Marija

Iako je vreme već počinjalo da bude toplo, odlučila sam se za čizme. Bile su veoma lepe i lepo se slagala sa dužom suknjom koju sam odabrala. Navukla sam i kratku kožnu jaknicu preko bluze sa dosta izraženim dekolteom, pustila kosu i jako se našminkala. Pogledala sam se u ogledalo pre izlaska iz kuće, kritički zagledajući oči, rumenilo na obrazima, ujednačenost pudera, pućila sam usne i na kraju dodala još malo karmina.

Trajalo je to, možda i dva sata, muž me je posmatrao kako se spremam, ali nije ništa govorio. Na kraju kada sam ga pitala kako mu izgledam, on je delovao uzbuđeno, pomalo i zbunjeno. Odavno mu se žena nije ovako sređivala pred izlazak iz kuće, odavno nije bio navikao da je vidi doteranu. Uostalom, porođaji su došli brzo jedan za drugim, nisam radila već duže od dve godine a izlasci iz kuće sa klincima su podrazumevali u najboljem slučaju farmerke i baletanke. Naprosto, navikao se da me gleda gotovo isključivo u pantalonama i udobnoj, širokoj odeći, vezane kose, sa malo ili ni malo šminke i sada je tek shvatao da sam se uspešno vratila na svoju originalnu težinu, da još uvek mogu da nosim uske bluze i lepe dekoltee, da mi je struk možda samo malo širi nego pre prve trudnoće.

„Izgledaš… mnogo dobro“, prošaputao je kao da se stidi, da li zbog dece – ionako suviše male da išta razumeju – da li zbog mene same. Naš brak se sa dolaskom ćerke i sina, naravno, iz korena promenio i mi smo danas pre svega bili tata i mama a tek posle sve ostalo. Seks nam se, razume se, zbog mojih trudnoća i posle porođaja, bio veoma proredio, ali u poslednjih pola godine se proredila čak i priča o njemu.

Priznajem da mi je nedostajalo. Priznajem da sam, otkad je sin izašao iz prve, najteže faze maltretiranja roditelja celonoćnim uzbunama, ponovo počela da se osećam kao žena, ne više samo kao kontejner za mleko i služba za zamenu usranih pelena. Odlazila sam kod frizera redovnije, počela ponovo da puštam nokte i idem na manikir i pedikir, krenula da se jače šminkam kada bismo išli u porodične posete.

I nedostajalo mi je. Nedostajalo mi je da ga osetim.

Ali mužu kao da nije više bilo do toga. Ili barem ne sa mnom. Uhvatila sam ga nekoliko puta u poslednjih pola godine kako gleda porno filmove na laptopu i jednom kada sam mu, kroz šalu to i pomenula žestoko smo se posvađali i upotrebio je nekoliko jako ružnih reči da mi objasni zašto sam i kako ja tu nešto kriva.

No, sa mnom više kao da nije želeo. Nismo više vodili ljubav ni dva puta mesečno, kako je bio neki tempo pre par godina. Kad god bih mu prišla i pokušala da ga zagrlim, da mu prošapućem na uho nešto malo bezobraznije, on bi me ili odgurnuo – ako bi bio lošije raspoložen – ili bi se smejao i pitao me zar me je baš sad uhvatio neizdrž.

Jesmo imali seks dva puta za poslednjih pola godine, svaki put kada je on hteo, pre spavanja, u potpunom mraku, svaki put je trajalo jedva po dva ili tri minuta pre nego što bi se svalio sa mene teško dišući. Sada više nije postojala „svrha“, nismo više pokušavali da napravimo dete, štaviše, sada sam imala ugrađenu spiralu i moj muž izgleda više nije osećao ni potrebu da sa mnom priča tokom seksa.

Nikada on nije bio neki veliki zavodnik, priznajem, ali jesmo pričali kada smo vodili ljubav. Mene je uzbuđivalo da govorim tokom seksa, palio me da se ponašam malo prljavo, ali njemu je to smetalo pa sam kasnije uglavnom ćutala dok je on povremeno šaputao da sam mu lepa i da lepo mirišem.

Ali sada nije bilo ni toga. Za šest meseci samo je dva puta ušao u mene, grčevito se zabadao dok ne bi svršio i onda me uz poljubac ostavio da ležim na leđima a on bi otišao u kupatilo da piški, obišao klince i onda bez reči zaspao pored mene.

Nisam mu više bila privlačna. Toliko mi je bilo jasno.

Ali nisam više ni pokušavala da mu budem privlačna, bilo mi je jasno i da naši životi više neće biti isti kao pre, i da sada imam drugu ulogu u svemu. Tolike mesece me je gledao kako povraćam i kako se gojim, tolike mesece me je slušao kako dahćem i kako se žalim. Gledao me je kako mi grudi postaju teške i obešene, posle kako se smanjuju ali im se ne vraća čvrstina koju su imale. Gledao me je sa podočnjacima, sa podvaljkom, gledao me je sa prljavom kosom i ispucalom kožom na rukama, sa bradavicama bolnim i iritiranim, gledao je svoju ženu tako dugo kako se posvećuje deci, kako se transformiše u majku, hraniteljku i negovateljicu, da sam razumela što mu više nisam privlačna.

Ali danas, danas je drugačije reagovao. Privukao me je sebi, odmeravajući me iznenađenim pogledom od glave do pete. Videla sam da se posebno zadržava na mom dekolteu.

„Ženo“, rekao je, nakon što je progutao knedlu,“baš si se doterala…“

Stavila sam parfem ispod uha a onda malo štrcnula na dlan i provukla ruku kroz kosu. Nasmejala sam se njegovom pogledu koji je bio sve iznenađeniji. Odvikao se od svoje žene, pomislila sam i postidela se što u sebi osećam ushićenje zbog nadmoći koja me je obuzimala. Više od dve godine sam temeljito radila na tome da budem samo kvalitetna majka, efikasna starateljka. Sada, za samo dva sata sam ponovo postala nešto više. A on nije mogao da se privikne na to. Nije mogao da se tako brzo privikne na ideju da će mu ženu na ulici gledati drugi muškarci, da će blenuti u njene sise, da će se možda okretati za njom. Jedini razlog što nisam obukla kraću suknju i cipele na štiklu bilo je baš to što sam se plašila da će to za njega biti previše. Bilo je prebrzo, prevelika transformacija za kratko vreme.

Ali bilo mi je potrebno. Znao je koliko mi je bitan ovaj razgovor za posao, ne toliko zato što su nam trebale pare – muž je u svojoj firmi dobro zarađivao – koliko jer sam želela da se ponovo osetim kao nešto više, kao neko ko u ovom svetu figuriše i izvan svoje porodice. Ovo je bio prvi oglas gde su me zvali na razgovor i bilo mi je jako važno da sebe vidim kao nekog vrednog pažnje, da razgovaram o svojoj struci, o radnom iskustvu, da osetim da me drugi ljudi posmatraju kao profesionalca, ne samo kao majku, što sam bila poslednje dve godine.

I onda, on se nije bunio. Videla sam kako me zbunjeno posmatra, kako pokušava da se privikne na ideju da mu je žena odjednom doterana, poželjna, seksi, videla sam mu na licu smenu raspoloženja, i sumnju i strah kada je shvatio kako će me posmatrati muškarci koji su me već dugo vremena potpuno ignorisali, ali nije ništa rekao. Znao je koliko mi je bitan ovaj razgovor za posao.

* * *

Firma je tražila saradnika za finansije ali u oglasu nije bilo najjasnije objašnjeno šta im zapravo treba.

Zapravo, nije mi najjasnije bilo ni šta firma radi. Oglas je bio na engleskom i prepun visokoparnih poslovnih fraza ali iz njega sam jedino uspela da shvatim da se bave nekakvim konsaltingom. Nije važno, mislila sam, ionako je ovo bio moj prvi razgovor za posao posle toliko godina. Važno je da uđem unutra i zapahnem ih parfemom, da zabacim kosu glavom kada budem sela ispred njih, da prekrstim noge i ispravim leđa da bi mogli da vide kako mi grudi i dalje lepo stoje. Da nakrivim glavu dok budem slušala pitanja i, kao, malo odsutno rastvorim usne, pa ih onda brzo ovlažim jezikom pre nego što počnem da odgovaram. Sve će se završiti za pola sata i onda ću se kući vraćati pešice jer je dan tako lep i jer želim da se još malo osećam kao žena pre nego što ponovo budem samo mama.

* * *

Legla sam u krevet posle muža te večeri. On je već spavao a ja sam znala da neću moći da zaspim. Dugo sam se tuširala, baš da bih bila sigurna da nema šanse da me dočeka budan u krevetu. Ne večeras, večeras nisam želela ni da me pipne. A želeo je, videla sam to, otkad sam se vratila sa razgovora, videla sam kako me gleda i iako sam se presvukla i vezala kosu, videla sam da baca poglede prema meni. Nekoliko puta mi je rekao da sam mu baš lepa, a ja sam mu uz osmeh objašnjavala da je to samo zbog šminke.

Naravno, nije bilo samo zbog šminke. Znala sam da izgledam zajapureno, celog dana, jer celog dana nisam mogla da se smirim. Znala sam i da mu mirišem, da možda nije ni svestan kako mu mirišem, kao napaljena kučka, usred teranja.

I znala sam da će večeras želeti.

Ali ja nisam želela, ne večeras, večeras bi bilo još brže, znam, a toliko sam bila mokra da bi možda i meni bilo lepše nego prethodna dva puta, ali ne, nisam mogla. Jer bi onda to večeras bilo kao prevara. Da sam pustila muža večeras da me ima osećala bih se kao da sam ga prevarila.

Nisam se ni mazila pod tušem. Samo malo sam se mazila, samo malo. I to je delovalo kao da ga varam. Mrzela sam sebe što se tako osećam, mrzela sam sebe što sam tako kurvinjski napaljena i što je taj osećaj tako dobar i što je taj osećaj tako pogrešan. Nisam se mazila pod tušem (samo malo) jer bih i tako prevarila svog muža.

Ali sam legla pored njega potpuno svesna da neću moći da zaspim.

Spustila sam glavu na jastuk, sklopila oči, ali naravno da nije bilo ni pomena o snu. Umesto toga, pred očima su mi letele slike, neke stvarne, slike onoga što se danas dešavalo, neke imaginarne, onako kako ih je moja mašta oblikovala.

Firma je bila u stanu na trećem spratu, nameštaj u tamnoj koži, stakleni sto na sredini prostorije, duboka, skupa fotelja u kojoj sam sedela. Žena koja me je dočekala ponudila mi je piće, ali sam bila suviše nervozna da prihvatim išta osim kafe.

Ona me je činila nervoznom. Bila je to visoka žena, starija od mene, obučena u skup, veoma lep komplet, kratkog sakoa i veoma kratke suknje. Imala je odličnu figuru, duge noge koje su izgledale još duže zbog visokih potpetica koje je nosila, crnu, farbanu kosu, jak crveni karmin i crveni lak na skupo uređenim noktima.

Posmatrala me je pomalo sa visine. I kada mi je donela kafu i sela preko puta mene naš razgovor je tekao pomalo nelagodno. Postavljala mi je pitanja ali mi nije davala nikakvu reakciju na moje odgovore. Nije se ni jednog momenta osmehnula, niti je, osim što je rekla da se zove Nina, pokazala ikakav znak prisnosti.

Pokušala sam da to prihvatim kao znak profesionalnosti, ali istovremeno, žena kao da se trudila da me svojim pitanjima dovede u neugodan položaj. Nije mi gotovo ništa rekla o firmi, niti je objasnila išta o radnom mestu za koje su dali oglas. Umesto toga ispitivala me je o radnom iskustvu, davala mi zamišljene situacije da rešavam, stalno mi upadala u reč, prekidala me pre nego što završim. Slušajući me, zapisivala je nešto na papir koji je držala u krilu i utisak mi je bio da svaki put to radi blago odmahujući glavom u neodobravanju.

Bio je to na kraju dosta promašen razgovor, shvatala sam. Nini se nisam dopadala od prvog trenutka kada sam ušla u njenu kancelariju i ništa što sam mogla da kažem ili učinim kao da nije menjalo taj prvi utisak.

Ni ona se meni nije dopadala, naravno.

A onda su se vrata ponovo otvorila i Nina je skočila na noge. Po prvi put joj se na licu pojavio osmeh.

„Ah, stigao je direktor“, rekla je.

Muškarac je bio visok, širokih ramena, kratke tamne kose isprskane sedim tačkicama i u odelu koje mu je jako dobro stajalo. Imao je i skupe cipele ali i osmeh tako širok da sam onog momenta kada me je pogledao u utrobi osetila mali grč. Sasvim drugačiji grč od onog koji sam sve vreme osećala zbog Nine.

„Ovo je kandidatkinja od dvanaest sati“, rekla je Nina, pokazujući na mene papirima koje je držala u ruci.

„Aha, Marija“, rekao je i kročio ka meni sa ispruženom rukom, „Drago mi je, ja sam Robert, izvinite što ste me malo čekali.“

Naravno, i ja sam ustala da se rukujem i naravno, grč u stomaku se pojačao i sišao malo niže kada sam stavila šaku u njegovu, veliku i snažnu. Imao je lepe i negovane ruke a moja šaka je bila znojava od nervoze i malo sam se stidela.

On se onda spustio u fotelju, ja sam sela, sledeći njegov gest kojim me je pozvao da sedne, ali Nina je ostala da stoji.

I stojala je sve vreme dok smo nas dvoje pričali.

Robert je bio prijatan muškarac. Robert je bio… jako, jako privlačan muškarac. Stariji od mene, možda nešto stariji i od Nine imao je ležerne pokrete koji su samo nagoveštavali snagu njegovih udova. Imao je širok grudni koš, jake noge, imao je dubok glas i činio je da se osećam opuštenije, prijatnije, ali istovremeno i napetije.

Nismo pričali skoro ništa o firmi i radnom mestu, pričali smo o mom radnom iskustvu, o prethodnim poslovima, a onda o svemu drugom, o situaciji u zemlji, na tržištu rada. Ovaj razgovor bio je potpuno drugačiji od onog koji sam vodila sa Ninom i osećala sam se mnogo prijatnije. I kada me je pitao jesam li udata ne samo da sam odgovorila (a kasnije sam se setila kako sam se sa drugaricama zaricala da ću prijaviti svakog poslodavca koji me bude tako nešto pitao) već sam mu pričala i o svojoj deci i o svom životu i…

Mnogo sam pričala. Ali i on je. Bio je potpuno drugačiji nego njegova zaposlena, Nina, bio je prijatan, bio je.. snažan. Bio je u pravom smislu moćan muškarac koji nije morao da se svojom snagom ili svojim autoritetom razmeće.

I bio je muškarac. U pravom smislu. Gledao me je kao muškarac. Ne, nije blenuo u moje sise kao klinci u autobusu pre pola sata. Gledao je u mene. U čitavu mene. I osećala sam da me vidi bolje i dublje nego svi drugi muškarci koje sam celog tog dana srela.

Naravno da sam posle išla peške do kuće, onako vlažna i ustreptala ne bih smela da uđem u autobus, ne bih smela da budem blizu drugih muškaraca, da osećam kako me pritiskaju telima, da se trljaju o moju guzu ili da mi u prolazu dodirnu bradavice.

Čak i to bi bila prevara. Čak i to.

Robert je rekao da sam na njega ostavila sjajan utisak i da će mi se oni javiti ako uđem u uži izbor, rekao je da imaju u sledećih par dana još razgovora sa drugim kandidatima, ali da budem sigurna da ćemo se čuti.

Uzeo mi je ruku kada sam izlazila, a drugom rukom me je stisnuo za nadlakticu. Rekao je da mu je jako drago što smo se upoznali. A ja sam se ježila dok je to govorio i molila se u sebi da ne primeti koliko su mi se bradavice ukrutile.

Nina je primetila, znala sam to. Od žene nisam mogla da sakrijem koliko sam se uzbudila sedeći preko puta ovog muškarca, koliko sam ovlažila slušajući njegov glas i pokušavajući da ga posmatram uljudno i profesionalno a ne kao pogubljena, napaljena klinka, kako sam se osećala. Ona me je otpratila do vrata i hladno, bez osmeha mi poželela sreću. Ja sam se njoj nasmešila. Nina, pomislila sam, videla si kako me je gledao, Nina. Dok si ti stajala pored njega, manja od makovog zrna.

I naravno, nisam mogla da spavam. Pred očima mi je bio Robert, prvo onako kakav je bio tog dana, a onda i onako kakav bi bio da smo bili sami na razgovoru. Osećala sam jaku krivicu dok sam ležala pored muža, dok je on spavao a ja se prisećala kako sam zabacivala kosu pred Robertom, kako sam ga posmatrala iskosa. Osećala sam jaku krivicu dok sam, ležeći pored muža, zamišljala kako mi Robert naređuje da ustanem, kako mi naređuje prvo da se okrenem pred njim, kako mi naređuje da skinem sa sebe prvo jaknu… onda suknju… kako ostajem samo u čizmama… kako me namešta preko stola… kako mi dlanom dodiruje guzu, prvo nežno, onda jako, kao devojčicu koju treba kazniti.

Nisam smela da se diram pored muža. Nisam smela. I bila bi to prevara.

Ali nisam mogla ni da zaspim, dok sam zamišljala kako raskopčavam Robertove pantalone, dok sam zamišljala njegove ruke u svojoj kosi, kako me stežu… privlače njemu…

* * *

Nisu me zvali. Ni prvog dana, ni drugog dana. Ni trećeg dana.

Nina. Znala sam da je Nina bila ta koja je radila protiv mene, koja je Roberta ubedila da nisam kandidat za njih. Nina, naravno. Kučka koja me je gledala s prezirom čim sam ušla u njenu kancelariju i spustila se u njenu kožnu fotelju da čekam njenog direktora.

Nije bilo važno. Zamišljala sam Roberta i sutradan, i drugog dana, pod tušem, ali sam se osećala manje krivom onda. Muž me je ponovo gledao na uobičajen način.

Onda je došao vikend, pa je padala kiša, pa je prošao vikend, pa je i ponedeljak prolazio a ja sam razgledala još neke oglase za posao.

Onda mi je, predveče zvonio mobilni.

Nepoznat broj.

Muž je gledao televiziju u drugoj sobi a ja sam se tiho javila, računajući da je neko pogrešio.

* * *

Muž me je ponovo gledao onako isto, zbunjeno, iznenađeno, napaljeno. Ali ovog puta sve je bilo jače i napaljivije, i… opasnije. Ovog puta obukla sam kratku haljinu i lepe unihop čarape sa likrom i lepe cipele sa visokom štiklama i namestila kosu i našminkala se za veče.

Naravno da nije bio pogrešan broj prethodnog dana. Naravno da je bio Robert. Robert. Ne Nina.

„Marija“, rekao je raspoloženo, „izvinite što se nisam ranije javio“.

Robert je zvao, a ne Nina, a meni su toliko drhtale ruke da mi je telefon skoro ispao dok smo pričali.

Naravno da su odlučili da me zovu na drugi razgovor, ostavila sam izvanredan utisak na oboje. Naravno da je samo bila velika gužva i da nisu stigli da mi se jave ranije. Rekao je da Nina ima puno posla i da me zato on zove umesto nje, iako naravno nije praksa da direktor to radi.

Pitao me je da li je u redu da se sutra vidimo na ručku, objasniviši da i dalje ima mnogo posla i da je možda to rešenje najudobnije. Nadao se da ga neću odbiti jer jako želi da se iskupi što je prošli put kasnio i što je toliko trebalo da se javi. Bio je jako, jako šarmantan preko telefona, jako.

I kada je sutradan zvao da prvo odloži ručak za sat vremena, pa onda za još sat i da na kraju, uz duboka izvinjenja predloži da to ipak bude rana večera, oko sedam sati, naravno da sam samo pristajala i cijukala preko telefona i govorila mu da sve razumem i da ništa nije problem.

I videla sam kako me muž gleda i znala sam kako se oseća dok sam se doterivala za večeru. Ali morao je da zna koliko je ovo bitno. Prošla sam u drugi krug, govorila sam mu, ushićeno. A on je neubedljivo klimao glavom, posmatrajući me kako mažem usne, kako skidam lak sa noktiju, pa stavljam novi, bledoružičasti, kako ulazim u haljinu koju nisam nosila još od pre prve trudnoće, a ona kao da je u međuvremenu postala još kraća.

Samo što sam izašla iz stana, telefon je ponovo zvonio. Robert. Na trenutak sam se oneraspoložila pomislivši da zove kako bi ipak otkazao ceo dogovor, ali on je samo hteo da kaže da je upao u gužvu kolima i da je najbolje da ga sačekam kod kuće pa će me pokupiti odatle kako bismo zajedno stigli u restoran, da ga ne čekam tamo. Zahvalila sam mu se, potvrdila, ali se nisam vratila u stan. Rekla sam mu da me zovne kada bude ispred pošte jer je tako najlakše i onda lagano, uživajući u osećaju hodanja na štiklama, išla ulicom u predvečerje, pokazujući se gradu.

Ni grad nije bio navikao da me ovako vidi. Ni komšije, ni slučajno prolaznici. A ja sam se osećala moćno, moćnije nego ijednom u poslednjih godinu ili dve. Nisam mislila na muža, mislim da nisam mislila uopšte. Samo sam uživala u osećaju moći.

Znala sam da će veče biti lepo. Znala sam da ću flertovati sa Robertom i da ću biti mokra još u kolima i da ćemo celo veče gledati jedno drugo sa razumevanjem i da ćemo pričati u dvosmislicama i da ću biti još mokrija ali da ću se kući na kraju vraćati taksijem iako će on nuditi da me odveze. Noćas ponovo neće biti spavanja, znala sam.

* * *

Kako sam glupa bila.

Glupa žena. Glupa kurva. Glupa kurvetina.

Glupa, glupa glupača.

Robert je vozio BMW, naravno.

Unutra je muzika bila glasna, jakih basova, a njegov parfem je bio oštar i mešao se sa malim, najmanjim prisenkom mirisa njegovog znoja. I to me je jako palilo.

Naravno da je vozio BMW i naravno da je to radio kao da se rodio sa volanom u rukama.

Naravno da je rekao kako je u međuvremenu razmišljao o restoranu gde je imao rezervaciju i da je shvatio da ima bolji restoran, ali malo dalje, u Košutnjaku i pitao me je li u redu da umesto na prvo dogovoreno mesto odemo tamo.

Naravno, naravno, naravno. U retrospektivi sve bude jasno. U retrovizoru se sve vidi bolje.

A ja sam se gledala u retrovizoru i pitala se jesu li mi usne dobro namazane, da li sam stavila dovoljno senke na kapke, proveravala da li mi je tesna crna ogrlica oko vrata i dalje stoji tako da kopča leži tačno iznad dušnika.

Naravno.

Naravno da je zaustavio BMW pre nego što smo stigli do restorana. Naravno. U šumi. U Košutnjaku. Dok je padalo veče. Naravno.

* * *

U restoranu nas je čekala Nina. Nisam to očekivala. Ali mnogo toga ja večeras nisam očekivala, tako glupa, tako naivna.

Čekala nas je tamo, verovatno je njoj poslao poruku iz kola nakon što je… pre nego što je ponovo pokrenuo motor.

Nina je sedela za stolom sa nama i večerali smo sve troje i pričali smo o poslu, sve troje. Pričali smo o poslu.

Jedva da sam nešto pojela, nisam mogla da gutam, nisam mogla da žvaćem. Mogla sam samo da pijem vino pa sam to i radila. A oni su pričali o poslu, sa mnom. Kao da sam ja već radila za njih. Pričali o klijentima i portfolijima i tranšama.

Pitali su me za mišljenje, više Robert, manje Nina, ali i ona mi se obraćala sada, i ona je želela da zna moj stav.

Saznala sam i zašto, kada je otišla u toalet. Robert mi je rekao da obratim pažnju na to kako sedi, kada se vrati. Robert mi je rekao da je leđa sigurno još jako bole od kazne koju je tog prepodneva dobila. U kancelariji. U stanu u kome sam bila prošle nedelje, na stolu na kome sam sebe zamišljala te noći, rekao mi je da ju je namestio preko stola i kaišem išibao po leđima, jako, nemilosrdno. Jer se usprotivila kada joj je rekao da me je prethodne večeri nazvao i dogovorio sa mnom ručak. Jer mu je rekla da joj se ne dopadam i da bi trebalo da razmisli zašto me u stvari zove.

Išibao ju je. Svoju asistentkinju, Ninu, išibao ju je u kancelariji tog prepodneva a ona je večerala sa nama, ona je sedela sa nama u kožnoj suknji i lepoj crvenoj košulji ispod tankog, crnog končanog džempera, ponovo na jako visokim štiklama, ona je sedela sa nama za stolom i razgovarala sa mnom, ne sa simpatijama, ali ljubaznije nego pre, pitala me za mišljenje, pravila napor da deluje kao da me sluša.

A ja sam jedva mogla da se nateram da govorim. Jedva da sam išta jela. Samo sam pila.

Naravno da sam mu rekla da ću izaći iz kola ako ih smesta ne pokrene.

Naravno da jesam. Htela sam flert. Samo to. I htela sam posao. Flert. I posao, ako žele da mi ga daju. Flert.

Naravno da sam mu rekla da ću izaći iz kola. A on se nagnuo preko mene i otvorio moja vrata. „Marš napolje“, rekao je i pogledao me veoma ozbiljno.

Naravno da sam izašla, ja imam ponos, imam ga možda i više nego što je dobro za mene. Naravno da sam izašla iako ništa nisam videla od suza u očima.

A okolo nije bilo ničega. Ni ljudi, ni zgrada, ni bandera sa osvetljenjem. Samo drveća. Bilo je samo drveća.

On je zalupio vrata i pokrenuo auto a ja sam shvatila da ni mobilnim telefonom neću moći da pozovem taksi jer nemam najblažu predstavu kako da objasnim gde se nalazim.

Krenula sam niz drum, nadajući se da će neko naići, da ću neko vozilo moći da zaustavim, ali za deset minuta koliko sam na visokim štiklama koračala niz brdo, prošla su samo dva vozila, jedan kamionet i jedan kombi, oba me ignorišući.

Zaplakala sam, samo malo. Samo malo. Treće vozilo dolazilo je nizbrdo ka meni i okrenula sam se da ga pogledam ali farovi su me jako zabljesnuli, vozač je verovatno želeo da dobro osmotri ko se to šeta Košutnjakom po mraku. Usporio je i stao. Pritrčala sam ka njegovom prozoru.

„Dobro, Marija, jesi li sad spremna da prođeš prvi pravi test za posao?“ upitao me je uz osmeh kada je spustio staklo.

BMW, naravno. Naravno da je to bio on. Naravno da se vratio, znajući da ću sada reagovati drugačije.

Naravno da sam ušla u kola. Pomisao da bih muža morala da zovem i molim da taksijem dođe po mene na mesto koje nisam znala ni da opišem je bila za nijansu više zastrašujuća od pomisli da ću Robertu morati da objasnim da me je pogrešno procenio.

Naravno da sam ušla u kola, glupača.

A on je samo ugasio motor i upalio svetlo u kabini.

Sedeo je sa raskopčanim pantalonama za volanom a kurac, veliki, jako veliki kurac je stajao ukrućen i vlažan.

„Ne“, rekla sam i ponovo pošla da izađem iz auta.

Ali on me je uhvatio za ruku. Ne grubo, nije bio grub. Samo mi je sa dva prsta uhvatio zglob i povukao mi ruku prema sebi. Samo ruku. Spustio ju je u svoje krilo, na svoj ud.

„Da“, rekao je, tako miran, tako siguran u sebe.

„Ne“, rekla sam ponovo, ali mnogo, mnogo manje uverljivo.

„Da“, rekao je on opet, ali sada se već smejao.

Jer nisam sklonila ruku. Jer sam je ostavila na njegovom kurcu i kada je on pomerio svoju. Jer sam sva drhtala osećajući taj nabrekli, ogromni komad mesa kako pulsira dok ga obuhvatam prstima.

„Hajde, Marija, dosta glume“, rekao je onda i više se nije smejao. Osetila sam kako me hvata za kosu i onda me je povukao dole.

* * *

Kako da opišem ono što sam osećala u restoranu, dok me je Nina, išibana, Nina, kažnjena zbog mene pitala o knjigovodstvenim procedurama i govorila im o njihovim dosadašnjim iskustvima sa klijentima? Kako da opišem kolko sam bila istovremeno vlažna, napaljena, i postiđena, ponižena?

Kako da opišem osećaj koji sam imala kada me je Robert u kolima povukao na dole, kada sam sama otvorila usta, sama se nabila na njegov veliki kurac? Kako da opišem koliko sam se stidela što mi se u utrobi sve grčilo, od slasti, od straha, od uzbuđenja, od poniženja, dok me je jako vukao za kosu, terajući me da ga uzmem duboko, da progutam tu kurčinu kao neka besramna kurvetina koju je pokupio na drumu?

Bio mu je tako tvrd, tako veliki, mnogo deblji nego mom mužu, duži nego mom mužu i gurao ga je mnogo dublje nego što sam mom mužu ikada dopustila. Nije me ni puštao da se odmaknem, naravno, čvrsto me je držao za kosu i dahtao dubokim glasom, govoreći mi da sam droljica koja ga je palila još na prvom razgovoru, da je još tada trebalo da mi uradi ovo.

A ja sam plakala ne prestajući da mu gladno, pohlepno gutam kurčinu. U meni su se sudarali stid, bes na samu sebe, tuga što sam dopustila da se ovo desi sa jedne strane, i želja, neopisiva, zaslepljujuća želja koja je brisala svaki otpor sa druge strane. U tom trenutku sam znala da je u pravu kada me naziva kurvom, kada mi govori da sam drolja jer sam se tako i osećala, tako sam se obukla, tako sam se ponašala…

I želela sam, želela sam ovo, jesam, zamišljala sam ovo. I noćas. I prethodne noći. Želela sam da budem Robertova kurva. Jesam.

Sisala sam mu taj moćni kurac, jesam, i lizala sam mu velika, teška, obrijana jaja, drkajući ga jako, samo da ga opet uzmem u usta. I raskopčala sam mu košulju da ga ne umažem pljuvačkom, i videla da ima tetovažu koja se od stomaka spuštala prema korenu kurca.

A on me je povukao za kosu, povukao me na gore, da bih ga pogledala u oči dok me je potpuno probijao pogledom, dok se smejao, pobednički. A ja sam bila kao hipnotisana i gledala ga, bespomoćno. I željno. I prepušteno. I napaljeno, jako napaljeno.

„Dakle, kurvice“, pitao je, „ipak si ovo želela, zar ne?“

„Jesam“, rekla sam postiđeno. Nikog nije bilo ovde da me čuje, nikog da me vidi. Sem njega.

„Jesam, ‘gospodine'“, rekao je Robert i cimnuo me jako unatrag. „Moraćeš da brzo naučiš kako se obraćaš nadređenom, droljice! Jasno?“

„Jasno“, promucala sam. A on mi je lupio šamar. Pogledala sam ga iznenađeno a on mi je lupio još jedan.

„Pitao sam da li je jasno!“, rekao je preteći.

„Ja… ja…“, zamucala sam, a on mi je ponovo lupio šamar. Krenule su mi suze, jako, a među nogama… bože… koliko sam jako ovlažila… Glupača.

„Jasno, Gospodine!“, povikala sam glasno a te reči u meni su proizvele još jače grčeve slasti.

On me je samo ponovo povukao na dole, jako, nestrpljivo i ugurao mi strahovito ukrućeni kurac u usta.

* * *

Završili smo večeru iako sam ja na kraju vrlo malo jela. Oni su jeli škampe i dagnje, ja sam moj rižoto jedva do pola pojela, popivši skoro litar vina. Nije pomoglo. Vino nije moglo da spere ukus. Nije moglo da spere ukus njegove sperme iz mojih usta i grla. Nije moglo da spere ni stid, pomisao da sam jako stezala butine kada me je uhvatio za kosu u kolima, sa obe ruke, kada mi je nabio kurac duboko u grlo i jako režeći izbacio svoje seme u mene, terajući me da sve progutam.

Nije pomoglo. Stidela sam se sebe. Stidela sam se što vidim kako me gledaju kelneri, moju razmazanu šminku, raščupanu frizuru, stidela sam se što znaju šta sam radila pre nego što sam došla u restoran sa Robertom. Restoran koji je na krau bio na Ušću, ne u Košutnjaku. Restoran u koji je javio Nini da dođe, Nini koju je tog dana bičevao jer ga je napala što želi mene u njihovoj firmi. Nini koja je u meni sada mora biti videla još oštriju suparnicu jer je svima u restoranu a svakako i njoj bilo jasno da sam pušila ovom čoveku neposredno pre nego što smo došli na večeru. Da me je naterao da mu progutam kurac i svršio mi u grlo i čvrsto me držao sve dok nisam pljujući i grcajući na kraju sve progutala.

Nina je morala da večera sa nama, da razgovara sa mnom pristojno, o poslu, da me tretira sa poštovanjem.

A ja sam se stidela jer mi je pored sve sramote koju sam osećala, prijao taj osećaj moći koju mi je Robert dao. Šibao ju je, zbog mene. I naterao je da se ponaša prema meni kao da smo ravnopravne. Kurve, to smo obe bile, znala sam to. Ali ja sam bila bolja kurva od Nine.

Morala je da sa nama uđe i u auto. Robert je popio samo jednu čašu vina i seo za volan komandujući nama dvema da sednemo pozadi. Nismo se usuđivale da se usprotivimo, naravno iako mislim da ni jedna od nas nije želela da bude tu ako je ona druga tu. Ali Robert nas ništa nije pitao. Smestio je svoje drolje na zadnje sedište, upalio motor i odvezao nas u centar. Bilo je već deset sati a ja nisam smela mužu da javim ni gde sam bila ni kuda idem.

* * *

Na moje iznenađenje, odvezao nas je u kancelariju. Nije nas ništa pitao, ništa nam nije objasnio, samo nas je dovezao do zgrade i naredio da uđemo unutra. Nina je pošla bez protesta, ja sam zamuckujući pokušala sa njim da se raspravljam, da mu kažem da će se muž brinuti, da me čudi da već nije zvao. On me je pogledao, tvrdo, a zatim me zgrabio i okrenuo licem prema kolima. Kriknula sam kada mi je podigao haljinu i rukom ščepao materijal unihopa. Povukao je jako, naglo i ja sam ponovo vrisnula kada sam čula zvuk cepanja čarapa. Pokidao ih je, divljački, između mojih nogu a onda pored mojih potpuno natopljenih gaćica ugurao dva prsta u mene, tako naglo, tako iznenadno da sam poskočila.

A ušli su lako. Previše lako.

Pokazao mi ih je onda, sjajne od mojih sokova.

