Ne bješe ni svanulo, kad voz iz luke Ploče, uz škripu i tresku udje u impozantnu sarajevsku željezničku stanicu, gdje ga dočeka zaglušna dreka iz razvaljenih zvučnika. Protežuċi se i zijevajuċi, nesigurno sadjoh na peron i on me zabljesnu otsjajima neonske rasvjete koja se mrtvački zrcalila sa betona još uvijek mokrog od jutrošnjeg pranja.
Pod rukom sam stezao mali kovčežiċ, i kome sam imao baš ono najpotrebnije, dok me je u zadnjem džepu od somotnih jeans pantalona, žuljao novčanik nabijen traveller čekovima i gotovinom, na taj način predstavljajuċi izvanredno sofisticirani prtljag u kome su, na posebno udoban i skoro mističan način, bile složene sve ostale, (hm!) neophodne, potrepštine.
Ideju za ovo mi je, nenamjerno, dao zemljak i kolega iz jednog pariskog projektantskog biroa, koji je par mjeseci ranije novim autom bio na odmoru u SFRJ, odakle se vratio sav umotan nakon udesa u kome se polomio i ostao bez njega. Bio sam vec pripremio pozamašnu sumu da bih kupio jedan od automobila koji su tada bili u modi (Mini-Moris, Simca 1000, Renault 10) kako bi s njim doputovao u CG, bjesomučno se mogao kurčiti i „na´vatati pičke…“, barem onoliko koliko su mi, njih nekolicina, do tada „nalažinjali“. Gledajuċi ga i slušajuċi što priča, sama od sebe mi se nametnu ideja da taj „auto“ stavim u džep i njim krenem na jedinstvenu vožnju u dobro situiranu neizvjesnost.
Onako neispavan i bunovan odoh do restorana koji se tek punio, gdje mi konobar preporuči jela koja se obično serviraju za ručak, što mi konačno bi sasvim po volji, te se dobro najedoh svježe kuvanog gulaša i „opalih“ bocu Dingača manjeg kalibra ali dovoljnu da mi dobro zagrije uši.
Nakon tog obilnog doručka, osvrnuh se po prostranoj hali i stadoh razmišljati kuda, pri tome nesvjesno pipajući bradu koja me svojim oštrim dlakama opomenu da bih se trebao obrijati. Istovremeno, pogled mi pade na tablu sa velikom strelicom, na kojoj je velikim slovima bilo ispisano:
JAVNO KUPATILO
U istom trenutku, naprosto me ozari ideja da dan u ovome bajnome gradu, otpočnem baš jednim kupanjem na onaj gospodstveni orjentalni način, kad sve biva podredjeno gospodinu tijelu i njegovim potrebama. Podmirih račun i podjoh kroz mračne hodnike da bih se nekako domogao tog raja tople i čiste vode, svome izlomljenome tijelu i njegovim prohtjevima se puštajuċi na volju. Te „sanitarne prostorije“ pronadjoh više po njuhu nego pogledom i kroz velika zastakljena vrata udjoh u prostrani hodnik, odakle me radoznalo odmjeriše dvije ženske prilike obučene u duge plave kecelje ispod kojih se ništa drugo nije moglo naslutiti. Ovu izvanrednu činjenicu sam više shvatio svojim donjim dijelom tijela koje me žestoko opomenu i na neke druge prohtjeve, osim čistoċe, što se istog momenta manifestova kroz tople i meke pokrete i dodire po skrivenim dubinama zgužvanih gaċa. Zagledan u radoznale poglede onih ženskih čeljadi, iznenadjeno začuh samoga sebe kako im se obraċa riječima:
-Dakle, ljepotice moje, koja ċe mi od vas dvije promijeniti pelene, pa da je tako begovski častim da neċe zaboraviti dok je živa? Pod garantu…
Dvije mlade žene se upitno pogledaše pri tome se zbunjeno osmjehujući (veoma dobar znak) a meni ne promače jarko crvenilo koje im se pojavi na vratu i razli obrazima. Nakon što svoje zamagljene poglede okrenuše u mom pravcu, hitro okrenuh na šalu i uz osmijeh objasnih kako su mi se obje dopale zbog svog stasa i zrelog izgleda, te u momentu zaboravih da sam veċ odavno odrastao i to sasvim pristojno, nakon čega se, da bih sakrio zabunu, okrenuh pokazujuċi im svojih metar i devedeset, kroz dobro istreniranih 90 kg težine itd… itd…
Prije ne go što one zaustiše da bilo što kažu, rekoh im da u obzir dolazi najveċa i najbolje opremljena kabina bez obzira na cijenu. Na to njih dvije odmah ustadoše i zaputiše se u jednu malu prostoriju sa šalterom, prepunu kartonskih paketa i radne odjeċe, Pošto vrata od te prostorije ostadoše otvorena, udjoh i ja za njima, dok ona malo starija sjede za ogromni izgrebani sto i iz ladice izvadi nekakve blokove nalik na one iz studentskih menzi, ali prije nego što iskide jedan od njih, potegoh svoj žestoko „nadrkani“ budjelar i iz njegove utrobe izvadih dva puta dvije tanke i šuškave novčanice od 100 ffr i bacih istim pokretom kojim se u pokeru na sto bacaju četiri – asa!
