislit`, `ko je vidija ić na predavanje u subotu ujutro i to na ovako važan dan?! Pih, ja sigurno ne.

Protegla sam se par puta u krevetu, zgrabila daljinski, upalila radio i ustala. Kroz glavu mi projuri par misli odjednom što prvo napraviti.
Stan mi je u kaosu, vapi za čisćenjem i roba u kupaoni koju mašina željno iščekuje. Upalih mašinu i odvukoh se do štednjaka pristavit`vodu za kavu.

Počele su stizati prve poruke i pozivi čestitaka. Lijep je i ugodan osjećaj kad vidiš koliko ljudi te se sjeti i znaš da im je stalo do tebe.
Ispuni te osjećaj neizmjerne sreće.

U međuvremenu, voda je zakipjela. U šalicu stavim dvije zličice cappucina od vanilije, uspem do pola vode i dodam mlijeko.
Miris cappucina mi se sramežljivo uvlačio u nozdrve.
Mmm…lijep način da započneš dan.
Zapalim cigaretu, uzmem olovku i na komad papira počnem zapisivati namirnice koje moram kupiti u obližnjem Konzumu. Poprilično dugačka lista. Obučem trenerku, najomiljeniji komad robe koji posjedujem u svom ormaru, navučen patike i izletim vanka.

Krenem put butige u nadi da ovog subotnjeg jutra neće biti puno ljudi.
Par minuta hoda i eto me pred ulazom. Pomična vrata se razmaknu, bacim letimičan pogled unutra i dođe mi da se okrenem i iziđem vanka.
Gužva ka` i svaki put, ko`da je pola Zagreba došlo obavljati shopinng baš u ovom prodajnom centru. Užas! Al`šta da se radi, sad sam već ušla, zgrabim kolica i krenem prema policama.

Išla sam redom i ubacivala, ubacivala i ponovo ubacivala…ne razmišljajući o tome da ta ista kolica moram ostaviti u dućanu i do doma ici pješke s vrećicama .
S obzirom na količinu u kolicima, s brdo vrečica.

Kad sam potrpala sve moguće konzerve, začine i grickalice, zaputih se prema polici s alkoholom, najvažnijim dijelom kupovine.
Pive su slijetale u košaru, jedna za drugom, Stella, moja najdraža, par litara vina i na kraju šampanjac.

Odvezem kolica do kase i stanem slagati tonu stvari ispred tete prodavačice, zgodne, by the way. Jadna, ubrzo je njena ljepota bila zatrpana cijelim brdom stvari. Unese ona sve šifre, ukuca i dvije kutije super lighta i naposlijetku izgovori čarobnu cifru od 499, 90 kn.

U jebote, ka`da me netko lupija utegom po glavi i onda nastavio tući. Platim joj, utrpam stvari u kese i skoro počnem plakati od muke.
Šest vrećica me spremno čekalo da ih ponesem, al`ne do auta, već do kuće.
Ma možeš ti to – kažem sama sebi, nekako rasporedim težinu u dvije ruke i zaželim da imam još jednu bar.
Niti tri koraka nisam napravila, kad sam počela psovati sve po spisku.
Jebote, a gdje su sad četiri godine provedene u teretani?
Zadnjih 200 metara sam počela vući nogu za nogom po tlu.

Ulazna vrata, jupi, jupi, jupi…
Sranje, sranje, sranje.. – riječi koje su uslijedile odmah nakon oduševljenja.
Ključ, jebeni ključ mi je u jaketi, vrećice moram spustiti da ga pronađem.
Da bar s vratima pali ono:»Sezame, otvori se!»

Prošla je na jedevite jade i procedura s otvaranjem jednih vrata, pa drugih, pa prelazak preko skala do posljednjih vrata.
Napokon, stančiću moj, evo me k tebi.
Ostavim kese na podu, skinem jaketu, sjednem na kauč i zapalin duvan. Uvučem prvi dim, ajme gušta, spas.

Izgorija je brzo, ustala sam i počela trpati limenke pive u frižider.
Cijela polica rezervirana za Stellu.
Ispraznila sam kese i na stol posložila namirnice potrebne za ručak.

Dolazi mi osam frendica. Znači, u veliki lonac 2litre vode i tu ću usut`dvije vrećice juhe od šampinjona. Iz ormarića sam izvadila veliku teflonsku tavu. Tu ćemo napraviti toć od nečega već, to ću smisliti tijekom kuhanja.
Da vidimo, daska i nož su spremni, a pod nož su prvo sletili češnjak i luk, zatim mrkva, peršin, gljive, suhe šljive, a na kraju, ali ne manje važna, pileća prsa.