„Hoćeš da ideš kući?“, upitao je razdraženo, „da ideš kod muža? On da te jebe sad kad sam te ja ovako pripremio? Kurvice, mnogo ćeš ti imati da učiš ako hoćeš da radiš u ovoj firmi“.

Odvukao me je u kancelariju, zajedno sa Ninom, zaključao vrata, njoj dobacio da mu donese viski.

„Skini haljinu“, rekao mi je onda, spuštajući se na kožni trosed.

„Nemoj“, rekla sam tiho a on je odmah skočio na noge.

„Šta si rekla?“ uzviknuo je.

„Nemoj… nemoj molim te“, rekla sam kroz suze, „nemoj pred njom…“

Dobila sam još jednu šamarčinu baš kad je Nina spustila čašu sa ledom na stakleni sto.

„Sve ste vi kurve iste“, rekao je iznervirano, „mislite da možete da tražite privilegije pre nego što pokažete da ste uopšte zaslužile ikakvo pravo. Ali naučiću te ja, Marija, naučiću te… I Nina je bila kao ti u početku, pa je pitaj kako je prolazila dok nije naučla da bude poslušna…“

Podigao je ruku da mi lupi novi šamar ali ja sam tada već počela sama da skidam haljinu. Nina mu je sipala viski u čašu i disciplinovano stala pored troseda.

Smela sam na sebi da zadržim samo iscepani unihop i cipele sa štiklama. Dok sam postiđeno stajala ispred njega prekrivajući rukama grudi, on je naredio Nini da uzme kancelarijske makaze. Njima je isekla gaćice sa mene, dok sam se ja tresla od straha i stida. Sada sam bila samo u čarapama sa razderotinom između nogu kroz koju se širio miris moje mokre, strašno mokre piče. Plakala sam i tresla se od stida, od napaljenosti, gledajući kako se Nina na njegovu komandu spušta na kolena. Gledala me je u oči dok je poslušno puzala ka njemu na sve četiri, raskopčavala mu pantalone i vadila masivni kurac napolje.

Spustila je nakarminisane usne na tu debelu, moćnu batinu, usisala ga u usta nežno, sa puno ljubavi, počela da mu ga puši jako, duboko, ispuštajući grlene uzdahe, dok me je on sve vreme, zavaljen na trosedu, gledao u oči. Smešak na njegovom licu bio je i dalje onaj od pre nekoliko dana kojim me je naterao da vlažim čim sam ga videla, samo sada opasniji, okrutniji. A ja sam vlažila još više. I plakala jer je njoj dopustio da ga dodiruje.

Kada je popio viski, povukao je Ninu za kosu, grubo i naterao je da ostane klečeći pored troseda. Pokazao mi je rukom da priđem.

Nabila sam se na njegov kurac, kao najprljavija kurva, opkoračivši ga, leđa okrenutih njemu. Htela sam baš tako, baš tako, da drolja gleda kako mi ulazi njegov veliki kurac, da mi pička bude na samo nekoliko santimetara od Nininog lica, da može da namiriše koliko sam mokra dok me Robert rastura.

Jako sam se nabijala, iako su me noge bolele, iako mi se u glavi vrtelo od vina, od stida, od straha, od napaljenosti možda najviše, nabijala sam se a Robert me je dočekivao moćnim, žestokim ubodima. Uhvatio me je za kukove i navlačio me na dole, na sebe, a ja sam skakala po njegovoj kurčini, dok su mi sise letele, mlatila glavom, i stenjala, jako, kao prljava kurvetina. I govorila. Govorila sam sve ono što sam uvek želela da govorim dok sam vodila ljubav sa mužem, i sve ono što pred njim nikada ne bih izgovorila. Govorila sam Robertu kako mu je kurac veliki i moćan, kako volim pto sam njegova kurva, kako uživam dok me rastura. Toliko sam bila glasna da sam jedva čula kako moj telefon zvoni, ali pre nego što sam shvatila da je to verovatno moj suprug, Nina se već bila javila na njega. Čula sam je kako govori da je Marija zauzeta ali da će se javiti kasnije, a onda je prekinula vezu i isključila telefon. Znala sam da je morao da čuje ženu koja je u pozadini vrištala dok ju je cepao veliki, debeli kurac. Samo sam se pitala hoće li poverovati da to nisam bila ja. Ali nisam mogla da stanem.

Robert me je zatim zaustavio, pa smo promenili pozu. Namestio me je na trosed, glavom dole, a kukove mi podigao visoko, baš kao nekoj kurvici u porno filmu, kleknuo iza mene, prvo gurnuo Nini kurac u usta da ga pokvasi a onda se opet sjurio u moju pičku.

Tako je dobro bilo, tako me je jako, moćno jebao, tako sam stenjala dok je vadio kurac do samog glavića iz mene pa se opet zakucavao unutra do kraja. Bio je mnogo veći, mnogo deblji od mog muža, ali ja sam bila toliko mokra, toliko otvorena da mi je čak i bol prijao, palio me, vodio me ka orgazmu za koji sam znala da će me pokidati, da će me obeznaniti, pretvoriti potpuno, bez ostatka u Robertovu kurvu.

I htela sam to, u tom trenutku ništa drugo nisam želela.

Ali nije mi dao. Izašao je iz mene. Čula sam ga kako Nini, koja je klečala na podu pored nas, sa rukama poslušno ukrštenim na leđima, tiha, možda čak i malo ponosna, čula sam ga kako joj kaže „pljuni“. Onda sam je čula kako pljuje. Onda je ponovo pljunula a ja sam osetila toplu tečnost na svojoj guzi.

Ugurao ga je u mene tako nemilosrdno, tako divlje, da sam tog trenutka, baš tog trenutka shvatila šta znači biti Robertova drolja. Vrištala sam dok mi je moćni, snažni muškarac velikim udom oduzimao analnu nevinost a njegova druga drolja me je držala za ruku. U tom stisku je bilo saosećanja, sada to znam, ali u tim trenucima sam samo vrištala od jakog bola, od užasnog poniženja.

Jebao me je samo kratko u guzu, Robert. Bila sam toliko tesna da nije mogao da izdrži ni koliko moj muž kada smo poslednji put vodili ljubav. Kada ga je istrgao iz mene osetila sam olakšanje i stid što olakšanje prati osećaj praznine, želje da mi ga ponovo stavi, da mi ga opet ugura u guzu jer znala sam da bih svršila da mi je još samo malo vremena dao.

Ali nije. Okrenula sam se i videla ga kako svršava Nini u usta, kako je čvrsto drži za kosu i gura joj kurac koji je izvukao iz moje guze duboko u usta. Režao je kao divlja zver i praznio se u nju a ona je klečala, potpuno obučena, sa rukama na njegovim kukovima i pokušavala da održi ravnotežu.

„Ne gutaj!“, prodahtao je.

Onda je izvadio kurac napolje i naredio joj da spermu izbaci po meni.

I dalje sam bila na sve četiri, glave spuštene na kožni materijal, kada sam osetila kako mi Nina ispušta izmešane spermu i pljuvačku preko raširene guze i otvorene, mokre pičkice. Nisam mogla da izdržim, pružila sam ruku između butina i stavila prste na klitoris.

* * *

Nakon mog orgazma stida i poniženja, Robert je otišao da se istušira. Stan je imao potpuno funkcionalno kupatilo, naravno. NIna mi je sipala viski i ja sam ga, iscepana, mokra od znoja, sperme i pljuvačke popila, ležeći na kožnom trosedu. Rekla mi je da je sve snimljeno.

Nisam shvatala šta hoće da kaže dok mi nije glavom pokazala kamere u uglovima sobe.

„On ih uvek snima. On uvek sve snima“, prošaputala je i onda, na moje zaprepašćenje, malo zaplakala.

„Snimao je i kada sam ja razgovarala sa tobom prošle nedelje“, šaputala je brzo, nervozno.“Nisam mogla da ti kažem, nisam smela ni kasnije da ti ništa javim. Nadala sam se da će te zaboraviti, da će odabrati neku bez muža, bez dece… jutros, kada mi je rekao koga je odabrao, pokušala sam da ga ubedim, posvađala sam se sa njim, usprotivila sam mu se i kaznio me je…“

Brzo je pogledala prema vratima kupatila jer se zvuk vode nije više čuo.

„Sada je kasno“, rekla je. „Sada je kasno, snimio te je, sve je snimljeno…“

Posegla sam za flašom, sama. Nisam shvatala šta govori. Nisam ništa shvatala. Još sam bila zadihana od jebanja, od svršavanja, još sam bila postiđena i uzbuđena i zbunjena. Ništa nisam shvatala. Nisam još ništa shvatala.

Vrata kupatila su se otvorila.

Autor: Fenris

Posvećenje proleća

Ručak je bio ukusan, a vino blago i ohlađeno na pravu temperaturu. Trebalo je da bude srećna.

Obratila mu se još jednom, podižući pogled sa svojih fusila:

„Ali ja hoću da ti dođeš.“

Bila je neraspoložena. A nije trebalo da bude tako. Bio joj je rođendan.

Bio joj je rođendan a on ju je izveo na ručak. Jeli su pastu, oboje fusile. On je uvek birao kratke rezance, objašnjavajući da je suviše lenj da se muči sa umotavanjem špageta oko viljuške. Njegovi su bili sa vrganjima, uvek. Ona je menjala kombinaciju svaki put kada bi jeli italijansku hranu, za razliku od njega rado je jela i ljuto, ali danas su oboje jeli vrganje.

Bio joj je rođendan. A on je rekao da neće dolaziti večeras kod nje.

„Ali ja hoću da ti dođeš“, rekla je, pomalo razočarano, pomalo neraspoloženo.

„Ne“, odmahnuo je glavom i otpio svoju vodu. Danas je popio jednu čašu vina, prvi put otkada su se upoznali , jer joj je bio rođendan. Ali je posle toga uz obrok pio samo vodu. Ona je pila šardone. Bio je dobar. Ali to nije bilo važno. On nije hteo da dođe večeras do nje. A bio joj je rođendan.

„Molim te“, šapnula je mazno. „Molim te, mnogo će mi značiti.“ Dok je ovo govorila izula je ispod stola cipelu sa desnog stopala. „Znaš da mi treba to“, rekla je i pružila nogu ispod stola, sve do njegovih prepona.

„Znaš.“, ponovila je dok je nožnim prstima nežno pritiskala njegov ud preko pantalona, ispod stola u punom restoranu, usred dana.

„Ne“, rekao je sada malo čvršće i pogledao je u oči, ozbiljno. Nije bilo pretnje u tom pogledu, samo snage. Ali sklonila je nogu. Iako je osećala da je postao tvrd.

„Ali zašto?“, upitala je a glas joj je nehotično odao stezanje grla. Trudila se da potisne suze. On ne želi da me vidi da plačem u restoranu, pomislila je.

„A zašto ti uopšte želiš da ja dođem?“, uzvratio je on pitanjem.

Na ovo nije znala šta da odgovori. A suze su još jače navirale. Ako jače trepne, krenuće niz obraz. A on ne želi da je vidi kako plače. Ne ovde.

„Zato što…“, započela je i zastala.

„Zašto?“, pitao je ponovo. „Ne poznajem nikog od tvog društva. Stariji sam od svih vas. Nemamo skoro ništa zajedničko, sem tebe. Ja nisam njima zanimljiv, a fer je reći da je moguće da ni oni meni ne bi bili zanimljivi. Mene zanimaš ti. Samo ti.“

„Zato što“, rekla je, naglo ispuštajući vazduh, „želim da te pokazujem.“

On se nasmejao na ovo.

„Ne“, rekao je. „to je naopako shvatanje našeg aranžmana. Ja tebe želim da pokazujem.“

„A zašto ja tebe ne mogu?“, odgovorila je, glasnije, razdraženije nego što je želela. Bila je besna, besna što ne želi da dođe na njen rođendan, besna što ne može da ga pokaže pred svima. Svog muškarca. Svog čoveka.

„Zašto?“, ponovio je on. „Zašto?“ Nasmejao se. „Reci mi“, rekao je zatim, „šta si ti meni?“

Pogledala ga je a bes se u njoj povlačio. U sekundi, zamenio ga je strah. Zaboravila se, na momenat. Bila je besna, na njega. Jer je odbijao da dođe. Na njen rođendan. Bila je besna. Zaboravila se.

„Šta si ti meni?“, ponovio je, ovog puta čvršće.

Znala je šta mora da kaže. Znala je i zašto ne želi da dođe kod nje te večeri. Znala je da će zaplakati, ovde, u restoranu. Sve je znala.

Šapnula je. Samo jednu reč.

„Ne“, rekao je, „Ne tako. Reci glasno, da te dobro čujem. Punu rečenicu. Onako kako si naučila.

Pogledala ga je pravo u oči, osećajući suzu kako joj se kotrlja niz obraz.

„Ja sam robinja“, rekla je. Glasno. Debeli čovek koji je za stolom do njihovog gledao u svoj telefon podigao je glavu.

„Molim?“, rekao je gospodar. „Ponovi, molim te. Ali razmisli malo bolje.“

Progutala je knedlu. Grlo joj je bilo potpuno suvo. Samo gutljaj, samo gutljaj Šardonea joj je bio potreban da ga pokvasi. Ali znala je da sada nema pravo na to, ne dok ne izgovori sve.

„Ja sam“, rekla je, još glasnije, a čovek za susednim stolom je sada gledao pravo u nju, „tvoja robinja.“

Još dve suze su pošle za onom prvom. Ali onda se osmehnula jer je on klimnuo, zadovoljno. Nežno. Onda je uzeo meki platneni ubrus i njime pokupio suzice sa njenog obraza

„Jesi. Moja si.“, potvrdio je.

* * *

Bila je strašno mokra do kraja ručka. Bila je strašno mokra, napaljena, jer je do kraja ručka morala da sedi za stolom sa potpuno raširenim butinama, onako kako robinja uvek sedi pred svojim gospodarom. Nije morao ništa da joj naredi, nije baš ništa morao da kaže nakon svega, samo su nastavili da jedu, pričajući o drugim stvarima, a ona je pila vino, jela pastu i kvasila stolicu. Bio joj je rođendan, a gospodar ju je izveo na ručak. Bila je neposlušna i zaboravila da privilegije koje dobija zavise od njenog dobrog vladanja. Sada se sve resetovalo, nije više bila obična devojka na ručku sa svojim starijim ljubavnikom. Sada je bila robinja koja je sedela za stolom sa potpuno raširenim butinama, bez gaćica, jer se barem toga setila na vreme i nije ih obukla kada je krenula da se nađe sa njim, sa rukama postavljenim na sto, paralelno, sa svake strane tanjira po jedna. Nije joj bilo dopušteno da jede sama, sada i to j eznala a da nije morao da joj kaže. Svaki zalogaj joj je on stavljao u usta. Svaki gutljaj vina je dobijala iz njegove ruke. A ljudi u restoranu su gledali.

Nije joj ništa više rekao do kraja ručka na temu o kojoj su pričali. Nije je ukorio, nije pominjao njene prijatelje i proslavu rođendana večeras. Nije ništa više rekao o tome, pričali su o drugim stvarima, a on ju je hranio pred celim restoranom, kao dete.

I kada su izlazili iz restorana, vodio ju je, za ruku, držeći je iznad zgloba, onako kako se vode robinje, a svi su se okrenuli za njima jer mu je ona, ustajući od stola glasno rekla „Hvala Vam na ručku, gospodine.“

* * *

U radnji je bilo dosta ljudi i prodavačice su jurile od jednog do drugog. On je prišao jednoj i obratio joj se a ona je klimnula glavom i odnekud iza pulta donela pripremljenu odeću.

„Hajde“, rekao je, i poveo je ka kabini. „Mislim da sam izabrao dobre veličine, ali moraš da ih probaš za svaki slučaj“.

Ušla je u kabinu. Na pod je prvo spustila kesu sa velikom kutijom u njoj. Ovo joj je pokazao još u restoranu, ovo je, mislila je, bio njen rođendanski poklon.

Bile su to cipele, jako lepe, cipele boje tamnog rubina, visoke, elegantne cipele tankih potpetica i dugih vrhova. Ovo je bio njen rođendanski poklon. Cipele za drolju. Cipele za snimanje porno filmova. Cipele za njegovu robinju.

Ali to je bio samo deo poklona. Cipele je kupio ranije, znao je njen broj. A sada, u radnji, dobila je i ostalo da proba.

Skinula je sa sebe suknju i bluzu, a onda, kada je videla šta je sve prodavačica za nju pripremila, pocrvenela je. I počela da skida i ostalo.

Skinula je grudnjak. Gaćice ionako danas nije nosila, zbog njega. Bilo je proleće, najavio joj je da će uz dolazak toplijeg vremena njoj sve manje biti dopušteno da nosi gaćice.

Pregledala je svoje poklone.

Spremio je za nju korset, bio je od tamnocrvenog i crnog satena, podupirući joj grudi, stežući joj struk čineći da u ogledalu sama sebi izgleda kurvinjski, izazovno.

Spremio je za nju čarape, sa halterima, crne, cele od čipke. I ranije joj je kupovao čarape, ali to su uvek bile samostojeće, crne ili bele, sa šavom ili sa sitnom mrežom. Ove su bile lepše od svih do sada, izazovnije. Navlačila ih je polako, ježeći se od osećaja materijala koji je klizio uz kožu, gledajući u ogledalo kako se postepeno transformiše u drolju kakvu je od nje pravio još od prvog dana. Zakopčala je žabice haltera za korset. Uvukla je jedno pa drugo stopalo u cipele. Čipka je kliznula unutra lako, a njoj se malo zavrtelo u glavi kada je shvatila koliko je sada viša nego inače.

Moraće da hoda pažljivo. Popila je nekoliko čaša vina. I štikle, štikle su bile vrtoglavo visoke. Moraće da hoda pažljivo kada je on izvede na ulicu, kada je obučenu kao drolju iz porno filma izvede na ulicu.

Gaćice su bile čipkaste, takođe, crne, potpuno prozirne, mogla je kroz njih da vidi svoj obrijani pubis, mogla je da vidi da su joj usmine mokre, glatke, sjajne. Bile su malo šire nego što je očekivala, do sada joj je kupovao samo tange.

Ali danas joj je bio rođendan.

Danas je dobila i haljinu, divnu crnu haljinu od čipke, sa rukavima do pola podlaktica, krojenu da prati liniju njenog tela i kratku, jako kratku.

Sezala je jedva do pola butina, njena nova, divna haljina. Bilo joj je jasno da će, kada bude hodala ulicom, svaki korak pokazivati ivicu njenih čarapa i haltere. Njegova drolja, njegova drolja na ulici. Biće njegova, danas, više nego pre.

Danas joj je bio rođendan.

Ušao je u kabinu dok se ona gledala u ogledalo, pijana, pijana od vina kojim ju je napio, pijana od prizora u staklu. Bila je viša nego ikad, bila je vitkija nego ikad, haljina se providila, haljina je otkrivala, sakrivala, nudila i izazivala. Sve se naziralo, a ništa se nije videlo, ne sasvim. Bila je baš ono što je želeo da bude, samo njegova drolja, drolja za kojom će se okretati svi na ulici. Svi.

„Sviđa ti se?“, pitao je jednostavno a ona se okrenula prema njemu. Ovako na štiklama bila je visoka skoro koliko i on.

„Svi će me gledati“, prošaputala je. „Svi na ulici će me gledati.“

„Hoće“, potvrdio je. „Izgledaš kao prava kurva.“

„Izgledam kao kurvetina“, rekla je, a glas joj je drhtao. „Kao napaljena kurvetina.“

„Svi će te gledati“, nasmejao se. „I dobacivaće za tobom, znaš to?“

„Znam“, šapnula je.

„Govoriće ti nepristojne reči. Nazivaće te kurvetinom. Na ulici će ti klnci prilaziti i nuditi ti novac za seks, znaš?“

„Znam“, rekla je još tiše. Gaćice koje još nisu bile ni plaćene su već bile mokre.

„Svi će želeti da te jebu, znaš? Svi.“

„Znam“, potvrdila je, „ali samo ćeš me ti jebati. Samo ti.“

„Svi će želeti da te jebu, lepoto“, ponovio je. „I tvoji prijatelji. I frajeri tvojih drugarica. Znaš?“

Pogledala ga je, ne shvatajući za trenutak.

„Ovako ćeš biti obučena večeras, razumeš?“, pitao je pažljivo, verovatno svestan pometnje u njenoj glavi.

„A ti…“, rekla je.

„A ja neću večeras biti sa tobom. To smo već utvrdili. Jesmo li?“

Pognula je glavu.

„Da… gospodine… utvrdili smo.“

„Dobro“, rekao je i provukao joj ruku kroz kosu. Bila je puštena da slobodno pada preko njenih ramena, na čipku. „ali to što nisam tu ne znači da smeš da zaboraviš čija si. Hoćeš li?“

Brzo je odmahnula glavom.

„Nikada ne zaboravljam čija sam… Gospodine… ako samo na trenutak zaboravim… gospodine… moliću vas da me kaznite prvom prilikom…“

Nasmešio se na ove njene reči. Oboje su se sećali pretnodnog vikenda i kaiša u njegovim rukama. I njenih molbi. Da je udara. Da je udara jako. Da je ne štedi. Oboje su se sećali kako je sva drhtala i kako je mokra bila posle bičevanja.

„Dobro“, rekao je, „znači sviđaju ti se tvoji pokloni?“

„Mnogo“, prošaputala je, obuzeta nekom vrelinom, „Hvala ti.“

„Slobodno možeš da mi se zahvališ i na lepši način“, rekao je mirno.

Nagnula se ka njemu da ga poljubi, impulsivno, željno. Uostalom, ovo je trebalo da bude deo njene nagrade, njenog poklona za rođendan, zar ne. Nikada se nisu ljubili u javnosti, a ovde, iako su bili u kabini u prodavnici, je bilo dobro mesto kao i svako drugo.

Ali on se odmakao nekoliko centimetara unatrag.

„Ne, ne tako, lepoto.“

Pogledala ga je, zbunjeno.

„Zar se droljica tako zahvaljuje gospodaru za svoje poklone? Zar se tako pokazuje zahvalnost što je od nje na njen rođendan napravio pravu porno-kurvicu?“

„ja… izvinite, gospodine“, promucala je, nesigurna šta od nje očekuje.

„Spusti se na kolena“, rekao je nežno a njeno lice buknu u sekundi.

„Ovde?“, jedva je prošaputala.

„Molim?“, čula ga je kako joj odgovara pitanjem i znala da je opet pogrešila.

„Da, gospodine“, brzo je prošaputala i spustila se na kolena.

„Bila si jako drska u restoranu“, govorio je dok su na svega nekoliko koraka od njih mušterije razgovarale sa prodavačicama, ulazile u druge kabine, probale svoju odeću. „Ali ja sam ti to oprostio jer ti je rođendan, lepoto. Pokaži mi sada da razumeš.“

Ako neko samo pogleda u našem pravcu, pomislila je, videće. Zavesa koja je zaklanjala pogled u kabinu nije išla do samog poda. Videće me kako klečim. Videće kako on stoji ispred mene.

„Razumem… gospodine“, rekla je, toliko mokra dole, kao da se upiškila.

On ju je uhvatio za kosu i povukao joj glavu na potrebnu visinu. Ona mu je raskopčala pantalone, iako su joj ruke drhtale a prsti otkazivali poslušnost. Ona mu je izvukla kurac napolje. Ona ga je prinela svojim usnama.

„Ruke na leđa“, komandovao je mirno kada je glavić ušao u njena usta.

Držao ju je za kosu, dok je klečala sa rukama na leđima, obučena kao drolja, usred radnje, usred velikog grada, usred dana, držao ju je za kosu i jebao u usta a svuda oko njih su bili glasovi drugih ljudi i zvonjava telefona i šuštanje materijala i otvaranje vrata…

Jebao ju je u usta, lagano, bez žurbe, sa uživanjem, klizio nabreklim udom sve dublje u nju. Znao je da joj još uvek nije lako da ga primi do kraja, u grlo, ali je uvek uživao u njenom trudu, uvek joj govorio da se seti čija je, uvek je podsticao da ga proguta dublje, zadrži duže. Sada nije morao ništa da govori, trudila se da ga primi što više može, što bolje može, baš da ništa ne bi govorio, da niko ništa ne bi čuo, da niko u punoj radnji ne bi znao kakva kurva je danas, na svoj rođendan bila.

Jebao ju je u usta lagano, ali bez milosti, ulazeći do kraja, terajući joj suze na oči, terajući je da se zagrcne, pa izlazio iz nje i puštao sokove da joj cure niz bradu, da joj padaju po čipkastoj haljini koja još nije ni izašla iz radnje a već je bila umazana kurvinom pljuvačkom. Vraćao ga je unutra dok je droljica poslušno klečala na podu, sa rukama na leđima, kao da je vezana, jebao je još dublje dok se ona trudila da ga zadovolji, pijana od vina, luda od napaljenosti, crvena od stida i napora.

Svršio je uz grleni uzdah, vadeći nabrekli kurac naglo iz njenih usta, drkajući po njenom licu. Refleksno je zažmurila kada je vruće seme počelo da pada po njenoj koži, osećala kako je zaliva preko očnih kapaka i obraza, preko nosa i usana, osećala kako joj nekoliko mlazeva završava u kosi.

Onda ga je očistila, naravno, poslušno, kao i uvek, dok je on disao šumno ali sve sporije, milujući je po kosi, govoreći joj da je dobra kurvica, dobra mala robinja.

Spermu joj je sa lica obrisao svojom maramicom, pažljivo, da ne poremeti ono malo šminke koja se tu zadržala posle jebanja u usta.

Pomogao joj je da ustane i izašla je iz kabine za njim, nesigurna na nogama, zajapurena, vrela u licu od stida. Dok je plaćao i uz osmeh molio prodavačicu da zapakuje njenu staru odeću i obuću, ona je stajala iza njega, svesna da je svi u radnji gledaju, svesna da su joj oči vlažne, obrazi crveni.

I kada su izašli na ulicu bila je svesna da miriše na njegovu spermu, bila je svesna da joj je kosa ulepljena njegovim semenom, bila je svesna da ju je obeležio, da će svi znati da je njegova drolja koju je upotrebio za svoje zadovoljstvo.

I da je svi gledaju, baš kao što je on želeo. Hodala je uz njega, pažljivo gazeći na previsokim štiklama, mokra od stida što izgleda kao najprljavija kurva na svetu, mokra od ponosa što je njegova i što to svi vide, što to svi mogu da namirišu.

Ljubili su se, na ulici, pre nego što ju je smestio u taksi, ljubili su se prvi put u javnosti. Sada kada je od nje zvanično napravio svoju drolju, kada je svoju drolju prvi put izveo pred ceo grad da bude viđena, sada je mogla da ga ljubi pred svima. Ljubili su se pre nego što ju je smestio u taksi i poželeo joj da provede lepo veče sa prijateljima. Prošaputala je da želi njega, da želi veče sa njim, da želi veče samo sa njim, ni sa kim drugim.

„Znam, lepoto“, rekao je, „znam. Ali ja ne želim da moja robinja zbog mene ostane bez svih prijatelja. Biće ti lepo večeras. Ali ne zaboravi čija si.“

„Nikada“, prošaputala je i ponovo ga poljubila. Palilo ju je što svi gledaju, i prolaznici i putnici u tramvajima i taksisti na stanici, palilo ju je što gledaju kako se jako, strasno ljubi sa svojim gospodarem, kako drolja sva u crnoj čipki, na vrtoglavo visokim štiklama gubi dah dok joj gospodar sisa jezik i spušta ruke niz leđa, niz guzu, pod haljinu, dok joj dodiruje butine, čipku, kožu. Palilo ju je što miriše na njega, što oseća sasušenu spermu na svojoj koži, u svojoj kosi.

Ušla je u taksi još više pijana. A on joj je u ruke stavio još jedan paket, najmanji od svih, umotan u sjajni ružičasti papir.

„Šta je ovo?“, pitala je a on je rekao da će videti, da ga otvori tek kod kuće. Obećala je da hoće, naravno.

* * *

Rođendan je bio sladak, naravno, prijatelji su joj bili fini i pristojni i sedeljka je bila prijatna. Sve njene drugarice, sve devojke njenih drugova su zadivljeno komentarisale njen izgled, i kako joj divno stoji haljina i kako su čarape lepe i kako su cipele fantastične ali da je u njima sigurno teško hodati. Momci su klimali glavama i kradomice bacali poglede u njenom smeru kada su mislili da njihove cure ne vide, jedan od drugova je potpuno bezuspešno krio svoje uzbuđenje, posebno što je deo večeri sedela pored njega. Bio je crven u licu, oznojen i sa ostalima je komunicirao samo kratkim, nepovezanim rečenicama.

Nije oprala kosu za večeras. Nije joj ništa rekao za kosu, ništa nije naredio, ali ona je sama tako odlučila. Istuširala se, skinula ostatke šminke sa lica, namazala se kremama, pažljivo se našminkala, jače, da bude u skladu sa odećom koju joj je kupio, spremila se za goste večeras, ali kosu je samo raščešljala, teško razdvajajući pramenove ulepljene njegovim semenom. Nije htela da je opere, htela je da se oseti onako kako se osećala ranije tog dana. Iako neće biti uz nju to veče, htela je da ga oseti.

I osećala ga je, osećala ga je na sebi dok je sedela sa gostima. I osećala ga je u sebi, dok je prekrštenih nogu razgovarala sa drugaricama, pijući još vina.

Pila je vino jer je želela da je on tu večeras, jer je vino pomagalo da bolje odglumi dobro raspoloženje.

A osećala ga je u sebi, duboko u sebi.

Poslednji poklon koga je dobila bio je u lepoj kutiji postavljenoj somotom. Kada ga je raspakovala kod kuće tog dana gotovo se rasplakala jer ga je toliko jako želela.

Poslednji poklon je sada bio u njoj, jer kada mu je poslala poruku da mu se zahvali on je odgovorio jednostavno „stavićeš ga večeras u sebe,lepoto.“

Često je tako govorio. Njegova naređenja su retko bila u formi odsečne, preteće komande, on je verovatno bio svestan da će njegova robinja svaku njegovu želju ispuniti, i zato je najčešće njegovo naređenje zvučalo kao već gotova, podrazumevana stvar.

Naravno da ga je stavila. Lepi, srebrnasti umetak za anus, sa lažnim rubinom na kraju je dobro namazala kremom pre nego što ga je stavila u sebe a zatim navukla svoje nove, prozirne čipkaste gaćice.

Naravno da ga je osećala, duboko u sebi, kako je cepa, dok je pričala sa drugaricama i pila vino. Naravno da je osećala kako su joj usmine otekle, kako joj je stomak tvrd, kako su joj gaćice natopljene, dok su muškarci u sobi svi blenuli u njene noge, u njen struk, u njen vrat, kosu, u nju, u nju koja nikada nije izgledala izazovnije, nikada razvratnije.

Bolelo ju je dok je sedela, pa je ustajala, premeštala se po sobi, razgovarala po malo sa svakim. To je i pomagalo da ne primete da je neraspoložena, da je uprkos svom izgledu kojim ih je tako iznenadila pomalo zlovoljna. Bolela ju je guza. Bolelo ju je što nije tu , sa njom, večeras. Što ona nije sa njim. Bilo gde. Bilo gde.

Onda joj je stigla poruka.

Od njega.

Proverava me, pomislila je, proverava je li mi poklon i dalje u guzi.

Ali u poruci je samo pisalo „Ulazna vrata“.

Skočila je sa stolice i promrljala drugaricama da mora da se javi mami. Žurno, onako visoka na svojim novim štiklama, pojurila je ka vratima. Otvorila ih je, jedva uspevajući da okrene ključ.

Došao je, pomislila je. Došao je!

Pred noge joj je pala koverta, mala, svetloplava, namirisana. Njegovim parfemom, naravno.

Podigla ju je sa zemlje, otvorila. Unutra je bila samo fotografija, odštampana na kolor štampaču, bez ikakvih reči.

Bilo je slikano uz pomoć blica, naravno, i zato joj je trebalo nekoliko trenutka duže da shvati u šta gleda. Hodnik, mračan, i stepenište i metalna rešetka. Znala je šta gleda.

Podrum, to je bio podrum njene zgrade.

* * *

Spustila se dole, u potpunom mraku, jer sve sijalice u hodniku neko je odavno bio razbio a kućni savet se verovatno i duže od toga nije sastao. Osvetljavala je sebi svaki stepenik telefonom, oprezno stupajući na svojim visokim potpeticama.

U dnu stepeništa, ispred rešetke, stajao je on.

Ništa nije rekao. Ni ona se nije usuđivala da išta kaže. Samo ju je uhvatio i privukao sebi. Nisu se ljubili, ne sada.

Snažnim pokretom ju je okrenuo od sebe, a ona se refleksno uhvatila za rešetku. Osetila je kako joj zadiže haljinu, osetila je kako rukom prelazi preko čipke njenih gaćica, kako ih hvata i snažno povlači na dole. Naježila se kada je čula kako raskopčava svoje pantalone.

Ušao je u nju tako jako da je morala da vrisne, najprigušenije što je mogla, ali noćni hodnici zgrade odjekivali su kao pećina. Jebao ju je, duboko, snažno, lako jer je bila mokra, celog dana je bila mokra i jer je bila visoka skoro kao on. Ulazio joj je jako, praveći vlažan, gladak zvuk svaki put, jako se zarivao,udarajući joj obrijanim testisima o guzu, izvlačio se sve do kraja, pa opet zarivao duboko unutra jer je bila otvorena, željna, celog dana željna njega.

Bolelo ju je, sve ju je bolelo, i kako je jako prodirao i kako joj je guza bila napunjena, i kako su joj se bradavice preko korseta i haljine trljale o rešetku ispred nje, i kako je morala da stoji na štiklama, i kako ju je uhvatio za kosu i povukao unatrag da joj pokaže čija je.

Najviše je zabolelo kada je izvukao umetak iz guze, jednim pokretom, izvukao ga i bacio ga na pod, kada je pljunuo u svoju šaku i utrljao joj pljuvačku u otvoreni anus prstima. Kada je kao kamen tvrdi glavić snažno, nemilosrdno ugurao unutra.

Ali od bola joj se utroba još jače grčila, još jače, još lepše, još bolje. Prvi put, bilo je prvi put ovako. Na njen rođendan. U podrumu, u zgradi koja je odjekivala od njenih prigušenih stenjanja i njegovog režanja. U potpunom mraku. Jebao ju je i držao uz sebe, čvrsto, jebao ju je obučenu kao kurvu i šaputao joj na uho ono što je želela da čuje, večeras, na svoj rođendan.

