Sajt Za Upoznavanje
Hot SMS Chat
Tražiš damu za hot sms chat? Ove dame su raspoložene za chat!

Nata Vera Dora Mira Tica Dara Olga Bojana Ljubavnica Anka Plavusa Smokvica Ema Maki Leca Nina Sneki Jaca Ceca Kaca Vendi Maza Lili Keti Matorka Ina Sladja Lady Viki Sonja Lola Jeca Mina Djina Naja Ena Bilja Nena Blondi Tina Lela Tea Bubi Koka Taca Ana Daca Lana Cana Mila Cica Anci Breskvica Milfica Goca Iva Maja Mica Olja Maca
Prijavite se !
Unesite svoju email adresu ukoliko želite da primate obaveštenja sa sajta!
Email *

U raljama kamatara

Sta si napravio…?!” Kornelija Petkovic vristala je na svog supruga. “Kako ti je to palo na pamet a da se nisi konzultirao samnom, da nismo razgovarali???!!!!”
Bila je izbezumljena od bijesa, dapace, nije se mogla sjetiti da je ikad prije u svom 35 godisnjem zivotu bila vise izvan sebe.
Kornelija i Goran u braku su bili tri godine, i sve joj se cinilo da cetvrtu nece dozivjeti.
“Nisam imao izbora, picka mu materina, daj shvati! Niko nista ne placa, da radis bilo bi ti jasno!”
“Sve je meni jasno! Pomiri se s tim da ocito ne mozemo tjerati takav zivot! Tvoj otac poslovao je u druga vremena, a ti ces to sad sve razjebati!”
“On je imao dva radnika u garazi, a ja sam od toga napravio poduzece sa 15 zaposlenih, glupa kravo!”
“Ti si glup, prokleti idiote! Stari je bio pametan, vise para je dizao s tom dvojicom nego ti sa 15 jebenih inzinjera! I glup i nesposoban! Je, znam da je on vozio Mercedesa kad je to u Jugi jos nesto znacilo pa sad moras i ti. E ne moze, ljubavi! Ne mogu svi biti tajkuni! Ostat cemo bez krova nad glavom zbog tih sranja!”
Gospoda Kornelija bila je glas razuma u njihovoj porodici. Cak i dok su stvari prividno dobro stajale nije razbacivala novac. Oblacila se u jednom butiku vec godinama, i to vrlo rijetko. Ono sto joj je davalao snagu u zivotu nisu bile dizajnerske krpice vec prijatelji i obitelj. Vozila se starim Golfom koji joj je bio i vise nego dobar, te se bas zato svakim danom sve cesce pitala kako je mogla biti tako glupa da se uda za covjeka ciji je smisao zivota bilo dokazivanje materijalnog statusa za kojeg su oboje znali da zapravo nije nimalo zavidan.
Petkovic se kao student cinio sasvim drugacijim. Jos se uvijek s njeznoscu prisjecala one noci kada ga je upoznala u KSETu. Kada ju je otpratio do studentskog doma i kada ju je pred vratima poljubio. Onda je sama sebi rekla kako ce bas on biti muskarac u njenom zivotu. Ruke su mu se pod neonskom rasvjetom cinile tople, htjela je da je dodirne, da bude prvi.
Ovo vise nije bio taj mladic.
“Boli tebe kurac! Jedva znas voziti, jasno da ti ne treba bolji auto!”
“Sta je falilo onom Passatu? Daj bas da cujem, idemo…”
“Sta mu je falilo? Svako govno ima Passat, to mu je falilo! Umirao sam na semaforu od srama u toj kanti! Hoces mozda da vozim Vectru, ha? Kao muzevi tvojih prijateljica? Znas koja vrsta muskaraca vozi takve aute? Jebeni gubitnici! I ovako je sve u kurcu, jos da dodem u Passatu na sastanak…mogu si odma na celo napisati LUZER!”
“Ti si lud…”, Kornelija je u nevjerici vrtila glavom. “I Passat je bio predobar. Novi novcati auto!”
“Imidz je danas sve…”, popravio je kravatu a na ruci mu je bljesnuo novi Rolex.
“Gorane, vrati se na nacin kako je Deda radio, molim te…”
“Na servis jebenog grijanja? To bi htjela od mene napraviti, sljakera! Ja sam menager, ako ti to ne odgovara mrs u picku materinu!”