Prsa, hm, prsa…kako to lijepo zvuči…
Kuhaš, sad kuhaš, ponovim sama sebi i prekinem razmišljanje koje nije nimalo sličilo na kuhanje, ali je jako zanimljivo kad se izvede na kuhinjskom radnom stolu.

Promislim o tome, al`se ubrzo ponovno usredotočim na kuhanje.
Sve sam usitno isjeckala, na tavu ulila ulje i upalila plin. Pričekala sam minut-dva da ulje zakrčka, pa na tavu bacila luk, za njim češnjak.
Nakon toga ostalo. A od začina, nema šta nisam stavila.
Sve skupa se sad pržilo na laganoj vatri, juha je bila pri kraju skoro…

Pogled mi padne na pod, koma, usisavač u ruke, pod hitno.
Dovukla sam ga, uključila u struju, ugasila ploču gdje se juha kuhala, promješala sadržaj u tavi, i počela usisavati. Taman ću usisati sve dok mi klopa na tavi bude gotova.

Tako je i bilo. Spremila sam usisivač, pomakla tavu s vatre i stavila drugu zdjelu s vodom. Tu ću uvalit`rižu i ječam.
Završila je ceremonija kuhanja, suđe oprano.
Sad slijedi brisanje prašine.
Nakon dvadesetak minuta i čišćenje je završilo.

Kazaljka na satu se približavala brojci od tri ure. Cure stižu oko pola pet, dakle, krajnje je vrijeme za tuširanje.
Pojačala sam muziku, skinula robu sa sebe i pošla je ubacit u mašinu.
U mašinu, teško da ću je stavit`jer je puna robe koja je već odavno završila s pranjem. Totalno sam zaboravila na nju.
Stavit`ću je sušit nakon kupanja.

Najteži posao dana čekao me baš u kadi, britvica i ja smo vodile rat protiv milijun crnih dlačica na mom tijelu.
Napokon gotova, mirisna i svježa, od glave do pete.
Frizura je došla na red zadnja, lak u ruke i ubrzo je svaka dlaka na glavi bila na svom mjestu, tj.stršala u zraku.
Robu sam stavila na sušilo i počela sa serviranjem stola.
Četiri sata su prošla, još malo pa će kuća biti ispunjena cerekanjem.

Zvono se čuje, podignem slušalicu i pitam tko je. Mi smo, vraže mali, otvori nam vrata.
Stisnem gumb i automatski im otvorim vrata. Čekala sam ih na hodniku. Počele su se penjati uz stepenice, jedna za drugom.
Ubrzo su uslijedile čestitke, poljupci i zagrljali.
Jakne sam pobacala po ormarima, a frendice su već sjedile, čekajući me s darovima, kauč je bio krcat poklonima.

Fino miriši, njam njam, mi smo gladne!
Jeste vi već pušile? – moje prvo pitanje upućeno njima.
Jesmo, jesmo! – sve će u jedan glas,nakon čega je uslijedilo glasno smijanje.
Ok, sad mi je sve jasno – kažem noseći zdjelu juhe na stol.
Cure su počele jesti, samo se muzika čula.
Za to vrijeme, ja sam konzumirala joint, dar koji mi je odmah privukao pozornost.

Nakon što su sve pojele, žamor je ponovo ispunio prostoriju.
Čakula je pala, tj.više smo se smijale, nego komunicirale.
Počelo je ispijanje hladnih piva, pokoja bevanda i jointovi koji su kružili jedan za drugim u razmacima od pola sata.
Dim se mogao nožem rezati. Nakon par sati, sve smo bile pijane i napušene, smijeh i zajebancija nisu izostajali, dapače i da smo htjele drugačije, nismo mogle. Pitam se zašto?!
Da baš čudno, nakon toliko alkohola i pušenja.
Neke su već sjedile na podu jer su stolice sad postale opasne po život, po pitanju padanja s njih.

Meni je pogled već neko vrijeme bježao na brdo suđa u sudoperu.
Da li da ga operem sad ili ujutro? – pitanje koje mi je odzvanjalo u šupljoj glavi jer mi je mozak prije par sati izašao u šetnju i još se nije vratio.
A kako stvari sad stoje, neće se vratiti do sutra, nema šanse.

Oprat ću ga sad, tko će ujutro to ribati. I fakat, dignem se ja, zgrabim spužvicu i počnem prati. Nakon pola sata, suđe je bilo oprano, pobrisano i spremljeno u kuhinjske ormariće.