* * *

Naravno da nije došao sa njom u stan. Nije ni bilo bitno više. Ljubili su se ispred vrata od stana, nekoliko minuta, a iznutra se čula muzika i smeh. Njeni gosti dobro su se zabavljali i bez slavljenice, izgleda ne primećujući da je nema punih dvadeset minuta. A njen gospodar… njen gospodar ju je ljubio ispred vrata stana, tiho, ali strastveno, ljubio je i šaputao joj da lepo provede ostatak večeri. A ona je mu je rekla da je najbolji deo večeri prošao, da je njen rođendan još samo pola sata, ali da se za nju završio onda kada je njen gospodar svoju kurvu napunio spermom. „Hvala ti“, rekla je. „Hvala ti. Hvala ti.“

Sedela je sa gostima još dobrih dva sata, osećajući kako joj sperma curi iz guze i natapa gaćice i haljinu. Osećala se kao najveća kurva na svetu. Osećala se kao princeza. Bio je njen rođendan, još samo malo. A on je došao. On je došao.

* * *

Kada su svi otišli, kada je sklonila stvari sa stola i provetrila sobu od duvanskog dima, kada se istuširala i legla u krevet, zvala ga je telefonom. Znala je da ne spava, jer on nikada nije zaspao a da joj nije poslao poruku za laku noć. No, večeras nije želela samo poruku, želela je da mu čuje glas, da mu kaže nešto.

A on se odmah javio i pitao je kako se provela, i čula ga je kako se smeje dok mu je govorila da se oseća kao pijana, da joj je celo telo kao od testa. Pustio je muziku kod sebe i mogla je da čuje Stravinskog kako pozdravlja proleće.

„Bilo ti je lepo?“, pitao je a ona nije ni znala na šta misli, na veče sa gostima, ili na dan sa njim, dan kada je postala još više njegova, rođendan sa njim.

„Najlepše“, rekla je.

„Šta ako zaspiš ovako sa telefonom na uhu?“, pitao je,smejući se tiho.

„I to će biti najlepše“, rekla je. „Ti i Stravinski ste jedina dva muškarca sa kojima želim da spavam od sada pa do kraja života.“

Šaputali su još neko vreme a njoj je bilo sve prijatnije na krevetu, sa tihom muzikom i njegovim glasom i granica između budnog stanja i snova više nije bila sasvim jasna pa je lako ponavljala one reči koje je od njega čula ranije te noći, ispred podrumske rešetke, dok je prodirao u nju i snažno je stezao.

„Volim te“, govorila je tiho u telefon, zatvorenih očiju, lebdeći iznad kreveta, gola, potpuno gola, bez šminke, njegova, gola, opuštena, slaba, zadovoljna, jaka, srećna. „Volim te.“

Autor: Fenris

Na kraju vikenda

Trebalo je da se osećam glupo.

Sedela sam na krevetu u čipkastom korsetu, sisa izvađenih napolje, u čarapama sa halterima, salonkama sa visokim štiklama. Bila sam našminkana, jako, baš jako. U njegovoj poruci je pisalo da moram da upotrebim jaku senku, mnogo maskare, da mi oči izgledaju vlažno, da upotrebim mnogo rumenila i jak karmin, da mi se sa lica odmah vidi koliko mi treba kurac.

Jedva sam se našminkala jer me je bilo sramota da se pogledam u ogledalo posle svega što mi je rekao, svega što sam ja njemu odgovorila, svega što sam osećala.

Ali izgledala sam onako kako je on želeo, krupnih očiju, dugih, namazanih trepavica, sjajnog crvenog karmina na usnama, sedela sam na krevetu u korsetu i kurvinjskim čarapama.

Trebalo je da se osećam glupo jer nije još bila noć. Nije čak bilo ni veče, još je bilo popodne i napolju je bilo svetlo, a ja sam sedela sa navučenim zavesama, našminkana kao kurva, obučena kao da se spremam za snimanje porno filma, sedela na krevetu i čitala knjigu.

Ili sam makar pokušavala da je čitam.

Trebalo je da se osećam glupo.

Nije bilo normalno. Nije bilo normalno to što mi radi, nije bilo normalno što ja na sve ovo pristajem. Ovo je bila samo igra, rekao je u jednom trenutku, ali za mene je ovo bilo smrtno ozbiljno.

Gotovo čitave noći nisam spavala posle naših razgovora i svega od juče. I probudila sam se luda od želje za njim. I mokra, jako mokra. I mrzeći sebe jer sam bez pogovora radila sve što je od mene tražio. Oh, da, protestovala sam nekoliko puta, rekla sam mu nekoliko puta da ja imam svoju volju i da ne može da me natera da uradim nešto što ne želim.

A onda sam uradila baš sve što je od mene tražio.

Bila sam njegova, juče, celog dana. Celog dana me je porukama i telefonskim pozivima držao na ivici svršavanja, celog dana sam bila mokra, napaljena, postiđena, celog dana me je vodio kroz poniženja i ludačko uzbuđenje kakvo nikada ni sa kim nisam osetila.

I onda me uveče samo oterao u krevet, bez orgazma, čak i bez tuširanja. Rekao mi je da nisam zaslužila orgazam. I da nisam zaslužila tuširanje, da treba cele noći da osećam miris vlažne pičke, da me podseća na to kakva sam drolja.

A ja sam otišla u krevet i onda nisam spavala, satima, osećajući se poniženo, kao najprljavija kurva, koju je celog dana koristio za svoju zabavu a onda na kraju oterao u krevet kao neku neposlušnu klinkicu.

Nisam mogla da spavam i zato što nisam na sebi imala ništa, ni spavaćicu, ni majicu, ni gaćice, naredio je da spavam potpuno gola. Jedino što sam na sebi imala bilo je njegovo ime, ispisano crnom olovkom za oči, na glatko izbrijanom pubisu. Naredio mi je da to učinim još ujutro tog dana i celog dana, kroz sve što sam radila imala sam ga na sebi.

Na mene je to delovalo tako jako da sam sve vreme bila kao u transu.

Išla sam sa drugaricom na piće jer je bila subota i sedela u kafiću, crveneći, bez gaćica, bez grudnjaka, onako kako je on tražio, svesna da sam obeležena njegovim imenom.

Išla sam poslepodne u nabavku u veliki hipermarket i bila sam obeležena njegovim imenom i činilo mi se da svaki muškarac koji me pogleda zna da nemam gaćice, zna da sam žigosana kao robinja, zna da sam napaljena kao najveća drolja na svetu, da sam mokra među nogama, da iz pičkice obeležene njegovim imenom curi.

Nekima sam i uzvraćala pogled, drsko ih gledajući u oči, potvrđujući im ono što su pretpostavljali, da ovoj drolji kurac toliko mnogo treba da je samo strah od gospodara zaustavlja u tome da im se ponudi bez razmišljanja.

Trebalo je da se osećam glupo. Jer objašnjavala sam mu nekoliko dana pre toga da on nije i ne može biti moj gospodar, da meni gospodar ne treba, da ja nisam i neću biti robinja, njegova ili bilo čija.

Trebalo je da se osećam glupo jer kada je on prema meni počeo da se ponaša kao gospodar, moje telo je odmah odgovorilo, a vrlo brzo potom i moje usne.

Zvao me je telefonom i nije prošlo ni pet minuta pre nego što sam, prvi put u životu izgovorila „da, gospodine“, tresući se od stida, od napaljenosti i straha.

Sve je to bilo juče.

I štipaljke na bradavicama su bile juče i štipaljke na usminama su bile juče i kaiš kojim sam samu sebi stezala oko vrata, gurajući prste u pičku, sve je to bilo juče, dok sam sledila njegova naređenja koja su mi stizala u porukama. Subota je bila dan kada sam postala njegova, kada sam shvatila da nemam svoju volju, da ću uraditi sve što mi kaže, iako sam se otimala, iako sam se protivila, iako sam mu objašnjavala da ne mogu da budem to što želi od mene.

Delovao je tako sigurno preko telefona, kada se nasmejao i rekao mi da mogu da budem sve što poželim. A da u ovom trenutku želim isto što i on.

Za njega je to možda i bila igra, za mene je bilo smrtno ozbiljno. I plakala sam u krevetu, dugo ne mogavši da zaspim, plakala sam jer me je tako lako uzeo, tako lako mi pokazao kakva sam drolja, tako lako se probio kroz moje odbrane i dotakao me tamo gde nikada nikoga nisam puštala. Njemu je bio potreban jedan dan da me pretvori u robinju, nešto o čemu sam ranije samo maštala, bezbedna u znanju da ni jedan muškarac to u meni nikada neće videti. On ju je video, njemu sam je pokazala i on nije imao dileme, nije imao nikakve dileme. Da ja to želim. Da ja to mogu.

I to što sam se otimala, to što sam mu objašnjavala da nisam i neću biti to što misli da je video u meni, to su za njega bili samo uzgredni detalji koje je uz osmeh gurnuo u stranu. Ali posle, kada je došlo vreme da me kazni, setio se svakog od njih, naravno.

I bila sam, baš sve što je rekao i sve što je hteo, bila sam njegova robinja i prljava drolja koja mu se do kraja dana potpuno predala, koja je zavisila od svake njegove reči, koja je na kraju želela da učini sve, samo da on njom bude zadovoljan. Njegov glas na telefonu, tako opušten i siguran, sa jedva primetnom notom dominantnosti me je terao da vlažim kao nenormalna, terao mi kolena u klecanje. Do kraja dana sam bila njegova, potpuno. Iako me je kažnjavao. Po njegovom naređenju nosila sam štipaljke na bradavicama od kojih mi se prvih petnaest minuta plakalo a posle toga sam bila još napaljenija. U pičkicu sam morala da uguram sopstvene vlažne gaćice i da tako sa njima radim obične kućne poslove.

A onda kada sam mu rekla da moram da idem u nabavku, po njegovom naređenju napisala sam dugačko pismo u kome sam opisala sve, i kako sam prljava drolja koju je gospodar samo naterao da to sebi i njemu prizna, i kako sam prema njemu bila neposlušna, i kako sam morala zbog toga da budem kažnjena.

To pismo sam stavila u roze kovertu i ponela sa sobom u hipermarket. Njegovo naređenje je bilo da ga ostavim negde gde će ga neko videti, naći i otvoriti, ali gdegod da sam pokušala da to učinim imala sam utisak da neko gleda u mene. I na kraju to nisam učinila.

I osećala sam olakšanje izlazeći iz marketa, ali sa svakim sledećim korakom i sve veći stid što ću razočarati gospodara. Na kraju, pre nego što sam kese stavila u automobil, koverat sam pažljivo ostavila na beton, na vidnom mestu.

I videla sam kako ga je jddva nekoliko desetaka sekundi kasnije jedan stariji čovek podigao.

I dok sam vozila prema izlazu, prošla sam pored njega a pogledi su nam se sreli. On nije mogao da zna. Nije mogao. A ja sam se osećala kao da zna, kao da vidi sve, sve u meni. Sve ono što je gospodar u meni pronašao, izvukao na površinu. Vozila sam, vrela u licu, postiđena, bradavica bolnih, strahovito ukrućenih jer su duže od sat i po tog dana bile stisnute štipaljkama, pičke bolne, otvorene, vlažne jer sam gaćice iz njih izvadila pre nego što sam izašla iz stana a druge nisam smela da obučem. Imala sam njegovo ime na svojoj koži i želela ga, ludački.

Orgazam mi na kraju nije dao. Naterao me je da odem u krevet tako napaljena, tako mokra, bez tuširanja, obeležena iznad pičke njegovim imenom. Naredio mi da pre spavanja stavim sebi dva prsta u guzu i tako napunjena razmišljam o tome kako sam bila neposlušna, da razmišljam o tome čija sam.

Dugo nisam zaspala. Ali sam ležala. I plakala. I mrzela sebe. I vlažila. I držala prste u guzi. I onda negde pred jutro, dok su mi se već mešale fantazije i misli o tome šta mi je sve uradio prethodnog dana sa snovima koji su polako dolazili, onda sam se osećala kao da tonem u krevet, kao da nestajem u nečem mekom i tamnom, kao da moja volja bledi i postaje samo odbljesak njegove. Osećala sam se mirno i prijatno u tom trenutku, osećala sam kome pripadam, potpuno.

Zaspala sam tako, iako me je utroba bolela od želje i guza bolela od toga kako sam je grubo otvarala prstima. Znao je da sam dole devica, to sam mu tokom dana postiđeno priznala. I znao je da maštam o tome da me baš on razdeviči.

I probudila sam se, luda od želje, mrzeći sebe. I rekla sebi da ne mogu i ne želim. I pogledala se u ogledalo pitajući se kako sam mogla da mu dopustim da mi uradi sve one stvari, kako sam sebe mogla tako da degradiram.

Istuširala sam se a njegovo ime sa pubisa se teško spiralo.

I njegova prva poruka tog dana me je ostavila potpuno bez daha. Iako je u njoj samo pitao da li sam ustala.

Nekoliko minuta kasnije zvonio mi je telefon a ja sam jedva skupila hraborst da se javim. Smišljala sam tih pet minuta šta da mu kažem, naravno, kako da mu saopštim ono što nisam smela da mu napišem u poruci. Da ne želim više da se igram, da ja nisam to što on misli da je video u meni. Da nisam i ne mogu da budem njegova.

Ali kada sam se javila na telefon njegove prve reči bile su „Robinjo, jesi li noćas bila poslušna?“

I ja nisam mogla da mu odgovorim jer mi se grlo steglo a srce počelo da udara kao ludo i jer sam ostala bez daha, slušajući njegov glas koji me je bolje nego išta drugo podsetio da ono sve juče nije bila samo fantazija, nije bio samo san.

„jesam… Gospodine“, promucala sam na kraju, osećajući kako se sve drugo oko mene rastapa, kako ostaje samo on, samo njegov glas, siguran, samouveren, samo blago dominantan, kako ostajem samo ja ispred njega, željna da ga zadovoljim, željna da bude ponosan na mene onako kako mi je juče rekao da se ponosi kada sam ga izveštavala o kaznama koje sam nad sobom sprovela, o odlascima na piće sa drugaricom i u nabavku sa pismom namenjenom nepoznatom čitaocu.

I onda, nekoliko sati kasnije, trebalo je da se osećam glupo.

Jer još nije bilo ni veče, bilo je popodne, a ja sam sedela na krevetu, našminkana i obučena kao kurva i pokušavala da čitam knjigu.

Ali naravno da nisam uspevala. Prelazila sam preko jednog istog pasusa iznova i iznova pokušavajući da razlučim ko tu šta kome govori i zašto, ali nije išlo. U glavi mi je bila pometnja. U guzi veliki, tvrdi predmet.

Tako je gospodar naredio, njegova analna devica morala je da se pripremi za njegov kurac. Dopustio mi je da sama odaberem šta će biti u meni do njegovog dolaska i ja sam se odlučila za oklopac onog istog parfema koji sam u većoj količini nego obično stavila na sebe u nadi da ću malo prikriti miris napaljene pičke koji je, činilo mi se, ispunjavao ceo stan.

Poklopac i nije bio tako veliki, možda dva centimetra u prečniku i pet-šest u dužinu, ali jako je bolelo dok sam prateći njegova uputstva tu stvar navlaženu samo pljuvačkom gurala u sebe i ponovo vadila, pa opet gurala. Bolelo je, svaki put, krenule su mi i suze, ali ne od bola, koliko od toga kako sam se osećala poniženo. Bila sam svesna da sam svoju volju potpuno podredila njegovoj, baš onako kako je on i rekao da ću učiniti. Nije bio grub, nije pretio, nije me ničim ucenjivao ni plašio, naprotiv, pričao je opušteno, smejući se, a njegova droljica se topila i šaputala mu u telefon da ga obožava, da će sve učiniti za njega.

I onda je gurala u sebe zatvarač od parfema, jebala svoju nevinu a kurvinjsku guzu, za njega, na kraju ostavila zatvarač unutra i sela na krevet i pokušavala da čita knjigu.

A nije išlo jer sam bila obučena kao kurva i našminkana kao kurva. Jer nisam na sebi imala gaćice a iz pičke je curilo na čaršav. Jer mi je guzu cepao tvrdi predmet koji sam unutra morala da ostavim po gospodarevom naređenju.

Jer sam, takođe po njegovom naređenju na bradavicama ponovo imala štipaljke. I na usminama, dve na svakoj.

Poslala sam mu poruku u jednom momentu: „Gospodine, vašoj droljici su jako otekle usmine od štipaljki“. I jesu, bile su potamnele od krvi, jako.

„Da li te to plaši?“, glasila je njegova uzvratna poruka. A ja sam mu odgovorila: „Ne plaši me. Pali me.“

Svega nekoliko sekundi nakon što sam je poslala shvatila sam da nisam dodala ‘gospodine’ posle poslednje reči i pocrvenela od stida. Ponadala sam se da nije primetio.

Čekala sam da se javi i čitala knjigu, a usmine su me bolele i guza me je bolela. Kada sam ustala da se javim na fiksni telefon – zvala me je ona ista drugarica od juče – osećala sam se potpuno perverzno hodajući preko sobe na visokim, tankim štiklama, dok me je predmet u guzi razvaljivao a štipaljke mi sa svakim korakom dodavale po jednu malu porciju bola.

Razgovarala sam sa njom potpuno normalno iako ništa, baš ništa nije bilo normalno. Njena drugarica, ona koju je poznavala tako dobro i tako dugo, njena drugarica je pored stola stajala samo u kurvinjskom vešu i na štiklama, sa gospodarevim imenom ponovo ispisanim iznad pičke crnom olovkom, sa usminama i bradavicama koje su bolno gnječile jake drvene štipaljke, sa tvrdim predmetom koji joj je širio guzu. I pričala je normalno, sasvim normalno, iako ništa nije bilo normalno. Njena drugarica nije više bila ni njena ni svoja. Pripadala je samo njemu.

Pogledala sam se u ogledalo posle razgovora sa njom i srce mi je preskočilo kada sam videla koliko razvratno, koliko poniženo izgledam. To nisam bila ja u ogledalu, pomislila sam, ovo ne mogu biti ja. Ovo je drolja koju je on od mene napravio. Ovo ne mogu biti ja. Ovo nisam ja.

Bila sam na korak da tog trenutka skinem sa sebe sve štipaljke, da zderem sa sebe ono malo odeće i odjurim pod tuš, kako bih sprala njegovo ime sa kože, kako bih sprala sramotu koju mi je naneo.

Ali nisam. Jer sam videla. Videla sam ono što je on video u meni iako se nikada još nismo bili videli. Videla sam ono što je on video iz mojih poruka i što je čuo iz mog uzdrhtalog šapata preko telefona. Videla sam sebe onako kako me je on video iako mu se još nisam pokazala. I videla sam kako sam lepa. Kako sam u njegovim očima lepa. Rekao mi je to. Još juče, jednom ili dvaput. Da sam mu lepa. Iako me nikada nije video.

I to nije bilo laskanje.

Sada sam to i ja videla. I tako ponižena i napaljena, tako obeležena i pretvorena u razvratnu drolju, osetila sam u sebi ponos. Bila sam lepa. Za njega. Za sebe.

Bila sam lepa.

I tako sam se osećala kada sam se vratila na krevet, osećajući sve vreme njegovo prisustvo. Pored sebe. I u sebi, naravno, ovo u mojoj guzi je bio produžetak njega. I legla sam na krevet potrbuške, i trljala bolne bradavice i prepone o čaršav. Naravno da mi i dalje nije bilo dopušteno da svršim, štaviše, najstrože mi je to zabranio, ali sam se samo malo trljala o krevet jer sam želela da ga osetim još jače na sebi, u sebi… Da nije bilo štipaljki, verovatno bih i svršila, ovako, bol koje su one proizvodile mi je davao malo kontrole nad sobom.

Nisam mogla da ga dočekam. Nije rekao kada će doći, samo da ostavim vrata od stana otključana i da ga čekam spremna na krevetu.

Ali bilo je predugo to čekanje, predugo.

Poslala sam mu poruku da mu kažem da ga čekam, da ne mogu da ga dočekam, da će njegova drolja morati da se zadovolji sama ako se on uskoro ne pojavi. Bila sam malo i drska. Jer sam sada bila svesna koliko sam mu lepa. Bilo mi je jasno da me želi. Ako je ovo bila igra, on ju je igrao ozbiljno.

Kada sam pola sata kasnije čula kako se vrata otvaraju, srce je počelo da mi udara tako snažno da sam samu sebe zaglušila. Nisam ga čula ni kako za sobom zaključava vrata, niti kako korača prema spavaćoj sobi. Samo se pojavio na vratima, visoka figura, širokih ramena. Samo se pojavio i nasmešio svojoj robinji.

Nije to više bila igra. Na poruku mi nije odgovorio, a sada je bio ovde. Nije više bilo igranja.

„Na kolena“, rekao je jednostavno, dubokim, prijatnim glasom. Na kolena, naredio mi je gospodar i ja sam ustala sa kreveta i brzo se spustila na pod pred njim. Nije morao da diže glas, nije morao da viče na svoju droljicu, bila sam potpuno poslušna sada kada je bio predamnom.

Bilo je kao dobro uvežbana predstava, zaista. Da je neko gledao sa strane, ne bi verovao da se ovo dvoje ljudi prvi put vide.

„Ruke na leđa, droljice“, rekao je jednostavno a ja sam odmah ukrstila zglobove iznad svoje guze.

Nagnuo se prema meni. U ruci mu je bio nov novcat karmin, boje tamnog vina. Njime je na mojim grudima krupnim slovima ispisao reč „drolja“. Onda ga je bacio na pod.

Skinuo je kravatu i plako krenuo iza mene. Nije se žurio, hodao je polako i posmatrao me sa neskrivenim odobravanjem. Ja sam mu uzvraćala pogled sve dok nije naredio „Glava dole, droljice, pogled u pod. Niko nije rekao da smeš da gledaš gospodara u oči“.

„izvinite, gospodine“, prošaputala sam i poslušno pognula glavu. Shvatila sam da će me ponos navesti da načinim još neku grešku ako ga ne budem kontrolisala. Ne želim sada da ga razočaram, rekla sam sebi. Ne sada kada je tu, kada će me imati. A toliko sam ga čekala, toliko želela. Satima. I godinama. Utroba je bila bolna, zategnuta, pička mokra, otvorena, guza razvaljena, napunjena, samo za njega. A sada je biio tu.

„Lepo izgledaš“, rekao je, skoro nežno a ja sam samo tiho prošaputala „hvala, Gospodine… sve je to za Vas…“

„Šta kažeš, droljice?“

Pročistila sam grlo i pokušala da govorim malo glasnije mada mi je glas jako drhtao od straha i uzbuđenja:

„kažem… sve je to za Vas… sve ovo što vidite… sve što ja imam je za Vas…“

Nasmejao se prijatnim, dubokim glasom i stao tačno iza mene.

„Dobro, sad znamo kome je sve to namenjeno, ali znamo li i kome sve to pripada, droljice?“

Nisam odmah odgovorila.

Osetila sam ruku kako me hvata za kosu. Cimnuo mi je glavu na gore.

„Kome ovo sve pripada, droljice?“ pitao je ponovo, samo malo glasnije, samo malo manje opušteno. Pogledala sam ga u oči ali u njima nije bilo besa. Samo zadovoljstva i možda malo ponosa.

„Vama…“, rekla sam tiho.

„Vama?“ ponovio je za mnom iskarirano, prenaglašeno iznenađeno.

„izvinite, Gospodine“, brzo sam shvatila, „izvinite… sve pripada samo Vama, Gospodine.“

„Ti si svesna da će tvoja usta morati malo bolje da mi se izvine za zaboravnost, droljice?“, pitao je ponovo sasvim mirno i bez prisenka pretnje.

„jesam … Gospodine…“ promucala sam osećajući kako me sve ovo toliko pali da počinjem da gubim sebe u njegovim rečima, u njegovom dodiru i mirisu.

„I svesna si da će i tvoja pička morati da plati za to kako si se ponašala danas?“

Pogledala sam ga malo se zbunivši.

„Gospodine… bila sam dobra.. sve… sve sam uradila kako ste naredili… Gospodine… bila sam poslušna…“

„Droljice“, rekao je raspoloženo, „poslušne robinje ne šalju onakve poruke gospodaru.“

Istog trenutka sam se ujela za usnu, shvativši o čemu priča. Glupačica. Napaljena kurvica. Nije ni čudo što želi da me kazni.

„ja… izvinite, Gospodine… izvinite… mnogo sam se napalila… mnogo mi treba…“

„A šta ti to treba?“ pitao je, praveći se da ne zna.

„kurac“, prošaputala sam ponovo obarajući pogled.

„Pa to znam, droljo“, rekao je, „to se vidi iz tvog izgleda. A i iz te poruke se videlo. Napisala si da ćeš se zadovoljiti i bez gospodara, zar ne? Tebi je svaki kurac, koliko vidim, dobrodošao.“

Pocrvenela sam, jako i brzo ga ponovo pogledala.

„ne, ne, Gospodine… treba mi Vaš kurac… samo Vaš“.

„Glavu dole“, rekao je i cimnuo me za kosu.

Osetila sam kako je čučnuo iza mene. Osetila sam kako mi vezuje ruke na leđima svojom kravatom.

„Droljice“, šapnuo mi je sad pravo na uho, „ti možda misliš da ti je sve jasno. Ali veruj mi da još mnogo toga imaš da naučiš. A sa učenjem ćeš početi odmah sad. Razumeš?“

„da, Gospodine“, klimnula sam i jedva čujno potvrdila.

„Dobro lepa moja“, rekao je pomilovavši me po kosi i ustao. Stao je ispred mene, dok sam klečala, sada već malo uplašena, sada već tako mokra da mi se činilo da bi samo jedan njegov dodir po pičkici bio dovoljan da svršim. „Dobro lepa moja. Sada ćeš mi reći: čija su ta kurvinjska usta koja se tako neiskreno izvinjavaju za greške moje robinje?“

Progutala sam pljuvačku. Znala sam šta želi da čuje.

„Vaša, Gospodine… samo su Vaša… da im radite šta god poželite, da ih jebete svojim kurcem i da ih punite svojom spermom…“

„Tako je, droljice“, klimnuo je zadovoljno. „A čija je ta nezasita pička zbog čije gladi moja drolja pravi te greške?“

„Samo Vaša, samo Vaša, Gospodine… da je rasturate kako vi želite…“

„Odlično, robinjo“, potvrdio je. „Još mi reci čija je ta guza koju si napunila onako kako sam naredio.“

Sklopila sam oči jer su reči koje smo razmenjivali moju utrobu topile. Činilo mi se da iz mene curi na tepih, da mi svaki delić tela treperi. Osećala sam štipaljke na bradavicama i usminama kako me jako stežu ali umesto bola donosile su mi samo zadovoljstvo, a zatvarač parfema u guzi me je otvarao za Njega, samo za Njega.

„i ona je samo Vaša, Gospodine… da je uzmete… da budete prvi, Gospodine… njoj i meni… da je razvalite bez milosti, bez obzira na to koliko će droljica plakati i moliti… Gospodine…“

Nežno me je pomilovao po kosi posle ovih reči a ja sam se sva stresla. Bilo je strašno. Bilo je strašno i lepo.

Raskopčao je šlic i iz pantalona izvadio jako ukrućen kurac. Blago me je povukao za kosu i bez reči ušao između mojih rastvorenih usana.

Bio je nežniji nego što sam zaslužila i grublji nego što bih ikada dopustila ijednom drugom muškarcu. Držao me je za kosu i polako me navlačio sve jače na svoj nabrekli kurac. Kada mu je glavić krenuo niz moje grlo zagrcnula sam se a on ga je povukao malo nazad.

„Ne zatvaraj oči“, rekao je. Klimnula sam. „I gledaj me u oči. Sve vreme. Jasno?“

Ponovo sam klimnula, a on je ponovo počeo da ga gura u mene.

Svaki put kada bih se zagrcnula, on bi stao i dao mi malo vremena da se smirim da se naviknem na osećaj moćnog, mirisnog, nabreklog mesa koje me je na silu otvaralo, koje mi je jebalo grlo, koje me je činilo njegovom droljom. I svaki put bi ga povukao malo natrag, pa nastavio da me jebe dublje. Izvlačio ga je polako iz mene, ne prekidajući ni jednog trenutka kontakt očima, pa ga gurao, snažnije, bezobzirnije u grlo svoje drolje.

Plakala sam, ali to sam shvatila tek kada sam osetila suze kako mi kaplju na butine. Plakala sam od njegove veličine, od grčenja grla i osećaja potpunog pripadanja gospodaru koji me je sav obuzimao. Kada ga je konačno ugurao celog, kada mi je potpuno otvorio grlo i ušao u mene do kraja, naslanjajući mi svoja teška, obrijana muda na bradu, osetila sam jako grčenje utrobe. Svršiću, pomislila sam, bože, svršiću.

Ali i on je to osetio, ne znam kako, osetio je da će njegova drolja svršiti. Pa ga je izvukao napolje, pustio da pljuvačka i sluz pomešane izlete iz mojih usta za njegovim udom, da se prospu niz moju bradu, na moje grudi, na tamnocrvenu reč koja me je opisivala, na čipku.

„Nema svršavanja bez dozvole, jasno droljice?“

Klimnula sam:

„jasno, Gospodaru…“

Nikada ranije nisam ovako nešto izgovorila. Nikada.

A gospodar mi je ponovo pružio svoj kurac, da ga poližem, da mu uzmem jaja u usta, da ih posisam dobro, kao poslušna robinja dok mi po licu razmazuje svoje i moje izmešane sokove.

Onda je odstupio korak nazad i naredio mi da ustanem.

Bila sam nesigurna na visokim štiklama, pogotovo jer zbog vezanih ruku nisam mogla da održavam balans ali srećom on i nije tražio da stojim. Čim sam se digla u stojeći položaj, prišao mi je, jednom rukom me uhvatio za vrat i lagano me stežući poljubio me u usta, jako, duboko, vlažno, strasno.

Onda me je nežno gurao unatrag. Napravila sam dva koraka i osetila krevet iza sebe. On je pojačao pritisak i ja sam se spustila.

Osećala sam kako mi se zatvarač još dublje zariva u guzu kada sam sela na krevet a gospodar me je gurao još unazad, sve dok nisam ležala na leđima, ruku i dalje vezanih na krstima, nogu podignutih i raširenih onako kako je on naredio. Bila sam njegova. Potpuno nemoćna. Potpuno njegova. Potpuno otvorena. Potpuno bezbedna.

„Sada“, rekao je, „sledi kazna za pičkicu.“

Sva sam pretrnula od tih reči. Ali i pored straha koji me je jako protresao umela sam samo da kažem „da, Gospodine… kaznite je… bila sam drska, Gospodine… zaslužila sam…“

Pogledala sam ga, uplašeno ali izraz ponosa na njegovom licu mi je dao hrabrost i snagu da kažem ono što sam znala da želi da čuje: „bičujte mi tu neposlušnu pičkicu, Gospodine… moram da naučim da budem strpljiva, da se setim da uvek mislim jedino na Vaše zadovoljstvo…“

Gledala sam ga kako skida kaiš i samo na trenutak, samo na jedan kratak trenutak pomislila kako ovo nije moguće, kako ovo ne mogu biti ja. Ta žena koja je ležala na leđima, obučena kao kurva, našminkana kao kurva, vezana kao robinja, raširenih nogu, usmina oteklih od krvi, ta žena koja je molila za bičevanje, zar sam to mogla biti ja?

Ali njegov osmeh, tako nežan, tako ohrabrujući mi je odgovorio na to pitanje koje se ionako nikada ne bih usudila da postavim naglas. Da, to sam bila ja. To sam bila stvarna ja. To sam bila ja koju je on video u meni i pre nego što me je video.

I bila sam njegova.

Stenjala sam, glasno, nekontrolisano jer mi je kaišem prvo milovao kožu. Prelazio je njime preko dojki, preko stisnutih bradavica, pa ga spustio preko trbuha do prepona. Lagano je njime prevlačio po nežnoj koži unutrašnjosti mojih butina, terajući me da se ježim isto onoliko koliko sam se znojila. Bilo mi je vrelo i bilo mi je hladno. Bila sam spremna da svršim, jače nego ikada a on me je jedva dodirivao.

„molim Vas“, prošaputala sam, „molim Vas, Gospodine…“

„Šta me moliš, lepoto?“ pitao je on tiho, uz osmeh. „Da li bi volela da ostavim ovaj kaiš i da samo uđem u tebe ovako kako ležiš? Vidim da si spremna. Vidim koliko si vlažna i otvorena.“

Njegove reči su me izluđivale. I ja sam mogla da vidim koliko mu je tvrd i koliko mu je spreman da uđe u mene.

„ne, Gospodine,“ zajecala sam, „molim Vas… prvo bičujte svoju drolju… bičujte njenu neposlušnu pičku… pa ako je posle budete želeli, ako budete zadovoljni njom… onda je uzmite…“

Njegov pogled mi je sve rekao. Sve što mi je bilo potrebno.

„Deset udaraca, droljice, u redu?“ pitao je a ja sam klimnula. „I da se za svaki zahvališ.“

Prvi udarac je pao na moju butinu. I nije me bolelo, ni malo. Samo sam se trznula od iznenađenja i od udara struje koji je ovo poslalo u moju pičkicu.

„Hvala, Gospodine“, promucala sam.

Udario je drugu butinu, pa opet prvu, pa opet drugu, svaki udarac malo jači od prethodnog. Osećala sam kako mi krv juri u donji deo tela. Osećala sam kako me zatvarač u guzi razvaljuje i kako me to pali i kako mi koža butina gori. I kako me i to pali. Zahvalila sam se za svaki udarac, svaki put glasnije.

Onda je udario pičkicu. Vrisnula sam jer su usmine bile pune krvi. Zahvalila sam se. Udario je ponovo. Pa ponovo. Osetila sam kako štipaljke odleću na pod. Zahvaljivala sam kroz suze. Poslednja dva udarca pala su na klitoris. Za svaki sam se zahvalila tek posle nekoliko sekundi, tek kada me je podsetio da mu dugujem zahvalnost, tek onda sam kroz suze i jecaje skupila snagu da se zahvalim.

Osećala sam njegove ruke na sebi kada je kleknuo ispred kreveta. Dodirivao mi je butine i prepone i šaputao mi da sam prelepa i šaputao mi da zna da me boli i da će proći i da je ponosan na mene i da sam bila jako hrabra. A ja sam curila, curila na čaršav, curila jer sam znala da sam bila hrabra i jaka, jer sam znala da ga nisam razočarala, jer sam znala da ću biti nagrađena.

Izvukao mi je zatvarač iz guze, nežno, polako, dok sam stenjala od bola. Pomazio me je po guzi i onda prstima ovlaš dotakao moju ribicu.

„Kako si mokra“, rekao je nežno dok su mi telo tresli nekontrolisani grčevi. Pokvasio je prste mojim sokovima, prevlačeći ih preko usmina, a onda ih polako, nežno uvukao u moj anus.

