Bivša žena mi je jednog lijepog dana otvoreno rekla:-Nažalost, ti nikada nećeš odrasti i nema šanse da se uozbiljiš, žao mi je.- Bio je to tek uvod u to da mi kaže kako me izbacuje iz kuće. Bila je u pravu, moram to priznati. Kao klinac već sam bio problematično dijete i stvarao sam niz problema roditeljima. Vrlo rano zaljubio sam se u motocikle i motore svake vrste. Sa starijim dečkima iz kvarta slagali smo i popravljali razne krntije od mopeda i onda smo ludovali što je rezultiralo time da sam se nekoliko puta razbio ali ne sreću bez većih posljedica.

Kako sam odrastao tako sam vozio sve veće i jače motocikle. Družio sam se
Bukvalno sam ostao na cesti. Bez posla i bez krova nad glavom. Jedino što mi je ostalo bio je moj motor Yamaha i kamp prikolica koju sam prije desetak godina kupio. Napravio sam jedino što sam mogao. Nazvao sam sestru koja živi u Njemačkoj i zamolio je da svoju kampicu parkiram u njeno dvorište i tamo živim. Pristala je bez problema. Problem je bio to što se njena mala kuća, koju je prije par godina kupila i adaptirala, nalazi dvadesetak kilometara od grada. Dolazak u malo pitoreksno selo okruženo zelenilom za mene, koji sam bio dijete odraslo na asfaltu, bio je svojevrsni šok. Naučio sam na grad i stalni muving, na društvo koje sam godinama poznavao, na kafiće i druženja s ljdima sličnim meni a sada sam se odjednom našao u nekom malom, mirnom i pitomom selu gdje nikoga nisam poznavao osim Žareta.

i većinu vremena provodio sa istomišljenicima, motoristima. Na jednom takvom skupu bikera upoznao sam Sanju, svoju sad već bivšu suprugu. Sanja je zatrudnjela, vjenčali smo se i ubrzo dobili divnu kćerkicu. Sanja je vjerovala i nadala se kako ću se uozbiljiti i shvatiti da moram prekinuti s načinom života koji sam do tada vodio te se posvetiti obitelji. Jebiga, nije tomu bilo tako. Motori, motoristi i tulumarenja do zore uvukli su mi se pod kožu. Trajalo je dok je trajalo a onda se jednog dana dogodilo ono što sam u uvodu opisao. Sanja me izbacila iz kuće.

Sreća je bila to što je u tom selu živio moj prijatelj, također zaljubljenik u motore, Žarko. Inače svi smo ga zvali Žare. Dakle, Žare je tu u tom selu završio također zbog načina svog života. Svojevremeno je upao u velike dugove. Bio je primoran prodati auto, motocikl, stan te na taj način vratiti dugove a s ostatkom novca, za relativno male pare, kupio je malu derutnu kuću u ovom selu gdje sam se sad i ja skrasio. Njegova žena je popizdila i jednostavno nije mogla prihvatiti život na selu pa ga je ubrzo napustila i vratila se u grad. Inače, baš je Žare posredovao u tome da moja sestra kupi kuću praktički u njegovom susjedstvu. Sestra i nejzin suprug žive U Hamburgu i jednostavno su se zaželjeli povremenog odmora u prirodi, miru i tišini. Tako su na Žaretov nagovor posjetili ovo selo i svidjelo im se. Osim te male kuće u selu, sestra i šogor, kupili su kuću i na moru. Odlučili su da jednoga dana kada budu u mirovini dio vremena provode tu u prirodi a ostatak, ili većinu vremena, dolje na Jadranu.

Dakle, uz pomoć Žaretovog starog Audija dovukao sam svoju kamp prikolicu u sestrino dvorište i stacionirao je u dvorištu iza kuće. Rekoh da je kuća relativno mala ali lijepo uređena i funkcionalna. Posjedovala je i stražnji ulaz iz kojeg se izlazilo van pa se stepenicama penjalo u potkrovlje koje nije bilo uređeno ali i gore bi se mogla srediti lijepa mala soba. Sestra nije imala ništa protiv da obitavam u kući ali ja sam se odlučio živjeti u svojoj kampici a tih par metara do stražnjeg ulaza nisu bili problem za prevaliti, tim više što je taj dio pod natstrešnicom. U kampici sam obitavao ali sam koristio kupaonicu i wc koji se nalaze u kući. Pored kuće moj šogor, sestrin suprug, izgradio je prilično veliku garažu. To se pokazalo kao super stvar. Naime kako sam bio bez ikakvih prihoda počeo sam tu garažu koristiti kao radionicu. Motore imam u malom prstu i tako sam počeo popravljati mopede i motocikle lokalnim dečkima. Ubrzo sam imao dosta posla jer su mi svoje ljubimce na dva kotača počeli dovoziti i ljudi iz okolnih sela.