Bilo je negdje oko 23h, vrijeme je da se krene u Global.
Ajmo cure, idemo plesat! – uzviknem veselo.
Čekaj, samo malo – javlja se jedna. Čekaj, samo da nam na brzinu smotam jos dva jointa da možemo ispred zapaliti.
Ha, ha, ha, stanem se smijati ko`blesava i kad me mojih žutih pet minuta prošlo, trbuh me bolio od smijeha, a jointovi su bili spremni.

Potrpale smo se u dva auta i zaputile prema Globu.
Parkirale smo dvije ulice dalje i počele pješačiti. Put do tamo je bio težak i naporan, zbog stanja u kojem smo sve bile.
Neprekidno se čulo zanovijetanje u pozadini.

A šta je ovo, križni put? Pa šta smo tako daleko morale stati, noge me bole. I mene! Mene isto! A mene kao ne?! – sve smo se redom izjadale. Stigle smo napokon ispred ulaza, zavrtile još jedan joint i ušle unutra.

Dobro večer! – kaže nam ženska na ulazu koja je dijelila ulaznice.
Dvadeset kuna molim! Hvala! Ja sam zadnja došla na red.
Dvadeset kuna, mol…. – stane usred rečenice. Bok, pa gdje si ti, nisam te vidjela sto godina, šta ima?
Evo vratila sam se ponovo, nadam se da ću ovaj put ostati.
Super, super, drago mi je zbog tebe.
Evo ja častim – kaže i pruži mi ulaznicu.
Što piješ? – upitah.
Rođendan mi je danas, častim te.

Rođendan, nemoj zezat, ajde sve najbolje, cmok, cmok i najljepša ti dala – kaže uz širok osmjeh.
Tuborg može – odgovori na moje postavljeno pitanje.
Stiže! – kažem, okrenem se i uđem unutra. Ljudi ko`u priči.
Žena ko`u priči, točnije.
Odem do garderobe ostavit jaketu, pa drito do šanka po dva Tuborga. Jedan odnesem ženskoj na ulazu, a drugi počnem ispijati.

Muzika je odlična, ritam me ubrzo uhvatio i nije me puštao. Razbacala sam se na podiju, nikog nisam primjećivala, samo je ples bio važan.
Tu i tamo bih odmjerila koju curu, al`niti jedna mi nije ostala u sjećanju.

Nakon nekog vremena, plesni podij je bio pun i postao je premalen za moje plesne egzibicije, pa sam se popela na povišeni dio i nastavila plesati.
Super je gore, mjesta dovoljno, a i pogled je bolji, možda i utepim koju zgodnu malu.

Sati su prolazili, ja sam i dalje neumorno plesala i ispijala Tuborg, dok su mi frendice popadale s nogu i sjedile di`je koja stigla.
Neke su pronašle i partnerice.
Blago im se! – promislim i ponovo se vratim plesanju.

Bacim pogled u masu, i mada mi je sve bilo u magli, ugledam predivno stvorenje. Srce mi je zaigralo. Nisam mogla vjerovati svojim očima, mislila sam da sanjam.

Curu koja je stajala u masi, sam upoznala prije dvije godine, zaljubila se u nju, prestala se viđati s njom stjecajem okolnosti i od tada patila.
Nikad je nisam prežalila. Nismo bile skupa, ne zato sto nismo željele, već nismo mogle. Poljubile smo se par puta, nikad spavale zajedno.
O tome sam oduvijek maštala.

Zaputila sam se prema njoj. Sjedila je sama na stolici i pila pivu.
Došla sam do stola gdje je sjedila i stala kao ukopana.
Bila je predivna. Donja vilica mi se odvojila od gornje i zaljepila za pod od oduševljenja. Uputila je letimičan pogled prema meni i nastavila dalje zvirkati okolo.

Nije me prepoznala u prvi mah. Ubrzo je vratila pogled na moje oči i osmjehnula se. Ustala je sa stolice, čvrsto me zagrlila i poljubila u jedan, pa drugi obraz.
Hay, I can`t belive this, that you`re standing here, I missed you so much – rekla je.
I`m the one that can`t belive that you`re here, in front of me – odgovorih.
Happy birthday! – prošaputa mi na uho, odmakne glavu i poljubi me nježno u usta. Poljubac je trajao dugo, usne se nisu htjele odvojiti.
Bila sam u transu, predivnom transu za kojeg sam poželjela da nikad ne prestane. Najljepši rođendanski poklon koji sam mogla poželjeti.