“Ti glumis menagera! Posao ne ide, shvati to! Zadrzi onu istu dvojicu i gotovo!”
“Pusi kurac.”
“Ti si ga vec popusio. Nije poduzetnistvo za svakog.”
“Kako ti nije jasno?! Posla ima, samo sto govna ne placaju na vrijeme!”
“Nije istina! Svaki put kad lova sjedne ti je razjebes! Kredit na kredit na kredit! Gotovo je, probudi se!”
“Sad cemo dobiti veliki posao, idem sutra na veceru s Radovanom, vidjet ces. Sve je vec sredeno… Dobijamo kompletne instalacije za 4 Ingotronove hale… Do kraja tjedna sjeda predujam, 430,000 eura! Ove je pizdarija prema tome!”
“Koliko?”
“Molim?”
“Koliko si dignuo?”
“Kako to mislis dignuo?”
“Koliki je ovaj kredit…?”
Stavio je glavu u ruke i govorio kroz njih, “Stodvajs somova, pickin dim kad spuste lovu.”
“Ne cujem te.”
“120 tisuca…”
“Cega, Gorane?”
“Eura.”
“Kako si uspio dobiti kredit na 120 tisuca, a sve banke su te odjebale za 14 prosli mjesec????”
“Pa…ovo nije banka…U klasicnom smislu rijeci…”
“Nego koji kurac?! Za sto si ga trazio, ne namjenski…?”
“Ma ne, rekao sam mu da si hocu kupiti Mercedes CLS…a on mi je rekao da ce mi ostati i za Rolex ako se dogovorimo na 13 posto.”
“Tko ti je to rekao???”
“Pa taj poduzetnik…”
“Koji jebeni poduzetnik, Gorane sta si napravio!”
“A koji…Ne znas ga… Zove se Imir Zhaquini.”
“Kakvo je to ime, to je neki Siptar!”
“Ne znam, Kornelija, nisam ga pitao. On je… financijski savjetnik.”
“Taj tip je kamatar. Obicna prljava kamatarcina!”, duboko i isprekidano je disala. “Molim te, molim te…reci mi da nisi uzeo novac od kamatara….”
“Daj tornjaj se u kuhinju, zeno! Kaj se petljas u biznis kad nemas pojma! Ovo je siguran posao, vratit cu mu, to je za mene smjesna lova, kaj se kurac uzrujavas…vec te drma klimaks…”
“Od kud ti sat?”
“Kupio sam ga od njega. Rolex. Predsjednicki. Zlato i brilje. Ozbiljnije cu djelovati na sastanku s Ingotronom…”
Zena je kimala. Sad joj je sve bilo jasno, u kakvu je to semu upao njen suprug. Ne samo da ce ih taj Siptar sjebati, vec se mogla kladiti da je sat kojeg je njen Goran dobio za 5,000 eura bio laznjak iz Kine vrijedan jedva 15 dolara a sigurno je ista prica i s tim Mercedesom. Ukradeno.
“A auto…jel i to od kamatara?”
“Gle, on s tim dila. Tu mecku je prije mene vozio neki tajkun u Moskvi, ima svega 7,000 kilometara, koliko im je trebalo da je dopeljaju. Super sam povoljno prosao. No, ne! Nista za damu nije dovoljno dobro! Moras upoznati Imira, jebate koja je to gubica!”
Kornelija te noci nije spavala, vise nije razmijenila ni rijec s muzem. Kada je ujutro odlazio u firmu pravila se da nije budna. Cijeli dan se vrtila po stanu kao lavica u kavezu razmisljajuci kako da spasi stvar, gdje da odu. Bila je sigurna da ce izgubiti sve sto imaju, i taj lijepi stan u sjevernom dijelu Zagreba i vikendicu na Hvaru u kojoj ce se vec ovog ljeta kupati djeca od tog kamatara a ne njihova. Imir sigurno nije nosio nikakav Rolex. Zavidila je njegovoj zeni.
Bojala se za sigurnost svoje obitelji, jer 120,000 eura brzo ce uz kamate daleko nadrasti vrijednost njihove imovine. Gledala je na televiziji da u toj situaciji lete glave. Krv joj se smrzavala u zilama.