To mi je omogućilo da nekako preživim. Za divno čudo brzo sam se priviknuo na život u tom selu. Grad mi je sve manje nedostajao. Dane sam provodio u garaži, tj. radionici. Navečer bi navratio do lokalne birtije, popio koji gemišt i otkartao s lokalnim dečkima koju partiju Bele, odigrao partiju šaha ili bacio pikado. Nakon nekog vremena morao sam se zapitati zašto se ranije nisam mogao smiriti i živjeti slično kao sada jer tada mi se brak ne bi raspao. Prijatelj i susjed Žare me je svakodnevno posjećivao i pomagao mi u poslu. Uskoro smo počeli kupovati stare mopede i motocikle pa vaditi dijelove ili ih preslagivati pa ih prodavati. Glas o dva stara bajkera i rokera koji popravljaju i prodaju motore proširio se i imali smo posla preko glave. Žare je inače imao stalni posao ali poslijepodneva je provodio u mojoj radionci.

I onda se dogodio jedan nenadani posjet starog znanca koji mi je promijenio dosta toga u, do tada mirnom, životu. Iznenadio sam se vidjevši da se ispred dvorišta sestrine kuće parkirao prekrasni tamno plavi Mercedes s metaliziranim staklima. Stajao sam na vratima garaže i čekao da vidim tko je to. Vrata Mercedesa lagano su se otvorila i iz njega je polako izašao tip kratko ošišan, u elegantnom odijelu. Nosio je naočale koje je, pogledavši prema meni, rukom malo poravnao na nosu. Nekoliko sekundi gledao je u mene a onda su mu se usta razvukla u široki osmijeh. Tek tada shvatio sam da je to Siniša. Nekada smo se intezivno družili, izlazili, vozili motore, ganjali ženske… No, dok sam ja nastavio takvim načinom života Siniša se posvetio studiranju. Završio je dva fakulteta, druženja su se prorijedila a on je u međuvremenu magistrirao a sad već vjerojatno doktorirao. Oženio se i jednostavno smo se prestali viđati. Istina, ponekad bi se znali čuli telefonom ili mobitelom ali i to je s vremenom prestalo. I naravno da sam se čudom čudio odakle on sada tu?

Osim što je vidno oćelavio napucao je i kojih dvadesetak kila viška. Oko lijeve ruke nosio je malu crnu torbicu. Srdačno smo se pozdravili i uveo sam ga u svoju kamp kućicu. Vrpoljio se nervozno gledajući taj relativno mali prostor na koji nije navikao jer koliko znam živi u raskošnoj kući u elitnom dijelu grada. Uz pivo iz limenke prisjetili smo se starih dana i pričali o svemu i svačemu. Svo vrijeme osjećao sam i znao sam da ovaj njegov nenadani posjet meni nije bez razloga. Nakon što smo ispucali sve teme i nakon što mi se pohvalio kako je napravio uspješnu poslovnu karijeru naglo je zašutio i gledajući u plohu malog stola. Nervozno je vrtio malu crnu torbicu koju je svo vrijeme držao na stolu ispred sebe.