Stenjala sam dok me je širio prstima, usne spuštao svuda oko moje ribice. Nije mi ni jednom dotakao klitoris ili usmine, ljubio je samo kožu oko njih, prstima me sve jače jebući u guzu a ja sam onako vezana i otvorena vrtela kukovima i stenjala.

Onda se konačno malo pridigao, gurnuo mi noge još više unazad, naslonio se na krevet i ušao u mene.

Svršila sam istog trenutka kada je prodro. I nisam mogla ništa da odglumim, ništa da isfoliram, telo me je potpuno izdalo. Pred očima su mi se razmazale neke divne boje, a udovi su mi od vrhova prstiju pa naniže trnuli. Utroba mi se jako grčila i tresla i gubila sam dah i stenjala, jako, kurvinjski stenjala.

„Droljice, pa zar nismo rekli da nema svršavanja bez dozvole?“ pitao je tobož iznenađeno. Ali nije bio znenađen, kako bi mogao biti iznenađen kada je znao, dobro znao šta mi je radio ova dva dana, dokle me je gurnuo, šta je od mene napravio. Znao je da ću svršiti čim uđe u mene. I nije prestajao, nije prestajao da me divno, polako jebe, dok sam ja i dalje svršavala na njegovom kurcu.

„Gospodine…“ stenjala sam, „Gospodine…“ Znala sam da treba da se izvinim, ali ništa mi drugo nije dolazilo na usne, sem te reči koja je bila i zahvalnost i molba za oproštaj i obećanje da ću biti disciplinovanija i zahtev da me kazni za ovu neposlušnost.

A on me je jebao i nije mi davao da se smirim. I uživao u meni, osećala sam kako lako klizi jer sam bila tako vlažna, čula sam ga kako duboko diše, videla kako se znoji dok raskopčava košulju, dok mi noge u crnim čarapama i kurvinjskim štiklama podiže još više.

Bila sam toliko mokra od dvodnevne napaljenosti i jakog svršavanja da sam jedva osetila kada je tvrdi kurac izvukao iz pičke i prislonio na otvor guze. Sve mi je dole u tom trenutku bilo isto, svaki dodir, svaki pokret mi je donosio samo slast i bol, pomešane, nerazaznatljive jedno od drugog. Ulazio je u mene polako, otvarao guzu koja je pripadala samo njemu, a ja sam svaku njegovu nabreklu venu osećala u sebi i želela još dublje.

Jebao je svoju vezanu drolju tako, sve jače, sve dublje i brže a ona ga je molila da je ne štedi, govorila mu da ga voli, da ga obožava. I kada joj je skinuo štipaljke sa bradavica vrisnula je jako jer je krv jurnula u njih, jer je zabolelo, ali onda je taj bol otišao na niže, u utrobu i prestao da bude bol i postao jako zadovoljstvo, toliko jako da sam ponovo…

„Gospodine“, povikala sam, nemoćna da zaustavim orgazam, „da li smem da svršim? molim Vas, Gospodine!!“

A on je samo klimnuo, smešeći se, kao da sam ja mogla njega da prevarim, kao da nije video, osećao da njegova drolja već ponovo svršava. Spustio je ruku na moj klitoris i prstma ga trljao u krug dok sam ja vrištala u orgazmu koji mi je kidao celo telo.

Na kraju sam klečala pred njim na podu, ruku i dalje vezanih na leđima, klečala sam sva mokra od znoja i svršavanja, kao poslušna, pokorna robinja i gutala lepi, divni kurac koji mi je toliko uživanja poklonio. Nikada pre ne bih ni pomislila da u usta uzmem bilo šta što je pre toga bilo dole u meni. Ali nikada pre nisam bila njegova. A želela sam. Oduvek. Znala sam to sada.

Svršio mi je u usta, prvi muškarac kome sam to dopustila, i izvukao ga kada sam progutala prvih par mlazeva da bi mi ostatak sperme prosuo po licu, po sklopljenim očnim kapcima, po kosi. Na kraju, kada se potpuno ispraznio po svojoj robinji, kada ju je potpuno, do kraja ponizio i obeležio, dopustio joj je da mu još uvek ukrućeni ud nežno, odano očisti svojim jezikom.

Veče je padalo. I znala sam da ćemo piti vino. I kupati se zajedno. I spavati zajedno. Ljubila sam osetljivi glavić i gledala ga odozdo, onako pokorena, onako umazana, i videla u njegovim očima ono kako me je video. I znala da nikada nisam bila lepša.

Autor: Fenris

Jutro

„Napustila sam svog gospodara“, rekla je i osetila malo, samo malo olakšanje.

Nekoliko sekundi je sa druge strane čula samo tišinu a onda je on odgovorio:

„Dobro…“, ponovo je zaćutao, a onda dodao i pitanje „A, zašto?“

Zažmurila je. Olakšanje je bilo praćeno i strahom. I suzama. I bolelo je. Znala je da će boleti.

„Jesi li dobro?“, čula je njegov glas iz slušalice. Zvučao je zabrinuto, zaista zabrinuto.

„Mogu li da dođem?“, upitala je a srce je počelo jako da joj udara, ruke da joj se nekontrolisano tresu. Znala je da uzima sebi previše slobode. „Mogu li da dođem kod vas?“

Do tog dana mu nikada nije persirala, ali tog dana sve se promenilo. Napustila je svog gospodara. Ruke su joj se tresle a suze navirale. „Molim Vas“, dodala je šapatom.

* * *

Bila su to tri meseca u kojima je mnogo učila o sebi.

Bila su to tri meseca u kojima je učila da trpi bol. Da služi. Da zadovoljava muškarca.

Bio joj je prvi gospodar. Prvi gospodar ove kurve ikada.

A sada ga je napustila. Bila je robinja bez gospodara, ta koja je izašla iz taksija i ponovo izvadila telefon iz tašne.

Već je padalo veče a ona nikada ranije nije bila kod njega, nije znala koji je ulaz u zgradu. Ponovo je pozvala njegov broj.

„Gospodine“, rekla je, a glas joj je samo malo zadrhtao. Nikada ga ranije nije ovako nazvala. Tokom prethodna tri meseca drugom muškarcu se ovako obraćala. Pročistila je grlo. „Ja sam ispred, Gospodine. Molim Vas, objasnite mi kako da stignem do vašeg stana.“ Prijalo joj je, umirivalo je da mu se ovako obraća. Iako nikada sa njim nije tako razgovarala. U tom trenutku je osetila ruku na nadlaktici, kako je steže, pažljivo, ne prejako.

Okrenula se, prestrašena, ali to je bio on.

„Tu sam, ne boj se“, rekao je, smešeći se.

Izašao je da je sačeka ispred zgrade, shvatila je. Znao je da nikada nije dolazila i da će joj velika nepoznata zgrada sa više ulaza delovati strašno u mraku.

„Jesi li dobro?“, pitao je, sada uživo, ne puštajući joj ruku.

Prijalo joj je, shvatila je, prijalo joj je što je tako drži. Što je tako blizu. Što je tako visok. Nasmešila se, prvi put tog dana.

„jesam“, šapnula je.

Prvi put. Prvi put ju je dodirnuo, te večeri, tog dana.

* * *

Njega je upoznala još prošle godine, prvo samo kao nadimak na internetu. Posle kao glas u slušalici, a onda su se i nekoliko puta videli, neobavezno.

Sve je među njima bilo neobavezno, i razgovori i viđanja. Bio je stariji od nje i bio je iskusniji od nje i njihovi razgovori su praktično od prvog dana bili o seksu i njenim fantazijama i njenim potrebama i njenim željama.

Bio je stariji i iskusniji i njega je mogla da pita i nije je bilo sramota što mu govori o onome što zamišlja. Ono što se stidela da pomene svakom svom prethodnom dečku, sa njim je dolazilo lako, prirodno. Strah da će ispasti glupa i neiskusna je potpuno nestao posle prvih nekoliko dana, kada je shvatila da on sa njom priča na sasvim ravnoj nozi.

Nije bilo kao sa njenim bivšim dečkom, niti onim pre njega. Ništa nije morala da krije od njega, ništa da izmišlja, razgovarali su potpuno slobodno, potpuno otvoreno.

Toliko brzo je prema njemu osetila jako poverenje da se za trenutak zapitala je li to pametno. Jedva da ga je poznavala a otvorila se pred njim više nego pred bilo kojim drugim muškarcem u svom životu.

A sve je među njima bilo neobavezno. Nije zivkao telefonom niti joj slao poruke nekoliko puta dnevno kao bivši momci, nije tražio od nje da mu šalje slike – zapravo su se prvi put videli na njen predlog – nije uradio ništa što bi izašlo iz okvira neobaveznog.

A ona mu je otkrila svoje fantazije, brže i dublje nego ijednom muškarcu pre njega. Otkrila mu koliko žudi da bude pokorna muškarcu, koliko želi da ima gospodara, snažnog, moćnog, koji će je kontrolisati, koji će umeti od nje da napravi onu veličanstvenu, poslušnu drolju kakva je želela da bude.

Oduvek. Oduvek je to želela da bude, ali tek sa njim je skupila hrabrosti da to i kaže. Prvo u poruci, kasnije telefonom, crvenela je i drhtala dok je samo izgovarala reči „drolja“, „gospodar“, „pokorna“ ili „robinja“, ali pred njim je to mogla da kaže slobodno, da bude ono što jeste ili ono što želi da bude.

On je to razumeo. Bio je iskusan. On je imao robinje, ranije, rekao joj je to, govorio joj o svojim iskustvima sa njima a ona je upijala njegove reči, uplašeno, željno, uplašeno, i stalno imala nova pitanja.

Jedno pitanje mu nikada nije postavila. A on ga nikada nije postavio njoj.

Ali pričali su mnogo, i mnogo je odgovora dobila i mnogo novih pitanja postavila i osećala je da mu veruje sve više.

Prošlo je nekoliko meseci i kada mu je rekla da je našla gospodara, to je za nju bio poseban dan.

Našla je gospodara, svog prvog gospodara, posle nekoliko meseci razgovora sa njim, u kojima je od njega mnogo tog čula. Ohrabrio ju je, pokazao joj da nema ničega da se stidi, da ne treba ničega da se plaši ako je sigurna u sebe.

I našla je gospodara, svog prvog gospodara, a njemu je to saopštila u poruci jer se ipak malo stidela da mu to kaže telefonom.

* * *

Uveo ju je u svoj stan i dalje je držeći za nadlakticu. Veče se spuštalo, a kod njega je svetlo bilo prigušeno. I dalje joj se plakalo, ali sada se osećala sigurnije. Sa njim se osećala sigurnije.

* * *

Njen gospodar je bio potpuno drugačiji od njega. Potpuno drugačiji. Njen prvi gospodar. Uz njega je morala mnogo novog da nauči.

* * *

Plakala je dok je on spremao toplu čokoladu. Doneo joj je šolju na tanjiriću, sa velikim papirnim ubrusom u drugoj ruci. Stavio je šolju na stočić i seo naspram nje. A ona je plakala, sada je iz nje sve izlazilo, i stid i meseci straha i napetosti. Mrzela je sebe u tom trenutku, mrzela je sebe svih tih meseci, shvatala je i plakala. A on je papirnim ubrusom brisao njene suze i nije govorio ništa. Puštao ju je da plače, kao što ju je još prošle godine puštao da ga zapitkuje o svemu. O tome koliko robinja mora bola da podnese pre nego što zamoli gospodara za milost. O tome kako se robinja obraća gospodaru kada ima neku nedoumicu. O tome da li robinja sme da moli gospodara za orgazam. Imala je mnogo pitanja a njegovi odgovori su uvek bili duži nego što je očekivala i uvek je upućivali da bolje upozna sebe da bi našla stvarni odgovor.

Bio je strpljiv, uvek.

I sačekao je i večeras da se isplače i obrisao joj je suze, polako, bez žurbe. I prineo joj šolju usnama. Nije žurio. Nisu žurili nikuda.

* * *

„Šta se desilo?“ pitao je kada se smirila. A ona nije znala kako da mu kaže. Stidela se. Stidela se sebe. Bila je loša robinja, loša, sebična drolja koja je napustila svog gospodara jer više nije mogla da izdrži.

„Da li te je povredio?“ upitao ju je onda, vrlo ozbiljnim glasom. Vrlo, vrlo ozbiljnim glasom.

* * *

„Idemo u grad“, rekao je, kada su završili razgovor, i ustao sa troseda.

Poslušno je ustala i ona, mada se njoj nije išlo u grad. Želela je da se sklupča na njegovom trosedu, pored njega, da tako ostane celu noć, sada kada mu je rekla sve. Želela je da zaboravi poslednjih nekoliko meseci.

Ali je ustala, poslušno. Prijalo je da ga sluša.

„Da, gospodine“, potvrdila je spremno. „Da li sam obučena po Vašem ukusu, gospodine?“

Pogledao ju je kritički – kratka suknja i visoke štikle i čarape na haltere i uska bluza i puštena kosa – njen gospodar, njen bivši gospodar, podsetila se, ju je želeo ovako danas.

„Da li imaš gaćice?“, pitao je.

Pocrvenela je, mada se to u polumraku sobe nije moglo videti.

„Imam… Gospodine.“

„Skini ih. I grudnjak. Ostavi ih ovde.“

„Razumem, gospodine“, potvrdila je i osetila kako curi između nogu. Posle toliko meseci, pomislila je.

* * *

Sedeli su u restoranu. Ona je pila vino, a on samo vodu.

„Kako se sad osećaš?“, pitao je.

„Ja…“, rekla je, „imam utisak da me svi gledaju, gospodine.“

Nasmešio se.

„A zašto misliš da te svi gledaju?“

„Zato što… gospodine…“, progutala je knedlu, „Suknja mi je prekratka i vidi mi se ivica čarapa i naziru mi se bradavice ispod bluze i…“

„I izgledaš kao drolja?“, pomogao joj je.

„Izgledam kao drolja, da, hvala Gospodine.“

„A znaš li zašto izgledaš kao drolja?“, pitao je.

Zato, pomislila je, jer imam najviše štikle od svih žena u restoranu i jer mi je naređeno da sedim sa ispravljenim leđima, i raširenim nogama, da bi svi videli šta sam i čija sam.

„Zato, Gospodine“, rekla je tiho, „što sam strašno napaljena. I mislim da mogu i da mi namirišu pičku.“

„Vlažna je?“, pitao je mirno, kao da je pita koliko je sati.

„Curim, Gospodine… natopila sam stolicu…“

„Treba ti kurac?“

Od ovih reči osetila je grč u stomaku.

„Da, Gospodine“, tiho je rekla, „mnogo… mnogo mi treba…“

„Pa, dobro, danas si već bila dobila kurac, kurvice, zar ne? Koliko ti to kurčeva treba?“

„Gospodine“, brzo je rekla, osećajući kako joj lice gori. „treba mi samo Vaš kurac… samo Vaš kurac.“

* * *

Nije bio kao on, uopšte. Njen prvi gospodar nije bio kao on. Nije pričao kao on, nije bio strpljiv kao on niti pažljiv kao on.

„Šta ti se dopadalo kod njega?“ upitao ju je dok su jeli ribu. Nije želela da mu priča o gospodaru koga je tog dana napustila, ali on ju je pitao.

Gospodin je pitao.

Progutala je gutljaj vina.

Dopadalo joj se kako je žestok. Palilo ju je kako je grub u seksu, kako je čupa za kosu, vuče po podu, kako je baca na krevet i pritiska tamo svojojm težinom.

Vlažila je kada ju je vređao i nazivao pogrdnim imenima.

I bio mu je veliki, jako veliki.

I kažnjavao ju je, grubo, kada je pravila greške.

„Uvek te je kažnjavao šibanjem?“, pitao je gospodin.

„Ne“, rekla je, „gospodine. Ponekad mi je lupao šamare. Ponekad bi mi rekao da stojim mirno sa rukama uz telo i udarao mi šamare.“

Stidela se dok je ovo govorila.

„A danas? Kako te je danas kaznio?“

„Prvo“, rekla je, drhteći od stida, „prvo mi je lupio šamar. Baš je bio besan i nestrpljiv… A onda mi je naredio da stanem uspravno, da stavim ruke na potiljak…“

„I?“, pitao je gospodin, bez izraza na licu, otpijajući iz čaše.

„I onda me je išibao kaišem po leđima, jako…“, završila je tiho.

„Mnogo te je bolelo?“, pitao je.

„Mnogo… Gospodine“, rekla je još tiše, postiđena. Kada ga je upoznala prošle godine, rekla mu je da se plaši bola ali da je i privlači. Sada mu je priznavala da nije onako jaka kako je zamišljala.

„Nije te nikada tako jako išibao, pretpostavljam? Jer inače ne bi ga napustila?“

„Ne…“, rekla je. „Nije nikada bio tako besan. Nikad nije bio tako nestrpljiv. Bolelo me je jer mu se žurilo… gospodine. Žurilo mu se da svrši a onda mu se žurilo da me kazni.“

„Ali na kraju nije svršio, zar ne?“

Zatvorila je za trenutak oči.

„Ne…. nije gospodine… zato me je i kaznio…“

Jebao ju je, njen gospodar, jebao ju je tog popodneva, grubo, žestoko, kao i inače, a ona je primala njegov veliki kurac u sebe, poslušno, pokorno. Već nedeljama nije bilo dobro. Nije bila dobra robinja. Imala je mnogo dilema, mnogo sumnji, a gospodara nije mogla o njima ništa da pita jer on je bio drugačiji. Nije bio kao Gospodin. Nije želeo da sluša, niti je imao strpljenja. Zato je primala njegov veliki kurac danas popodne i vrištala, glasno, želeći da mu učini, da mu pokaže.

A njemu se žurilo. Seo je na ivicu kreveta i naredio joj da klekne između njegovih nogu. I rekao joj je da ima dva minuta da ga ustima i rukama dovede do orgazma i da je to njen test i da će biti kažnjena ako ne uspe.

I ona se trudila, zaista, jako se nabijala grlom na taj veliki kurac i gušila se na njemu i pljuvala niz njega i stezala mu rukom koren.

Ali nije svršio.

Možda dva minuta nisu prošla, on nije ni gledao na sat, samo joj je govorio da ubrza, da ubrza, da ubrza i ona je ubrzavala sve dok je nije odgurnuo, sve dok nije ustao i udario joj jak šamar i rekao joj da je bezvredna kurvetina koja ne zna ni da popuši kurac. I onda je morala da stoji uspravno, sa šakama na potiljku a on ju je udarao kaišem, nekontrolisano, besno, jako, nestrpljivo, govoreći joj da je beskorisna pička, sve dok nije vrisnula na njega i okrenula se, i odskočila i rekla mu da joj ne prilazi i odgurnula ga kad je ipak prišao.

I zaključala se u kupatilu.

I obukla se.

I otišla iz njegovog stana. I zvala Gospodina telefonom jer nije mogla da ode kući i da bude tamo sama.

„Znači, kaznio te je zato što ga nisi dovela do svršavanja? A onda si ti otišla pa je verovatno morao sam da drka? Pa nije baš sjajan planer taj tvoj gospodar.“, rekao je gospodin smeškajući se.

„On…“, započela je, „on… nije više moj gospodar… gospodine.“

Više nije bio njen gospodar.

Mesecima ga je nazivala svojim gospodarom i bila pokorna kučka koja je primala veliki kurac u usta i pičku i koja je sebi govorila da joj se dopada njegova posesivnost i njegova ljubomora. Ali sada, večeras nije ništa osećala za njega. Ništa.

* * *

Popila je mnogo vina u restoranu i što je više pila, sve joj je manje smetalo što svi gledaju u nju. Uostalom, drolja voli da bude u centru pažnje, znala je to, sa Gospodinom je još pre toliko meseci pričala o tome kako je pali kada je gledaju i kako je pali da zamišlja o čemu fantaziraju dok je gledaju. Stidela se toga isprva, ali Gospodin joj je pomogao da shvati zašto se stidi i zašto se plaši i pomogao joj da stid i strah iskoristi tako da u njima pronađe odlučnost i volju. Da nije bilo njega, nikada ne bi imala smelosti da pronađe svog prvog gospodara.

A on ju je tako jako išibao danas popodne, njen sada bivši gospdoar, da bi je naslanjanje na naslon stolice bolelo. Zato, a i zato što je Gospodin to naredio, sedela je sa ispravljenim leđima, sa raširenim nogama, kurva, mokre pičke, natapala je stolicu i pila vino.

Pitala ga je, stidljivo, da li sme da ode u toalet.

„Zašto?“, pitao je, tobož iznenađeno. „Hoćeš da masturbiraš?“

„Ne, Gospodine… piški mi se.“

„Pa naravno da ti se piški kada ideš unaokolo bez gaćica i kad piješ toliko“, rekao je, smejući se. „I, ne, ne možeš da ideš u toalet. Hoću da vidim koliko si disciplinovana, koliko možeš da se kontrolišeš.“

„da… da, Gospodine“, rekla je postiđeno. Jako joj se piškilo.

„Pa vidi“, pojasnio je. „Po ovome što si mi ispričala, tvoj gospodar je bio nezrela budala. Ali ja moram da znam i da li si ti neko ko ume da sluša. Ko zaista ume da sluša. Razumeš?“

„da, Gospodine…“, prošaputala je. „hvala Vam što mi dajete priliku da Vam se dokažem, Gospodine.“

Jako, jako joj se piškilo.

A pila je još vina. I kada je Gospodin platio i kada su ustali da izađu, osećala je kako joj noge drhte. Bila je pijana i na vrtoglavo visokim štiklama. I piškilo joj se. I boleli su je tragovi kaiša na leđima. I mislila je da se zaljubljuje, sada stvarno, sada jako.

* * *

Hodali su trotoarom a ona je osećala kako se oko nje sve okreće. Nije bilo samo od vina, bilo je i od njegovog mirisa, hodao je sasvim uz nju i držala ga je pod ruku, onako kako svog bivšeg gospodara nikada nije smela da drži na ulici. Gospodinu nije smetalo, i dobro je mirisao i sigurnije je hodala na visokim potpeticama, ovako uz njega. I jako joj se piškilo i jako se zaljubljivala, osećala je to.

„On ti se dopao jer je bio alfa-muškarac, zar ne?“, pitao je.

„jeste…“, rekla je, „Gospodine… ali on nije bio kao Vi… Vi ste… Vi ste alfa muškarac, Gospodine, Vi ste pravi alfa mužjak…“

Bila je pijana i nesigurna na nogama i držala se za njegovu ruku i jako joj se piškilo i nikada nije bila tako zaljubljena.

A on se nasmejao, raspoloženo.

„Lepoto, on je mislio da je alfa mužjak, a ja znam da ja nisam.“

„Ali, Gospodine… jeste, Vi ste alfa…“

„Ne“, rekao je, „nisam. Alfa mužjak će svoju ženku uzeti silom i braniti je od svih drugih mužjaka.“

Okrenuo se prema njoj i pogledao je u oči dok je govorio.

„Ti si meni došla sama, zar ne?“

„da… da, Gospodine.“

„I ja nemam nameru da te branim ni od koga, ti ćeš biti moja od svoje volje, neću morati da ti zabranjujem da pričaš sa drugim muškarcima, kao što je on radio. Zar ne?“

Postiđeno je pogledala u zemlju.

Nakon što je postala robinja svog prvog gospodara, jedno vreme se nije javljala gospodinu. Nije mu mesec i po dana poslala ni poruku niti ga je zvala telefonom, niti su se videli. Gospodar joj je zabranio da održava kontakte sa drugim muškarcima a ona je bila pokorna robinja.

„ne… ne gospodine… nećete morati… biću“, podigla je pogled i uperila ga u njegove oči, „Vaša. Samo Vaša.“

Nasmešio se.

* * *

Ušli su u taksi a on je taksisti rekao da vozi pored reke. Iznenađeno ga je pogledala ali on se samo nasmešio.

Sada, kad je sedela, ponovo je osećala koliko joj se jako, neizdrživo piški. Molećivo ga je gledala a on se nagao ka njoj. Osetila je njegov dah, čist, i sklopila oči.

Ljubili su se, duboko, vlažno, na zadnjem sedištu u taksiju, dok je vozio pored reke. Osećala je njegove ruke na svojim butinama, na grudima, na guzi. Osećala je grčeve u utrobi, osećala kako joj se bradavice bolno ukrućuju, osećala kako je grabi za kosu i vuče unazad da bi joj ljubio vrat. Osećala je kako među nogama još više vlaži, i kako neće moći da izdrži, da će se upiškiti ako uskoro ne stignu kod njega.

Spustila mu je ruku na pantalone, stegla mu jako ukrućeni ud. Nije smela da mu prošapuće na uho koliko ga želi, ali stezala ga je, jako, jako.

„Piški ti se?“, pitao je jedva čujnim šapatom.

Klimnula je glavom.

„Ne možeš da izdržiš?“, nastavio je. „Ne možeš da izdržiš do kuće?“

„Mogu“, prošaputala je, ali i sama je u svom šapatu čula jako izraženu notu bola.

Nasmešio se, zadovoljno.

„Možeš ovde, ako želiš“, šapnuo je jednostavno.

Obuzeo ju je strašan stid dok je opuštala mišiće i osećala kako iz nje kulja vruća mokraća, niz butine, kroz suknjicu, na sedište. Mogla je da čuje mlaz kako šiklja, i pored glasnog radija koji je taksista slušao. Morala je da se ujede za usnu, jako, da ne bi zastenjala od bola, od zadovoljstva i stida što je ovo radila.

* * *

Natrag u njegovom stanu, skinuo je sve sa nje, osim čarapa i haltera. Smeškao se, gledajući je zajapurenu, mokru, pijanu, zaljubljenu, napaljenu.

„Znaš da sada i ja moram da te kaznim?“, pitao je uz osmeh.

„Znam, Gospodine, hvala Vam.“

Bila je svesna da je u taksiju sve mirisalo na njenu mokraću kada su izašli, bila je svesna koliko je veliki bakšiš Gospodin ostavio taksisti koji ništa nije pitao i ništa nije rekao. Bila je svesna da je to bila njena krivica, krivica neposlušne, nedisciplinovane kurvice.

I zato se kazni radovala. Nije se plašila, možda jer je bila pijana, možda jer je bila zaljubljena.

Ležala je na krevetu sa podignutim nogama, visoko u vazduhu, njene noge u crnim čarapama, izgledale su tako izazovno. Pridržavala ih je rukama i nudila mu stopala.

Udario ju je kaišem po tabanima, a ona je vrisnula. Onda se pribrala.

„Hvala Vam, Gospodine“, zamucala je, „molim Vas kaznite me ponovo.“

Udarao ju je po tabanima, kaišem, odmereno, snažno, ali kontrolisano. Svaki put mu se zahvalila, svaki put molila za još jedan udarac. Dogovorili su se da će izdržati deset ali ona je prestala da broji posle drugog. Umesto brojanja, mislila je na to kako je bol više ne plaši, kako je svaki udarac boli sve lepše, kako su joj stopala sve vrelija, kako svaki udarac oseća kao strujni udar koji se od tabana kroz noge zariva direktno u njenu utrobu. Bilo joj je lepo, bilo joj je lepo dok ju je bičevao, dok mu se zahvaljivala i molila za još, nije više razlikovala bol i slast.

I kada je stao, molila ga je za još a on ju je gledao i smejao se.

„Dobila si dvanaest udaraca, lepoto. A dogovorili smo se samo deset. Hteo sam da vidim da li si svesna toga.“

„Gospodine“, rekla je maznim glasom, „molim Vas… molim vas, kaznite me još… nije bilo dovoljno… kaznite me još.“

Dodirnuo joj je skupljena stopala šakom a ona je zadrhtala jer joj je u utrobi ponovo proradila neka struja.

„Jako su ti vrući tabani, lepoto, i čarape su ti se iscepale od bičevanja. Ako te budem još udarao, pući će ti koža i poći će ti krv. Svesna si toga?“

„da, da, da“, rekla je brzo, mazno, željno, „želim to… želim to.“

Sada se glasno nasmejao i ostavio kaiš pored kreveta.

„Ne“, rekao je.

* * *

Ljubili su se, jako, i duboko i vlažno i dugo i bez žurbe, ali i bez stajanja. Bio je potpuno nag pored nje u krevetu a ona je imala samo čarape, još malo mokre od mokraće i iscepane na tabanima od šibanja. Halapljivo mu je gutala jezik i prstima prelazila preko kože i hvatala ga za kurac, tvrd, jako ukrućen.

„Znaš da bih te jako povredio da sam nastavio da te šibam?“

„ne…“, šaputala je, „ne biste… Vi ste moćni, Gospodine, ali Vi me nikada ne biste povredili…“

„Lepoto“, smešio se, „ali ti si tražila da te povredim, znaš to? Tražila si da ti pocepam kožu i pustim krv, znaš to?“

„znam“, rekla je i nastavila da ga ljubi, u rame, po grudima, nastavila da mu drka strašno ukrućen kurac, „izdržala bih, Gospodine, ništa me nije bolelo, ništa me ne boli kada mi vi to radite…“

„Znam“, rekao je sad i on, „znam lepoto. Ali ja neću da te povredim. Niko ne treba da te povredi.“

* * *

Ljubili su se, to je sve što su radili. Želela ga je u sebi, jako ga je želela, ali leđa su joj bila prekrivena masnicama i bolnim prugama i on joj je izmerio temperaturu i rekao da će joj namazati leđa kremom i da će joj dati nešto protiv bolova.

Šaputala mu je koliko ga želi ali rekao joj je da je od alkohola i bičevanja malo i dehidrirala i da je malo dezorijentisana od šoka i od bola koje je istrpela ranije, pa su se samo su se ljubili, goli, jedno uz drugo na krevetu, ona samo u iscepanim crnim čarapama, on potpuno nag i jako ukrućen. Mazila mu je kurac i stezala ga i drkala, dok su se ljubili, i to je trajalo satima. Bila je pijana i bila je zaljubljena i pričala mu je koliko ga je želela od prvog dana, od pre nego što mu je govorila o svojim fantazijama, pre nego što je upoznala svog prvog gospodara. I stezala mu je kurac i drkala ga je, onako tvrdog i pitala ga je da li želi da mu ona barem popuši a on se smejao i šaputao joj da ne treba da se napreže, ali i da ne prestaje da radi rukom.

I pričali su i dalje i ljubili se i pričali a ona mu nije ispuštala kurac iz ruke i onda je u jednom trenutku osetila kako postaje još tvrđi i počela da radi brže a on je zastao u onome što je pričao i pogledao je u oči i onda mu je telom prošao drhtaj, prvo jedva primetan, a onda jači i onda se propeo, a iz kurca mu je šiknulo seme, po stomaku i grudima, po njenoj ruci, po posteljini. A ona mu je drkala, jako, brzo, zaljubljena, pijana, zaljubljena.

* * *

Spavala je pribijena uz njega, samo u njegovoj beloj majici, bez gaćica. Budila se nekoliko puta u toku noći i on je svaki put bio budan i pitao je da li je dobro i da li je leđa bole, da li je tabani bole. A ona mu je šaputala da je ništa ne boli, da ga obožava. Da joj nikada nije bilo ovako lepo.

Nije više bila pijana, tuširali su se zajedno posle njegovog svršavanja i on joj je namazao leđa kremom i dao joj da popije tabletu protiv bolova i dao joj svoju belu majicu i zajedno su legli i ona je spustila glavu na njegove grudi i zaspala slušajući kako mu lupa srce.

I budila se nekoliko puta u toku noći i pitala se da li sanja, da li sanja da je ovo njegov miris i dodir njegove kože, da li sanja da je to njegov glas, toliko blizu njenog uha posle svih ovih meseci, koji je pita da li je boli i da li je dobro. „Volim te“, prošaputala je u jednom trenutku bez razmišljanja a onda se postidela i brzo dodala „Gospodine… izvinite… volim Vas“ a on se smejao, tiho, kao da ne želi da je rasani, i poljubio je u kosu.

I bilo je već jutro, u sobu je ušlo sunce i bojilo je u svetle boje, kada je posle još jednog njenog šapata on počeo da je ljubi, u vrat i u rame jako, strastveno, žestoko, kada je srce počelo jako da joj udara jer je osetila kako je moćne ruke okreću, postavljaju na sve četiri, kako joj se kosa rasipa po krevetu dok joj gura glavu na dole a kukove podiže na gore.

Bilo je jutro kada je ušao u nju otpozadi, jako, kurcem tvrdim kao kamen, kada ga je stegla svojom pičkom i zastenjala, još uvek u njegovoj beloj majici, bez šminke, raščupana, kao devojčica koju je upoznao prošle godine na internetu. Bilo je jutro kada ju je uhvatio za kukove i počeo da je navlači na sebe.

Bilo je jutro.

Autor: Fenris

Crni miris borovnice

Bila je nedelja popodne kada se popela uz stepenište njegove zgrade. Nije bilo smisla da ide liftom, drugi sprat je bio dovoljno blizu a mali fizički napor uspinjanja uz strmu spiralu pomogao joj je da lupanju srca i gubljenju daha pripiše savršeno svakodnevne razloge.

Naravno, pravi razlozi su počeli mnogo pre nego što je stigla do zgrade, mnogo pre nego što je provela dva sata u gotovo agoničnoj dilemi oko izbora odeće. Kompleti veša i obuće su isprobavani i odbacivani, čipka i likra su kritički promatrane u ogledalu i vraćane u fioke. Na kraju je gotovo propustila da čuje zvuk stizanja poruke u kojoj je on, možda sa malim zakašnjenjem, objasnio da ne mora da razmišlja o oblačenju. „Obuci bilo šta“, pisalo je, „nemoj da gubiš vreme na razmišljanje o odeći.“

Malo je i pocrvenela penjući se uz stepenište, a ruka joj je drhtala dok ju je podizala da prstom pritisne zvono. Umirivala ju je, duboko dišući, svesna da se njeno crvenilo neće ni videti kroz puder. U poruci je stojalo i da se ne trudi oko šminkanja, ali naravno da nije mogla na ulicu da izađe tek tako, naravno da nije mogla prvi put kod njega da dođe potpuno nenašminkana. Nikada je i nije video nenašminkanu, uostalom, uvek je imala makar maskaru, makar karmin, makar malo pudera, malo olovke u oku. Jer, bez šminke on… on ne bi bio zainteresovan za nju, govorila je sebi. Bez šminke bi ona za njega bila samo klinka. Bez šminke ne bi bila žena, ne žena koju je želela da u njoj vidi.

Lice mu se raširilo u veoma topao osmeh kada joj je otvorio vrata i to ju je ohrabrilo. Srce joj je i dalje jako udaralo, naravno, a morala je da učini svestan napor da umiri brzo podizanje i spuštanje grudi, ali njemu je bilo drago da je vidi, zaista jeste, mogla je to da oseti.