– Pošto ne volim da pričam napamet – rekoh – evo da ja vas prvo častim, a vas dvije ċete me častiti kupanjem…, tojest vašom najboljom kupaonicom.
Nakon momenta neodlučnosti, mlade žene se značajno pogledaše, po dvije šuškave novčanice ubaciše u ladicu pa da bi sakrile zbunjenost počese užurbano da posluju. Ona mladja mi dade znak da podjem za njom i mi se uputismo hodnicima dok ne dodjosmo pred jedna vrata koja ona otključa te udjosmo…
Pred nama se ukaza blještavo osvijetljena prostorija sva u bijelim pločicama sa ogromnom zidanom banjom na sredini, velikim bideom sa desne strane i baterijom tuševa u lijevom uglu, dok se je uza zid vidio veliki ležaj za masažu presvučen skajem tamno-žute boje. Iza vrata se nalazilo veliko ogledalo od brušena stakla, uokvireno zastrtom rasvjetom, dok se nad prostranim umivaonikom vidjela staklena polica sa dvije čaše. Sve u svemu, prostorija izgledaše još uvijek „nevina“ ili barem poput nevjeste nakon prve bračne noċi po onom, ne samo istočnjačkom pravu prvijenstva…
Svukoh izgužvanu košulju a zatim iz kovčežiċa položenog na ležaju uzeh pribor da se obrijem dok ona mlada žena, s one suprotne strane, stade da čisti prostranu banju, kratkim pogledima prateċi ne samo što radim nego prije svega kako izgledam te ja, svjestan toga uvukoh svoj trbuh koji postade nalik na onu valovitu dasku za pranje, pri čemu mi se guzovi u stegnutom jeansu žestoko naoštriše što njoj ne promaknu, jer svoj pogled zadrža malo duže na tom dijelu moga tijela kojim su veċ jurišali vreli talasi uzbudjenja i susdržane strasti.
Da bi sakrila tu ljubopitljivost, hitro mi se okrenu ledjima i svoju glavicu zarumenjelih obraza obori u dubinu banje, pri čemu se ona kecelja, poput pozorišne zavjese uzdiže i otkri duge noge koje se ukazaše potpuno u skladu onoga zakona estetike, da su lijepe one ženske noge koje se diraju u trima tačkama; nožni zglobovi, listovi i butine u tačci gdje se završavaju onim oblim i mekanim jastučiċima, prije nego nestanu u divnoj mantri izvijenih nabora ispod raskošnih oblina napetih guzova koji su treperili kao u očekivanju nečeg koliko poželjnog toliko i neizvjesnog.