Podigao je glavu, kažiprstom ruke popravio naočale na nosu i pogledao me u oči. Bio je smrtno ozbiljan kada je rekao:-Znaš, imam jedan veliki problem… Upravo zato došao sam do tebe.- Nije mi bilo jasno kako bi ja, čovjek koji je zajebao svoj brak, ostao bez posla i sad živi u kampici, njemu, bogatom i uspješnom, mogao pomoći. -Imam velikih problema sa sinom.-Napokon je rekao nekako tihim glasom. Opet mi nije bilo jasno i nisam mogao skontati kako bi mu ja mogao pomoći. Otpio je gutljaj pive i počeo svoju priču.
Mali Alan, tako se zove njegov sin, problematično je dijete. U više navrata odlazio je od kuće i čak ga je s policijom tražio. U više navrata u džepovima jakni i hlača pronalazio mu je travu i sumnjive tabletice. Druži se sa mutnim i sumnjivim tipovima… Troši novac i razbio je novi auto koji mu je kupio. Osim auta razbio je i dva mopeda ali na svu sreću on je dobro prošao. OK, ali opet nisam shvaćao na koji način i kako bi mu ja mogao pomoći da sina izvede na pravi put, tim više što sam i ja bio sličan njegovom sinu, barem prema onome što mi je opisao. Šutio je gledajući čas lijevo, pa desno, prolazeći prstima kroz prorijeđenu kosu… Strpljivo sam čekao.

Napokon je prelomio u sebi i rekao:-Znaš, on je, uz sve što sam opisao, još i gay.- Gledao sam ga nekoliko sekundi prije nego sam ga pitao misli li pod tim gay da je mali homoseksualac, mada sam shvatio da je to mislio ali pitao sam reda radi kako bi se uvjerio da sam dobro čuo. -Upravo tako.-Odgovorio je. I opet mi nije bilo jasno, čak manje nego prije. Što ja sad tu mogu učiniti i kako mu pomoći. Klinac je problematičan, bježi od kuće, druži se sa sumnjivim ljudima, puši travu, guta tabletice, ševi se u guzu… Što ja tu mogu napraviti i kako mu pomoći?

A onda mi je pojasnio. Ukratko, da vas sad ne zamaram čitavom pričom, objasnio mi je kako je njegov Alan, također zaljubljenik u motore pa je smislio plan. A to je značilo da Alana makne iz grada i sumnjivog društva na neko vrijeme te ga dovede k meni. Ostavio bi ga ovdje dva-tri mjeseca a moja zadaća bi bila da ga obučim u popravku motocikala što bi mu bila svojevrsna terapija. Naravno da uopće nisam bio oduševljen tom idejom i to sam mu otvoreno rekao. No, onda je Siniša potegnuo ključni argument. Otvorio je onu malu crnu torbicu i raširio stranice. Torbica je bila dupkom puna novca. Objasnio mi je kako se tu nalazi novca za barem 4-5 mjeseci lagodnog života. Jebiga sad… Vidjevši tu silnu lovu nisam mogao ostati ravnodušan. Pitao sam ga a što ako mali počne praviti svinjarije i jednostavno nestane i ode svojim putem? -U tom slučaju možeš zadržati noivac ali, ja u tebe imam povjerenja i siguran sam da ćeš ostaviti duboki dojam na Alana a osim toga radionica je puna motora što će ga dodatno motivirati. –
Kratko sam razmišljao a onda opet bacio pogled na crnu torbicu punu para i odlučio. -OK, dovedi maloga.- Rekao sam mu. Naredna tri dana intezivno sam razmišljao o tome u što sam se upustio. Čak sam se nadao da će mali popizditi za par dana i vratiti se u grad a meni će ostati novac. Malo je zajebano u ovako malom mjestu imati pored sebe nekoga tko je homić. Ipak je to mala i konzervativna sredina i sve to skupa moglo bi mi naštetiti.

Siniša je došao četvrti dan ali ovaj put sa svojim sinom. Alan je odmah na mene ostavio dojam ženskastog ili pederkastog tipa. Djelovao je pičkasto, kako je to kasnije rekao Žare. Nježan poput curice, plave dulje kose zavezane u rep i tužnog pogleda jer izgledalo je da mu se uopće ne dopada to što ga čeka. Siniša se nije dugo zadržao. Nešto je tiho objasnio Alanu, mene pozdravio pa sjeo u auto i odjurio.
Alan je uzeo veliku torbu na kotačićima i pošao za mnom u kuću. Pokazao sam mu sobu gdje će se smjestiti i rekao mu neka se raskomoti pa ako želi neka dođe u moju radionicu. I došao je nakon nekih sat vremena. Vidjevši gomilu motora, alata i raznih dijelova, lice mu se nakako razvedrilo. Šutjeli smo obojica jer jednostavno nisam znao o čemu s tim ženskastim plavušanom pričati. U jednom trenutku pitao me može li mi kako pomoći. Iz ormara sam izvadio kombinezon i dao mu ga. Preodjenuo se i uskoro se primio posla. Uistinu me iznenadio jer sve ga je zanimalo i bio je prilično ažuran. Radili smo čitav dan a navečer se povukao u kuću dok sam ja otišao do lokalne birtije. Jedina osoba kojoj sam sve ispričao bio je Žare koji je vrtio glavom i smješkao se. Drugi dan i on je upoznao Alana. Prošlo je desetak dana a mali je čitave dane provodio u radionici dok bi se navečer povlačio u kuću i više ne bi izlazio.