Nije mu smetalo što se odlučila za lepu, kratku jaknu i uzanu duksericu sa kapuljačom i helanke i patike, što je na kraju umesto svih cipela na štiklu i čarapa sa halterima odabrala nešto u čemu se osećala udobno. Ne samo udobno, na kraju… Na kraju nije znala ima li hrabrosti da se obuče onako kako je znala da on voli. Pričali su o tome, mnogo puta i znala je dobro njegove preference, ali nije znala da li bi umela da bude to što njemu treba.

Možda bih mu bila smešna, pomislila je mnogo puta dok je pokušavala da odabere odeću. Možda bi me pogledao u neverici i pitao me šta to izigravam. Možda bih shvatila da nikada neću biti ono što on opisuje kada pričamo, kada mi govori o ženama koje je poznavao.

Tako da ju je oslobodio velike odgovornosti svojom porukom što je stigla prepodne te nedelje, a kada je otvorio vrata i uputio joj divan, ohrabrujući osmeh, osetila je takvu navalu zadovoljstva da nekoliko trenutaka nije mogla da govori.

„Uđi“, rekao je, a ona i dalje nije uspevala da mu kaže ni „zdravo“ i uostalom, da li je uopšte trebalo da išta kaže pre nego što joj on eksplicitno dopusti? Da, njihovi razgovori do tada su bili relaksirani, prijateljski, ali nikada još nije bila u njegovom stanu. I nikada nisu bili prijatelji, naravno. Nikada.

Ušetala je u stan čoveka koji joj nije bio prijatelj i čula kako se vrata zatvaraju za njom a ključ okreće u bravi. Bila je srećna što ga vidi. Bila je uplašena, jako uplašena. I bila je mokra. Ispod helanki, imala je lepu malu tangu koja je bila sasvim natopljena. Počela je da je kvasi čim se obukla, nastavila dok je putovala do njegove adrese, osećala kako je mokra hodajući uz stepenište a sada, kada je iza nje zaključao vrata, osećaj je bio skoro kao da piški. Helanke su bile tamnozelene i sramežljivo, brzo je spustila pogled da proveri vidi li se na njima fleka.

Uzeo joj je jaknu i uveo je u sobu.

„Vidim da si se ipak šminkala“, primetio je vrteći glavom uz osmeh. „Dobro, nema veze, skinućeš šminku, imam ja ovde ozbiljnu zalihu kozmetike, našminkaćeš se kada se obučeš.“

Seo je na trosed i otpio crnu tečnost iz čaše koja je stajala na staklenom stočiću.

„Hajde, skini se“, rekao je jednostavno. „Skini sve.“

* * *

Važno je shvatiti da oni nisu bili prijatelji. I da oni nisu bili ljubavnici.

Ruke su joj se toliko tresle dok je pokušavala da otkopča rajsferšlus dukserice da se materijal zaglavio u metalnoj napravi pa su nervozni pokušaji da ga oslobodi i skine sa sebe odjednom pretopli komad odeće bili, jedan za drugim, neuspešni.

Nisu bili ništa, zapravo. Samo su pričali, mesecima, prvo u porukama, onda telefonom, zatim i nekoliko puta uživo. Vodio ju je u restorane i u šetnje iako mu nije bila ništa, iako je bila samo klinka koja se pretvarala da je žena.

Glumila sam da sam žena, proletelo joj je kroz glavu, da sam zavodljiva, neodoljiva, fatalna drolja, baš onakva kakve on voli, a sada ne mogu ni da skinem duksericu. Znojila se a lice joj je bilo vrelo dok je cimala glupi metalni jezičak rajsferšlusa, očajna, besna na sebe, pogleda već malo zamagljenog suzama.

Nisu bili ništa, samo su pričali, ali ona nikada ni sa kim nije tako pričala ranije. Ni sa prijateljima, ni sa ljubavnicima. On joj nije bio ništa, ali sa njim se osećala slobodno i sa njim se osećala hrabro. Nije bio niko u njenom životu, samo muškarac na koga je slučajno naletela, bliži po godinama njenim roditeljima nego njoj, nije joj bio ni prijatelj, ni ljubavnik, ništa, baš ništa, samo muškarac sa kojim je mogla da priča slobodno i da se stidi, slobodno, i da prestane da se stidi i da bude slobodna, sasvim slobodna.

Mada to nikad nisam bila, pomislila je, nikada nisam postala onako slobodna kako bi on voleo. Ni glupi duks, ni glupi jebeni duks ne mogu da skinem. A on čeka. Gleda me i čeka.

Na kraju je on ustao i prišao joj.

„Polako“, rekao je, umirujuće, tiho. „Polako, lepoto. Iscepaćeš ga.“ Ona je bila besna na sebe, ona je bila očajna i tužna i besna a on joj je nežno uhvatio zglobove i spustio joj ruke niz telo. Pogledao ju je u oči. „Nećemo da ga iscepaš, zar ne?“

Ona je klimmnula glavom i ispustila vazduh shvatajući da nije disala poslednjih dvadesetak sekundi.

Onda je on povukao, snažno, i uz zvuk cepanja materijala dukserica je bila strgnuta sa njenog tela.

„Vidiš?“, rekao je, smejući se. „Vidiš kako je to neelegantno, grubo rešenje.“ Bacio je duksericu na pod i prišao jednoj od fioka police.

* * *

Po njegovoj instrukciji podigla je ruke visoko iznad glave a on je odeću sa njenog tela isekao velikim nožem dugog, tankog sečiva, drške od izrezbarene kosti. Bio je izuzetno pažljiv, radio to izuzetno polako, smejući se tome kako se trzala kada bi metal dotakao njenu kožu.

„Ne boj se, lepoto“, rekao je kada je njena drhtavica postala tako jaka da je morao malo da odmakne nož od kože kako se ne bi ubola na oštri vrh. „Ne boj se.“

Pogledao ju je u oči i nežno rukom pomilovao po licu. „Nemoj da plačeš“, rekao je umirujuće i pokupio joj sitnu suzu sa obraza. „Ne boj se. Nož je za odeću, ne za tebe“.

Klimnula je glavom, držeći ruke i dalje visoko, podignute, bar toliko je uspevala da ga posluša, da ga ne razočara baš sasvim, ali suze nije mogla tako lako da zaustavi. Ni drhtanje.

On je to video i nasmejao se, sada glasno.

„Čega se plašiš?“, pitao je. „Noža ili mene?“

Znala je čega se plaši, ali nije znala da li sme to da mu kaže. Osećala je grč u stomaku, jak, gotovo bolan, i dah nečeg zastrašujućeg, ogromnog što joj je stojalo iza leđa i pritiskalo je svojom težinom.

Bila je nedelja popodne, a on je stajao ispred nje sa nožem u ruci.

„Sebe“, rekla je. To je bila prva reč koju je rekla od ulaska u njegov stan. „Plašim se sebe.“

* * *

Nije govorila. Nije ni on. Samo su se gledali u oči a on je lagano, veoma lagano spuštao sečivo na njenu kožu. Dotakao joj je njime rame, pa sačekao da trzaj prođe, da se drthanje ustali u frekvenciji. Onda je oštricom lagano, nežno klizio na dole, prošao ispod njenog vrata, pa ga zavukao pod materijal potkošulje. Cepala se uz praskav, mada tih zvuk, tkanina se razdvajala pred čelikom dok je nož klizio između njenih dojki.

Odsekao je bretele potkošulje i sljuštio ostatke sa njenog tela. Pažljivo, još sporije je sečivo uvukao pod njen brushalter. Osećala je njegov dah na sebi jer su sada stajali veoma blizu, njene ruke još uvek podignute visoko, njegove zaposlene oko njene odeće.

Nasmejao se i rekao ime parfema koji je imala na sebi. Pogledao ju je u oči a ona se kroz suze nasmešila, samo malo. Ali se nasmešila. Znao je koji parfem je stavila. Naravno da je znao, ko zna sa koliko je žena bio, koliko je parfema osetio na njima, koliko ih sam kupio. Ona nije znala na šta je on mirisao, ali se smešila, malo pijana, malo, samo malo manje uplašena.

Isekao je i helanke sa njenih nogu, polako, metodično. I Starke, njene zelene, duboke Starke je isekao na komade nožem i skinuo ih sa njenih stopala, pa produžio, sekući njene čarape, dok nije ostala bosa. Onda joj je, klečeći ispred nje naredio da se okrene, a ona je poslušala, ne spuštajući ruke, ne prestajući da se trese.

Dodirnuo joj je nožem guzu i drugom rukom nežno zavukao prst pod tangicu. „Lepa je“, prokomentarisao je a onda i nju isekao.

Njenu odeću, potpuno uništenu pokupio je sa poda i smotao u bezobličnu gomilu tkanine, gume i metala. „Sačuvaćemo ovo za uspomenu“, rekao je, možda u šali, i pokazao joj gde je kupatilo.

* * *

Morala je da se istušira pred njim i da pažljivo, detaljno brijačem dotera pazuha i pubis. Morala je da se obriše pred njim i da se namaže pred njim i da, crveneći ponovo, skine svu šminku pred njim. Kada je ostala potpuno gola, bez odeće, bosa na toploj, čupavoj prostirci u kupatilu, bez dlačice na telu, bez trunke šminke na licu, bez mirisa parfema i ikakve zaštite pred njim pogledala ga je u oči. Strah joj je i dalje vezivao utrobu u čvorove. Još uvek nije znala šta će joj on raditi. Još uvek nije znala zašto ju je baš danas zvao da dođe kod njega, po prvi put. Pogledala ga je u oči a on ju je posmatrao. Sa odobravanjem? Nije znala.

* * *

Odveo ju je u spavaću sobu i pokazao joj odeću koju je pripremio za nju.

* * *

Zvonili su na vrata oko pet sati, njegovi gosti. Zvonili su oko pet sati, njih dvoje, visok, mlad muškarac od možda dvadesetosam godina, uskih kukova i dugih nogu, u crnim farmerkama i somotskoj jakni, i žena, starija, u četrdesetim godinama, duge plave kose i skupe frizure, našminkana, takođe u farmerkama, na visokim štiklama. Žena je ušla prva i poljubila se sa njim, u obraz. Imala je velike grudi i jako, jako mirisala na Šanel 5, to je bilo lako prepoznati. Imala je maramu oko vrata i malo promukao glas. Imala je veoma lepu bluzu ispod svog plišanog, dugog kaputa, i diskretnu tetovažu koja se nazirala duž kičme ispod poluprozirnog materijala.

Žena je razgovarala sa domaćinom dok su stajali u predsoblju, svi. Mladić je ćutao i stajao iza žene.

„Da li mogu da uzmem vašu jaknu?“, pitala je, svesna da joj je glas promukao, da se trese. Mladić je skinuo jaknu i dodao joj, a ona je ženin plišani kaput i njegovu jaknu stavila na vešalice i okačila u plakar.

„Izvolite“, rekla je nešto glasnije i pokazala gostima da uđu u dnevnu sobu. Žena je i dalje pričala sa domaćinom, ali svi su polako pošli u tom smeru. Mladi muškarac je ćutao.

Seli su na trosed, njih dvoje, a njen muškarac se smestio na fotelju. Ona je stala pored njega. Nije ni pogledao u nju, nijednom. Nije morao.

Pitala je šta će da piju. Mladi muškarac je gledao u nju ali nije ništa govorio, žena je tražila viski za sebe i njega. Pogledala je u svog gospodina.

Gotovo se neprimetno nasmešio. „Znaš“, rekao je a ona je klimnula. „Da, gospodine“, rekla je, sada već sigurnijim tonom i okrenula se prema šanku da sipa piće.

Viski. Viski. Led. Za nju ne, samo za mladića. Za gospodina borovnica. Nije pio alkohol. Nikada. Ni na jednoj večeri na kojoj su bili nije pio alkohol, nikada. Nije zapalio cigaretu, nikada. Nije jeo meso, nikada. Šetao je sa njom pored Dunava, nekoliko puta a ona nije popušila ni jednu cigaretu dok je bila sa njim, nikada.

„Izvolite, gospodine“, rekla je uz naklon pružajući mu njegovu čašu sa sokom od borovnice. Malo je pocrvenela, znajući da ženi i muškarcu iza sebe pokazuje svoje najintimnije delove tela.

Odeća koju je pripremio za nju bila je naravno crne boje. Crna haljina, golih ramena, sa karnerima, toliko kratka da joj je jedva sezala do polovine guze. Spreda je jedva prekrivala njen goli pubis.

Nije joj dao nikakve gaćice niti grudnjak, pored haljine je smela da navuče samo lepe crne čarape, od sitne, fine mreže, sa halterima koji su se kaćili za čipkasti pojas, i visoke, elegantne cipele sa štiklom. Tanki zlatni lanac oko levog skočnog zgloba joj je on zakopčao preko čarape, a onda se šminkala, dugo, pažljivo, uz njegova upustva, pred njim, sve dok joj nije rekao da je zadovoljan.

Nije preterivao kada je rekao da ima mnogo šminke u kući, niti su njegova uputstva bila uopštena i neprecizna. Naprotiv, dobro se razumeo u šminkanje, vodio ju je polako, strpljivo u oblikovanju senki i boja na licu sve dok nije postala neko drugi. Devojka koja je ušla u njegov stan tog popodneva više se nije videla u ogledalu. Ovo nisu bile njene oči, pomislila je, njene oči nisu bile tako krupne i vlažne. I ovo nisu bile njene usne, tako sočne i željne. Ni jagodice obraza, ni obrve, ništa nije bilo njeno. Sve je pripadalo njemu, shvatala je, pućeći usne u ogledalo i osećajući kako joj niz butine iz gole, ničim pokrivene ribice curi uzbuđenje.

A kada se sagla da gospodinu doda piće znala je da žena i muškarac na trosedu iza nje vide da joj je pička gola, da vide kako je vlaža i otvorena.

Poslužila je zatim i njih a ruke su joj samo neznatno drhtale. Pomagao je taj osećaj da ovo više nije ona, da su, ma kakvi bili, poslednji ostaci njenih strahova i njenih dilema, njene volje i njenog stida i inata i želja bili umotani i ostavljeni na podu spavaće sobe zajedno sa ritama u koje je pretvorio njenu odeću. Sve, sada je sve pripadalo njemu i on je svojom imovinom mogao da raspolaže kako želi.

Videla je kako je žena gleda, kada joj se prenaglašeno zahvalila na viskiju. Bilo je malo podsmeha u tim zelenim očima, malo i nečeg drugog, neodređeno pretećeg.

Ali nije smela o tome da razmišlja. Morala je da pazi kako izgleda, kao se ponaša. Da drži savršenu ravnotežu na previsokim potpeticama, da joj leđa budu savršeno ispravljena, grudi sa ukrućenim bradavicama isturene a guza izbačena dok je stajala pored gospodinove fotelje, spremna da ga posluša ako nešto bude naredio, spremna da dopuni čaše gostima.

* * *

Mladić nije govorio ništa. Sve vreme je ćutao, pijući samo kada bi ga plavokosa žena pogledala i klimnula. Razgovor se vodio između gospodina i žene. A žena je pila mnogo viskija i bila sve glasnija što je više pila.

Ona i gospodin su se očigledno dugo poznavali, imali su dugu zajedničku istoriju, čulo se to iz razgovora.

I ta istorija je bila intimna, shvatala je sluškinja sada, stojeći pored gospodareve fotelje, na visokim štiklama, pokorna i postiđena, mokra između nogu, sa rukama na leđima, kako ju je instruirao pre dolaska gostiju.

Žena je govorila slobodno o seksu koji su nekada imali, sve pijanija, sve razuzdanija, sve bučnija. Pričala je o tome kako ju je gospodin jebao, ne, kako ju je gospodin rasturao. Pričala je kao da su njih dvoje potpuno sami u prostoriji, kao da sluškinja uopšte nije tu, kao da njen pratilac, mladi, lepi muškarac ne sedi pored nje na trosedu.

Gospodinu kao da je bilo malo dosadno, sluškinja je mogla da čuje kako on sve kraće i manje zainteresovano odgovara ženi, mogla je da vidi kako baca poglede kroz prozor dok je popodne umiralo u nastupajućem sutonu. Pio je borovnicu i nekoliko puta pogledao na gore, u sluškinju, ne govoreći ništa.

Žena je tražila još jedan viski, nestrpljivo, gotovo besno i ona je pritrčala da je usluži. Sipala je piće polako, da ne bi prosula, a žena je nestrpljivo pomerala čašu kao da će to ubrzati proces. „Maco“, rekla je plavuša, „da si moja, sada bi bila tako slatko išibana po dupetu da bi cvilela od bola celu noć. Ali bi naučila kako da služiš goste.“

Pogledala je u gospodina, tražeći potvrdu svojih reči. Sluškinja je i sama, postiđena pogledala prema njemu.

Ali on je samo odsutno odmahnuo glavom. „Mnogo piješ“, rekao je.

„Nisam toliko pila dok smo bili zajedno“, rekla je ona promuklo i nasmejala se. „Nisam imala kad, pa nisi silazio sa mene.“

„A mali?“, upitao je on učtivo, mada pomalo nezainteresovano, „malom nisi tako zanimljiva za seks?“

Pokazao je glavom ka nemom mladiću na trosedu koji nije rekao ništa, samo je pogledao u svoju gospodaricu.

„Ne brini ti za malog“, rekla je ona malo razdraženo, „mali radi sve što mu se kaže i može da jebe celu noć po komandi.“

„To je impresivno“, rekao je gospodin, sa očigledo lažnim entuzijazmom. „Drago mi je da imaš čime da ispuniš vreme.“

Žena je spustila čašu na sto grubim, naglim pokretom. Staklo je jako udarilo u staklo.

„Hoćeš da ti pokažem?“, upitala je izazivački. „Hoćeš da vidiš kako mali jebe i koliki mu je? Samo se plašim da posle nećeš njega zvati malim.“

„Ne, ne“, odmahnuo je gospodin rukom. „verujem ti na reč. Pa ne bi me ovako pijana valjda slagala…“

Gospođu je ovo samo još više razdražilo.

„Ne, hajde“, rekla je, „Hajde, nisi mi ništa poklonio za osmi mart, hajde neka mi ovo bude poklon.“

„Nisam siguran da te baš pratim“, rekao je gospodin, “ ali ko bi tebe i mogao da isprati u piću?“

„Ne, hajde, hajde, hajde, učini mi, dušo“, rekla je gospođa, malo besno, možda malo i razočarano. „Hajde da vidimo koliko ti je stalo do mene.“

Ustala je i raskopčala bluzu. Obema rukama je poduhvatila svoje velike dojke i podigla ih.

„Hajde još jednom, pokaži im kako si me rasturao, neka vide i njih dvoje kakav si jebač. Da ovaj mali vidi ima li još šta da uči. A da i ova tvoja kurvica“, dodale je prezirno, „vidi da neke stvari ne mogu da se nauče tako lako.“

Gospodin je ćutao nekoliko trenutaka.

Onda je pogledao u sluškinju. Pa u gospođu. Pa opet u sluškinju. Onda je ustao.

„Idi u kuhinju“, rekao je sluškinji.

* * *

Suze su joj ponovo zamaglile pogled, dok je odlazeći prema kuhinji slušala ženu kako se smeje.

„Nećeš da te gleda? Nećeš da se pokažeš pred novom kurvicom? Šta, misliš da će da se prepadne kad vidi kako jebeš pravu ženu? Ili nećeš da vidi kako voliš ove sise, kako ti ih posle svega nije dosta? Pa omekšao si u poslednje vreme, dragi, prema meni nisi bio tako obziran!“

Stajala je u kuhinji, plačući, ne usuđujući se da rukama ukloni suze sa lica. Pokvariću šminku, pomislila je, a sve je njegovo, sve je to njegovo.

Stajala je plačući. Nije joj rekao da sedne, pa je stajala, osećajući miris testa i prijatnu toplinu rerne. Iz sobe su dolazili glasovi, ali ih nije razaznavala.

Jebaće je. Jebaće je. Jebaće sisatu plavušu, tamo u dnevnoj sobi, pred njenim sopstvenim robom. Ili će je odvesti u spavaću sobu, možda da je tamo obojica zajednički rasture.

Ja sam mu dobra samo kao sluškinja, pomislila je. Ja nisam žena, ja sam za njega smešna klinka koja želi da postane žena, koja želi, već dugo, da bude njegova, da od nje napravi ženu. I drolju, onakvu kakvu on najviše voli. I robinju koja samo sanja o tome da njemu donese najveća zadovoljstva. Ali samo sam klinka koju je obukao kao drolju i iskoristio da iznese viski i sok od borovnice. A pecivo iz rerne će verovatno tražiti kada završi sa jebanjem atraktivne plavuše, kada budu umorni i goli ležali u njegovom krevetu ili sedeli u dnevnoj sobi, da se okrepe i odmore.

„Zašto plačeš?“

Čula je pitanje iza svojih leđa i preplašeno se okrenula.

„ne plačem… gospodine“, rekla je setivši se u poslednjem trenutku kako jedino sme da ga oslovljava dok su tu gosti iako su gosti ostali u dnevnoj sobi a on je stajao iza nje u kuhinji.

„Da“, rekao je, „vidim da ne plačeš. Samo ti idu suze iz očiju a ramena ti se tresu i grlo ti se steglo i ne možeš ni da gutaš. Izuzetno ubedljivo ne plačeš, čestitam.“

Uprkos svemu što je osećala u tom trenutku, nasmejala se, samo na sekund, možda na kraće od toga. Uprkos svemu, on je stajao u kuhinji ispred nje sada. Nije znala zašto. Ali se nasmejala, samo na sekund, možda na kraće od toga.

„Dakle, zašto plačeš?“, ponovio je pitanje.

„neću više…. gospodine…“, rekla je tiho. „izvinite, molim Vas… izvinite, nisam htela…“

On joj je prišao korak bliže, uneo joj se u lice i prstom pokupio suze sa njenih obraza. Pokazao joj je da su crne.

„Ne pitam te da li si htela“, rekao je. „Pitam te zašto plačeš.“

* * *

Led na bradavicama. Isprva boli, jako, jako boli.

Ali posle nema bola, uopšte.

* * *

Naravno da nije mogla da kaže zašto plače, jer gospodar tako nešto ne sme da čuje od sluškinje. Umesto toga, ponovo je zaplakala. Sve dok joj nije uzeo lice u svoje šake i prišao joj tako blizu da je udisala crni miris borovnice.

„Da li si svesna zašto sam došao za tobom u kuhinju?“

Pokušala je da dokuči koji bi bio razlog. Nije joj ništa padalo na pamet.

* * *

Šaka koja steže grlo čini to polako. Pritisak se pojačava postepeno, tako da strah i uzbuđenje rastu istim tempom. Kožni okovi stežu znojave zglobove.

* * *

„Došao sam za tobom jer je ona budaletina već došla ovamo pijana. I onda se još više napila. I jer iz nekog razloga misli da onog njenog sirotog roba treba da ponizi time što će je njen stari gospodar pojebati pred njim.“

U glavi joj je bila zbrka. Jedva ga je pratila dok je pričao, držeći joj lice rukama i tiho, razložno pričajući. Gospodari i robovi su svoje uloge menjali brže nego što je mogla da razume.

„Meni ne pada na pamet da je ikada više dotaknem, razumeš?“

Sačekao je njenu reakciju.

Klimnula je, posle nekoliko trenutaka a onda prepadnuto, užurbano dodala: „razumem, gospodine.“

„Čak i da mi pada, sigurno ne bih to radio pred njim. Istina je da je on njen rob, ali ipak postoji i neka muška solidarnost. Neka ga ponižava u privatnosti njenog podruma, ako želi.“

Ona nije ništa odgovorila na ovo. A on je nastavio.

„Ali nisam zato došao po tebe u kuhinju.“ Pustio joj je lice. „Vidi… pošto joj je sad jasno da od jebanja sa mnom nema ništa, ona želi, valjda, da me učini ljubomornim i da mi pokaže da je mali mnogo veći od mene, mnogo izdržljiviji od mene i tako to. I zahteva da, u ime onoga što smo nas dvoje imali, dovedem svoju novu droljicu da je mali pojebe pred nama.“

Oči su joj se raširile dok je govorio, a dah postao sivuše plitak. Odjednom u kuhinji nije bilo kiseonika. Samo crni miris borovnice.

* * *

Prsti u anusu. Dva. Tri. Bole, šire je. Jako.

* * *

„Da li ti to želiš?“, pitao je na kraju.

A ona nije razumela. Nije razumela šta je pita. Njen gospodin. Njen gospodar. Nije razumela šta je pita.

„gospodine…“ prošaputala je i stala.

„Vidi“, rekao je, „ja to apsolutno nisam planirao kada sam te pozvao danas kod mene. Planirao sam samo da služiš piće i pecivo i da izgledaš lepo pred gostima.“

Nasmešio se za trenutak.

„I u tome si bila vrlo uspešna. Veoma sam zadovoljan. Ali nisam planirao da te dam nekome na korišćenje, pogotovo ne tuđem robu. Nismo o tome razgovarali unapred i ne pada mi na pamet da ti to namećem.“

Pogledala ga je u oči, ponovo, molećivo, možda malo drsko.

„Dobro“, rekao je, „Nismo se ni ovom drugom ništa dogovarali ali sam računao da će ti prijati da budeš sluškinja na jedno popodne. Da osetiš kako je izgledati ovako. Kako je služiti. Ali sad te pitam: da li želiš ovo?“

Gledala ga je, vlažna, potpuno otvorena između nogu, stomaka bolnog od želje, bradavica bolnih od ukrućenosti, stopala bolnih od visokih potpetica. Znala je šta želi.

* * *

Vezao ju je za krevet i nije ništa govorio. Sve vreme je ćutao. Vezao ju je kožnim okovima za konstrukciju kreveta od kovanog gvožđa. Haljinu je sa nje skinuo ali je ostala u čarapama i halerima i cipelama.

Kockama leda koje su i dalje mirisale na viski je prelazio preko njene brade i vrata, stavljao ih u njeno glatko izbrijano pazuho, polako vukao preko grudi, ostavljao mokar trag na koži, doticao bradavice koje su bile sve tvrđe, sve bolnije dok nisu potpuno prestale da bole.

Led se istopio na njoj, na njenom stomaku i butinama i preponama. Naredio joj je da raširi noge za njega, sada više nije ćutao, naredio joj je da se raširi za njega tako vezana i ludački napaljena od svega što se te nedelje popodne dešavalo. Rukom joj je prelazio preko unutrašnje strane butina, milovao kroz lepe, skupe čarape, kockice leda na kraju ostavio da potpuno nestanu na njenim preponama, dok joj je on prstima dodirivao usmine, nežno ih širio.

„Iz tebe samo curi“, rekao je prigušeno, masirajući joj usmine između dva hladna prsta, pa ih gurajući na gore da joj dodirne i klitoris. Stenjala je, prvo tiho, onda sve glasnije.

Mazao joj je anus, mirisnom, hidrantnom kremom, uvlačio prste unutra, prvo polako, onda sve jače. Jedan, dva i tri. Širio ih je u njoj dok je ona stenjala, raskrečenih nogu, otvorene pičke iz koje je curelo na njegove prste.

Drugu ruku joj je stavio na vrat i sve jače stezao, prateći sve dublji ulazak prstiju u njen anus. Stenjanje je prelazilo u šištanje i krkljanje. Pred očima joj je tamnelo, u glavi se mutilo, u ušima udaralo, jako, bas bubnjevi i crni timpani. Onda bi je pustio, izašao iz anusa. Nekoliko trenutaka je mogla da diše duboko, da halapljivo hvata vazduh punim plućima, pre nego što bi počeo ponovo.

Prsti su sada ulazili u nju lakše, klizali dublje. Vrat joj je stezao jače, ostavljajući je bez vazduha duže. U utrobi joj je sve kuvalo. Nikada ovako nešto nije osetila.

Da li ću svršiti, upitala je samu sebe, bez vazduha, bez daha, bez ičega sem crne zavese ispred očiju. Da li ću ovako svršti?

* * *

Ne.

Pre toga je morala i da ona njega ustima opsluži. Da ga primi duboko u grlo, da otvori oči kada je podseti da mora da ga posmatra, da vidi kako se nadnosi iznad nje, kako je polako ali neumoljivo jebe u usta. Kako joj daje svoje testise, svoj anus, da ih ljubi, da ih jezikom miluje, da ga uzbudi i zadovolji.

Jebao ju je tako vezanu, sa nogama visoko podignutim, ulazeću u nju duboko. Bila je jako vlažna i lako je prodirao u nju, tonući sve dok ne bi glavićem udario u grlić njene materice.

Ne, ni tako nije svršila.

Prebacio ga je u njen anus, tako lako da ju je bila sramota jedan sekund pre nego što je osetila bujicu ponosa. Čula ga je kako od zadovoljstva stenje, osetila kako usporava, kako se jedva pokreće u njoj da ne bi odmah svršio. Bila je tako tesna i bilo joj je tako lepo.

Poljubio ju je, ubrzavajući pokrete posle nekoliko minuta, tvrđi u njoj nego i jednog trenutka do tada. Poljubio ju je a ona je gutala njegov jezik.

I udisala miris. Crni miris borovnice.

Autor: Fenris

Uzimanje Mine

Ove godine su letovali na planini, sa društvom. More je bilo u varijanti, naravno, ali ona je svom dečku rekla da bi mogli da za promenu odu negde drugde.

I dečko se složio. I ubedio društvo da je ove godine planina bolja kombinacija. Svo ono vreme koje će uštedeti tako što se neće izležavati na plaži iskoristiće konstruktivnije, na šetnje, roštiljanje, na… pa, na mnoge druge stvari. Svi su se složili da je to sjajna ideja.

U praksi, letovanje je zapravo ličilo na svako drugo. Uveče su tu bili uobičajeni izlasci na uobičajena mesta koja su samo bila malo hladnija od istih takvih mesta negde na morskoj obali. Preko dana, da, išli su u po neku šetnju, ali većinu vremena su provodili na jezeru, gde su se ionako skupljali skoro svi turisti sa planine – porodice sa decom, stariji parovi, studenti. Atmosfera je bila ista kao na moru – ista muzika, isti miris hrane, ista graja klinaca – leto je ionako bilo toplo i planina je, preko dana, izgledala skoro kao more.

Uveče je bilo svežije nego na moru, ali mladi ionako većinu svoje toplote proizvode sami. Pili su, izlazili su, zezali su se, onda su se vraćali u odmaralište, pili, pušili, zezali se.

Spavali su malo, naravno. Bilo je suviše drugih stvari da se radi. Naravno. Čak i kada nisu mogli da rade mnogo tih drugih stvari, prijalo joj je da leži uz svog dečka, pribijena uz njegovo telo, u mraku i da mu, slušajući kako ostatak društva diše u snu u zajedničkoj spavaonici odmarališta lagano steže tvrdi ud pod prekrivačem.

Vodili su ljubav samo dvaput otkada su došli na planinu – drugog dana ujutro su namerno ostali sami u odmaralištu i obavili posao, a jednom ga je ona naterala da se pojebu pod tušem, usred noći, dok su ostali spavali. Ona je htela još, čak je bila spremna i da to uradi pod prekrivačem, dok društvo oko njih spava, ali je njen dečko, kao i uvek bio nešto hladnije glave i uspevao da je ubedi da se strpi. Tako su samo ležali jedno uz drugo, a ona mu je stezala tvrdi kurac, pa bi posle zaspali.

* * *

Prvi put ga je primetila u malom klubu u kome su svako veče bar na sat-dva provodili vreme, između odlazaka u picerije, u šumu, na jezero, u kafiće. Primetila ga je još prve večeri u stvari, ali druge večeri je primetila da on razgovara sa Sanjom, njenom drugaricom. Zapravo, bila je to originalno drugarica njenog dečka, ali sada su i one bile drugarice, naravno. Naravno.

Posle ga je primećivala i tokom dana. Nije provodio vreme na jezeru, kao oni ali jeste se pojavljivao nekoliko puta u toku dana na mestima gde su se i oni kretali. Viđala ga je na ulici, viđala ga je u restoranu, par puta i na jezeru, mada je tamo delovao kao da je samo u prolazu. Javljao se Sanji, a kada je posle par dana primetio da ga i ona gleda, počeo je da se javlja i njoj.

Ali samo njoj, ne i njenom dečku, ne i Sanjinom drugu, njenom dečku.

Nije zapravo ništa radio, samo bi je pogledao i klimnuo glavom kao da se poznaju, kao da i ne mora ništa da kaže jer se razumeju bez reči. Malo bi se samo osmehnuo, ali samo malo, toliko malo da se uvek pitala je li to zaista osmeh ili neki drugi izraz lica iza koga se krije svašta.

Pitala je Sanju ko je on, ali Sanja zapravo i nije znala da joj kaže mnogo. Prve večeri je ona prišla njemu, nije joj smetalo što je stariji, Sanja je tvrdila da voli starije, naravno, i ona se njemu obratila. I obraćala mu se celo veče. I onda kasnije, narednih dana.

Nije imala mnogo uspeha, izgleda, ma koja god da joj je namera bila jer, kako su stvari stojale, on se Sanji javljao, pristojno, čak bi i proćaskao sa njom, ali nije bio zainteresovan da sa pristojnog javljanja i pristojnog ćaskanja pređe na nešto konkretnije.

Sanja je insistirala da nije zagorela i da je samo raspoložena da proba nešto starije – time je pravdala svoje neuspešne ponovljene pokušaje da ga iz večeri u veče odvuče nekud da ostanu nasamo, ili makar da se malo izdvoje od ostatka društva. On je sa Sanjom bio pristojan, ali na kraju, kao da je sve češće gledao u Minu.

I ona je sve češće gledala u njega. Svakog dana sve češće, svake večeri sve duže.

Jeste se osećala krivom, malo. Ali samo malo. Nije razgovarala sa njim, nije ga nikada dodirnula, nije mu znala ni ime. Samo mu je znala glas, koji je slušala iz daleka dok je on razgovarao sa Sanjom. I znala je da Sanja tvrdi da je on jako, jako perverzan, mada ni jednom nije objasnila šta to podrazumeva. Ali nije mu znala ni ime, niti je ikada razmenila sa njim išta više od pozdrava u prolazu, niti ga je ikad dotakla.

Osećala se krivom jer je pod tušem zamišljala njega. Već treće večeri. Već onda kada su njihova sretanja tokom dana i večeri poprimila maltene ritualni karakter, kada bi je on značajno pogledao, kada bi je duboko, jako pogledao i klimnuo joj kao da se znaju, kao da on nju dobro zna, kao da zna.

Osećala se krivom jer je i ona njemu uzvraćala pogled, iako je crvenela i iako joj je srce brže udaralo, iako je želela da skrene pogled, ona bi ga njemu uzvratila. On bi klimnuo i dubokim glasom rekao „Zdravo“ a ona bi i sama klimnula i odgovorila mu. To je bilo sve. Ali svaki put su pogledi bili duži, glas dublji, crvenilo izraženije a značenje tih šturih reči koje su jedno drugom upućivali prošireno.