Naslonila se na prozor i zapalila cigaretu. Parkiraliste ispred zgrade bilo je vec popunjeno automobililma njihovih susjeda. Stari Audiji, Golfovi, Fiati… i muskarci koji su doma zenama pomagali skuhati veceru, pisali sa djecom zadacu. Onda je jedva cujno ugmizala crna mrcina blijedo ljubicastih svjetala. Njen muz je uparkiravao Mercedes teskom mukom, pazeci da ga ne ogrebe. Sigurno su ga ljudi gledali sa silnon ljubomorom. Pitanje je jesu li bili svjesni da si on na tom autu moze priustiti samo privjesak za kljuceve.
Goran je nervozno zalupio vrata, izbjegavao je njen upitan pogled. Sastanak ocito nije uspio. Posao s Ingotronom je propao. Kornelija nije osjecala noge. Goran je bez rijeci otvorio policu s picima i dohvatio flasu viskija, casa mu nije trebala. Kanio ju je cijelu iskapiti.
“I…?”
“Sta i?”, nagnuo je skoro jednu trecinu.
“Tako kanis rijesiti problem?”
“Uzmi djecu i odi mami. Gotovo je.”
“Propalo?”
“Propalo.”
“Pa rekao si da Radovan…”
“Pusti Radovana u picku materinu. Radovan je dubre!”
“Koliko imas?”
Sutio je.
“Jel uopce imas?”
“Ni pola jebene tjedne rate. I to nam je kompletna ustedevina!”
“Pa vrati mu auto i sat i daj mu tu lovu!”
“Eh, ne ide to tako…Probao sam…”
“Koliku kamatu imas?”
“Ne znam.”
“Ne znas??”
“13%, ali obzirom da mu ne mogu platiti, narast ce, dignut ce on to…”
“13 posto godisnje! Kako to kanis pratiti!”
“Mjesecno…”
“Majko isusova! A ne, ovo nema smisla! Oblaci se, idemo na policiju!”
“Jesi normalna?! Kakva policija!”, Goran je skocio u zrak. “Pa taj drzi na placi cijelu Heinzlovu! Znas sta bi se desilo? Ucmekali bi me isto vece! Covjek se zbog toga nedavno ubio!”, derao se da su se tresli zidovi.
“Imas pravo…”, bila je pribrana kao i uvijek. “Jebiga…daj mu tv…plazmu i stereo, taj kurac je nenormalno kostao…”
“Nije dosta…”
“Kako nije dosta, novi Bang & Olufsen! Dat ces mu i laptop i moj nakit i nerca. Ni jednom to nisam nosila, mrzim krzno. Do sljedecg tjedna nesto cemo smisliti.”
“Je…I sta poslije?”
“Zaposlit cu se opet u birou. Davat cemo mu cijelu moju placu.”
Prije je radila u arhitektonskom studiju kod vrlo strogog starijeg gospodina Boruta Strela, slovenskog projektanta koji je od svojih zaposlenika trazio nemoguce. Otisla je od tamo jer ju je muz uvjerio kako plivaju u lovi, a stari ju je stalno pipkao tako da je jedva docekala da ga se rijesi.
“Oprosti…”, rekao je placnim glasom. “Boze, Kornelija oprosti mi! Mozda…”, ali nije bilo mozda. Zato nije ni dovrsio recenicu.
*
“Oh zdravo gospa Kornelija!”, Borut Strel uvijek je zvucao isto izvjestaceno radostan. “Mozda nekaj mozemo srediti po tom pitanju, ispunila buste formularja…”
“Ako mislite da je nuzno, ispunit cu formular, nema problema”, glas joj je bio rezigniran.
“Ja da, sve bumo imali kak treba”, Strel je uzivao. “Ne morate se muciti, ja cu ga donjetio sa sebom kad idem do vas na razgovor, na intervjua!”
“Ne razumijem… Kako to mislite do mene? Nije zgodnije u birou? Pa sve znamo, radili smo skupa!”
“Kaj tocno ne razumete?”, Strel se uozbiljio, “Ne bi htela da dodem kod vas, sam dobro razumil?”
“Ma nije da me smeta, ali u firmi…”
“Ne, ne. Tak to ne gre!”, prekinuo ju je. “Ja dodem do vas, v hizo, i vi radite sve kak bi me uverila da vas zaposlim, i to mislim sve! Nazovite kad bute spremna na susret, personalni intervju izmedu vas i mano! Stevilko mate!”, s tim je poklopio.