Siniša me u početku svakodnevno zvao na mobitel i očito mu se sviđalo ono što sam mu ispričao o Alanu.
Pitao sam se hoće li, i dokle će to potrajati. Alan je bio uglavnom ne previše pričljiv. Učio je brzo i bio vrlo marljiv. Radionca, tj. garaža, zahvaljujući njemu bila je čišća i urednija nego ikada prije. Alat prebrisan i uredno posložen. Ja osobno nisam ulazio u sobu gdje je on obitavao no primjetio sam da je kupaonica uredna i besprijekorno čista. I dok bi nakon radnog dana ja i Žare odlazili u birtiju Alan se povlačio u kuću, tj. u svoju sobu. Jedne večeri vrativši se iz lokalne birtije te ušavši u svoju kamp kućicu ostao sam frapiran. Kampica je bila sređena i čista kao suza. Prljavo rublje, majice i hlače nalazile su se u velikoj kartonskoj kutiji. Limenki od piva i praznih boca nigdje nije bilo. Kućica je bila sređena kao bonbončić. Meni koji sam se naučio živjeti u kreativnom neredu to je sad izgledalo nestvarno.

Ujutro kada je Alan ušao u garažu zahvalio sam mu se na trudu. Nasmiješio se rekavši kako ionako ima dosta slobodnog vremena pa mu to nije bio nikakav problem. Navikli smo se jedan na drugoga i s vremenom je Alan postao razgovorljiviji i otvoreniji. Čak sam ga jednog dana pozvao da sa mnom ode do lokalne birtije no odbio je. Navečer me dočekao ispod nadstrešnice sjedeći za malim plastičnim stolom. Iznio sam na stol dvije pive i zapodjenuli smo razgovor. U jednom trenutku je zašutio i gledajući pored mene nekamo u daljinu pitao me je li mi njegov otac pričao o njegovim sklonostima. Trenutak sam oklijevao a onda mu odgovorio kako je njegov privatni život njegova osobna stvar i kako, što se mene tiče, zbog toga ne treba brinuti. Onda je rekao:-Vjerojatno ti je moj tata rekao da sam gay ali to nije baš posve točno, odnosno ima tu još nešto što bi možda trebao znati.- Upitno sam ga pogledao ne rekavši ništa a on je nastavio:-Naime, nisam ja tipačan gay… Ja sam transvestit.- U njegovom pogledu sam razaznao da se pita znam li što to točno znači. Naravno da sam vrlo dobro znao što su i tko su transvestiti pa sam mu to i rekao a osim toga dodao sam kako mi to ne smeta.

Malo je oklijevao a onda se osmijelio rekavši kako bi me još nešto pitao. Ohrabrio sam ga pa je nastavio. Rekao je kako bi se volio s vremena na vrijeme odjenuti i našminkati kao žena a ne bi želio da me to iznenadi ili ako se tomu protivim onda to neće činiti. Prije nego sam bilo što rekao dodao je kako bi se tako odijevao isključivo u kući pa ne trebam brinuti da će me zbog toga dovesti u nezgodnu situaciju samo bi mu bilo drago da se bez bojazni može u takvom izdanju pojaviti i predamnom a da ja zbog toga ne budem ljut. Malo sam bio iznenađen njegovom iskrenošću ali u principu nisam imao ništa protiv. Jedino sam mu naglasio je to da bude oprezan kako sebe i mene ne bi doveo u nezgodnu situaciju. Na licu mu se vidjelo veliko olakšanje. Ispili smo pivo i povukli se na spavanje. Znači mali je transvestit… Nije me to baš previše iznenadilo jer, kako sam ranije rekao, izgledao je nekako ženskasto… Ili pičkasto kako je to rekao Žare.