Dovrših brijanje i kad se obrisah peškirom u ogledalu vidjeh da ona mlada žena stoji iza mene u svojoj neodlučnosti me gledajuċi svojim zamagljenim pogledom. Okrenuh se i, stavljajuċi joj još vlažne ruke na uzdignuta ramena, pokušah da je poljubim ali ona žustro okrenu glavu, ipak ne pokušavajuċi da se otrgne. Uspravih se, pomalo zbunjen i neodlučan ali se brzo pribrah pa iritiran onim blještavilom okrenuh da potražim šalter i ugasim svijetlo, ali ga ne nadjoh te mi dobro dodje da je upitam gdje se ono gasi. Reče mi da se šalteri nalaze u njihovoj prostoriji i da ċe otici da ugasi. Nakon toga, hitro se izvuče iz mog neodlučnog zagrljaja i nestade kroz vrata…
-Ej, vratiċeš se…! – iznenadjeno i skoro u panici viknuh za njom.
Zamišljeno udjoh u banju koja se uz jaki žubor punila bistrom vodom i polako se ispružih, sa olakšanjem osjeċajući kako nestaje težina, noċnim putovanjem izlomljenog tijela, koje voda žudno obuhvati, svud oko njega pripijajuċi svoj bistri i topli poljubac i u misli mi vraċajuċi njegovu sliku, naslikanu ugodnim osjeċajima pripadnosti. Uprkos nemiru zbog neizvjesnosti koju je sam izazvao svojom neubičajenom namjerom i predlogom, nijesam se baš mnogo uzbudjivao, te se nastavih opuštati i lagano tonuti u polusan, kad se iznenada svijetlo ugasi i ja ostadoh u potpunom mraku, kroz koji su se nasluċivali jedino odsjevi damara koji su i dalje muklo tukli kroz žile raširene toplinom vode.
Dugo potraja dok se vrata polako i oklijevajuċi otvoriše i neko polako ušunja, dok su mene gušili damari izazvani naletima strasti, koje je istog momenta smjenjivao strah da u prostoriju možda ulazi kakav razjareni osvetnik, te hitro ustadoh kako bih se mogao braniti, istovremeno siguran da taj odbrambeni gard svakog momenta mogu pretvoriti u vreli zagrljaj. Osjeċaji se još više izmiješase kad začuh okretanje ključa u bravi, koji kliknu dva puta što me umiri, jer to nikad ne bi učinio neko zlih namjera.
Učini mi se da prodje cijela vječnost dok, poput plahe ptice, na moju slabinu „sleċe“ nježna ženska ruka i tu ostade da drhti u svojoj neodlučnosti. Bez oklijevanja ispružih ruke i dodirima stadoh u mraku vajati lik mlade žene, koja ostade da nepokretno i zagrcnuto pozira, dok sam ja drhteċi raskopčavao ogomnu dugmad na gruboj kecelji, koja se podatno otvori i otkri raskošne grudi, obli trbuh plitkoga pupka na ravnom trbuhu koji se, nadolje, sužavao u svilenim dlakama obrasao Venerin Brijeg. Kecelja ubrzo skliznu sa oblih ramena i ja je po sjeċanju bacih na onaj ležaj da bih nastavio sa slikanjem koje mi je uzimalo dah. Ona ruka se namah uznemiri i sa slabine podje niz bok, dok se iz mraka veoma oprezno i nježno pojavi ona druga i poput uzgrednog poljupca „sleċe“ na moja poluotvorena usta iz kojih su se otkidali pramenovi vreloga daha. Ostade tu, kao da tim poljupcem želi da pročita moje uzavrele misli, dok su moje ruke, ustreptalom razumu, grčevito oslikavale tijelo raskošno klasične ljepote.
U jednom momentu se trgoh kad, u zagrcnutoj nevjerici, osjetih još jednu ruku, koja se, sa strane, spusti na moje prsi. Odmah potom i – četvrta – ruka se pojavi iz mraka i pade na moje, u iznenadjenju podignuto rame. Ruke mi se skoro same ispružiše u mrak gdje ubrzo naslikah lik one druge mlade žene i, nakon raskopčavanja još i njeno kršno tijelo, koje me iznenadi uzbudljivo obrijanim Venerinim Brijegom, svoje obline mi nudeċi na jedan nov i neobično velikodušan način.