Kornelija je dugo vremena samo tupo buljila u slusalicu koju je drzala u ruci, onda je poklopila i otisla suzno lice ispljuskati hladnom vodom. “Nikad”, rekla je gledajuci se u ogledalo. Vise nikad u svom zivotu nece nazvati staro dubre!
U to je iskreno vjerovala sve dok se opet nije culo priguseno predenje Mercedesovog motora a Goran se za par sekundi pojavio na vratima krvavog nosa i jednog potpuno zatvorenog oka. Jedva se drzao za vrata dok je drugom rukom brisao krv koja je liptala.
“Boze, sta se desilo???”, potrcala je u susret muzu i posjela ga na kuhinjsku stolicu.. “Moras doktoru!”
“Ne, okej sam. Gore izgleda nego sto je. To je bilo samo Imirovo upozorenje. Nekoliko tipova me sacekalo na parkingu ispred radione. Sutra ce ipak uzeti auto ako ne platim…”
“Pa to smo i htjeli!”
“Ne razumijes tu spiku…Oni uzmu auto jer sam brljao, a ja ga ipak moram otplacivati!”
Zvucao je silno jadno, kao da umire. “Vec su me tjerali da im ga prepisem ali sam obecao do sutra….”
Kornelija je otvorila ladicu s lijekovima i dala muzu dva Ketonala. Nije mu htjela spominjati razgovor sa Strelom, cemu pojacavati bol?
*
“Kornelijica! Bas ste me iznenadili”, rekao je Borut, “Mislil sam da neboste zvali.”
Sjedili su u dnevnom boravku u 10 sati ujutro. “Jako sam znatizeljan kako cete me uvjeriti da vas opet uzmem, nismo se bas rastali u ljubezni, kaj ne?”
“Ne, gospodine Strel, nismo”, stalozeno je priznala. “Bila sam pod velikim stresom, mala djeca i tako…”
“Je sad mora da je jos gorse kad trazite natrag posela”, Strel se zlobno smijao, “I to puuuno gorse!”
“Recimo da je moj muz upao u financijske probleme. Treba nam jos jedna placa.”
“Vidim…”, debeli sezdesetpetogodisnjak polako je govorio. “Kak ste me ono pozdravila na rastanku? Slovensko staro govno, kaj ne? I dalje tak mislite? Nemate nas Slovence rad, jel?”
“Bila sam vrlo nepristojna. Oprostite, inace se nikad tako ne izrazavam. I nemam nista protiv Slovenaca. Vi ste mi osobno isli na zivce.”
“Jasna stvar draga moja! Pa svi mi znamo reci nekaj grdoga…u afektu, kaj clovek ne misli, izleti mu…I onda je svima zal! Neg…kak bute mi se objasnila? Kak bute me uverili da bas vama dam posao…?”
“Ne znam sto da vam kazem na to. Znate kako radim. Bez lazne skromnosti, odradila sam vam mnogo odlicnih projekata obiteljskih kuca i vikendica. Klijenti su bili vrlo zadovoljni.”
“Istina!”, podigao je prst u zrak. “Ali…nisam vas videl golu…Mogli bi probati s tim.”
Iako je ocekivala nesto takvo, uspio ju je sokirati. Nekoliko momenata nije se mogla pomaknuti. “Ja cekam, gospoda Kornelija!”, Borut ju je upozorio, “Pa ak stvarno hocete taj posao…”
Kao u transu Kornelija se dignula sa kauca, malo odmaknula a zatim pocela otkopcavati bluzu.
“Ako se skinem zaposlit cete me?”
“Ako se skines mozda bum o tome razmislil”, u njegovom glasu vise nije bilo ni malo ljubaznosti.
Ona je lagano otkopcala kosulju i skinula je. Ispod je nosila crni grudnjak. Drhtavim prstima povukla je zatvarac na suknji i pustila je da padne na pod. Sada je pred ovim uzasnim covjekom stajala u intimnom vesu.
“Jos..?”, primila je kopcice od grudnjaka na ledima pa bacila i njega.
“Da”, stari joj je buljio u sise. “Itekako jos, Kornelija…”, glas mu je bio dubok i hrapav.
