Leto. Napolju preko 30 stepeni, u starom “Zastavinom poliju” celih 100 stepeni. Neka nepoznata radio stanica – cepaju narodnjaci. Žvizdućem uz radio. Put užasan, rupa do rupe, a nigde gužve. Odjednom u daljini spazih autostoperku. Po običaju stadoh. Na prvi pogled nije izgledala sjajno.

– Ćao, da li može do Mladenovca?
– Može, ali usput moram da svratim u Aranđelovac na 5 minuta i odmah nakon toga idem za Beograd.

– Nema problema, odgovara mi. – Ulazi u auto.
Skida ranac i stavlja ga u krilo. Primećujem da nosi kraću suknju, ali i da nema loše noge. Onako okrugle, rolovane. Majca sa bretelama, nešto šira, primećujem da ima velike sise, ali i stomačić. Ima između 35 i 40 godina.

– Kako je napolju?
– Pakleno, idem već pola sata, ali niko da naiđe. Kao da je saobraćaj totalno crko. Odakle ideš?

– Iz Kragujevca. Idem za Beograd. – Nonšalantno baca ranac sa krila na pod i prekršta noge, a majcu podvija do brusa. Nije loša slika, ali konstatacija za “stomačić” ostaje .

– Izvini, ja moram ovako skuvala sam se?
– Šta rekoste, skuvala Vam se?
– Ko? – zabezeknuto me pogleda, nasmeši se i reče: Ti si baš neki vrag.
– Mislite?
– Prvo ne persiraj mi, nisam mnogo starija od tebe. Drugo, ja vodim računa o njoj. Sada je u modi šišanje na nularicu, a i gaćice sam usput skinula.

– Vadi ih iz džepa ranca, teget tanga sa čipkom.
– OK, od sada smo na ti. Znaš šta, meni je učiteljica rekla da dok nešto ne vidim ne treba da verujem u to. – Svo vreme me gleda i rukom prolazi kroz kraću smeđu kosu. Drugu ruku drži na butini, lagano je milujući.

– Dobra ti učiteljica. Evo vidi. – Prizor sjajan. Naglo kočim i stajem desno.
– Auuuuuuuu, pa to nije nularica to je ćelavitis.
– Sviđa ti se? Oćeš da probaš?
– Super je. Hajdemo pozadi u boks, ovde je nezgodno.
– Videće nas neko.
– Nema šanse, pozadi je neprovidno, a i sklonićemo se ispod onog hrasta.

Ulazimo u boks, a u njemu – pakao. Ugrejala se plastika, samo što se ne istopi.

– Biće nam vruće ovde, ali nema veze. – kaže dok zatvaram poklopac boksa. Šatorsko krilo koje sam uvek nosio (“za svaki slučaj”) prostro sam na brzinu.

– Kako i ne bi, pored takve guze. – Ima čvrstu guzu.

Skida majcu i tek onda šok. Sise ne da su velike, nego ogromne, a brus 2 broja manji.

– Kako si ih smestila tu? Mora da su se jadne sve izgnjavile. Odmah ću da ih oližem i stavim hladne obloge na bradavice.

– Radi šta god hoćeš, ali samo da ne bude brzo.
– I ja sam za to.

– Hvatam je za sise i počinjem da grickam njene već nabrekle bradavice. Imaju sjajan ukus. Cela miriše na neki slatkasti parfem, što me još više pali. I za moje ogromne šake, njene sise su bile ogromne. To je ono pravo. Sklupčala se na podu, ali vidi se da zna znanje.

U trenu mi je otkopčala farmerice i već ukrućeni kurac stavila u usta. Nešto je mrmljala i fantastično ga sisala. Jednom rukom mi je milovala jaja, a drugom me uhvatila za anus. Počela je da mi liže jaja i anus. Mislio sam da ću da umrem od zadovoljstva. Iznenada se okrenula i svoju “ćelavu” pičku mi stavila ispred lica. Počeo sam da je ližem zamišljajući da je to najbolji sladoled na ovoj nenormalnoj vrućini.

– Ja ne mogu više da izdržim u ovom skučenom prostoru, zato mi ga uteraj do jaja.
– Ne treba dvaput to da mi kažeš, vrlo sam poslušan.

Uleteo sam u nju i počeo da je tucam kao lud. Znalački je mešala, a rukama je “mesila” svoje velike sise i čupala bradavice.

Znoj nam je lio sa čela, ali… Svako zadovoljstvo se plaća.

– Nemoj da mi svršiš unutra, daj mi da progutam, umesto ledene koka-kole.
– OK. – Nekoliko trenutaka kasnije jedva sam stigao da ga izvadim i obilno joj svršim u grlo. Mislim da se ni sa koka-kolom tako ne bi sladila.

– Bilo je super.

Izašli smo iz boksa i jedva otišli do kabine.

Do Beograda smo još dva puta ponovili rekreaciju u skučenom prostoru tovarnog prostra “Zastavinog polija”.

Šifra “Šoferska je tuga pregolema”

23 (Kako sam prestao da se nerviram i zavoleo autobus na liniji 23)
Šetnja Dunavskim kejom