Arhiva za kategoriju ‘Erotske Priče’

Vaistinu bolje nema…

U samoupravnom socijalizmu su godišnjeodmorske sezone bile veoma kratke; nijesu trajale duže od uobičajene ljetnje suše i završavale, takoreći, prvom obilnijom kišom…. Odmaralište u kome sam sreo “čarobnicu” Anku, među prvima je sklopilo svoje škure i utonulo u zimski san a posluga razbježala po okolnim selima, jedva čekajući da se i sama odmori od ove nove i nesviknute rabote… Na rastanku se Anka, duboko zamišljena i tužna, pitala kako ću prezimiti u pustinji barskog gradilišta, uz nebrojena obećanja da će o meni i dalje voditi svoju čudotvornu brigu i redovno navraćati kako bi me, kukavca crnoga, “dospjela” barem povremeno…Tako je i bilo, ali sve rjeđe kako je vrijeme odmicalo, da bi svoje posjete i potpuno obustavila čim su otpočele one žestoke, novembarske oluje…

Jedne tamne novembarske noći dok je, jedna od tih žestokih oluja, pomamno tutnjala barskom kotlinom, snažni južni vjetar je sa uzavrelog mora donosio povijesma potopne kiše, njima nemilice zasipajući ruševni hotel “Rumiju”, koji se, obasjan čestim munjama, jedva nazirao među usukanim palmama i visokim drvećem i starački stenjao pod njenim naletima… Pošto nije bilo struje, nije mi preostalo drugo no da u postelji pokušam nekako preturiti ovu burnu noć, nevoljno osluškujući tutanj talasa i jauke vjetra koji je zajedljivo zavijao kroz mnogobrojne pukotine u dotrajaloj stolariji oronulog hotela, ovoga puta zadovoljan što mi soba nije sa pogledom na more.

Malo po malo, što od ugodne toplote što od osjećaja sigurnosti koju je pružao topli prostor sobe, počeh da tonem u san ali me tom trenutku obuze čudna slutnja; da neko, ne samo što stoji pred nezaključanim vratima već ima namjeru da kroz njih i uđe… Ne stigoh potpuno ni da se probudim kad razvaljena brava škljocnu i vrata oklijevajući otvoriše i to tek toliko da propuste treperavu svjetlost svijeće, što me umiri, instiktivno osjećajući da iza te svjetlosti ne može biti nekog sa zlim namjerama. Uspravljen u svom uzanom krevetu, napeto sam očekivao slijed događanja i bio veoma iznenađen kad u okviru vrata ugledah nepoznato žensko čeljade u najboljim godinama, ogrnuto u prostran kućni mantil tamne boje, dok joj je raspletena crna kosa, donekle skrivajući lice, padala na ramena i slivala niz nabrekla prsa. Jednom rukom je stezala revere svog mantila, dok je u drugoj ruci je stiskala svijeću čiji se plamen očajnički trzao, neodlučna, prije no što i konačno stupi u mračnu i nepoznatu prostoriju.

Kad konačno nađ u sobi i pošto se plamen svijeće umiri, shvatih se predamnom nalazi žena porijeklom iz bliže okoline, jer me, svojim prodornim pogledom ispod prijeteći izvijenih obrva posmatrala tako ispitivački da se potpuno zbunih… Osim toga, njen oštri kukasti nos, tanka usta i uglaste vilice, neodoljivo me potsjetiše na neku od ptica grabljivica iz roda sova, te umjesto slatke jeze ili nekog prijatnog uzbuđenja, osjetih izvjesnu nelagodu, koje ovakva pojava, čak i kada je očekivana, može i mora da izazove.

Trenutak kasnije, njen pogled omekša a crte lica izgubiše oštrinu, dok se osvrtala po sobi da bi, potom, vidijeći tanjirić sa dogorelom svijećom na ormariću, na ostatak prethodne kanula par kapi voska i svoju pažljivo zalijepila te, napokon, smjerno sjela na klimavu stolicu i nanovo u mene uperila svoj ispitivački pogled. Pritom joj se na licu pojavi nešto nalik na osmjeh dok se naginjala da mi šapne…:

- Eeee, lijepi moj, bogomi vidim e moja dobra Anka nije pregnala pominjući te…
Mašala!

Ova njena uzgredna napomena, smiri me namah, jer i prije nego li što mi to i sama pomenu, shvatih da je u stvari došla po nalogu moje dobre Anke koja, svi su izgledi, nije, niti mogla a vjerovatno još manje, htjela da zaboravi svoju divnu “obavezu”…

Još se ne bijah potpuno oporavio od iznenađenja, kad se Velika uspravi i bez ikakvog objašnjenja otsječno naredi da ustanem, što i uradih, nakon čega ona iz džepa izvadi nekakav peškirić, pa potom, ne skidajući mantil, veoma okretno ispruži po toplom krevetu i, propinjući se, onaj peškirić prostije ispod oblih butina koje iznenada sijevnuše u oskudnom svijetlu. Toliko je bila zauzeta sobom da se nije mnogo osvrtala na moje zabezeknuto čuđenje i tek kad se udobno smjesti dade znak da joj priđem.