Kornelija je gurnula palceve u gumu na gacama i potegnula je prema dolje. Gledala je u starog namjestavajuci se u eroticnu pozu.
“Koliko jos, gospodine Strel?”
“Do kraja, gospodo, samo se skidaj. Hocu te videt celu, a ni to ti nebu dosta! Dolazi, bus pusila starom slovenskom govnu!”
Nije bila sigurna da ce je noge donjeti do Boruta. Zeljela je otrcati, nestati, odletjeti iz ove nevjerojatne situacije, ali znala je da su to pusti, neostvarivi snovi. Nije imala kamo. Kleknula je medu starceve noge i potrazila ga rukom.
Otkopcala je remen na mocvarnozelenim samtericama i raskopcala slic. Borut Strel bio je krupan covjek, iznimno visok, u mladosti sigurno snazan no danas je njegovim tijelom dominirala trbusina. Izvadila je sefov kurac. Nije bio velik, mozda se moglo govoriti o prosijeku, ruzicaste koze i veoma tvrd. Potegnula ga je nekoliko puta. “I, jesam dobila posao?”
“Svake sekunde imas sve vise sanse, reklo bi se. Pusi ga.”
Kornelija je pognula glavu i stavila erekciju u usta. Kada je zaklopila oci uspjela je zamisliti da sisa muzu.
Borut Strel pustio ju je da mu pusi nekoliko minuta a onda joj je njezno dignuo bradu, “A sad bumo pojeli glavnog obroka.”
Ustao je i spustio si hlace do koljena. “Idemo, na koljena i ruke se namesti. Kak psicka. Jebal bum te kak kujo kakva pak jesi!”
Odlucila je da ma sta se dogadalo u ovom seksu nece uzivati, al kada je Borut stavio tvrdi kurac medu njene noge i poceo je nabadati mijenjajuci ritam od brzog i snaznog do laganih, plitkih zaveslaja u njoj se poceo akumulirati orgazam protiv kojeg se nija mogla boriti. Pogodio ju je i Kornelija je pocela stenjati a Strel se i dalje zabijen u nju grohotom smijao.
“Pase slovenski tic, kaj ne, Kornelijo? Volis kad te jebe staro govno?” Kako nije odgovarala provukao je ruke ispod nje i poceo joj zakretati bradavice izazivajuci novi udar klimaksa. “Nekaj sam te vprasal, odgovorji mi! Volis staro kito v muco?”
“Da”, prodahtala je nabijajuci se na starceva sijeda jaja. “Boze oprosti mi, ali volim!”
“Ja, jaz znam da da”, tiho je dodao. Nastavio ju je tucati jos sat vremena cijelo vrijeme je drzeci u seksualnom ludilu kakvo nije ocekivala u prisilnoj sevi. Nekoliko puta vrlo je mocno svrsila, cak ju je sasvim lijepo uspio zadovoljiti i analno na sto je s muzem ostajala potpuno hladna.
“Ovak bomo”, Borut je govorio dok se oblacila. “Platil bum ti petstotinov na dan. U kesu. Nebom te zaposlil na biroju, i bila bos na raspolaganju 24 ur, sedam dena tedno. Imas kaj za pitati?”
“Imam, gospodine. 500 eura puno je novaca cak i za vas…”
Strel je imao arhitektonske biroe po cijeloj bivsoj drzavi, podruznicu i u Rusiji, a osim toga zadnje dvije godine strahovito mu se razvio posao sa privatiziranim gradevinskim gigantom kojeg je devedetih otkupio. Zbog toga je tako nemoguce govorio, mjesajuci sve od ekavice do ikavice s nekim nepostojecim naglaskom.
“Sto od mene ocekujete za tu svotu? Za koga radim ako nisam na prijavi? I …kako to mislite 24 sata dnevno? Imam svoj zivot, obitelj, znate…”
“Za mene delas”, vezao je kravatu gledajuci se u ogledalu luksuzno urednog boravka Petkovicevih. “A posel ti nebu bil arhitektura. Imamo dovoljno zaposlenih u svim birojima. Morala bus mene drzati zadovljenim. Kaj se tice tog tvog zivota… znamo oboje da on bez mene ne postoji. Nit znam nit me zanima u kakvo si se nevoljo uplela, al mora da ni dobroga kad si se mene setila. Ti bos Kornelijo moja privatna cipa, moja drolja, kurva. Jebala bos se, pusila bos kad i kome je velim!”