Narednih dana taj razgovor više nismo spominjali. Prošlo je nekih desetak dana a ja sam posjetio Žareta.
Njemu sam, jer sam mu vjerovao, otkrio Alanovu tajnu. Alan je vjerojatno mislio da ću se vratiti relativno kasno ali iznenadio sam ga ali i on je mene iznenadio. Približio sam se svojoj kamp kućici i začuo zujanje usisivača. Znao sam da to Alan sređuje moj mali skromni dom jer to je sad već redovito činio. Otvorio sam vrata kućice i ušao. Obojica smo stali kao ukopani gledajući se. Alan je na sebi imao dugačku plavu periku, izuzetno kratku minicu, crne čarape zakopčane halterima i štikle s visokim potpeticama. Bio je našminkan, napudran a stavio je i umjetne trepavice. Izgledao je poput prave male, plave, droljice. Zbunjeno je gledao u mene i očito mu je bilo neugodno. Vidjevši ga takvog zbunjenog nasmiješio sam se rekavši mu da jako lijepo izgleda. Spustio je pogled i nasmiješio se. Potom je pospremio usisivač, ispričao mi se i napustio kućicu. Idućih dana nikako nisam iz misli mogao izbaciti sliku Alana odjevenog poput male kurvice. On ništa nije govorio a ja sam sve češće maštao o tome kako mi tako odjeven puši kurac.

Napokon sam odlučio preuzeti inicijativu. Otvoreno sam mu rekao kako nemam ništa protiv da se odijeva na način kako se odjenuo one večeri i kako se tako odjeven može slobodno pojavljivati predamnom. Bez da je išta rekao vidjelo se da mu se taj moj prijedlog svidio. Bio je neki državni praznik i više se ne sjećam koji kada mi je rekao kako će spremiti ručak u kuhinji pa će ga poslužiti, ako tako želim, u kamp kućici. Pristao sam. Pojavio se noseći tanjure i pribor za jelo. Na sebi je imao elagantnu kratku haljinicu, smeđe čarape, štikle. Bio je savršeno našminkan i dotjeran samo sada s malo drugačijom perikom na glavi. Očito me mali zavodio ali trudio se da ne bude napadan. Htio, ne htio, morao sam sebi priznati da me Alan svojim izgledom pali. Nakon ručka ispili smo dvije-tri čaše vina. Pospremio je i počistio stol. Kada je sve sredio pojavio se na vratima kućice rekavši kako mi zahvaljuje društvu i razumijevanju. Očito je imao namjeru okrenuti se i otići. Pozvao sam ga da uđe i zatvori vrata. Bez oklijevanja je to napravio. Prišao sam mu i privukao ga k sebi. Gurnuo sam mu jezik u usta i on ga je bez ikakvog otpora prihvatio. Ljubili smo se dugo i strasno.

Blago sam ga odmaknuo od sebe. Sjeo sam i otkopčao šlic na hlačama. Izvukao sam svoj sad već nabrekli kurac i lagano ga drkao rukom. Alan se bez razmišljanja spustio na koljena i smjestio se između mojih nogu. Pušio mi ga je fenomenalno i ne sjećam se da mi je ijedna žena tako dobro pušila. Lizao ga je čitavom dužinom, obrađivao jezikom vrh glavića, gutao ga doslovce čitavog a svo vrijeme rukom mi je nježno stiskao jaja. Obilno sam mu spermom napunio usta a on je bez problema moju spermu gutao. Potom je ustao, rukom je obrisao usta i kratko rekao da se vidim ujutro. Izašao je iz prikolice i otišao u svoju sobu.

Ujutro se pojavio u garaži odjeven u plavi kombinezon. Kratko me pozdravio ne spominjući događaj od protekle večeri. Odlučio sam da se posvetimo poslu i ništa nisam govorio. Ranije sam izašao iz garaže i oprao se. Preodjenuo sam se i prije nego sam krenuo u birtiju zavirio sam u garažu. Alan je još bio unutra, Bio je sagnut iznad jednog od motora… Prišao sam mu tiho s leđa i lagano ga rukom primio za guzu. Tek je lagano okrenuo glavu prema meni i nasmiješio se. Rekoh mu kako ću se vratiti do deset navečer pa ako nema ništa protiv mogli bi se malo družiti. Jedino što je pitao bilo je:-Kod mene u sobi ili kod tebe u kampici?- Rekoh mu neka sam izabere.