Osećala se krivom jer je pod tušem zamišljala njega, dok se dirala, skriveno, na brzinu jer tuševi su bili zajednički. Osećala se krivom jer je u krevetu pored dečka onda bila još vlažnija i stiskala mu tvrdi kurac ali je i dalje zamišljala njega. Nije bila fer. Nije bila fer prema svom dečku, naravno da nije.

Ali to su samo fantazije, rekla bi onda sebi. Nisam ništa uradila. Ništa neću uraditi. Letovanje će se završiti, otići ćemo sa planine, i jebaću se sa dečkom toliko da nadoknadim svako veče ovde tokom kog sam uz njega ležala vlažna i željna i samo mu rukom mazila kurac, otići ćemo nazad u grad a ja ništa neću uraditi, neću mu znati ni ime, niti ću znati kako miriše niti koliko mu je dubok glas kada šapuće na uho. Nisam ni za šta kriva. Zaista nisam.

Želim. Naravno da želim, rekla je sebi, a njen dečko je već zaspao pored nje. Ispustila mu je ud i okrenula se na drugi bok i lagano, da ga ne probudi, zavukla ruku pod svoju majicu. Želim te, pomislila je a noć je već bila jako odmakla i bilo je jako mračno i tiho i mogla je samo vrhovima prstiju da blago, nečujno sitska bradavice. Želim te, pomislila je, a ne znam ti ni ime, i ne znam kakav bi bio kada bih se pribila uz tebe, da li bi bio čvrst i topao, da li bi ti koža bila meka, gde bi me prvo poljubio, kako bi prstima ulazio u mene. Stiskala je bradavice i butine, veoma sporo, da ne zatrese madrac, da ne probudi dečka. Iako je želela. Iako je želela.

* * *

Onda ga jedan dan nije bilo. Čitavog dana. Nije ga srela na ulici, niti na ručku, niti u kafeu predveče, nije ga bilo nigde. Nigde.

Na kraju, uveče u klubu se naterala, sva nervozna, pomalo uzdrhtala, sačekala je da joj se dečko udalji pa da pita Sanju, najnevinijim mogućim tonom kako to da nema „onog njenog“ večeras. A Sanja joj je rekla da je otišao u grad nekim poslom. Da je otišao u grad nekim poslom ali vratiće se u toku noći. On nije bio kao oni, nije bio ni u odmaralištu ni u hotelu, on je iznajmljivao vikendicu tokom skoro čitavog leta ovde i više puta odlazio u grad za to vreme, zbog raznih obaveza. Ali sutra će biti tu, rekla je Sanja sa značajnim osmehom na licu.

Mina se trudila da ostavi utisak da je sluša samo iz pristojnosti, ali u sebi je osetila kako se čvorovi u utrobi razvezuju, kako pritisak koji je rastao čitavog dana konačno popušta. Nije otišao. Videće ga sutra. Videće ga sutra ponovo.

Osećala se malo krivom, naravno, ali ništa, ništa nije uradila, samo je želela da ga vidi još jednom, još nekoliko puta, samo nekoliko puta, pre nego što se letovanje završi. Možda da mu se obrati… možda. Samo jednom. Da mu se predstavi, da mu kaže svoje ime. Sanju nije smela da pita za njegovo. Nije smela drugarici svog dečka da da ikakav razlog za sumnju. A razloga i nije bilo. Ništa se neće desiti. Samo će možda jednom kratko popričati, reći će mu svoje ime, upamtiće njegovo (i ponavljaće ga kasnije, mnogo puta) slušaće njegov glas i upijati njegov miris i ništa više. Letovanje će se završiti. Sići će sa planine. To je sve.

To je sve.

Uveče je ponovo ležala pored dečka u krevetu i tiho, veoma tiho mazila svoje bradavice, a drugom rukom ušla među butine. Prsti su joj se jedva pokretali dok je padala u san i zamišljala ga. Njega.

* * *

Dan kasnije njen dečko i još četvoro njih iz društva su izrazili želju da idu na jednodnevni izlet na drugo jezero, mnogo veće, do koga se putovalo skoro dva sata. Debatovalo se da li treba svi da idu – devojke uglavnom nisu bile raspoložene pa je Mina to iskoristila da i sama kaže da se njoj ne ide. Ali naravno da nema ništa protiv da on ide, naravno da nema. Neka se lepo provede, pa će joj uveče pričati kako je bilo.

Složili su se da će njih petoro otići na izlet a da će četiri devojke ostati ovde, da provedu uobičajen dan na jezeru, među familijama sa decom i studentima i starijim parovima, u picerijama i kafićima. Mina mu je rekla da će konačno stići malo i da čita jednu od knjiga koje je ponela od kuće, poljubila ga i rekla mu da se lepo provede.

Otišli su rano ujutro, a njih četiri su se kasnije spremile, namazale losion za sunčanje i krenule na „svoje“ jezero, sa tamnim naočarima, maramama na glavi, u japankama i šorcevima. Baš kao da su na moru, baš kao da idu na plažu. Dan je bio topao, zaista topao i na jezeru je bilo kao na moru, sa klincima koji uskaču u vodu i prskaju se, sa momcima koji se dobacuju gumenom loptom u plićaku, ženama u bikinijima koje leže i sunčaju se.

Igrale su malo karte i jele sladoled i tračarile i pričale sa momcima koji su im prilazili i išle na pića i dremale na suncu i onda…

…onda je došao on. Videla ga je sa pedeset metara udaljenosti, videla ga je kako bez žurbe ide ka njima sa velikom torbom od nepromočivog platna na ramenu i srce je krenulo jako da joj udara pa je morala da se natera da se smiri, da ne blene u njega kao da je luda, da malo zauzda osmeh koji se drsko sam pozvao na njeno lice, da se seti da su oni ipak samo na „zdravo-zravo“, da je među drugaricama, da je Sanja tu, da nema pravo. Da nema pravo.

Sanja mu se, naravno obradovala i čim ga je videla ustala je i krenula prema njemu.

Ali on joj je samo mahnuo, ni ne pogledavši je. Umesto toga, pogledom je pronašao Minu. I onda taj pogled usmerio u nju. Duboko u nju. Nije morao ništa da kaže. Ništa nije rekao. Samo je ispružio ruku, kao da je zove da krene za njim.

A Mina je ustala, osećajući kako joj noge drhte, kako joj se ruke tresu, kako joj srce udara. Osećala je i kako je sunce još uvek jako i kako se jako znoji. Osećala je i kako je gledaju, sve njene drugarice, kako je gleda Sanja, dok ustaje, dok se okreće prema njemu, dok uzima svoju torbu sa zemlje. On je stajao sa ispruženom rukom a ona mu je prišla, potpuno svesna da sve, sve drugarice gledaju u nju. I stavila svoju ruku u njegovu.

* * *

Ništa, baš ništa nije rekao, samo ju je poveo dalje od jezera. U planinu.

Ništa, baš ništa nije rekla dok je odlazila, dok su drugarice zapanjeno vikale za njom. Znala je da svaka od njih, a svakako Sanja može da javi njenom dečku šta je njegova devojka upravo uradila. Ali je znala i da nije mogla da odbije. Njegov pogled, na njoj, u njoj, duboko u njoj. Njegovu ruku, ispruženu. Nije mogla. Znala je. Znala je da nije mogla da odbije. Izbor nije bio njen. Znala je. On. On je izabrao nju. Ne Sanju, ne Sanju koja je obletala oko njega svake večeri, ne Sanju koja se hvalila da je raspoložena za starijeg muškarca ovog leta, tako da je ceo klub to već znao, ne Sanju koja mu je jasno stavljala do znanja da može da sa njom radi šta hoće. računajući na njegovu perverznost. Izabrao je nju. Iako joj nije znao ni ime. Iako je znao, morao da zna da ima dečka, pa viđao ju je kako se ljubi sa njim, makar prvih par večeri dok nije prestala to da radi jer nije želela da je on vidi. Nije želela da on vidi da se ljubi sa drugim. Ali znao je, naravno da je znao. I onda je došao i jednostavno je uzeo. I poveo u planinu.

* * *

Smešio se kada se okrenuo prema njoj, sad već malo više u planini, u senci jednog bora. Ispod njih su, na stotinak metara udaljenoj stazi prolazili drugi šetači, a on ju je doveo do drveta i onda joj tu pustio ruku. Nije je ni držao za ruku kao ljubavnik ili partner, to ne. Držao ju je za zglob, onako kako se drži neposlušno dete. Onda ju je pustio i spustio svoju torbu na zemlju. Sada ćemo se poljubiti, pomislila je i počela da drhti, jako. Nije mi još rekao ni ime, a ja se ne usuđujem da govorim. Sada ćemo se poljubiti. Sada će me poljubiti.

Umesto toga, on se smešio i posmatrao je nemo, umirujuće, posmatrao je tako ustreptalu pored lepog, starog bora i onda joj mirnim, dubokim glasom rekao: „Skini se“.

* * *

Tri sekunde, otprilike, možda četiri, ne više od pet. Samo toliko je oklevala. Bilo je ljudi, tamo dole, niz stazu, bilo je ljudi dole. Nisu gledali prema njima, zar ne? Ali bili su dole, daleko, ali ipak… ipak blizu. Zar ne?

Pogledala ga je, uplašeno a on se i dalje umirujuće smešio. I nije ništa više rekao.

Skinula je sa sebe sve, brzo. Majicu i šorc, maramu sa glave je razvezala i pustila kosu da joj se raspe.

„Sve“, rekao je jednostavno i napravio gest rukom.

Pocrvenela je još više, ali znala je šta znači to „sve“. Sve. Zatvorila je oči na trenutak i počela da otkopčava grudnjak.

Uzeo ga je iz njene ruke i nastavio da nemo čeka.

Drhteći, sagla se i prstima uhvatila rubove gaćica. Nije me ni poljubio, pomislila je a srce joj je udaralo kao da će iskočiti iz njenih grudi.

Spustila ih je dole, do nožnih članaka, iskoračila iz njih i predala mu ih.

„I patike“, samo je rekao.

Izula se a on je uzeo i njene male, svetloplave platnene patike i zajedno sa ostalim njenim stvarima stavio ih u svoju torbu. Pogledao ju je, u dalje sa osmehom a ona je stajala, crveneći, pored velikog bora, bosa na tepihu od iglica, ruku spuštenih pored tela, svesna da je gola, potpuno gola pred muškarcem starijim od nje, muškarcem kome nije znala ni ime. Muškarcem, starijim od nje, kome nije znala ni ime a koga je zamišljala uz sebe pod tušem, u krevetu, ležeći pored svog dečka, iz večeri u veče.

* * *

Stvarima koje je izvadio iz torbe nije bilo mesto na planini, to je i sam priznao smejući se malo samom sebi. Ali, rekao je, od prvog momenta kad ju je video znao je da su ovo stvari za nju. Iskoristio je svoj odlazak u grad da obiđe i nekoliko odgovarajućih radnji.

Pocrvenela je još više kada joj je pružio lepi crni, čipkasti korset koji joj je stajao kao saliven, kada joj je dao crne, mrežaste, samodržeće čarape. Crvenela je dok ju je gledao kako ih navlači, kako podeševa čipkaste porube, kako drhti od osećaja koji je konac proizvodio klizeći po koži.

Osmeh mu je postao još širi kada je iz torbe izvadio i lepe cipele sa visokim, tankim štiklama.

„Ovo definitivno nije za hodanje po planini“, rekao je, prevrćući prenaglašeno očima, kao da se samom sebi čudi na izboru. „Ali znam da ćeš u njima izgledati kao vrhunska kurva“.

* * *

Naravno da nisu bile za planinu, iako je nekim čudom izabrao dobar broj za nju. Naravno da nisu bile za planinu, lepe, lake, crne i lakovane, sa divno izvijenim štiklama i tankim vrhovima, ali su joj fantastično stajale. Osećala je kako joj je guza čvršća i podignuta i iako je bila potpuno svesna da na par stotina metara ispod njih i dalje prolaze šetači, sada je bila kao u nekakvoj posebnoj zoni u kojoj su samo njih dvoje razumeli značenje svakog pokreta i gesta.

Dobila je i ogrlicu, od crnog pliša, zakopčao ju je oko njenog vrata i iz torbe izvadio tanki, dugački lanac koji je pričvrstio za alku iznad njenog dušnika. Onda joj je nežno uzeo ruke u svoje i povukao ih na njena leđa. Bila je poslušna, naravno, bila je kao hipnotisana. Ostavio ih je tako, prekrstivši njene ruke, postavljajući ih tako da joj zapešća počivaju na krstima. Odmakao se od nje i pogledao je, čitavu, pa sa odobravanjem klimnuo glavom.

Onda je iz torbe izvadio i par kožnih lisica sa alkama pa joj na svaki ruči zglob stavio po jednu. Pričvrstio je alke jednu za drugu i sada su joj ruke bile i sputane iza leđa. Uzeo je lanac u ruku, podigao torbu na rame i poveo je iz senke bora, dalje, u planinu.

* * *

Bila je potpuno svesna da su ih gledali dok su se stazom udaljavali na gore, prema gustoj borovoj šumi, da su prolaznici ispod njih videli visokog muškarca kako na povocu vodi drolju na visokim štiklama, sa crnim, finim mrežastim čarapama, ruku vezanih na leđima, u kurvinjskom korsetu, bez gaćica, bez grudnjaka. Čula je i da jedni druge dozivaju i znala je da ih slikaju mobilnim telefonima. On se nije osvrtao, niti išta rekao, pa nije ni ona. Ulazili su u šumu. Tamo je bilo mračnije. Tamo neće biti nikoga. Slušala je glasove iza sebe, svesna da se reči „drolja“ i „kurva“ koje vetar donosi odnose na nju, ali nije ih osećala. Kao da je izašla iz sebe, tako se osećala. Kao da je izašla iz sebe i gledala ga kako na povocu vodi drugu kurvetinu. Onu koju je ona u sebi samo zamišljala.

* * *

Hodali su polako jer je njegova droljica morala pažljivo da stupa na visokim potpeticama. Prošlo je više od pola sata i bili su već duboko u šumi. Povremeno se okretao da je pogleda, da proveri je li sve u redu i njegov osmeh joj je govorio da je zadovoljan. Onim što vidi. Onim što zna, što zna o njoj. A ona o njemu nije znala ništa sem onoga što joj je saopštio pogledima, svih ovih dana.

Sišli su sa staze i ušli među drveće, uzeo ju je za ruku i pomogao joj da zaobiđe žbunje i dođe do velikog, moćnog drveta. Stali su ispred njega a on je otkačio povodac od njene ogrlice. Iznenadilo ju je da je odmah poželela da joj je stavi ponovo. Makar joj nije odvezao ruke, pa je i dalje osećala kako mu pripada, potpuno, kako je sve sada na njemu, kako ona samo treba da bude poslušna i sve će biti dobro, sve će biti najbolje.

Onda ju je poljubio prvi put. Onda. Držeći joj sputane ruke na leđima, ispod velikog, moćnog bora ušao je jezikom u njena usta i zubima joj uhvatio donju usnu i povukao je sebi.

Onda se odmakao i smešio se, gledajući je kako otvara oči.

Onda joj je naredio da klekne na debeli prekrivač od suvih iglica a ona je bez reči poslušala.

Zašao joj je iza leđa i osetila je kako alku povoca sada kači za njene kožne lisice. Osetila je kako lanac onda omotava oko stabla bora i osigurava ga vezivanjem oko grane.

Sada je klečala ispred njega, duboko u šumi, vezana za drvo, ruku ispruženih iza leđa u neugodnom, ropskom položaju, klečala je i gledala ga željno, nemo, požudno, čekajući.

Nežno ju je milovao po licu i pitao je šta želi.

„Ono što ti želiš“, odgovorila je odmah, bez razmišljanja. Znala je odgovor. Znala ga je od prvog dana, od prvog sekunda kada su im se oči prvi put susrele.

„Jesi li sigurna?“, pitao je a šapat mu je bio dublji i tiši dok joj je prstima sklanjao kosu sa lica, razmicao usne.

„Sigurna sam“, potvrdila je, iako joj je glas malo zadrhtao. „Sve što želiš. Bilo šta.“

Izvadio je štipaljke iz torbe, čelične, sa alkama na krajevima. Nežno, veoma nežno joj je prstima milovao bradavice, isprva mekše i sporije nego što je to čak i ona radila uveče ležeći u krevetu pored svog dečka, a onda malo jače, izvlačeći ih lagano, stiskajući ih sve čvršće, dok se nisu jako, jako ukrutile. Postavio je štipaljke na bradavice, lagano, pažljivo, šapućući joj da je prelepa.

Mina je stenjala od bola, naravno da jeste, jako je bolelo. Ali nikog nije bilo da je čuje, sem njega. I nije se stidela. Pred njim se nije stidela, jer ju je on milovao po kosi i govorio joj da će je manje boleti kad prođe nekoliko minuta. Prstima je pokupio nekoliko suza koje su se skotrljale niz njene obraze pa je nežno poljubio. Onda je iz torbe izvadio kratak jahački bič.

Nije je šibao, ne odmah. Milovao ju je bičem, po licu, a ona je zatvarala oči, svesna da se gubi, da tlo ispod nje postaje mekano kao testo, da propada kroz njega. Prelazio joj je kožnim vrhom po vratu, spuštao se po grudima, dodirivao joj bradavice stisnute okrutnim metalnim štipaljkama. Pa otišao još niže, niz stomak, po unutrašnjosti butina. Dodirnuo je njime njenu vlažnu, jako vlažnu pičku a ona je glasno zastenjala, sada ne od bola. Nikog nije bilo da je čuje, sem njega, a njega se nije stidela.

* * *

O alke na štipaljkama joj je okačio još jedan lanac, kratak ali težak, pa joj je sada njegova težina vukla bradavice na dole, vukla čitave dojke na dole, nanosila joj novi bol a tek što se navikla na stari. Dojke su joj sada bile vruće, pulsirale su jako a bol je postajao nekako mek, gotovo prijatan. I dole je bila meka, i sva pulsirala, jako vlažna, jako otvorena.

Jebao ju je u usta, držeći je za kosu. Vukao ju je prema sebi, a ruke su joj iza leđa bile ispravljene, lanac koji ih je vezivao za drvo zategnut. Pod kolenima je osećala ubode borovih iglica dok je izvijala leđa da ga primi što bolje u usta, što dublje u grlo. Vadio ga je napolje i razmazivao joj njenu pljuvačku i svoje sokove po bradi, po licu, po dojkama, lagano ga drkao ispred njenih očiju pa je pitao da li ga želi. Znao je šta će odgovoriti svaki put, naravno, pa joj ga je vraćao unutra, sve jače i dublje, gušeći je kurcem, terajući je da grca, da suzbija refleks povraćanja. Onda bi je poljubio pa joj svoje testise stavljao pred lice, naređivao da ih usisa u usta, da ih oba uzme, da ih pomazi jezikom…

Kada joj je ponovo vratio kurac u usta, počeo je da je jebe ritmički, ulazeći svaki put sve dublje. Ona se trudila da isprati njegov ritam, da se svaki put grlom nabje na njega kada se on zarije u nju. A on se nagnuo unapred i bičem je udarao po guzi, u istom ritmu, odmereno, ali snažno.

Stenjala je, usta punih njegovog mesa, stenjala od bola i od toga kako ju je palilo to što ju je obukao kao kurvu, odveo u šumu, vezao za drvo i jebao u usta, bičujući je kao robinju. Stenjala je od pomisli kako joj se guza sigurno zacrvenela od udaraca, kako svaki kontakt crnog biča i njene bele kože ostavlja crveni trag: robinja je sada bila obeležena.

* * *

Ipak nije svršio u njena usta. Stao je sa jebanjem i odvezao je od drveta, samo da bi joj ruke prebacio napred, a onda ponovo pričvrstio lanac za lisice. Podigao ju je i okrenuo licem prema drvetu a lanac prebacio preko grane i zategao ga tako da je ruke morala da podigne gore, iznad svoje glave. Onda je jako ušao u nju otpozadi a ona je počela da jeca glasno, bestidno.

Jebao ju je jako, duboko, ulazeći joj sa svakim ubodom do samog kraja, udarajući joj testisima o guzu. Šaputao joj je da joj je guza prelepa ovako išarana bičem, a ona je stenjala od bola dok su joj dojke letele napred-nazad a lanac sa njih čupao teške štipaljke, i stenjala od uživanja osećajući njegov nabreli kurac u sebi.

Podigao joj je jednu nogu sa zemlje pa se, držeći je, u nju zarivao još jače. Uhvatila je šakama lanac iznad svoje glave i primala ga duboko u svoju utrobu, hvatajući ustima vazduh koga kao da nije bilo dovoljno. Bila je mokra od znoja i jako išibana po guzi, bila je gola voda i sve ju je bolelo. I nikada joj nije bilo ovako lepo.

* * *

Svojoj kurvici je svršio po licu, naravno, dok je klečala ispred njega na borovom tepihu, dok ga je molila da je isprska, da joj pokaže da je njen gospodar. Svu ju je umazao po licu, a ona mu je kurac dobro, sa ljubavlju olizala. A onda su išli dalje. Vikendica u kojoj je odsedao bila je samo nekoliko stotina metara niže. Dopustio joj je da se izuje pa je bosa, samo u lepim čarapama išla za njim po šumskoj stazi, ruku ispruženih ispred sebe, i dalje na lancu.

„Iscepala sam ih“, rekla je postiđeno dok joj se sperma sušila u kosi a on se okrenuo, nasmejao i rekao da te čarape i nisu bile predviđene za šetnju po šumi i da nema veze, da će joj kupiti još čarapa.

* * *

Prvo je skinuo sa nje korset i čarape. Onda ju je odneo pod tuš. I dugo, nežno kupao i dugo, dugo brisao svetloružičastim frotirskim peškirom.

Onda ju je mazao kremom, po bolnim bradavicama i grudima, po bolnoj, crvenoj guzi išaranoj gospodarevim rukopisom. I ljubio ju je dok je to radio, sporo, vlažno.

Onda ju je pitao je li gladna. Bila je, shvatila je sa zaprepašćenjem, samo trenutak pre nego što je već zaustila da mu kaže da nije. A on se nasmejao, videvši sve, baš sve na njenom licu i odneo je na krevet.

Ruke joj je iznad glave vezao crnim konopcem a onda otišao do kuhinje.

* * *

U usta joj je stavljao jagode i kriške manga i mandarina. Sokove koji su curili niz njenu bradu kupio je prstima i jezikom. Ribizle je uzimala sama, između njegovih usana. Razmazivao je po njenoj koži crvenu krv i purpurne kože voća, utrljavao joj sokove u bradavice, prstima joj razmicao nabrekle usmine, ulazio u nju nežno, ali duboko.

Molila ga je. Molila je da je pojebe, ponovo.

I uradio je tu, jebao ju je vezanu, nogu podignutih visoko, jako, kao kurvu, kao njegovu sopstvenu kurvu, vezanu u njegovom krevetu, mirišljavu od kupanja i umazanu voćem, ulazio je u nju jako, duboko, do kraja, stalno do kraja.

* * *

Ležali su posle toga, šapućući i smejući se a ona ga je grlila i ljubila mu grudi i osećala njegovu spermu duboko u sebi i lizala mu je uho i njuškala vrat. A on je pričao svašta, tiho i duboko i smejao se i ljubio joj oči i jednog trenutka se pridigao u krevetu i pogledao je, ozbiljno i rekao:

„Ti si svesna da ja ne verujem u seks bez obaveza?“

A ona je klimnula i poljubila ga u grudi.

„Ni ja“, rekla je tiho.

„Od danas si moja“, rekao je.

A ona je ponovo klimnula i pogledala ga u oči, hrabro i jako.

„Znam. Samo tvoja.“

Autor: Fenris

Na klupi, u parku

Dan jeste bio lep. Mnogo lepši nego što bi sugerisali zidovi, okrečeni u umirujuće, pomalo dosadne boje među kojima je provela najveći njegov deo. Bilo je vreme da izađe.

Srce joj je udaralo jače kada je ušla u toalet zgrade. Kršila je pravila, naravno. Izlazila je pre vremena, naravno. Ali dan je bio suviše lep da se provede po pravilima. Naravno. Naravno.

Srce joj je udaralo jače kada je posegla za telefonom da proveri šta je tačno napisao u poruci. Znala je, naravno da je znala, već kada ju je prvi put pročitala osetila je kako joj u lice navire krv, kako čitava postaje vrela, kako joj ponestaje daha, kako joj se muti pred očima. Nije ni morala da je proverava ponovo. Pročitala ju je toliko puta u poslednjih nekoliko sati da je znala sve napamet. Čitala ju je svakih nekoliko minuta, sedeći među kolegama kao i svakog dana i praveći se, kao i svakog dana, da je sve kao i svakog dana.

Ali nije bilo, ne danas. Danas nije sedela kao i svakog dana. Danas je prekrštala noge, nervozno. Danas je stezala butine, jako. Danas je vlažila, jako, jako. A niko to nije znao, niko od koleginica, od kolega nije znao da je danas mokra, da je sva vruća, da joj ponestaje daha.

Samo je on mogao da zna kako će na nju delovati njegova poruka, a njemu nije morala ništa da objašnjava. Znao je. Znao je da će biti mokra, da će biti poluluda od njegove poruke, od onoga što je tražio od nje. Ne, ne tražio. Od onoga što joj je jednostavno predložio da uradi.

To je umeo, umeo je vrlo dobro. Da naređenja zvuče kao predlozi. Da njegova volja zazvuči kao njena volja. Da nikada, ničim ne preti, ne, da nikada ničim ne ucenjuje, nikada, ničim. A da ona opet drhti tokom svakog njihovog razgovora, svaki put se plašeći da neće umeti… da neće biti… da će on biti nezadovoljan. Nečim… Njom… pre svega njom.

I znao je da će ona drhtati, morao je da zna, kada joj je poslao takvu poruku ranije tog dana.

Prvo je podigla paket sa portirnice, bio je na njeno ime i u poruci je stajalo da će je čekati tamo. Čvrsta kartonska kutija, umotana u nezanimljiv smeđ papir. Protresla je ali nikakav zvuk iznutra nije odavao prirodu sadržaja.

Onda je otišla u toalet, sledeći njegova uputstva. Oko nje su koleginice i kolege pratile uobičajenu dnevnu rutinu, ali ona se kretala kroz njih danas vođena tuđom voljom. Ušla je u toalet, zatvorila se u jednu od kabina.

Uputstvo je bilo da otvori paket i pronađe pisane instrukcije unutra.

Kolena su je gotovo izdala kada je napipala metal unutra.

„Lisice stavi za sada u tašnu“, pisalo je na papiru.

„Skini gaćice. I njih stavi u tašnu.“

Vrtelo joj se u glavi i piškilo joj se, od straha. Od želje. Od jake, sramne želje. Vrtelo joj se u glavi dok je skidala gaćice, na prstima osećajući kako su mokre, kako su jako, jako mokre.

Stavila ih je u tašnu.

Piškila je.

Obrisala se papirom, pažljivo, da ne zastenje od zadovoljstva. Neko bi mogao da čuje.

Neko bi mogao da čuje i mokri zvuk koji je napravila kada je zavukla prst u sebe, kada ga je nekoliko puta gurnula unutra i izvukla napolje. Ali morala je. Samo malo. Samo malo. U uputstvu nije pisalo da ne sme da se dira. Ali znala je da ne sme. Znala je da bi on to napisao, da je želeo da njegova kurvica samu sebe pojebe prstima u toaletu.

Trgla se. Njegova kurvica, pomislila je. Zar sam ja to? Zar o sebi tako mislim?

Trgla se.

Ne smem. Ne smem da se diram, rekla je sebi. Ne smem. Nije mi dopustio.

Izvukla je prste i za trenutak ih gledala gotovo opčinjeno, kako se presijavaju od vlažnosti. Ovo mi je on uradio, pomislila je. A nikada ga još nisam videla.

Zgrabila je sledeći predmet iz paketa a lice joj je postalo još vrelije.

Uputstvo je govorilo da sme da ga nakvasi samo pljuvačkom i ona je tako i uradila. Dobro ga je navlažila usnama i jezikom i onda zavukla veliki, srebrni umetak sebi u guzu, stiskajući zube da ne ispusti nikakav zvuk, da se ničim ne oda u toaletu u koji je svakog časa neko mogao da uđe.

Umetak se širio prema kraju i širio i nju. Otvarala se, bolno, ali istovremeno i lepo. Pomisao da joj se guza širi za njega ju je oblivala rumenilom i bolu dodavala preliv uživanja. Sramotnog uživanja, naravno, ali i to je bilo za njega. Naravno.

Sve je bilo za njega ovih poslednjih dana. Sve njene misli, sve njene reči, sve njene slike i svi uzdasi kada se dirala noću, u krevetu ili pod tušem ili kada bi stezala butine okružena kolegama i koleginicama. Stid i zadovoljstvo. Vrelina koju je u njoj proizvodio. I danas, danas je sve samo izmestio iz sfere fantazije i zamišljene igre u stvarnost. Igra je postala stvarna, pomislila je. A ja pristajem. Bez pitanja. Pristajem da me vodi. Da me otvara.

Otvorio ju je. Raširio ju je. I naterao da uživa u tome, u tome kako ju je slatko boleo osećaj velikog metalnog predmeta u guzi. Otvorio ju je i naterao da se stidi i da vlaži od toga kako ju je lako kontrolisao. Bez primene sile. Bez nestrpljivosti, bez podizanja tona u pisanju. Samo time što je znao da mu nikada, nikada reći ne. Jer ona nije umela da mu kaže ne, nikada. Možda zato što je znao, jako dobro znao šta je sve spremna da uradi. A možda zato što ona nije znala postoji li nešto što ne bi uradila kada joj se obrati.

Izašla je iz toaleta i sišla niz stepenice i osećala kako crveni sa svakim korakom. Osećaj je bio tako intenzivan, tako snažan.

Ne samo bol. Bolelo je, ali ne toliko koliko se plašila, pa je i koračala sve sigurnije, sve brže, osećajući kako je metalni umetak jako, duboko jebe sa svakim korakom. Ali nije osećala samo bol.

Osećala je i kako joj stomak postaje vreo, kako pulsira. Osećala je i kako joj se pičkica grči, od onog što joj je punilo guzu, od svežeg vazduha koji ju je onako mokru hladio sada dok je izlazila iz zgrade i prelazila ulicu, bez gaćica, jebana pred svima, a skrivena, samo njegova tog trenutka.

Nije morala da žuri, dao joj je dovoljno vremena da prošeta, da dobro oseti kako joj se guza širi i postaje meka i željna, kako joj usmine otiču a klitoris postaje sve osetljiviji, da oseti da lagano curi niz butine, pre nego što je, sledeći uputstva, došla u park.

Prepoznala je klupu po opisu koji joj je dao. Bila je udaljena od drugih, bila je nešto skrivenija, zaista.

Ali naravno, to je bio park. I u njemu je još bilo ljudi, iako se dugo, dugo nervozno šetala pre nego što je došla do njega.

Nije više bilo mnogo ljudi, zaista, jer dan se polako završavao, a klupa jeste bila nešto skrivenija. Zaista.

Zatvorila je oči, pokušala sebe da zamisli na njoj. Pokušala sebe da vidi na klupi, iz pozicije prolaznika.

Drhtala je tako, svesna udaranja svog srca, svesna da svejedno neće još dugo moći da se održi na nogama. Morala je da odluči. Morala je da se okrene i ode, jer to što je očekivao od nje… to je bilo ludilo. Niko. Niko to ne bi uradio. Ni jedna njena drugarica. Niko.

Imala je još vremena da se okrene i ode kući, da na drhtavim nogama stigne u sigurnost svog stana, da izbaci veliki metalni predmet iz sebe i pošalje mu poruku da je odustala.

Otvorila je oči a vetar je poterao nekoliko listova da zaplešu ispred nje. Klupa je bila slobodna, pomislila je, tresući se od straha i zahvalnosti, jer je znala da je u uputstvu napisao da nije bitno da li će klupa biti slobodna. Da svejedno treba to da uradi.

Prišla joj je. I spustila se na nju, a metalni umetak u guzi ušao je još dublje, naterao je da tiho zastenje.

Nikog nije bilo u blizini da je čuje. I nikog nije bilo u blizini da je vidi, pomislila je, gledajući prolaznike sa druge strane parka. Niko me neće videti, niko neće videti šta radim.

Isključila je telefon, tako joj je naložio. Izvadila je mali MP3 plejer koji je bio u paketu, stavila slušalice u uši. Samo jedan album na njemu, pomislila je. Samo jedan.

Pustila je muziku, samo klavir i klarinet, samo tihi pasaži instrumenata koji su se šunjali oko nje kao inteligentne noćne životinje.

Stavila ga je u džep i posegla u tašnu. Još samo poslednja stvar na spisku.

Ruke su joj se gotovo nekontrolisano tresle dok je vadila lisice iz tašne. Osvrtala se oko sebe, dok su se klarinet i klavir spuštali na travu pored nje. Nikog nije bilo u blizini. Klupa je bila skrivena, jeste.

Zatvorila je tašnu. Povukla suknju malo na dole. To je to, pomislila je. Posle ovoga nema povratka.

Nije ništa više pomislila, nije se usuđivala.

Samo je lisice provukla iza naslona klupe, a onda bez oklevanja svoje ruke stavila na leđa pa ih zakopčala oko jednog i drugog zgloba.

Ljudi su prolazili, naravno da su prolazili. Uglavnom daleko od nje. Ali neki su prolazili baš ovom stazom, baš pored nje, baš ispred nje. I neki su i pogledali prema njoj, videli je kako sedi, sa rukama na leđima, sa slušalicama u ušima. I možda su se pitali zašto ona sedi sama. I možda su se pitali zašto su joj ruke na leđima. I možda su videli položaj ruku i možda su videli bljesak metala. Ona tu nije mogla ništa. Ključ za lisice nije bio u paketu. Bila je vezana za klupu, slušala je muziku koju joj je on odredio. Bila je vezana za klupu. Koju je on odredio. Ljudi su prolazili a dan se završavao. Bila je vezana.

I penzioner koji je prolazio sa rukama na leđima i ljubopitljivo je posmatrao. I majka sa sinom koja ju je gledala sa nevericom, možda i prezirom. I dva klinca, možda na trećoj godini srednje škole koji su se cerili i zastali ispred nje i pitali je nešto ali ona od klavira i klarineta nije ništa mogla da ih čuje i samo je skrenula pogled, samo je potisnula suze natrag kada su nastavili da se cere i kada su je slikali telefonima.

I onda više nije bilo nikoga. Dan se završavao a muzika je trajala. Bila je sama na klupi. Vezana, za njega. Samo za njega.