Izvadio je iz unutarnjeg dzepa sakoa novcanik, namjestio zlatne okvire na nosu pa izbrojao nekoliko novcanoca i bacio ih na stolic. “Ovo ti je za danas i jos nekolko dana unapred. Sutra bum te zval, bodi spremna.”
Bez pozdrava napustio je stan ostavljajuci Korneliju u totalnoj zbunjenosti.
*
Borut Strel nazvao je pet minuta nakon deset sljedecg jutra. Kornelija je vec bila budna nekoliko sati.
“Dobro jutro, gospodo Petkovic”, veselo je govorio, “kako si spavala?”
“Dobro…valjda”, zapravo to nije bila istina. Od svih emocija koje su je razdirale krivnja je bila najjaca.
Lagala je Goranu o poslu. Kada mu je pruzila onaj novac zmuljala je kako ce je placati u gotovini da se izbjegne porez. Iznenadeno je gledao malo nju, malo pozamasnu svotu pitajuci je sto to zaboga mora raditi za takvu placu? Izmislila je kako je na mjestu konzultanta i da zbog tog odgovornog posla nece imati radno vrijeme.
Suprug je bio toliko uzbuden zbog novca kojeg se dokopao da ga detalji nisu ni zanimali, sve sto je bilo vazno rijeseno je.
Imir Zhaquini dobit ce svoju lihvarsku ratu.
“Bas mi je drago kaj si se odmorila”, Borut je senzualno primjetio. “Sad ces otici u Westin hotel. Znas gdaj je to?” Kornelija mu je rekla da dobro poznaje bivsi Intercontinental. Tamo se prije cesto sretala s klijentima biroa. “Tam imam apartmana. Stevilko 516. Vidimo se u enaeast na ranom rucku.”
“Dobro.”
“I jos nekaj, draga Kornelija”, stari je povisio glas, “Onaj zbun kaj ga uzgajas oko picke mi je odvratan, resi ga se. Mozes ostaviti mali pramen na vrhu, ostalo mora biti golo. I nemoj kasniti.”
“Dobro, gospodine Strel”, duboko je uzdahnula. Borila se sa svojim egom i zdravim razumom. Imala je prilike rijesit se starog Slovenca, al ju je propustila onog casa kad je sa stolica podigla novcanice. Drugim rijecima, morala je igrati ovu prljavu igru sve dok ne smisli kako drugacije moze nabaviti novac za kamatu.
Nesto prije jedanaest sati izasla je iz hotelskog dizala.
“Divim se tvojoj tocnosti”, Strel je otvorio vrata prije nego sto je stigla pokucati. “Udi, raskomoti se.”
“Ovo je vas apartman?”, razgledavala je prostor koji je djelovao vrlo skupo. Bile su to dvije velike sobe, jedna manja, garderoba i elegantna kupaona.
“Firma ga drzi u trajnom najmu”, Borut je bahato dodao. “Narucio sam sampanj i nekaj za pojesti. Uz hrano cemo se lakse opustiti.”
Dignuo se dosta lako za tako tromog covjeka kako bi otvorio konobaru koji se ubrzo pojavio gurajuci kolica s delicijama. Bio je to vrlo mlad, atraktivan muskarac koji je Korneliju znakovito odmjerio a zatim se okrenuo prema Strelu, “Nadam se da cete uzivati u Westinu, gospodine.”
I kada je primao napojnicu od 200 kuna prostrjelio ju je neprilicnim pogledom.
“Joj, budi siguran da hocu, sinek moj!”, Borut mu je odgovorio i sam gledajuci u Korneliju kao u komad mesa.
“Morala bus se ubuduce oblaciti erotskije, seksualnije”, rekao je kada je konobar otisao. “Ovaj fant nije bio siguran kaj si. Trebala bos izgledati tak da nema sumnje na prvi pogled. Bez gaca, grudnjaka…i nikak najlonke, sam carape. Suknje i haljine jako kratko, a o hlacama se nebomo ni spominjali.”
Natocio im je vino,”Kad smo kod toga, skini se gore. Hocu ti gledati u joske dok jedemo.”