Otiđla sam do šanka po još dva Tuborga i sjela na stolicu kraj nje.
Nismo pričale, nije bilo smisla, muzika je bila preglasna.
Would you like to dance? – upitah ju.
Sorry? – zbunjeno me gledala.
WOULD YOU LIKE TO DANCE? – ponovih pitanje, ovoga puta glasnijim tonom.
Yes, of course, I haven`t danced for ages – odgovorila je.
Zgrabila me za ruku i odvukla u masu. Plesale smo jedna uz drugu, neprekidno se dodirivajući tijelima, a pogled nismo skidale jedna s druge. To što smo nas dvije izvodile na podiju, ljudi bi definirali sa:»Čisti sex!»
I zaista je bio, napaljivale smo se uzajamno i uživale u tome.

Nakon nekog vremena, prislonila je usne na moje uho i rekla:»Let`s go somewhere, I would like to spend some time alone with you, right now!»
Nije mi trebala dva puta reći, otišla sam do garderobe, uzela jakete i zaputile smo se prema izlazu.
Cura na vratima me pogledala i rekla:»Već ideš, pa nisi bas dugo ostala, šta ti je dosadno većeras?»
Naprotiv, večer tek postaje zanimljiva – odgovorih uz širok osmjeh i zatvorim vrata za sobom.

Izašle smo van zagrljene. Ljubile se na putu do auta, ako nas je netko i vidio, nije nam bilo važno. Sjele smo u auto i krenule.
Where can we go? – pitala je.
Let`go to my place, I live alone now – rekla sam.

Parkirale smo ispred ulaza u stan. Izašla sam van iz auta i krenula prema ulaznim vratima. Jane se ubrzo stvorila iza mene i pohotno me uhvatila za guzu. Nasmijala sam se i otvorila vrata.

Ušle smo u stan. Ona je sjela na kauč i sa zanimanjem razgledavala oko sebe dok sam ja izvadila par malih svijeća i dolijevala mirisno ulje u posudice. Izvadila sam šampanjac iz frižidera.

Došla sam do nje, poljubila ju i rekla:»Could you please move your sweet ass and sit on the chair while I make the bed?»
Sure honey, no problem – nasmijala se i jezikom mi prešla preko lica. Naježila sam se sva i počela razvlačiti kauč. Krevet je bio gotov u sekundi.

Upalila sam radio, stavila cd s opuštajućom glazbom i šumovima mora. Pogasila sam sva svjetla, sobu su sad osvijetljavale samo voštanice. Otvorila sam šampanjac, natočila ga u čaše.
Jednu sam pružila njoj, a druga mi je ostala u desnoj ruci.
Podigle smo čaše u zrak, čuo se lagani zvuk kucanja čaša i dopola smo ispile iz njih.

Ona se ustala sa stolice, uzela torbu u ruke, izvadila poklon iz nje i pružila mi ga. This is for you – tiho je rekla.
Uzela sam poklon i počela ga odmotavati iz svjetlucavog papira.
Unutra je bio parfem. Dok sam otvarala kutiju, ona je rekla:»You had this parfum when we had met for the first time. It was so sexy on you, I was mad of that parfum and so, so horny. When I returned back home, my first mision was to find it. I bought two vials, one for me and one for you. I wanted to rember you, and in this way I was thinking of you every single day. Put it on, for me…»

Nije mi trebala dva puta reći.
mmm… I missed that, and I missed you, so much.
I want you! – rekla je, došla do mene i počela me ljubiti.
Obje smo željele isto, željele smo se utopiti jedna u drugoj, to nikad nije prestajalo visiti iznad naših glava, bez obzira što smo do ovog trenutka komunicirale samo preko mailova i na chatu.
Znale smo sve jedna o drugoj, bile smo frendice, a ja sam ju voljela i više od toga.

Odjeća je polako počela kliziti s naših tijela. Dodirivale smo se svugdje, istraživale, ona mene i ja nju. Legle smo na krevet, ona na leđa, ja povrh nje. Ljubila sam ju nježno, polako.
Htjela sam svakom milimetru njenog tijela posvetiti pažnju koju zaslužuje, vrijeme je stalo, postojale smo samo nas dvije sada i trenutak u kojem smo, nista više. Dugo smo se mazile i ljubile, uživale jedna u drugoj. Iskrice strasti su frcale naokolo.