I dočekao me u svojoj sobi. Bio je opet našminkan s plavom perikom no ovaj puta na sebi je imao, crvenu majicu, crne mrežaste čarape i čizme. Bio je bez gaćica a između nogu mu je visio kurac. Smiješio se izazovno poput prave kurvice. Zagrlio sam ga i spustio ruke na njegovo slatko dupe. Dok sam ga ljubio prsti su mi se spustili do njegova šupka… Na prstima sam osjetio masnoću. Dakle ovaj puta mali je bio spreman i za korak dalje. Podmazao je šupak i bio je spreman primiti moj kurac u guzu. Svukao sam odjeću a Alan se spustio u pseći položaj namjestivši mi svoje dupe. Raširio sam mu guzove i ugledao ružičasti šupak koji se spremno širio a iz njega se cijedio lubrikant kojim ga je obilno podmazao. Odmah sam uočio da mu se šupak širi u priličnoj mjeri što je bio jasan znak da je ova mala guza već primila popriličan broj kuraca. Uzeo sam tubu s lubrikantom i namazao kurac. Vrh glavića pritisnuo sam uz njegov šupak. Lagano sam prodirao u njegovu guzu. Većeg otpora nije bilo i ubrzo sam mu ga zabio do jaja. Osim tihog stenjanja nikakve druge reakcije s njegove strane nije bilo. Svršio sam mu u guzi.

Alan je potom otišao do kupaonice. Vratio se kroz nekih pola sata ali sad preodjeven na drugačiji način. U rukama je nosio dvije boce piva. Ispijali smo pivo ležeći u krevetu. Te noći izjebao sam ga valjda u svim mogućim pozama. Sada smo imali drugačiji odnos. Danju smo radili u garaži a navečer sam ga jebao poput zadnje kuje. Pušio mi je kurac redovito, ponekad bi rano ujutro ušao u moju kampicu i prije odlaska u garažu popušio mi ga. Mali je bio prava kuja. Lizao mi je šupak, svršavao sam mu u usta i u guzu. Pljuskao sam ga po dupetu… Činio mi je doslovce sve što sam od njega tražio. Jednog dana pitao sam ga bi li imao nešto protiv da ga jebemo dvojica istovremeno. Znao je da pritom mislim na Žareta. Odgovorio je da ako ja to želim on nema ništa protiv.

Alan je u oramaru imao najrazličitije vrste erotskog rublja. Raznih gaćica, grudnjaka, haltera, korzeta, šoseva, haljina, seksi prozirnih spavaćica… Te nekoliko različitih perika ali mahom blond boje. I sam je najviše volio biti atraktivna plavuša a i meni se takav najviše sviđa.
Naposlijetku sam Žaretu sve otvoreno ispričao. U prvi tren bio je iznenađen no kada sam ga doveo u sobu i kada je vidio Alana odjevenog poput droljice nije dvojio. Od tada smo ga jebali obojica, bilo zajedno ili svaki pojedinačno. Imao sam pun džep para (zahvaljujući Siniši), radnika u garaži kojeg nisam trebao plaćati i droljicu koja mi je ispunjavla svaku pa i najpervezniju želju. Priznajem da poneki put Žare i ja znamo pretjerati i doslovce ga izmrcvarimo. No osim bolnih grimasa njegovom licu i glasnog stenjanja nema drugih reakcija s njegove strane. Ponekad kada sam jako napaljen nije potrebno ni da se odijeva u seksi rublje. Dovoljno je da se skine do gola, malo našminka i stavi periku. To mi je dovoljno da ga s užitkom nataknem na svoj kurac.

Siniša je povremeno navraćao kako bi se uvjerio da je s Alanom sve u redu. Bio je oduševljen i nije mogao vjerovati da se mali tako i u tolikoj mjeri promijenio i smirio. Naravno, pojma nije imao da mu Žare i ja redovito jebemo sina u guzicu. Kada je Alan izrazio želju da još ostane kod mene Siniša je to s veseljem prihvatio. Naravno, to je honorirao s novom sumom novca.

Autor: sasha

Zbog kockarskog duga pretvorili su me u svoju drolju
Baš su me izjebali