Borut je vodio povrsan razgovor cijelo vrijeme rucka. Korneliji je u pocetku bilo neugodno zbog golih grudi, no kako je vrijeme prolazilo tako ju je sve vise bilo briga. Mozda joj je pomoglo to sto je pohotni starac bio u potpunosti opusten. A ni 4, 5 casa pjenusca sigurno nije odmoglo…
“Sada ces skinuti ostatak obleke, tako da kad konobar dode pokupiti sude vidi sve tvoje drazi. Nikako se ne smijes prekrivati, hocu da stojis nasred sobe, ljubica.”
Tako nesto bilo bi zabavno da Korneliji nije bilo silno neugodno. Nikad u zivotu nije napravila slicnu stvar. Mladicu u konobarskoj odori skoro su iskocile oci iz glave kada je vidio prelijepu zenu, skroz obnazenu, u prostoriji s ovim grotesknim starcem. Sve moguce nedoumice koje je mogao imati oko relacije para u apartmanu 516 nestale su.
“Zasto je ovo bilo potrebno?”, pitala je sefa kada se ovaj uspio iskobeljati posrcuci za kolicima. “Bilo me sram, gospodine Strel.”
“Znas dobro zakaj sam to napravil; tak da ti mentalno shvatis ko je tu gazda. Takve stvari te cekaju jos o ho ho u narednim tednima. Neke bu se cinile bizarne, moras se naviknuti. Mozda te pitam da pruzis konobarju oralno!”, Borut se smijao. “Meni bi sad jedan cmok u njega dobro dosel…”
Muskarac se skinuo i legao na veliki hotelski krevet. Kornelija se popela za njim poslusno pruzajuci trazenu uslugu, a nakon sto mu je par minuta pusila kurac, namjestio ju je u polozaj 69.
“Oho! Drago mi je vidjeti da si me poslusala”, mumljao je kroz njenu picku. “Brij se dolje uvek…a postoji i trajno resenje za odklanjanje las. Seveda, mi bomo to platili.”
Prije no sto je gurnuo jezik u njenu mackicu dovrsio je, “Vidjet ces, moje poduzece jako je darezljivo…”
Stari Strel jebao ju je nekoliko puta to popodne, a ona je svaki put visestruko svrsavala. Dok su se oblacili zadovoljno ju je instruirao za sljedeci sastanak. Rekao joj je da ju ocekuje sutra u 7 navecer u hotelu. Odrzava se mali poslovni sastanak na kome ce ona biti hostesa.
“To je jako vazno, Kornelija”, pruzio joj je kljuc – karticu od apartmana. “Ova bu bila tvoja. Cesto ces je trebati”, dodao je uz razvratni osmijeh.
“Sto se ocekuje od hostese, gospodine Strel?”
“Posluzivat ces hranu i pice koje ce te docekati tu. Isto tako, delela bus i neke druge potrebe. Kad kazem ‘potrebe’ , znas na kaj sam mislil?”
“Da”, tiho je potvrdila. “Vasi poslovni partneri ce me imat seksualno na raspolaganju. Na to ste ciljali?”
“Upravo tak!”, zadovoljno se smijao. “Ti si pametna zenska, Kornelija. Brzo ucis!”
“A…o koliko muskaraca govorimo?”
“Ha cuj, dvojica sigurno. To su vrlo vazni poslovni ljudi koji mojoj firmi mogu zaraditi milijune. Do kraja veceri ugovor mora biti potpisan, a ak bus ih tako dobro motivirala da to ide glat, ceka te lepi bonus, draga”, onda ju je prostrijelio pogledom, “A ak se kanis trzati kak kuhana noga, opet si na cesti, bez posla.”
“Kako…ovaj…Koji ce…Znate sto mislim…”, mucala je.
“Ufffff….”, ispustio je sav zrak iz pluca. “Nisi bas tako pametana. Sama bus shvatila, siguran sam.
Sad odi u Bonton. Ducan. Ne Benetton vec Bonton, i trazi gospodu Mici. Nemoj se nis brinuti za placanje, tam imamo racun otvoren.”

Izaberi me

Postavi Komentar

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

LicniOglasi.org

Trazis damu za sex?
pogledaj njihove oglase

ostavi svoj oglas ili kontaktiraj dame koje su to vec ucinile