Prvo je sve postalo crno a onda je osetila miris parfema.

A onda je izvadio slušalicu iz njenog uha, zubima sigurno jer rukama joj je prekrio oči i rekao:

„Ne boj se. Ja sam.“

A to je bio njegov glas. Njegov miris. Njegove ruke na njenim očima.

I to su bile njegove ruke koje su joj vezivale crnu maramu oko glave, pažljivo podižući njenu dugu kosu i vodeći računa da ona bude potpuno slepa.

Sada više nije bilo muzike, umesto toga slušala je njegove korake po lišću, njegov glas koji je odisao zadovoljstvom, dok joj je opisivao kako izgleda. Slušala je kako njegov telefon pravi zvuke dok ju je slikao.

„Ne brini, dobićeš ove slike, videćeš i sama kako izgledaš kao prava mala robinja“, rekao je raspoloženo.

Okretala se prema njegovom glasu, prema zvuku njegovih koraka i njegovog telefona. Osećala je da su joj butine mokre a guza potpuno razvaljena. Osećala je da su joj bradavice ukrućene i bolne, da su joj usta suva od straha.

A onda ju je bez reči ponovo dotakao.

Prsti na licu, pa onda u njenim ustima, lagano ali neumoljivo. Pustila ih je između usana, dodirnula suvim, sramežljivim jezikom. Bili su topli i dugački.

Poljubio ju je, možda je osetio da su joj usta suva? Možda je video da su joj usne ispucale od straha, od nervoze, od toga što ih je obliznula hiljadu puta u poslednjih sat vremena a dan se završavao i vetar je bio jači.

Poljubio ju je, duboko, mokro i mirisao je na parfem i stegao ju je, zavukavši joj ruku u kosu i pribivši je uz sebe dok ju je ljubio. I pričao joj je svašta dok ju je ljubio po licu i po vratu a ona nije ništa odgovarala jer je pokušavala da dođe do vazduha, da smiri lupanje srca, da sve senzacije koje su dolazile sa svih strana nekako prepozna, poveže sa njim.

Njegov miris. Njegov ukus. Njegove prste na sebi. Na vratu. U kosi. Na grudima. Na butinama. Lisice koje su joj žuljale zglobove, osećaj da je sputana. Osećaj da je slobodna.

Pitao ju je da li želi. I želela je. Ništa nije mogla da vidi. Nije mogla da zna da li ih neko vidi i nije želela da razmišlja o tome. Želela je.

Nije mogla da vidi kako je ustao sa klupe i kako je stao ispred nje, ali ga je čula, čula ga je kako otkopčava pantalone.

I osetila kako je hvata za kosu i privlači sebi, snažno, tako da su joj se ruke iza leđa ispružile a lisice dublje urezale u zglobove. Nije joj smetalo. Ni kada joj je glavićem rastvorio usne, ni kada joj ga je zavukao duboko, sve do grla.

* * *

Mogao je, naravno, da je iskoristi tako u parku. Mogao je, naravno, jer mu je ona sve dozvolila. Mogao je da je izjebe u usta, da svrši u nju ili po njoj, da se zatim okrene i ode, da je ostavi vezanu za klupu ili da joj ključ stavi u ruku da bi se sama oslobodila.

Znala je da je sve to mogao. Ali nije.

Nije svršio, ne.

I nije je ostavio.

Stao je u jednom trenutku, izašao iz njenih usta, a ona je pomislila da je neko možda naišao.

Ne, niko nije naišao.

Smakao joj je maramu sa lica. Već se spuštalo veče, ali ona je sada iz mraka izronila na svetlo. I videla ga. Prvi put u životu.

Otključao je lisice i kada je ustala, jedva se uspravljajući na drhtave noge, ponovo joj je spojio ruke na leđima. Ponovo je čula metal kako škljoca, ponovo je bila sputana, ali sada je on stajao iza nje i šaputao joj u uho.

„Ne smeta ti?“, pitao je.

A ona je odmahnula glavom.

Hodali su prema ulici, polako. On je nosio njenu tašnu. A njoj su ruke bile vezane na leđima. I tako su i izašli na ulicu. Veče se spuštalo a oni su hodali. Ona, mokra, bolne guze, otekle pičke, otvrdlog, vrelog stomaka, opsceno ukrućenih bradavica. On, neužurban, ponosan, videlo se to, ponosan na nju.

* * *

U stanu je samo pokazao prema krevetu a ona je poslušno došla do njega, spustila se kolenima, a zatim i licem na dole. I dalje je bila sputana lisicama. Isturila je kukove na gore, što je više mogla, da mu bude potpuno dostupna.

Kleknuo je iza nje i zadigao joj suknju. Ona je sada glasno zastenjala osetivši njegove ruke na guzi. Više nije imala čega da se stidi, koga da se plaši.

„Koliko si mokra“, rekao je zadovoljno, prelazeći prstima preko njenog pubisa i usmina, lagano joj dodirujući klitoris.

„I koliko si otvorena“, dodao je, polako izvlačeći umetak iz njenog anusa. „Koliko si se otvorila, lepoto… ti ga sad baš želiš unutra zar ne?“

A ona je prostenjala da ga želi… da ga jako želi.

Spustio je usne na njenu kožu, ljubio je po guzi, po butinama, istovremeno joj prstima i šakama mazeći trbuh i unutrašnju stranu butina. Osetila je njegov jezik između usmina, kako kupi njene sokove, kako se spušta prema klitorisu. Stenjala je kada je počeo da se igra njime, da ga usisava. Pa onda kada ga je pustio i vratio se gore, kada joj je taj dugački, mokri jezik nežno zavukao u guzu.

„tu… tuuu….“ prošaputala je dok je on ruke pružao još dalje ispod nje, da joj dotakne grudi sa kao kamen tvrdim bradavicama.

„Tu hoćeš, lepoto?“, pitao je tiho.

„Gde god“, zastenjala je, „gde god ti hoćeš…“. A znala je gde će želeti.

Osetila ga je kako se namešta, kako je hvata za kukove, privlači sebi. Čula je kako pljuje na nju, kako joj se pljuvačka sliva niz brazdu, kako ulazi u njen anus. Bože… koliko sam otvorena, pomislila je. I koliko ga želim.

„Znaš da hoću tu“, rekao je smejući se tiho. „Znaš da hoću tvoju malu guzu“, rekao je, lagano glavićem milujući rašireni otvor.

„Znam“, stenjala je postiđeno, pomerajući kukove nesvesno prema njemu. „Znam… i ja hoću…“

„Druga rupica je njegova, lepoto“, rekao je, sad malo, samo malo grubljim glasom. „A ova je samo moja, zar ne?“

„Samo tvoja“, prošaputala je i osetila kako joj tvrdi kurac ulazi u guzu.

Autor: Fenris

Najviše sam se plašila bičevanja

Najviše sam se plašila bičevanja.

Plašilo me je i to što je toliko stariji od mene, naravno. Gotovo dvadeset godina razlike. Kako to da kažem drugaricama? Smejaće se. Kako da kažem ocu? Pobesneće.

Plašilo me je i to kako se nasmejao kada sam mu rekla da ne znam imam li hrabrosti da budem njegova devojka.

„Devojka?“, rekao je, raspoloženo. „Ne, ne, meni ne treba devojka. Meni treba robinja.“

* * *

Hodali smo prema restoranu a proleće je bilo toplo i vlažno i oblačno oko nas. On je hodao brzo i objašnjavao mi nešto mlatarajući užurbano rukama, glasan i veseo. Bio je uvek tako prijateljski nastrojen. A ja, ja sam jedva držala korak sa njim. Gazila sam visokim štiklama po mokrom beogradskom asfaltu a one su jako udarale, proizvodile glasan zvuk koji je skretao pažnju prolaznicima na muškarca koji sa sobom vodi skoro dvadeset godina mlađu devojku, skretao im pažnju na droljicu u prekratkoj suknji, na previsokim štiklama, bez grudnjaka, jako, napadno našminkanu. I uplašenu, naravno.

Hodala sam brzo i jedva sam držala korak sa njim, hodala sam na visokim štiklama cipela koje mi je on kupio, gazila po mokrom asfaltu sama toliko mokra da sam sve vreme bila u strahu da mi ne ispadnu… da iz mene ne ispadnu stvari koje mi je naredio da uguram unutra pre nego što smo izašli iz njegovog stana.

Nije mu trebala devojka. To mi je rekao vrlo ozbiljno. Osmehivao se, naravno, on se skoro uvek osmehivao, ali bio je ozbiljan. Nije mu trebala devojka, već robinja.

Ni ja nisam znala da li mi treba dečko, zaista nisam. Ali sam znala koliko me plaši i koliko taj strah nije dovoljan da se držim dovoljno daleko od njega da bih bila bezbedna.

Ne, nije me povredio, nikada. Bar ne bez upozorenja, ne bez mog eksplicitnog pristanka da budem… da istrpim bol. Da mu pokažem koliko sam snažna, kako je on govorio. Nikada me nije povredio, ne trajno.

Ali nisam bila bezbedna jer mi je njegova blizina uvrtala razum, lomila logiku. Uvek, rekao je, uvek će tvoja volja biti poslednja, rekao je. Nikada nećemo raditi ništa što ti sama ne želiš, rekao je. Ali onda mi je radio toliko stvari koje su bolele, toliko stvari od kojih je strah na trenutak nestajao – jer postajala sam svesna da sam jača i hrabrija nego što sam mislila, da sam možda zaista onoliko jaka i hrabra koliko on tvrdi – a onda se vraćao, još snažniji. Jer nisam znala gde je granica. Ima li je? Da li će ikada želeti da mi učini nešto za šta ću ja reći „ne“? Stvarno „ne“, ne samo one simbolične proteste preplašene klinke koja se refleksno plaši ali koja stvarno u sebi želi da mu ugodi, da mu se pokori, želi da čuje njgovu pohvalu.

Naravno da mu nije trebala devojka, već robinja, kurvica koja će slušati svaku njegovu reč, koja će slušati ne samo reči već i intonaciju njegovog glasa, loviti nijanse u izrazu, nagađati tačno značenje onoga što on govori, pratiti njegove poglede i gestove, kako bi uvek, u svakom momentu bila sigurna šta on želi. Trebala mu je kurvica, robinja koja će crveneti od stida ali i od ponosa svaki put kada ispuni neko njegovo naređenje i uhvati u njegovim očima bljesak zadovoljstva ili čuje njegovu pohvalu.

Nije mu trebala devojka. Da mu je trebala devojka jebao bi me u svom stanu, znao je uostalom da sam bila vlažna i uzdrhtala, da mi je u utrobi sve pulsiralo čim sam došla do njega. Ali nije. Umesto toga pokazao mi je šta mi je sve kupio od odeće i obuće i naredio mi da se doteram za njega. Tuširala sam se, pred njim. I brisala pred njim. I mazala pred njim. I šminkala pred njim. Na kraju sam se oblačila pred njim. Košuljicu, bez grudnjaka. Suknjicu, bez gaćica. Lepe, bele samostojeće čarape i lepe, crne cipele sa previsokim štiklama.

Slikao me je sve vreme. I puštao muziku. I sipao mi vino. On sam ga nije pio. Pomislila bih da možda želi mene pijanu a sebe treznog, ali znala sam da ne pije, nikada. Uostalom, nije mu bilo potrebno da me napije ako je hteo da mi uradi… pa, bilo šta što bi mogao da poželi.

Želela sam, tako sam želela da me pojebe, da uzme i pojebe svoju kurvicu, svoju vlažnu, pokornu kurvicu, da me pojebe konačno, da mi pokaže potpuno, bez ostatka ono što mi je pokazivao na desetine drugih načina.

Nisam mu bila devojka, ali mi je pokazivao, pokazivao mi je da sam mu važna, pokazivao mi je da sam mu posebna. Bio je pažljiv i bio je strastven. I bio je opasan. I bio je nežan.

Nisam mu bila devojka. Ali jesam postala njegova robinja.

Nije morao da me vezuje, sama sam već bila dovoljno vezana za njega, sama sam mu i rekla da jedino što želim jeste da učinim sve što traži od mene, uvek. Ali je voleo da me vezuje, da me natera da osetim, potpuno osetim tu nemoć, to potpuno predavanje kada sam pred njim nemoćna, sasvim nemoćna, sasvim u njegovoj vlasti. Kada bih tako bila vezana, bespomoćna, bez daha pred njim, bilo je dovoljno da govori sasvim tiho a ja bih se tresla. Bilo je dovoljno da stavi prste na moje usne, da mi ih blago rastvori, da uđe u moja usta prstima, duboko, da me natera da ga osetim, da ga osetim u sebi i onda refleksno zatvorim oči i osetim sebe, jače nego inače, jače nego ikada, da osetim sebe kako sam njegova, potpuno, bez ostatka njegova.

Nije morao da me kažnjava – bar sam tako mislila – jer sam bila poslušna. Na kraju krajeva, zaista sam samo želela da on bude zadovoljan, da mu ispunjavam sve želje. A ipak je iznova nalazio načine da me gurne do granice, da me navede na neposlušnost, da me savije do pucanja a onda uživa u mom stidu, u mom očaju, u mojim molbama da mi dopusti da ispravim grešku.

Nalazio je načine, bio je iskusan u ovome, nalazio je načine da me čak i kada se osećam najsigurnije, najubeđenije da sam savršena drolja, da sam perfektna robinja, da me tada izbaci iz ravnoteže, natera da zaboravim neku sitnicu, razruši svu moju sigurnost ukazujući da mu se nisam obratila sa dužnim poštovanjem, da sam prepustila svojoj kurvinjskoj prirodi da me vodi umesto da uvek na prvo mesto stavljam njegove prioritete.

A onda je nalazio i načine da me kazni. Nekada bolno, nekada ponižavajuće. Ali uvek, uvek je to radio odmereno, uvek se osmehivao. Uvek, uvek je to bila igra, sam mi je to govorio, šapatom, kada bih bila na ivici da se slomim, kada bih se gušila u suzama i porazu, u stidu i besu na samu sebe. I uvek je nalazio način da u meni isprovocira snagu koje do prethodnog trenutka nisam ni bila svesna, prkos samoj sebi koji je odmah prelazio u još veću odanost njemu. I uvek sam tražila još. Jače kažnjavanje, veće poniženje, duži bol. Da bih mu pokazala. Da bih u njegovim očima videla onu iskru odobravanja onaj bljesak iznenađenja koji mi je govorio, i pre njegovih reči, da je ponosan na mene.

Pre nego što smo izašli iz njegovog stana dao mi je da u sebe stavim japanske kuglice, tri porcelanske kuglice obojene vodenim bojama, nanizane na beli konac. Jednu po jednu, morala sam da stavim, pred njim, da ih uguram u vlažnu, željnu pičku u kojoj nikada nisam osetila njega – sem prsta – da ih uguram duboko, tako da na kraju između oteklih, vlažnih usmina viri samo konac sa belom alkicom.

„Kako ću ovako?“, pitala sam ga postiđeno. I napaljeno, strašno napaljeno. „Kako ću ovako na ulicu? Nemam gaćice… Ispašće mi..“

A on se smešio i gledao me blagim pogledom.

„Neće, ako budeš pažljiva. Neće ako budeš dobra.“

I izašli smo na ulicu, tako. On, dobro raspoložen, opušten. Ja, poluluda, vrela u licu od stida, od napaljenosti, obučena kao kurva, našminkana kao kurva, napaljena kao najveća kurvetina. Da je hteo da me jebe u svom stanu, da je hteo da me jebe, vezanu, nemoćnu, da me jebe kako god hoće, nikada ne bismo izašli iz stana. Ali nije hteo. Hteo je da idemo na ručak.

* * *

Naravno da su se okretali za nama, na ulici, naravno da jesu. Okretala sam glave za sobom, jakim udarcima štikli o asfalt, belim, lepim čarapama i kratkom suknjom. Znam da su neki mogli i da mi vide bradavice, onako bestidno ukrućene, kako skoro cepaju materijal košulje. Trljale su se o platno dok sam hodala pored njega i dovodile me do ludila. Bolelo me je i palilo me. A u utrobi mi je sve pulsiralo, dok sam pičkom stezala kuglice koje su me svaki čas terale da izgubim korak, da posrnem. On bi me pogledao i nasmešio se, zastao, da se priberem, da ponovo uhvatim korak, a onda smo išli dalje, uz njegovu bezbrižnu priču o gomili tema, uz moj stid i moju želju i moju napaljenost za koje sam bila sigurna da mi se vide na licu i da svi, baš svi na ulici znaju da sam mu robinja. Ne devojka. Ne. Robinja.

* * *

Najviše sam se plašila bičevanja. Znao je to. Štipaljke sam naučila da trpim. Kada mi ih je prvi put stavio na bradavice, plakala sam. A on je bio tako nežan, tako me je blago mazio po kosi i po vratu, tako mi je toplo šaputao na uho, tako je bio nežan… I nisam tražila da mi ih skine. Ostale su na meni pola sata, a već posle desetak minuta sam bila toliko mokra da je izgledalo kao da sam se upiškila, dok su mi bradavice i čitave dojke pulsirale u ritmu bila, šaljući mi kroz celo telo trzaje uzbuđenja.

Najviše sam se plašila bičevanja. Vosak je bio strašan, jeste, užasno sam ga se plašila, ali on se brzo hladio, brzo sam se navikla i posle početnog ujeda bola prijalo mi je kako je postajao sve hladniji i krutio se na mojoj koži. Rekla sam mu, jednom, skupila sam hrabrost i rekla mu da kada god vidim vosak kako mi se stvrdnuo na koži, zamišljam da je to njegova sperma, osušena, na meni. Nasmešio se i rekao da ćemo videti, da mnogo toga još imam da zaslužim. I nastavio sa voskom. Na mojim grudima, pekao je kao vatra. Na mom stomaku, terao me da vrisnem. Na butinama, koje sam morala da držim raširene iako je svaki molekul mog tela vrištao da ih skupim jer će mi sledeća kap vrelog voska pasti na ribicu, na vlažnu, kurvinjsku, osetljivu, nežnu ribicu.

Naravno, nije to učinio, nikada. Pretio je i šalio se sa mnom, ali nikada nije. Vosak je sipao po mojim nogama, beli vosak preko lepih crnih čarapa, koje sam kasnije morala da bacim, ne pre nego što me je slikao. Sipao ga je po mojoj guzi. Po nadlakticama, dok sam plakala od bola i drhtala od želje.

Najviše sam se plašila bičevanja, znao je to, pa je često posezao za kaišem. Ali do sada ga je samo koristio da me uplaši, da me natera da ga poljubim, poližem, uzmem u usta. Da mi ga stavi oko vrata, da ga stegne, da me kontroliše, tako potpuno, tako duboko, da bukvalno moje disanje, moj život drži u svojim rukama. Nikada se nisam osećala tako bezbedno kao sa kaišem oko vrata, koji je lagano stezao, dok mi se pred očima spuštala tama. Nikada se nisam plašila tako kao nekoliko trenutaka pre toga, gledajući kaiš u njegovim rukama, svesna da mu se prepuštam potpuno, bez ostatka. Ali kada bi me zaista potpuno uzeo, kada bi zaista svaki blagi pokret njegove ruke, malo dodatno zatezanje kaiša značilo da sve manje vazduha ulazi u moja pluća, sve manje kiseonika u moju krv, kada je svakog sledećeg sekunda prizor pred mojim očima bivao sve crveniji a moje disanje sve pištavije, tada sam osećala samo mirnoću, samo sigurnost da je to on, da je to on i da sam potpuno bezbedna. Da nikada neće učiniti ništa da mi naudi.

* * *

Najviše sam se plašila bičevanja, naravno da je to znao. Nismo otišli direktno u restoran. Rekao je da pre toga imamo jedan važan posao.

I poveo me uz stepenište zgrade na Vračaru, poveo me onako napaljenu uz stare stepenice pored starog španskog zida, a moje štikle su nerirodno glasno odjekivale u neprirodno tihom hodniku.

Zvonli smo na vrata i u stan nas je pustila starija žena, starija od njega, žena koja me je pogledala sa mržnjom iako me nikada pre toga nije videla, starija žena lepe, uređene frizure, velikih grudi, u lepoj kućnoj haljini, žena koja ga je, jedva prikrivajući bes pitala da li je to ta klinka, da li je to ta kurvica.

A on se smešio i rekao da jeste, to je ona.

A ja sam htela da propadnem u zemlju, htela da se okrenem i pobegnem. Zašto me je doveo ovamo? Šta će mi sada uraditi? Pogledala sam ženu i brzo skrenula pogled jer me je gledala sa takvim svirepim gnevom da sam se još više prepala. Bože, pomislila sam, ja sam mu verovala a on me je sad doveo negde gde će mi osoba koju prvi put u životu vidim uraditi stvari koje nisam imala hrabrosti ni da zamislim.

A on je onda mirno rekao: „Klekni“.

Jedva sam podigla pogled, da pronađem njegove oči, da ga nemo molim za milost. Sve samo ovo ne, htela sam da kažem izrazom lica, očima, položajem tela. Sve samo ovo ne.

A on se uopšte nije obraćao meni. Već njoj.

Bila je toliko besna da su joj iz usta izletale sićušne kapi pljuvačke dok je vikala na njega da on ne može više da joj naređuje, da ona nije njegova kurvica, da će njegovoj novoj kurvici da odere kožu sa leđa od batina. Opsovala ga je nekoliko puta, strašno.

A on je ćutao. I gledao je. Bez osmeha.

„Rekao sam da klekneš“, izgovorio je potpuno mirnim glasom, ali ovoga puta nešto glasnije, sa tonom koji je – nije moguće da sam od straha ja to samo umislila – nosio mnogo pretnje.

„Šta ti zamišljaš?“, vrisnula je ona a u očima sam joj videla suze. „Šta zamišljaš ti, ko si? Ti meni više ne možeš da naređuješ! Nisi mi više ništa! Niko i ništa!“

„Ne“, rekao je on. „Ti meni nisi više ništa.“

Prišla mu je, besno, koračajući odsečno na visokim štiklama. Pomislila sam da će ga ošamariti.

Unela mu se u lice.

„Zar ovako? Ovako si rešio da me poniziš?“, pitala je ali glas joj je sada bio manje kontrolisan, lomio se, činilo mi se, ne od besa. „Doveo si droljicu da mi je pokažeš? Da se naslađuješ mojom ljubomorom? Pička ti materina kukavička, hoćeš da me gledaš kako puzim? Neću ti to zadovoljstvo pružiti!!!“

A on je ćutao nekoliko trenutaka i gleao je pravo u oči, sve dok nije nervozno sklonila pogled.

„Ti znaš da ćeš puzati predamnom“, rekao je mirno, „onda kad to sama budeš želela. I znaš da ćeš mi pružiti svako zadovoljstvo koje ja budem želeo.“

Ponovo je podigla pogled, sva crvena u licu, ali sada su joj suze već tekle niz obraze.

„Nemoj to da mi radiš“, prošaputala je, sada gotovo jedva čujno. „Nemoj…“

„Klekni“, ponovio je, sada i on mekše, tiše.

„Nemoj… molim te nemoj…“

„Klekni.“

Brzo je skrenula pogled prema meni, ali se nije usudila da me pogleda u oči. Onda je razgrnula kućnu haljinu i polako se spustila na kolena ispred njega.

„Skini je“, rekao je jednostavno.

„Nemoj, molim te, nemoj…“, mucala je. A on ju je samo intenzivnije pogledao.

„Molim te… nemoj… zašto mi ovo radiš? Zašto si je doveo?“

„Skini je.“

Polako, rukama koje sam i ja mogla da vidim kako drhte, razvezala je pojas, zbacila materijal sa ramena, pustila haljinu da padne iza nje na tepih, Sada je klečala pred njim samo u crnim čarapama i cipelama na štiklu. Nije na sebi imala ništa, ni gaćice, ni grudnjak. Klečala je, plačući od stida a njene velike grudi su se tresle.

„Zato“, rekao je, „što nisi umela da se ponašaš. Dok si bila moja znala si šta je disciplina, imala si samokontrolu. A onda si htela slobodu, zar ne?“

Ona je sad već otvoreno plakala.

„Zbog muža… znaš da je sve bilo zbog mog muža… znaš da te nikada ne bih ostavila, znaš da sam u tebe bila zaljubljena kao nikada ni u koga… znaš da sam zaljubljena, još uvek… znaš“

„Znam da si htela da prekinemo. I znam da smo prekinuli. I znam da si rekla da među nama više nema ničega, zar ne?“

A ona je jecajući krenula da stavi ruke na njegove butine pa zastala na pola puta.

„Zbog njega… zbog njega i dece… znaš to…“

„Rekla si da nema ničega. A onda si zvala i pretila i vređala, zar ne?“

„Izvini“, prošaputala je, potpuno crvena u licu.

„Zvala si i vređala. I pretila si, zar ne?“, ponovio je.

„Izvini, molim te, izvini…“

„Pretila si da ćeš naći kurvicu. Da ćeš saznati ko je. Da ćeš joj napraviti pakao od života, da ćeš naći njene roditelje i sve im reći o meni i o tome kakva im je drolja ćerka, zar nisi?“

Uhvatila ga je za pantalone i zaplakala iz sveg glasa, a on se odmakao pola koraka unatrag.

„Skloni ruke, odmah!“

„Izvini… molim te izvini… bila sam potpuno van sebe… izvini… znaš da… znaš da te volim… nikada to ne bih stvarno uradila…“

Sada je već nekontrolisano jecala ali ruke jeste sklonila i držala ih je ispred sebe, na grudima, kao da se stidi svoje golotinje predamnom.

„Ne“, rekao je. „Ne znam. Ne znam više.“

Priznajem da sam i sama bila na rubu suza gledajući ženu kako ga preklinje, ženu sa velikim dojkama, koja je, obučena kao porno glumica pred njim klečala na podu, kako ga preklinje da joj oprosti, da joj dopusti da mu pokaže, da ga uveri, kako mu govori da ga još uvek voli, kako ga moli, kako ga moli da je kazni, da će mu pokazati da mu je odana, da je kazni, da je kazni.

Klečala je, pognute glave, pred njim, sada samo jecajući, bez reči. A on je onda rekao:

„Skini mi kaiš.“

Gotovo istog trenutka je pružila ruke, uspela se uz njegove butine, uhvatila kopču njegovog kaiša. Otkopčavala ju je, nervozno trzajući, šapućući:

„Kazni me, molim te, molim te, kazni me, ljubavi, učini mi to, pokaži mi kako si jak a ja ću ti pokazati da sam tvoja, samo tvoja…“

Izvukla mu je kaiš iz pantalona i predala mu ga u ruke a onda stidljivo pogledala na gore:

„Molim te… molim te… samo ne pred njom. Molim te, ljubavi…“

A on je pogledao u mene i gestom me pozvao da mu priđem.

„Raširi butine“, rekao je zatim njoj. „Stavi ruke na leđa. Ispravi se, izdigni grudi.“

Učinila je sve što je tražio, ali je nastavila da ga preklinje.

„Nemoj, molim te, nemoj pred njom… samo to nemoj.“

A on je kaiš stavio u moje ruke i odstupio korak u nazad.

„Pet po jednoj, pet po drugoj dojci“, rekao je jednostavno.

* * *

Ne mogu da zamislim. Ne mogu da zamislim kako se osećala. Hodali smo prema restoranu a ja sam bila još mokrija dole nego pre, još više uplašena, ne samo da mi kuglice ne ispadnu na asfalt, već uplašena za sebe. Od sebe.

Ne mogu da zamislim kako se osećala dok sam gledala u njega, pa u nju, svesna da je ovo test odanosti za mene makar isto onoliko koliko test odanosti za nju. Ne mogu da zamislim kako se osećala, iako sam videla izraz užasa, preklinjanja na njenom licu, dok je ruke i dalje držala na leđima, poslušno, pokorno.

Ne mogu da zamislim kako se osećala dok ju je po dojkama bičevala neka mala drolja, dve decenije mlađa od nje, nova robinja njenog bivšeg gospodara.

On je znao koliko se ja plašim bičevanja i pažljivo je gledao koliko ću je jako udariti. Znala sam da ne smem da glumim. Iako sam i ja bila na rubu suza.

Udarala sam je širokim pokretima, pazeći da svaki put kaiš padne pod drugim uglom na kožu, da ne udarim dva puta isto mesto.

Oprostila sam joj još pre prvog udarca, pre nego što je koža udarila o kožu, pre nego što je vrisnula i naterala se da ponovo ispravi leđa, da ponovo ponudi svoje dojke za kažnjavanje. Oprostila sam joj, sve, jer sam znala, znala sam da smo iste. Ili da smo mogle da budemo iste. Ili da ćemo jednom biti iste.

Ušli smo u restoran a ja i dalje nisam mogla da zamislim kako se osećala, kažnjena, išibana sa deset udaraca po najnežnijem, najosetljivijem mestu na svom telu. Seli smo za sto a ja sam se i dalje pitala kako se osećala, ponižena i kažnjena, kada ju je posle deset udaraca pitao da li joj je dosta. Kada ga je kroz suze i raščupanu kosu pogledala i promucala da nije. Da zna da nije.

Naredio joj je da se namesti tako da lice spusti na tepih, da guzu isturi što je više moguće. Poslušala ga je, a on je pitao da li je vlažna. Bez ustezanja, bez stida je rekla da jeste. „Znaš da jesam“, prošaputala je.

„Dobićeš još deset udaraca po guzi“, rekao je. „Ali to više nije kazna, znaš?“, rekao je. Ona je nemo klimnula, obraza priljubljenog uz tepih. „To više nije kazna. Smeš da se diraš. I smeš da svršiš ako želiš, ali ne pre desetog udarca“, rekao je.

Sedela sam u restoranu, raširenih nogu ispod stola jer mi je on tako naredio. Stezala sam kuglice pičkom a ona je bila tako mokra, tako klizava da sam mislila da mi nema spasa, da će one ispasti napolje. Naručio je hranu za sebe i za mene, vegetarijansku, uvek samo vegetarijansku.

Hranio me je, prstima. Nije mi bilo dozvoljeno da jedem sama, morala sam da sedim elegantno, sa ispravljenim leđima, tako da mi ukrućene bradavice upru u materijal košulje, sa rukama postavljenim na ivicu stola, a on mi je stavljao komade ribe u usta, prvo potpoljene u sos, pa komade španskog hleba i salate, sve prstima. Davao mi je i da pijem vino, držeći čašu na mojim usnama, pa me posle pažljivo brišući platnenom salvetom. Hranio me je, prstima, pred celim restoranom, pred svima, a ja sam drhtala od stida, od napaljenosti, od želje, od strasti, od pomisli kako je žena jako svršavala dok sam je šibala po guzi, kako smo je ostavili slomljenu, uplakanu, poniženu, na podu stana na Vračaru, kako joj ništa više nije rekao dok smo izlazili, kako ona nije više ni jednu reč uputila njemu.

* * *

Poveo me je prema reci, kasnije. Spuštalo se veče. Još je bilo toplo, ali osećalo se da se svežina prikrada. Prolaznika je bilo sve manje u ovom sutonu. Uzeo me je za ruku kada smo stali pored jednog drveta, stavio je na svoje pantalone. Stisla sam ga, jako, osećajući nabrekli kurac ispod materijala. Stisla sam ga, jako, taj kurac koji sam više od svega želela u sebi.

Poljubio me je, nežno. Pa se odmakao malo i gledao me, smešeći se. Rekao mi je da sam lepa, a ja sam mu stezala kurac, jako, napaljeno i pribijala se uz njega.

„Ne smeta ti što će neko da te vidi?“, pitao je i glavom pokazao na muškarca koji je stajao nešto dalje, kod klupe. Odmahnula sam glavom i ponovo ga poljubila stežući mu nabreklo meso kroz pantaone.

Lagano, ali neumoljivo me je gurnuo na dole. Vrtelo mi se u glavi, vrtelo mi se. Ne samo od vina, ne samo od svega što smo tog dana radili, vrtelo mi se i od pomisli da ovo radim pred muškarcem koji stoji na Kalemegdanskoj tvrđavi i gleda klinkicu kako se spušta u čučanj na visokim štiklama, kako otkopčava šlic svom gospodaru, kako mu vadi kurac napolje, kako ga prvi put stavlja u usta.

Pušila sam mu, zatvorenih očiju, ne znam koliko dobro, koliko nespretno ili strastveno, ali nisam stajala, pušila sam mu, jako, drhteći od stida i straha, gutajući kurac, gurajući se da mi se zarije duboko, sve do grla. Pušila sam mu i stenjala, svesna da me čuje, da me gleda čovek čiji su koraci, na moj užas, najednom počeli da se približavaju. Nisam stajala, gutala sam kurčinu i kada sam ga čula kako pita „Šefe, kol’ko košta da mala i meni ovo odradi?“, tik pored mene, tik uz mene, nepoznati muškarac, prolaznik na Kalemegdanu, koji je pitao mog gospodara da i njemu popušim.

A moj gospodar je rekao:

„Ne košta ništa jer možeš samo da gledaš i drkaš, ‘šefe’.“

Izgleda da je muškarcu i ovo bio prihvatljiv aranžman jer sam čula kako otvara šlic. Čula sam kako počinje da dahće. Osetila njegovu ruku na ramenu.

Ovorila sam oči na trenutak, a moj gospodar ga je odgurnuo.

„Druže, nema pipanja, rekli smo.“

„Samo malo, molim te“, rekao je ovaj. „Vidi kako je mlada, ovako nešto odavno nisam pipnuo.“

„Bez pipanja“, rekao je gospodar, oštro a kurac mu je u mojim ustima bio tako tvrd.

Muškarac me više nije dodirivao, samo je drkao, sve glasnije i brže a ja sam se nabijala na lepi, veliki kurac u mojim ustima, prvi put u mojim ustima, konačno u mojim ustima.

Shvatila sam da će muškarac svršiti jer je počeo da dahće baš glasno i nekontrolisano. Gospodar je rekao samo „Možeš po njoj za pet glava“ i sledećeg trenutka sam osetila topli mlaz sperme kako mi pada na rame i rukav košulje, praćen muklim stenjanjem.

I samo sam još jače gutala meso svog gospodina.

„To je petsto dinara onda“, rekao je on da potvrdi dogovor. Čula sam kako muškarac pruža novac a zatim kako se udaljava mrmljajući nešto sebi u bradu.

Gospodar me je blago uhvatio za kosu i zaustavio. Otvorila sam oči a on je izvadio svoj tvrdi ud iz mojih usta i vratio ga u pantalone.

„Hajdemo“, rekao je smešeći se dok mi je pomagao da se pridignem iz čučnja, svesna da su mi kuglice ispale iz pičke. Znala sam da za ovo moram da budem kažnjena. Pocrvenela od stida, sagla sam se i podigla ih sa zemlje. Pogledala sam ga a on se smešio.