U međuvremenu smo zamijenile mjesta. Ona je sjedila na meni.
Come here, sit on my face – rekla sam joj. Poslušala me i pomakla se prema gore. Bila je iznad mene, glava mi je bila između njenih nogu.
Izluđivao me miris njene pičkice, bila je mokra sva.
Prstima sam razmakla njene usne i jezik spustila na klitoris.
Kružila sam jezikom po njemu, uvlačila duboko u nju.
Trljala mi se o lice, rukama je dodirivala svoje grudi.
Lizala sam ju polako, ne ubrzavajući ritam i izluđivala ju time.

Pomakla se prema nazad, uvalila mi jezik u usta, neko vrijeme smo ostale tako. Odmakla je svoje usne od mojih, kliznula jos niže, jezikom prelazila po tijelu dok se spustala između mojih nogu.
Uvukla je dva prsta u mene, a jezikom mi lizala klitoris.
Rukama sam gužvala plahtu, sad je ona mene izluđivala, dovodila do orgazma, pa u pola prestajala.
Bila sam luda, a ona je to znala.

Nakon nekog vremena se podigla, ponovo je bila na meni, ali ovaj put se okrenula guzom. Glava joj je bila između mojih nogu, a moja između njenih. Jezici su nam istovremeno kružili po pičkicama.
Ovoga puta, ritam je bio brz, jako brz, a jezici neumorni.
A sad smo tolikom brzinom kružile, ja po njenom klitiću, ona po mom, tako brzo, da, da…

Orgazam, istovremeno smo ga doživjele. Polizale smo zadnju kapljicu tog mirisnog soka. Ona se okrenula, čvrsto smo se zagrlile i nastavile ljubiti cijelu noć. Pred jutro smo utonule u san i dalje neispustajući jedna drugu iz čvrstog zagrljaja.

Nisam dugo spavala. Otvorila sam oči i vidjela nešto što nisam mislila da ću ikada vidjeti prvo kad se probudim, moje oči su gledale nju, gledale su nju kako mirno spava, zadovoljnog izraza lica.
Mazila sam ju po kosi, jedva je dodirujući zbog bojazni da ju ne probudim. Ni sama ne znam koliko sam dugo tako nepomično kraj nje usnule ležala.

Nakon izvjesnog vremena, otvorila je oči i vidjela mene kako je promatram.
Hay, pumpkin! – polako je izgovorila.
Hay, my little beauty! – uzvratih ja, nagnem se i poljubim ju.

Ostale smo u krevetu cijelu nedjelju, uživajući neprekidno jedna u drugoj. Predvečer je spremila svoje stvari, u 23h je imala let za Frankfurt.
I have to give back the car to the agency – rekla je.
Iĺl go with you – odgovorih.

Izašle smo iz kuće, ušle u auto i odvezle se do rent-a-car agencije.
Jedan moj frend nas je vozio do aerodroma. Obje smo sjedile na zadnjem sjedalu i bile zagrljene, ne zboreći ništa.
Frendu je sve bilo jasno, nije pokušavao započeti konverzaciju bilo kojeg tipa.
Tu i tamo bismo se poljubile.

Stigli smo na aerodrom dvadesetak minuta prije polijetanja aviona. Užurbano smo svi troje hodali do terminala na kojem je bio njen avion. Zagrlile smo se i pokušale suzdržati suze koje nas nisu htjele slušati, klizile su jedna za drugom niz naše obraze.
Poljubile smo se, znajući da nam je to posljednji poljubac.
Gotovo je, ona odlazi, zauvijek i neće se više vratiti.
Doma ju čeka cura s kojom je već neko vrijeme i ostat će s njom.
Ja sam znala sve to, da tako mora biti. Nama nije bilo suđeno.
Da, sudbina je kurva, katkad, tako je bilo i u našem slučaju.

I`ll never forget you and the time we spend together in this two days.
I came back to Zagreb because it banished me since the day I left, two years ago.
And now, I can go with peace in my heart – jecajući je izgovorila tu rečenicu.
I know, I feel the same way – kažem, zatvorim oči i poljubim ju posljednji put, a suza iz oka mi klizne na njeno lice.

Upućen je zadnji poziv putnicima za ukrcaj.
Okrenula se i otišla plačući. Ja sam isto plakala, steglo me oko srca, bilo mi je teško, jako teško. Frend me zagrlio i polako smo krenuli prema autu. Odvezao me doma.

Bacila sam se na krevet obučena, zarila glavu u jastuk i iscrpljena od plača u neko doba noći zaspala.
Dani su prolazili, a nas dvije smo se često nalazile na chatu.

Nikada više nismo pričale o onoj noći, ali ni ona ni ja nikad je nećemo izbrisati iz sjećanja.
Barem ja neću…

-the end-

Autor: Klara V.

Uredska droljica
Maštarija ili stvarnost?