Nakon što u svoj svojoj zagrcnutosti osjetih višak nježnih ženskih ruku, do svijesti mi doprije saznanje o „manjku“ mojih, te požurih da ih, što prije podijelim na oba tijela, nakon čega ona dva para ruku započeše jedan divan i uzbudljiv ples, koji mi u užarene misli vrati sliku sopstvenoga tijela. Uskoro, bi mi neobično, jer postadoh svjestan da na toj slici jednino prazno ostade baš ono mjesto na kome se žario moj, do pucanja nabrekao kur@c, u žudnom očekivanju da neka od onih „ptica“ sleti i na njega ali do toga nikako nije dolazilo, sve dok jednu od njih ne uhvatih i dok se, predosjeċajuċi moju namjeru, otimala, spustih je odlučno na kur@c koji se naglo prope svojim svilenim glaviċem, grčevito pokušavajuċi da se njime zavuče pod toplo krilo njezina dlana. Nakon kratkog neċkanja, ona ga prihvati i zagrcnuto nastavi mjeriti svojim mekim prstima, stalno se vraċajuċi na oštri obod glaviċa iskrzanog sitnim dražnim čvorićima, iz kojih su užarene žice vodile direktno u glavu napregnutu do pucanja. Uhvatih još jednu od razigranih ruku i isto tako odlučno je spustih na razmahanu „granu“ kurca.
Polako se spustih u toplu vodu, gdje se one „ptice“ na mah pretvoriše u okretne i živahne ribe, koje nastaviše započeti ples u ovom novom elementu. Potpuno im se prepustih, istovremeno u mraku osjeċajuci i sluteći užarena lica mladih žena, svejedno ostajuċi da opušteno i bestežinski lebdim.
Kao po dogovoru, sve četiri ruke svojim pokretima me pozvaše da ustanem, kako bi sapunom priješle po mokroj koži a to kao da učini da se potpuno oslobodiše i počese zavirivati i tamo gdje se ranije nijesu usudjivale. Gipki prsti zaigraše medju nogama, pod pazuhom, niz slabine i noge sve do peta, da bi se uskoro vratile, uzgred opipale čmarni prsten vragolasto pokušavajuci da ga vrhom prsta rastvore i radoznalo zavire u ono što se nalazi iza njega. Izglačan sapunom, uzdrhtali kur@c se izvijao kroz mrak u želji da dohvati i zadrži neku od nestašnica koje su lepršale na dohvatu, ali su one izmicale nestašno ga polivajući vodom. Ponekad sam osluškivao nevezani i zagrcnuti šapat sa krhotinama riječi medju kojima prepoznah riječ „obrezan“ što me potsjeti na moj glaviċ koga sam oslobodio kapuljače još u ranom djetinjstvu, dok mi je za vrijeme beskrajnih ljetnih raspusta služio poput igračke, jedine uvijek spremne i na dohvatu – ruke!
Odjednom, dvije srodne ruke se spustiše moj uzdrhtali kur@c odlučno hvatajuċi pri korijenu i ne potraja dugo, osjetih kako moj glaviċ polako nestaje u sočan i na novi način topao prostor, koji odmah prepoznah kao vijenac nježnih usana jedne od onih mladih žena. Ukočih se u zagrcnutom očekivanju, dok su me one druge dvije ruke polivale vodom ponekad radoznalo navraċajuci da vide što se dogadja medju nogama. One dvije ruke ubrzo napustiše korijen kurca i obuhvatiše moje guzove, nježno me gurajuċi u topli zagrljaj koji je postajao sve dublji.
Osjeċajuci da mi je snaga ipak ograničena, polako istupih iz banje pri tome pokušavajuċi da ostanem u onom zagrljaju, što mi donekle i uspje, ali onda se više nijesam mogao uzdržati te ga razgrnuh i obuhvatajuċi tijelo koje nadjoh u mraku, podjoh u pravcu onoga ležaja koga sam nasluċivao u uglu prostorije. Jednim pokretom pobacah odjeċu i kovčežiċ sa njega a ono podatno tijelo lagano položih na prohladni skaj. Istovremeno se se raskošne butine rastvoriše dok su me one dvije ruke odlučno privlačile u gipak i topao zagrljaj. Na koljenima se ispuzah i niz glatke butine skliznuh ka onoj divnoj „raskrsnici“ ispod Venerinog Brijega, sa kojih svi putevi vode u jednom jedinom pravcu.
