Nakon mog posjeta u caffe baru „Marilyn“, kojeg sam opisao u prethodnoj priči, osjećao sam se čudno. Nisam baš bio siguran da je sve to što se događa pod Lidijinom kontrolom i osjećao sam da bi stvari mogle krenuti u nekom neželjenom smjeru. Osim toga te moje slutnje potvrđivala je i sama Lidija. Djelovala je nekako zabrinuto, bila je često nervozna, izlazila je manje a nakon sms poruka ili poziva na na mobitel djelovala je još zabrinutije. U svakom slučaju događalo se nešto a ja sam se lomio mišlju da li da joj kažem sve što znam ili da i dalje šutim. Njezine ranije avanture bile su, recimo to tako, normalne. Kada kažem normalne onda mislim na to da je to bio sex s ljubavnikom, a sve se događalo u diskreciji i tišini. Ovo sad što se događalo to više nije bilo tako, a njezino ponašanje moglo bi se slobodno nazvati raskalašenim i neodgovornim. Kasnije sam saznao i shvatio da je tome uvelike pripomogla njezina prijateljica Tamara.

Lidija je uzela nekoliko slobodnih dana. Nije odlazila na posao ali nije nigdje ni izlazila. A onda sam se jednog dana došavši s posla uistinu neugodno iznenadio. Došavši kući za stolom u dnevnoj sobi sjedila su dvojica mladića. Jedan od njih bio je njezin ljubavnik kojeg sam opisao u prvoj priči a vidio sam ga s Lidijom kod isušenog potoka, drugi mladić bio mi je skroz nepoznat. Lidija nas je upoznala ali ja sam naravno već znao da se lik zove Miljenko. No niti ona a niti on to nisu znali. Lidija mi je odmah započela priču o tome kako je Miljenko mehaničar koji joj je održavao auto te je sad kao navratio jer mu je ona spominjala da bi prodala auto. To je dijelom bila istina jer njezin auto smo namjeravali prodati i kupiti nešto drugo mada ništa konkretno oko toga nismo dogovorili. Lidija mi je djelovala nekako blijeda i nervozna. Puno je pričala. Momci se nisu se dugo zadržali. Miljenko je postavio još nekoliko pitanja vezanih uz auto nakon čega je rekao kako će nazvati idućih dana. Pozdravili smo se i otišli su. Kada sam Lidiji počeo postavljati više pitanja vezana uz Miljenka još više je problijedila i nastojala izbjeći daljnji razgovor.

Napokon sam joj odlučio reći nešto ali nikako otkriti sve što znam. Navečer sam opet započeo priču o Miljenku i sad je ona postala vidljivo sumnjičava. Rekao sam joj otvoreno kako mi se čini da Miljenko nije došao baš zbog automobila i kako želim da mi kaže o čemu se točno radi. Najprije je sve negirala ali vidjevši da se upliće u laži i da joj ne vjerujem, oči su joj se napunile suzama. I nadalje sam je nastojao ohrabriti da mi kaže što je točno bilo između njih i u čemu je problem. Konačno je rekla kako joj se Miljenko već dulje vrijeme nabacuje. Pozvao ju je nekoliko puta da izađu na piće i izašla je nekoliko puta s njim ali on je to krivo protumačio… Naravno držala se te priče ne želeći priznati da su bili, ili možda još uvijek jesu, ljubavnci. Ja ni nadalje nisam želio otkriti sve karte. Rekao sam joj kako ću ga nazvati i osobno s njim popričati. Na to je skočila kao oparena. Nikako joj se nije svidjela ta ideja i uvjeravala me kako za to nema potrebe već će to ona sama riješiti, tj. kako je već to riješeno.

Idućih dana sam preko Marine iz kafića saznao broj telefona mehaničarske radionice koja se nalazila pored kafića a u kojoj je Miljenko radio. Odlučio sam ga nazvati. Predstavio sam mu se i rekao mu kako želim s njim razgovarati a vezano uz prodaju auta. Onako preko telefona činilo mi se da je dečko iznenađen. Malo je okolišao no napokon smo dogovorili susret. Sastali smo se na terasi jednog zgodnog restorančića koji se nalazio relativno blizu mjesta gdje sam vidio njega i Lidiju prilikom sexa. Došao je sam. Djelovao je pomalo sumnjičavo. Nisam imao namjeru puno okolišati. Jednostavno sam mu rekao kako znam za njega i Lidiju, kako Lidiji nisam ništa rekao ali obzirom da je u posljednje vrijeme prilično razdražljiva, nervozna i potištena odlučio sam progovoriti. Također sam mu rekao kako sam siguran da je on uzrok njezinih problema.

Miljenko je šutio i nije pokušavao ništa negirati. Kada sam završio on je malo šutio i bilo je očito da je nervozan. Napokon je odlučio i on biti otvoren. Priznao je da je Lidiju upoznao preko Tamare i da se zaljubio u nju. U početku joj se udvarao, nazivao je, slao joj SMS-ove. Izašli su nekoliko puta na piće a onda postali i ljubavnici. Toliko mu se svidjela da ju je počeo nagovarati da se rastavi od mene i počne živjeti s njim. Lidija mu je kao davala neke nade u tom smislu a onda je napravio grešku time što ju je odveo u već spomenuti caffe bar. Tamo su odamah na nju oko bacili Vinko i Roko, vlasnici kuće i bara. Za razliku od njega oni su imali mnogo novca i jednostavno su je „kupili“ skupim darovima. On se morao zadovoljiti time da je dijeli s njima. No usprkos svemu on je i nadalje zaljubljen u nju i bio bi spreman živjeti s njom samo ako bi ona to željela. Pokušao sam mu objasniti kako je sad to gotovo i kako bi bilo ok da je pusti na miru. Kada sam to rekao samo se nasmijao rekavši kako ja mnogo toga još ne znam. Tijekom razgovora shvatio sam da mi je spreman ispričati razne pikanterije vezane uz Lidiju a najviše zato kako bi ja popizdio i rekao mu neka je vodi sa sobom jer mi se gadi. Vrlo lako sam ga pročitao. Rekao sam kako ja već znam mnogo toga. Pitao me je znam li za njene izlete u Crikvenicu ili vikende u Francuzovoj kući? Taj Francuz bio mi je nepoznanica. Miljenko mi je rekao kako je Francuz tip koji je dugo godina živio u Francuskoj. Tamo je zaglavio u zatvoru te je nakon odslužene kazne deportiran je u Hrvatsku. On je bio stari prijatelj Vinka i Roka. Kada se pojavio u kafiću postao je glavna zvijezda a vrlo brzo je okrenuo (poševio) najprije Tamaru a potom i Lidiju. Miljenko je zatražio moj mail kako bi mi putem interneta poslao neke slike ako ih želim vidjeti. Dao sam mu mail i obećao je kako će mi već navečer poslati fotografije a onda se možemo opet naći da mi ispriča detalje ako me budu zanimali. Naravno, sve me je to jako zanimalo. Dogovorili smo se da ni on a ni ja do daljnjega Lidiji ne spominjemo ovaj naš susret. Razišli smo se u miru. Kasno navečer kada je Lidija zaspala otišao sam do kompa. Miljenko je održao obećanje i poslao je fotografije. Ovdje je samo jedan dio.

Autor: rogonja agramer

Caffe bar "Marilyn" (priča broj tri)
Francuz (priča broj pet)