* * *

Najviše sam se plašila bičevanja, do večeras. A onda, ponovo u njegovom stanu, šaputala sam da mora da me kazni, molila ga da me kazni.

Pitao je kako želim, a znao je šta ću reći. Naravno da je znao.

Smela sam da legnem. I smela sam da stavim prste u pičkicu. Koliko udaraca, pitao je. Deset, rekla sam. Hvala, gospodine, rekla sam i stavila prste u pičkicu. Deset će biti dovoljno.

„Da se ne bih, nedajbože zaneo, ti ćeš brojati udarce naglas, zar ne?“, pitao je.

„Da, gospodine“, rekla sam, gurajući prste u sebe i nudeći mu svoje grudi da ih kazni. Najviše sam se plašila bičevanja, do večeras.

„Jedan“, rekla sam glasno.

Autor: Fenris

Kristina

„Znaš kako izgledaš?“

„…kako?“, pitala je malo promuklim glasom.

„Kao drolja“, rekao sam polako. „Izgledaš kao najveća kurvetina na svetu.“

Čuo sam je kako diše sve dublje. Bila je znojava a konopac joj je klizao po vlažnoj koži.

„Kosa ti se sva rasula po jastuku, kao da si se jebala celu noć“, nastavio sam mirno, „usne su ti stalno ispućene“, dotakoh joj prstom usne a ona se trgnu, „kao da ne mogu bez kurca. Bradavice su ti kao kamen.“ Prstom sam sišao niz njen vrat i grudi i ovlaš, u prolazu dokačio levu bradavicu. Zastenjala je.

„Imaš te kurvinjske mrežaste čarape na sebi, a pričao sam ti kako su te svi u radnji gledali dok smo ih kupovali.“

„…jesi“, prostenjala je, postiđeno.

„Pička ti je sva mokra, droljice, usmine su ti se otvorile, iz tebe curi. Znaš da si ostavila fleku na čaršavu?“

„…izvini… izvini, mnogo sam napaljena“, rekla je još tiše.

„A guza“, rekao sam, „sad ćemo da vidimo kakva je ona.“

Uhvatio sam prstima kraj velikog dilda koji joj je bio uguran u anus i pažljivo povukao prema sebi. Jako je zajecala dok je velika stvar, oblikovana baš kao pravi kurac – samo mnogo veća od onoga što sam na dnevnom nivou premetao po rukama – sa sve neravninama i „venama“ na crnoj plastičnoj površini izlazila iz nje.

„Znaš kako si se otvorila“, rekao sam pomalo zadivljeno. „Znaš kako ti je guza sad otvorena, kako traži da ponovo nešto uđe u nju.“

Nije ništa odgovorila, ali sam video kako joj lice postaje sve rumenije. Polako, ali bez stajanja sam ugurao dva prsta u nju, sve do korena. Trgnula se i jako zastenjala.

„Osećaš? Osećaš kako ti se guza otvorila? Kako si raširena kao prava analna drolja?“

Ona je u odgovor samo stenjala i tako vezana se uvijala na posteljini. Bilo mi je jasno da je ovde manje u pitanju bol, a više nova senzacija u njenom anusu gde su posle hladne plastike ušla dva topla prsta.

„Čuješ šta te pitam?“, povisio sam malo ton.

„…čujem“, zastenjala je, „jesam… ja sam analna drolja… jesam…“

Izvadio sam prste iz nje i stavio joj ih na usne. Refleksno je pokušala da okrene glavu ali sam je drugom rukom uhvatio za kosu.

„Otvori usta!“, prošaputao sam joj tik uz uho a ona se trznula.

„Otvori usta“, ponovio sam i pritisnuo prstima njene usne. „Hoću da mi poližeš prste, da ih skroz očistiš.“

Okrenula je glavu i promucala da neće, da joj se gadi. A ja sam je nežno poljubio u prostor između uha, vilice i vrata. Rekao sam joj da mi je obećala da će biti moja analna drolja, pitao je da li se seća toga.

Klimnula je glavom, postiđeno je potvrdila šapatom.

„ja… jesam tvoja analna drolja… samo…“

Ponovo sam je poljubio i ovog puta još tiše rekao da se seti koliko ću na nju biti ponosan. Poljubio sam je u usta, jako, uvukao joj jezik duboko. Uzvraćala je, strasno i kada sam se odmicao pridizala se sa kreveta, polazila za mnom, zubima mi držala usnu.

Naravno, bila je vezana, nije mogla da me prati. Stavio sam joj ruku na lice i nežno je pritisnuo natrag na krevet.

„Znaš da si moja?“, pitao sam.

Klimala je glavom.

„…tvoja sam.“

Stavio sam joj prste na donju usnu i sada je polako, ali odlučno otvorila usta i sama ih uvukla unutra.

Polako sam ih gurao unutra dok ih je ona sporo, senzualno oblizivala, njen jezik mokar, sočan, topao.

Sisala ih je i lizala a onda se gušila kada sam prste gurao još dublje, sve do grkljana.

„Ti si moja drolja“, rekao sam. „I ponosim se tobom.“

Prste sam zamenio kurcem, kleknuvši nad njene grudi, trljajući ga prvo o njene bradavice, pa o vrat i lice, zavlačeći ga u kosu i na kraju u usta. Držao sam je za kosu i pomagao joj da se nabije na njega ustima, da ga zarije sebi u grlo. Postajao mi je još tvrđi od njenog krkljanja i kašljanja. Opisivao sam joj kako je sve umazanija od pljuvačke i mojih sokova svaki put kada bih ga izvadio iz njenih usta.

Posle sam joj raširio noge i ušao u nju. Pička joj je bila toliko mokra i topla da sam pomislio da ću odmah svršiti.

„Kako si ovako mokra, kurvice?“, pitao sam je, polako hvatajući tempo koji će mi garantovati bar nekoliko minuta akcije. „Pa rekla si mi da te je muž jebao noćas. Zar ti to nije bilo dosta? Zar kurvi nije dosta jednom dnevno?“

„…nije“, stenjala je, hvatajući dah, vezana, znojava, kose rasute po krevetu, bradavica uspravljenih i tvrdih. „znaš da nije… znaš da sa njim nikad… da sa njim nikad nisam svršila…“

Nastavio sam da je jebem, jače, hvatajući joj bradavicu između prstiju, stežući je jako, do bola.

„…znaš… znaš… da mislim na tebe dok to radim sa njim… znaš to…“

Morao sam da ga izvadim. Morao sam malo da se smirim, da je malo pomazim kurcem po klitorisu, da je gledam kako se uvija.

„A zašto, kurvice?“, pitao sam je. „Zašto nisi nikada svršila? Zašto misliš na mene dok te doktor jebe? Pa nije meni toliko veliki.“

„znaš…“, ponavljala je. „znaš koliko mi dublje ulaziš… znaš koliko te jače osećam… znaš sve… znaš da sam tvoja…“

Vrisnula je kada sam ga ugurao u njen anus, iako je ulazio lako u podmazani i rašireni otvor. Počeo sam da se zabijam snažno, bez stajanja, do pola, zatim dublje, zatim sve do korena, šireći je jako, bezobzirno, dok sam prstima mrvio njen klitoris. Pitao sam je da li je boli ali ona je samo odgovarala „da, da, da, da, da“ i na kraju svršila cičeći i propinjući se na krevetu kao da pokušava da me zbaci.

Čim sam onda klekao pored njene glave i uzeo je za kosu, sama je ustima potražila moj kurac i uzela ga duboko. Navlačio sam je jako na njega, ulazeći joj svaki put glavćem u grlo a ona se i dalje sama nabijala, grcajući, dok su joj niz obraze jurile suze i razmazivale ono malo maskare koja je izdržala poslednjih sat vremena znoja i pljuvačke svuda po našim licima i telima. Svršio sam joj po licu i kosi, jako, obilno, umazao je svu, isprskao jastuk i njene ruke, vezane iznad glave.

Onda sam joj dvadesetak minuta šaputao kako je prelepa tako vezana i nemoćna, kako je prelepa tako umazana spermom, razmazane šminke, kako izgleda kao najrpljavija porno drolja. Tek kad sam je odvezao i kada mi je legla na grudi malo se rasplakala i puno me ljubila govoreći mi koliko me voli.

* * *

Pošto ja baš i ne idem na mesta gde izlaze doktori i njihova bratija (i žene) upoznali smo se na jedinom mestu gde smo mogli da se upoznamo, na nekoj stupidnoj humanitarnoj žurci na kojoj sam ja puštao muziku. Drugarica koja je sve organizovala nije imala vremena da ujuri nekog propisnog didžeja pa sam ja bio tek prihvatljiva aproksimacija.

Kao i svaki lenjivac koji radi pro bono, nisam u to veče uložio baš sto posto svih svojih kreativnih napora, birao sam pesme od po petnaest minuta da bih imao vremena da se muvam po masi, da šaljem poruke svojoj devojci – u tom momentu na seminaru čak u Tel Avivu – da se grebem za sokove (piva nije bilo, humanitarna žurka nije tražila sponzorstvo ni od jedne pivare), da prepadam neke klinke koje su duvale pitanjima mogu li da dobijem šat… U tom muvanju kroz humanitarnu masu u kojoj je bilo i političara i naučnika i javnih radnika, a bogami i murije, dupetom me je gurnula visoka žena na visokim štiklama, u tesnim pantalonama, sa lepim, skupim minđušama.

„Izvinite“, rekao sam i spremio se da produžim dalje jer je u pitanju bila gospođa od četrdesetak godina koja je imala tamne naočari na licu. Možda je ona ovde da nađe sparing partnera za kres na brzaka, rezonovao sam, ali te pijane šeme sa gospođama koje samopoštovanje traže na ovakvim mestima su obično depresivnije od moje regularne skoro-pa-bračne svakodnevnice.

„Izvinite vi“, nagnula se ka meni i promuklo nasmejala, „ovaj što pušta muziku toliko nema ukusa da ja na ovo naprosto ne umem da igram“.

Pazi sad kurca, rekoh sebi. Pazi kurca.

* * *

Nisam ja neki častan čovek, to ne. Prevario sam svoju devojku bar dva puta. Ako se jedino seks sa penetracijom računa u prevare. Ako penetracija nije nužan uslov onda… pa, onda računam da sam je prevario bar još tri puta.

Nisam ja častan čovek. Ali sam lenj. Meni moja devojka odgovara. Znam kako misli, znam šta želi, znam šta pred njom smem da slažem, znam šta ne smem da kažem. Znam čak i da joj je smešno kad prdnem mada to ni u ludilu ne bi priznala.

Znam takođe da me nikada nije prevarila. A ja sam nju bar dva puta (bar pet puta). Znam da joj seks sa mnom ne znači ništa, baš kao što meni seks sa njom ne znači ništa. Poslednjih godinu-dve radije drkam nego što se trudim oko romantične atmosfere u kući.

Sa Kristinom sam svoju devojku prevario… prestao sam da brojim u stvari. Prestao sam da brojim koliko smo se puta jebali za osam meseci. Prestao sam da brojim koliko puta sam Kristinu uhvatio za kosu i jako je navukao na svoj kurac, koliko sam puta osećao kako se grči i trudi da proguta sve kad joj svršavam u usta, koliko je puta pičkom stezala moj kurac i stenjala kao da je klinka od petnaest godina kojoj prvi put ulazi.

Kristina je prva žena koju sam jebao u guzu. Moja devojka je svojevremeno i na to pristala ali se osećala jako čudno dok sam joj mazao anus i sve vreme mi objašnjavala koliko joj je to čudno i sve vreme mi objašnjavala da ona hoće ali da se brine i da je meni ipak malo veliki za nju i da se plaši da će je boleti i da ona hoće i na kraju kada sam pokušao da joj ga uguram u stisnuti anus meni se spustio i to veče nismo više pokušavali nikakav seks, samo smo gledali televiziju (u stvari ja sam gledao Edija Marfija, a ona je šamarala fejsbuk na telefonu ili već nešto što žene rade po internetu).

Kristina je prva žena koju sam jebao u guzu, žena koja mi je objasnila da je boli kada je muž tu jebe, žena koja je prvo nosila dildo u guzi sat vremena, dok smo se šetali po parku, ja u patikama, ona na visokim štiklama, a onda prvo primala moj kurac još pola sata u druge rupice, pre nego što sam joj izvadio dildo iz guze i ugurao joj ga tamo. Vrištala je, jeste, ali mi je govorila da ne stajem, da je božanstveno, da me voli.

I svršila je, kad i ja u nju.

I posle još jednom jer je bila toliko napaljena da sam se spustio među njene noge i jezikom i prstima radio svašta po njenoj pički i anusu a ona me je stisnula butinama dok je svršavala pa nisam mogao da čujem da li ponovo vrišti.

* * *

Dobra stvar u našim šetnjama po parku je što nije bilo sumnjivo to što sam je držao ispod ruke. Nikada nismo naleteli ni na koga poznatog, uključujući njenog muža ili nekog od roditelja drugara njenih klinaca, ali i da jesmo, izgovor je bio toliko prirodan i uverljiv da me je malo bilo i sramota. Osećao sam se kao da igram poker sa obeleženim kartama.

Tako smo išli parkom a ja joj pričao o nekim japanskim filmovima koje sam gledao i njoj je uvek bilo smešno u kakve sam detalje ulazio. Pitao sam je da li gleda filmove sa mužem i odmah se postideo glupog, najglupljeg mogućeg pitanja. Nisam baš tako mislio, pokušao sam odmah da objasnim ali ona me je samo stisnula za nadlakticu i rekla da zna šta sam hteo i da ne, ne „gleda“ sa njim filmove, ali da bi sa mnom pogledala neki.

I onda smo jedno veče gledali film kod mene. Bila je to ruska krimi-komedija i trajala je oko sto minuta ali u ovoj verziji skoro tri sata jer sam ja svaki čas zaustavljao da joj opišem scene, da joj objasnim kakve izraze lica prave glumci, da joj objasnim zašto se neartikulisano smejem.

To veče se nismo ni jebali, ona se smejala do promuklosti i popila skoro ceu flašu vina i onda spavala sa glavom u mom krilu a posle smo se istuširali i stisli jedno uz drugo i ona mi je šaputala nešto što pola nisam razumeo a pola se ne usuđujem da se setim pa smo spavali, pa malo pričali, pa se ljubili. Jebali smo se tek ujutro, kada je već trebalo da zovem taksi za nju, okrenuo sam je i ušao u nju otpozadi i vukao je za kosu, jako iz sve snage udarao po guzi i govorio joj da mi kaže čija je i šta je iako sam ja, naravno, znao odgovore.

* * *

Jednom smo bili zajedno i u Budimpešti, ona je mužu rekla da ide sa drugaricom na Divčibare i da će se vratiti sutra, pa smo proveli dan blejeći po dvorištima crkava (bila je nedelja) i na obali Dunava, a posle smo pola večeri utrošili u seks šopu gde je kupila svaki par čarapa i kurvinjskih cipela koji se meni dopao. Onda ih je u hotelu probala jedne po jedne i morao sam za svaku kombinaciju da joj opišem detaljno kako izgleda. A ona je trljala pičku, stalno, pa stezala bradavice, sve napaljenija od mojih opisa, pa na kraju na sve četiri dopuzala do mene držeći u zubima ogrlicu sa povocem koju smo kupili na istom mestu, šapatom me zamolila da je uzmem, da vežem svoju robinju i da je rasturim.

* * *

Jednom smo i u njenom stanu imali foto-sesiju. Muž je bio sa decom izvan grada a ona mi je rekla da ima malo temperaturu ali da nije htela da kaže mužu. I meni je devojka bila na putu i onda sam bio kod Kristine dva dana, kuvao joj čajeve i merio joj temperaturu i slikao je, slikao je, slikao je. Imala je brdo kurvinjskog veša, rekla je da njen muž to voli. Ali rekla mi je i koje je talno komade kupila prošle nedelje kada je bila sa drugaricom u šopingu, kupila ih samo zbog mene.

Vezao sam je njenim sopstvenim čarapama to veče, a ona je klečala, sa svojim prljavim gaćicama u ustima, hrpom crne čipke koja se osećala na ženske sokove, klečala sa malo povišenom temperaturom i rukama vezanim na leđima njenim sopstvenim čarapama, klečala u drugim čarapama, na visokim štiklama, sa velikim dildom u guzi, pokorna, potpuno poslušna. A ja sam joj stavio kaiš oko vrata i gurao kurac u usta pored zgužvanih gaćica i stezao joj grlo kaišem dok me je gutala.

Posle je imala štipaljke na bradavicama, to je jako bolelo, sudeći po njenim jecajima, ali kada je prošlo jedno petnaest minuta šapatom je priznala da je osećaj fantastičan. Još posle je dobila i kaiš po bradavicama jer je sama tražila da je šibam. Još posle se sama nabijala na mene, ruku vezanih i dalje na leđima, razvaljene guze koja mi je kurac gutala i muzla tako da nikada nisam mogao dugo da izdržim.

Kristina je imala dvoje dece i bila ubeđena da joj je pička preširoka da bih ja u njoj mogao da uživam iako je rađala na carski rez i iako je bila uža i vrelija od moje devojke.

Kristina je imala dvoje dece i muža sa kojim nikada nije svršavala iako sam siguran da nisam imao veći kurac od njega. Jednom je rekla da sam veći ali rekao sam joj da me ne laže i da ne može da zna kad ni jednom od nas nije videla kurac. Rekla je da zna kakav je osećaj, rekla je da zna šta oseća.

I svršavala je. Ponekad i samo od jebanja u guzu. Jednom je svršila i od jebanja u grlo, ali tu sam je prvo duže od sat vremena šapatom i dodirima pripremao u restoranu u kome smo ručali pa sam je onda, čim smo ušli u njen stan do koga sam je otpratio, uredno i uslužno je držeći pod ruku i noseći njen štap u drugoj ruci, naterao da klekne i, ne skidajući joj ni mantil ni tamne naočari, ugurao joj ga u usta. Posle mi je rekla da je doživela orgazam čim joj je ušao u grlo, čim je osetila moje prste u kosi i glavić kako je grubo otvara.

* * *

Bilo mi je žao što nikada neće videti svoje slike. Umela je da pozira. Možda zato što je tokom godina razvila osećaj za svoje telo, za to kako koji njegov deo pozicionira u prostoru. Na kraju krajeva i hodala je izuzetno elegantno, sasvim sigurna na visokim štiklama koje je uvek nosila, štap više dekoracija nego neophodna alatka. Valjda je imala toliko vremena da se bavi osluškivanjem svog tela, da se bavi plivanjem i hodanjem, sama, bez pomoći, da ga je sada bolje osećala nego što sam ja ikada osećao svoje.

Bila je fantastična na slikama.

I bila je fantastična u prirodi. Jako duhovita, jako inteligentna. Na kraju krajeva, završila je prirodno-matematički fakultet u roku iako je oslepela već na prvoj godini. I udala se kasnije, za osam godina starijeg lekara. I rodila mu dvoje dece. I magistrirala. I bila autor ne znam ni ja koliko radova za ne znam ni ja koliko magazina i simpozijuma i instituta.

Nikada je ne bih upoznao da nije glupo, namerno glupo igrala uz muziku koju sam puštao to veče, rešen da odtezgarim koliko se mora i odem kući da drkam na klinke koje su cimale jedan džok u krugu. Nikad je ne bih upoznao da me nije u prolazu udarila dupetom i rekla da didžej ima najgori ukus koji se uopšte može imati u muzici a da to i dalje podrazumeva korišćenje ušiju da se čuje to što pušta.

Nikad je ne bih poljubio da me ona nije poljubila dve nedelje kasnije, pri našem trećem susretu. A pričali smo telefonom nekoliko puta u međuvremenu. Nekoliko puta po nekoliko sati.

Nikada je ne bih jebao da mi nije rekla da želi da je vežem, glasom koji je drhtao.

Nikada mi nije rekla da želi da je davim za vreme seksa, ali to sam i sam provalio jer mi je povremeno pred orgazam uzimala ruku u svoju (kada ne bi bila vezana) i stavljala šaku na svoj vrat. Kasnije sam počeo da upotrebljavam kaiš i da je do orgazma dovodim kombinacijom jebanja i gušenja.

Nikada nije svršila sa svojim mužem.

Baš kao ni moja devojka sa mnom, pretpostavljam.

Jebali smo se osam meseci pre nego što mi je Kristina u suzama rekla da ne možemo više ovo da radimo, da joj je žao muža, da on verovatno sumnja u nešto ali ne želi ni sam da poveruje.

Nisam je poljubio tog dana, ali sam je mirno gledao kako izlazi iz kafića, kako sigurno ide ka taksiju štapom ispipavajući put ispred sebe, kako ulazi i seda u njega, visoka, u tesnim pantalonama, na štiklama. Nisam menjao izraz lica, posmatrajući taksi kako odlazi i njeno lice koje se okretalo prema meni iako me ona nikada nije videla.

I još uvek imam isti, potpuno isti izraz lica.

Autor: Fenris

Napolju, daleko od svih

Izašla je napolje da pozove muža i pita ga jesu li deca u krevetu i jesu li zaspala, ali i da se malo skloni iz galame i dima. Proslava je bila bučna i što je veče više odmicalo, sve znojavija. Tri tekile koje je popila su takođe radile svoj posao pa je sada stajala pored klupe i zamišljeno pušila, sama sa sobom, puštajući alkohol da se primiri u njenom krvotoku. Onda je primetila da joj on prilazi.

Flertovali su celo veče, to da. Nije bilo prvi put da se vide, ne, ali jeste bilo prvi put u atmosferi natopljenoj znojem i pićem, glasnom muzikom i ljudskim smehom i dovikivanjem i u takvoj atmosferi otišli su dalje od uobičajenih dugih pogleda i poneke dvosmislene rečenice koje su inače razmenjivali.

Flertovala je sa njim večeras, jeste. Jer je pila tekilu. Jer je bio visok, jer je delovao kao da se oseća udobno u svom telu. Jer ju je gledao, snažno, ali iz pogleda nije mogla da sazna šta tačno vidi, šta tačno želi. Šta tačno misli. Flertovala je sa njim jer ju je malo palilo kada bi se u nekom momentu razgovora sa nekim drugim on okrenuo prema njoj, pogledao je u oči, pa se onda nasmešio – kao da nešto zna – i skrenuo pogled natrag ka svom sagovorniku.

Flertovala je jer je znala da će doći kući kada muž već bude bio u krevetu, da će svi u kući spavati, da će moći da pusti vodu u kupatilu i imati vremena da se igra sa njom… sa nevaljalicom koja je bila mokra iako je celo veče sve bio samo bezazleni flert… imaće vremena da je mazi, da je nežno rastvori, da polako ulazi prstima u nju, da vodom iz tuša nadraži klitoris… Imaće vremena da zatvori oči i zamisli ga golog, kako je ljubi, kako joj podiže jednu nogu, kako ulazi u nju… Imaće vremena da sebe polako dovede do tačke kada će morati da stavi prst u usta i ugrize ga da ne bi nekontrolisanim jecajima razbudila celu kuću.

I onda… flertovala je… zabacivala kosu i gledala ga, ispijala svoja pića polako, senzualno, sisala cigaretu jače nego što bi to inače radila i duvala dim na gore, pućeći usne.

Prišao joj je uz osmeh i oboje su pomalo izveštačeno komentarisali kako je unutra vruće, kako je noć lepa, kako je toplo i prijatno i kako bi proslava bila mnogo ugodnija da je organizovana na otvorenom. Ona ga je posmatrala, prebacujući kosu sa ramena na rame, ljubopitljivo ga gledajući u oči, smešeći se. Bila je naslonjena na klupu i vlažna. I znala je da će večeras jako gurati prste u sebe i zamišljati miris parfema koji je sada osećala.

Posegla je da upali još jednu cigaretu, kada ju je uhvatio za ručni zglob. Srce joj je preskočilo, ne od iznenađenja. Ne, nije mogla da se iznenadi, nije imala pravo da se iznenadi, naravno da nije. Izazivala ga je, jako. Nije imala pravo da se zapanji.

Ali nije imala pravo ni da mu se prepusti. Bila je dovoljno zrela da zna dokle smeju da idu fantazije a na kojoj tački ih valja okrenuti nazad, vratiti u skrivene unutarnje predele. Bila je udata, bila je majka. I on je bio oženjen.

Ali kada ju je privukao sebi, kada je usnama dotakao njen vrat, kada ju je jednom rukom prihvatio kosu i povukao joj glavu unazad, ona je tako jako zastenjala da se sama sebe postidela. Bio je vreo, njegov jezik na njenom vratu, usne kojima ju je opekao, zubi kojima ju je stegao, a ona je zatvorila oči i stenjala.

Samo nekoliko sekundi. Onda se prenula.

„Nemoj“, prošaputala je kao da će neko iz zgrade moći da ih čuje pored glasne muzike i sveopšte galame.

„Moram“, zarežao je, ne prestajući da jezikom prelazi njenim vratom, linijom njenog uha, ne prestajući da joj vrelim dahom tera kožu na leđima u ježenje.

„Nemoj“, ponovila je, sada tonom skoro očajanja, „nemoj, molim te, hoću da ostanem verna svom mužu“, a njegove ruke su je privlačile njemu, pritiskale uz njegovo telo. Bio je tvrd, vruć, mirisao na opor parfem i samo malo na znoj.

„Znaš da moram“, rekao je. „Znaš koliko me pališ sve vreme. Znala si, kada si izašla, znala si šta će se desiti.“
Sa tim rečima, povukao joj je bluzu na stranu, pomerio grudnjak, sklopio usne oko njene bradavice i počeo da sisa, jako.

Zastenjala je od bola i od osećaja koji joj je protresao celo telo, kao udar struje. Dole, u stomaku, i dole, niže, ispod stomaka, sve joj se grčilo dok ju je sisao, jako, držeći je uz sebe, ne dajući joj da se otrgne.

A ona je želela da ga odgurne od sebe, rukama stegla njegove mišice, ali kao da nije imala snage, gurala je, ali nedovoljno, nedovoljno jako. Držao ju je, uz sebe, pritiskajući njen pubis uz svoj, prosipajući joj pljuvačku po dojkama, jezikom joj ukrućujući bradavice. Onda ju je opet sisao a ona je opet stenjala, glasno.

„Znaš da neću biti nežan“, rekao je onda, pogledavši je u oči. Smešio se. Ali samo malo.

Ona je samo odmahnula glavom, pomalo uplašeno, pomalo bespomoćno, pomalo zbunjeno. I pomalo željno. Samo malo. Nije želela da prevari muža. Nije večeras planirala ovo, ne, ništa od ovoga.

„Nemoj“, još jednom je rekla, a on ju je okrenuo, nestrpljivo. Refleksno, uhvatila se rukama za naslon klupe.
Zaista nije bio nežan. Zastenjala je od straha kada joj je gotovo pokidao dugmad sa farmerki otkopčavajući ih. Zajedno sa gaćicama spustio ih je do njenih kolena.

„Nemoj, nemoj“, ponavljala je uspaničeno. „Nemoj!“ Bespomoćno.

Ne možemo ovde, pomislila je.

„Neko će naići, neko će nas videti, nemoj, molim te…“ stenjala je a onda je čula kako otkopčava svoje pantalone. Onda je osetila kako nešto tvrdo kao kamen prodire u nju i zaboravila reči koje je htela sledeće da upotrebi.

Disala je duboko, šumno, teško, hvatajući vazduh otvorenim ustima, pokušavajući samo da ne vrisne, da ne oda svima u krugu od dvesta metara koliko je lako uklizao u nju, koliko se njena nevaljala, nezasita pička jako stezala, koliko je jako pokušavala da ga uvuče duboko, da ga ne pusti.

Jebao ju je jako, ulazeći duboko, vraćajući ga sve do glavića pa se ponovo zarivajući u nju do kraja. Znao je kako ga je gledala celo veče, kako je prolazila prstima kroz kosu i postavljala usne na ivicu čaše i onda je morao znati i kako joj treba kurac, kako joj treba da je rukama jako stegne za kukove i navuče na sebe svaki put kada bi se unutra zario.

Nagnuo se i osetila je usne na svom uhu, osetila kako je vlažno ljubi, gurajući joj pritom kurac duboko, sve do korena. Slušala je njegov dah kako je glasan, kao kod neke životinje, osećala kako je prlji, kako je dovodi do ludila.

„Znaš“, šaputao je direktno u njeno uho. „Znaš koliko sam te želeo… znaš“.

Okrenula se prema njemu a on joj je jezikom uleteo u usta. Nabijala se sada sama, mrveći ga kukovima, svesna da su svega nekoliko desetina metara daleko od zgrade prepune ljudi koji ih poznaju, ljudi koji znaju i njihove supružnike, ljudi sa mobilnim telefonima i kamerama na njima. Trebalo je da ga odgurne, da prekine ovo, trebalo je da stane, da se obuče, da popravi kosu, da se okrene i ode.

Trebalo je. Ali se nabijala još jače, stenjala još teže kada ju je grubo presavio preko klupe, jako povukao za kosu i navlačio na sebe.

„Znaš da si moja“, čula ga je da šapuće, teško, između uzdaha. „znaš da si moja mesecima.“

„Znam“, zajecala je. Vukao ju je za kosu, jako i ulazio u nju još jače a ona je osećala samo slast, samo jaku vatru dole, u stomaku.

Izvadio ga je iz nje pre nego što je mogla da svrši ali je samo nekoliko trenutaka kasnije svoju pljuvačku razmazao prstima po njenom anusu.

Počeo je da ga gura unutra a njeno stenjanje pređe u glasne bolne jecaje.

„Ne… ne….“, zajecala je, „boli…“

„Znam“, rekao je, disao joj u uho, jako, glasno, vlažno, vruće. „Znam da boli, lepoto.“

I nije prestajao da gura, da je otvara, jako, bolno.

Nije prestajao, gurao je polako, ali bez stajanja, svaki put malo dublje, šireći je, bolno, sporo, govoreći joj da je njegova. Nekoliko desetaka metara dalje svirala je muzika, ljudi su pili, svađali se, smejali se. A on ju je jebao u guzu, sve brže, sve jače.

* * *

Žena mu je bila na putu. Tako su završili u njegovom stanu, znojavi, još uvek željni. Jako, jako željni.

Nije svršila tamo, pored klupice. Bila je tesna, toliko tesna da joj je šaputao da ga izluđuje, da je mogao samo kratko, samo kratko da je jebe. Kada više nije mogao, ona se spustila dole, čučnula, farmerki i gaćica spuštenih do članaka, balansirajući na visokim potpeticama čizama je čučala i uzela njegov ud u usta.

Jako ga je stezala rukom onako tvrdog, sisala mu glavić, pa se nabijala žestoko, do kraja, dok joj ne bi uleteo u grlo i naterao je da se malo zagrcne. Jako ga je drkala i lizala odozdo jezikom po onom osetljivom mestu ispod glavića i gledala ga pravo u oči dok je, sve glasnije stenjući svršavao izbacujući jake mlazeve sperme po njenom licu, po njenoj kosi.

Nije svršila. A on je to znao.

Nije je ništa pitao, ali je znao. I išli su taksijem, sedeći na zadnjem sedištu, držeći se za ruke, da, baš kao ljubavnici, kao neko dvoje klinaca koji ne mogu da dočekaju da ostanu sami.

I njegov stan je bio dovoljno daleko da sa držanja za ruke u taksiju pređu na ljubljenje. Sisali su jedno drugom jezike i pili pljuvačku i bilo ih je briga da li ih vozač gleda u retrvizoru i kada su stigli, samo su nastavili. Prvo klečeći na podu u sobi, dok ju je skidao, sada sporije, manje grubo.

Onda na krevetu na koji ju je odneo u naručju. Gde ju je tako potpuno golu ljubio svuda. U rame. U vrh brade i koren vrata. U pazuho. Gde joj je bradavice milovao prstima navlaženim pljuvačkom dok se nisu ponovo ukrutile do bola.

Gde joj je poljupcima ispratio liniju struka i spustio se niz butine, ostavio mokar trag na listu noge, usisao nožne prste u usta, milovao ih jezikom.

Gde joj je raširio noge i sporo, tako izluđujuće sporo kružio jezikom oko klitorisa, usnama stezao natekle usmine. Pa onda sisao klitoris, prstima pažljivo širio mokru, jako mokru, stalno mokru ribicu.

Stenjala je, uzdisala, jako, sada nije morala da se plaši da će neko čuti, sada je smela da bude glasna, a on je bio pažljiv, tako da je sa svakim pokretom jezika i prstiju odvede nekoliko koraka bliže ivici, ali da je nikada ne gurne preko.

Gubila je kontrolu nad sobom, uvijala se na krevetu, gurala mu prste u kosu, navlačila na sebe, gubila je kontrolu nad disanjem, nad glasom, koji je sad prelazio u krike uživanja.

„Svršiću“, zajecala je nemoćno kada je ponovo usisao klitoris u usta i ne puštajući ga, krenuo da ga šamara jezikom.

A on joj je na tu reč samo nežno, jako nežno ugurao prst u mokri, potpuno mokri anus.

* * *

Naravno da jedan orgazam nije mogao da joj bude dovoljan. Naravno da mu je sisala kurac, gledajući ga u oči, jako, pohotno, terajući ga da se ukruti od dodira, od vlažnosti, od topline, od njenog pogleda i guste, razbacane kose koja joj je padala preko lica a koju je on skupljao rukama, povlačio unazad, da je poljubi kada joj kurac ispadne iz usta…

Naravno da je sela na njega kada je već bio tvrd kao kamen. Naravno da se nabijala kukovima, jako, glasno, bezobrazno jecajući, dok joj je on otpozadi rukama prelazio sa tvrdih bradavica, sve do klitorisa i natrag.

Naravno da je on ponovo hteo da je ima na kolenima i rukama, u toj kurvinjskoj pozi ulazio joj je najjače, vukao je za kosu a ona je, nakon što je ponovo svršila, svesna da će biti promukla ujutro i muža morati da laže i da je pijana pevala na proslavi, tražila, sama tražila da joj ga opet stavi u guzu.

Sada je imao čime da je namaže. Sada je ušao lakše. I bilo je lepše. I trajalo duže. I svršila je, još jednom. Sa njegovim tvrdim kurcem u anusu, sa njegovim rukama u kosi, rukama koje su je vukle, koje je nisu puštale. I molila ga je da ne izlazi, da je jebe u guzu, jako, da je tako raširenu, razvaljenu jebe jako dok i sam ne svrši.

I osećala je kako joj izbacuje vruće seme unutra dok je stenjao. I samo se na kraju malaksalo spustila na krevet, osećajući njegovu težinu na svom telu, kako je prekriva. Toplo. Prijatno. Nije želela da izađe iz nje, ne još. I ležali su tako, dugo, dišući kao jedno i šapućući.

Autor: Fenris