Već onaj prvi dodir opomenu me, da me svojim oblinama očekuje baš onaj obrijani Venerin Brijeg, koji se, u svom žudnom pokretu, stade namještati i dolaziti ususret, te ja ubrzo osjetih da se oko mog glaviċa zatvara onaj mirisnim sokom obliveni vijenac ulaznog otvora koji se upi i naprosto usisa u vrele dubine koje nastaviše da se otapaju pod mojim dodirom neslućeno se produbljujuċi. Uskoro se korijenom svoga kurca oslonih na onaj tvrdi dio Venerinog Brijega, uzdrhtalo pokušavajuċi da napipam greben dražice i izgnječim je na toj tvrdoj pozadini, kako bih time pokrenuo talase strasti koji bi mi se ubrzo vratili i svojim drhtajima obuzeli moj donji dio tijela žestoko napet u grču iščekivanja.
Uskoro nam se pridruži i ona mladja, svojim tijelom nas gurajuċi uza zid i (kao) po svom pravu, onu slobodnu ruku zavuče i radoznalo se zagleda u onu gužvu medju nogama. Ovo kao da bi znak onoj starijoj koja se bješe otvorila do kraja, te me odlučno dohvati za kukove i svoju raskošnu karlicu zabaci tako da mi se zavrċe u glavi. Svoje pokrete nastavi u zamasima koji su se pojačavali, sve dok se ne izvi u jednom konačnom grču, pri tom ispuštajuċi duboki grleni nijemi urlik, nakon čega, ostajuċi bez daha, nastavi da se, u zamirućim trzajima, polako opušta.
To potraja sve dok ona mladja ne stade da se nestrpljivo podvlači ispod njenih raskošnih butina, kao da hoċe da moj kur@c bez ikakvog (hm!) gubitka prihvati u svoju, do neizdržljivosti pripremljenu utrobu. Ona starija se još jednom trgnu, svoja obla koljena povuče sve do isto tako oblih ramena i polako se okrenu zidu, uz jedva prmjetni drhtaj, nabrekli kur@c prepuštajuci onoj drugoj koja ga, onako još „u letu“ žudno prihvati i svom snagom upi u sebe.
Svilenim dlakama obrasli Venerin Brijeg mi dade dopunski impuls, te žudno potonuh u dubine koje su me očekivale, odjednom svjestan kakve sve razlike se otkrivaju u toj sočnoj istovjetnosti. Zbog toga se povukoh da još jednom ustreptalim glaviċem iznutra opipam vijenčiċ onog ulaznog otvora i nekoliko puta ga zagrcnuto pustim da sklizna preko oštrog oboda, prije nego zaplovim na talasima strasti koji me zapljusnuše sa razgibane pučine ovih novih dodira.
Talasi su dolazili, sve jači i žešċi, dok se i konačno ne pretvoriše u buru koja me stade bacati od jedne butine do druge, niz koje nastavih da grčevito klizam u dubine koje su me ushiċeno prihvatale. Konačno dodje i onaj treċi, najžešċi, koji me cijelog potrese i iz mojih, do pucanja nabreklih sjemenih kesica, istisnu vrele mlazeve koje uzdrhtala utroba žudno prihvati uz ritmični stisak svojih razgibanih zidova. Nakon toga, opuštanje nastavismo u „plićaku“ nastalom nakon jednako ugodne osjeke, koja je zakonomjerno uslijedila iza ove žestoke bure i plime nesputanih strasti.
Zamišljeno i sa sjetom se oprostih od njih, ljubeći ih u obraze kao da su mi rodbina (i bila mi je na neki novi i nesluċeni način), s nelagodom pogledujuċi kroz velika zaključana staklena vrata iza kojih su se nasluċivali radoznali pogledi začudjenih mušterija.
Konačno izadjoh u sunčano jutro, s nekim posebnim i baš punim pravom se osjeċajuċi poput Adonisa, svježe izvajanog nježnim ženskim rukama i tijelima, dok me je, poput Aladinove lampe, u zadnjem džepu ugodno žuljao „nadrkani“ budjelar…
Autor: metuzalem