Kad joj dođoh nadomak ruke, okrenu se i gipko osloni na lakat i bez riječi opipa moje, u međuvremenu do pucanja nabreklo međunožje, pritom veoma vješto otkopčavajući dugme na starinskim prtenim donjim gaćama te one naglo padoše, pritom otkrivajući žestoko otvrdli kur@c i njegov ponosno uzdignut glavić, koji se svileno presijavao u oskudnom svijetlu…

- Ohohoooo, – zadivljeno prošapta, prstom nalik na kandžu nježno gladeći njegov oštri rub [– Evo ga zanago – puna kapa…! Auuu, viđi kako je glatak i tvrd ma taman ka´klas dinamide (dinamita)… Ma i ništa manje opasan…, ja ti jemac!

Prije no što se ponovo ispruži po krevetu, Velika hitro razgrnu mantil i otkri toliko raskošne ženske ljepote, da mi ona, naprosto, oduze dah. Njene duge noge bile su glatke i oble, sa lijepo oblikovanim butinama koje su se završavale onim divnim jastučićima iza kojih su se, jedva, naslućivale omamljujućom i mirisnom vlagom ovlažene prepone, ljubomorno skrivene ispod kovrdžavo obraslog Venerinog brijega… Između divno zaobljenih kukova, raskošno se prostirao ravan i glatak trbuh sa tajanstveno dubokim pupkom. A tek sise…! Oble, čvrste i homerovski propete…, sa malim djevojačkim bradavicama uokvirenim nježno ružičastom kožom.
To što joj se glava, uokvirena po jastuku prosutom kosom, nalazila u dubokoj sjenci noćnog ormariće, ovom mom zagrcnutom utisku uopšte nije smetalo…. Naprotiv, uveliko ga je popravljalo, tako da sam u ovom jedinstvenom visokoumjetničkom aktu mogao uživati, takoreći nesmetano…No to ne potraja dugo, jer se Velika ponovo uzdignu na laktove, pritom ne skidajući pogled sa kurca koji se, u napetom očekivanju, nestrpljivo trzao.

- Ma kako gođ, gre´ota ga je ogrtat ovom ojađelom kabanicom, – zamišljeno i zabrinuto promrmlja pritom na ormarić odlažući zgužvani prteni kondom očevidno socijalističke proizvodnje – iako bez nje ni Titu ne bi´dala…, no moram, kukava, jer dosta je da me ovakvi momak pogleda pa da ostanem trudna, a kamo li kad “protoči iza veljih posti…” ka što bi ti sad…

Iznenađen ovim njenim riječima nijesam znao što da joj odgovorim, no ona nastavi:

- Sreknja li je Anka e nema ove brige no je može svakome momku pridržati, što ona, sretnica i čini bez mnogo priče i obzira… E sad, ako je onako kako me Anka uputila, voljela bih te puštit “golog” u mene, ma ako mi obećaš e ćeš me pazit…

Zbunjeno klimnuh glavom još uvijek ne potpuno svjestan onoga što se događ, pritom gonjen nezadživom željom da se dogodi bilo što… A obećavalo je da se dogodi dosta toga, jer se Velika ispruži s dubokim povjerenjem šireći njene raskošne butine, pritom otkrivajući tamne prepone na kojima se rascvjeta njena, kristalnim sokom oblivena “ruža”, nabreklim usminama izazovno mameći pogled, dodire i nezadrživ prodor u vrele i sočne dubine njene utrobe.
Razrogačenim očima je pratila svaki moj pokret, sve dok glavićem stadoh razgrtati njenu sočnu ljepotu, pri čemu, grčevito sklopi kapke i zadrhta u napetom očekivanju…

- ´Ajde, polako lijepi moj…, – prošapta jedva čujno – polako i s pažnjom da te ne prevari…! Obeća´si…

Ovo upozorenje nije bilo naodmet pošto sam stvarno toliko bio pun da je svaki momenat moglo da se “prelije” što i meni nikako ne bi bilo po volji, te nakon što, bez daha, glavićem razgrnuh nabrekle usmine, osjetih kako on skliznu kroz kragnicu uskog otvora, koji ga prihvati uz radosni drhtaj… Velika istovremeno prope i uzdrhtalo krenu ususret, tako da i bez svoje namjere skliznuh u vrele i sočne dubine, zagrcnuto ushićen uskom utrobom, što mi nametnu veličanstven osjećaj da mi kur@c postade barem dva puta duži no što je bio…
Osim toga, Velika je, iza čvsto sklopljenih kapaka, moj do kraja zarinuti kur@c napeto “gledala” iznutra, pritom ga neprestano “pipajući” svojom uzdrhtalom utrobom, što ne samo potraja, već nas oboje ostavi da visimo u prostorima svojih misli i osjećaja kao da vrijeme bješe stalo… Ne potraja dugo, dok ovu ushićenu neizmjernost ne smijeni osjećaj izdizanja na sve jačim talasima strasti, istovremeno me potsjećajući na dato obećanje, što cijelim svojim tijelom nasluti i Velika i sama propeta u grčevitom očekivanju. Nevoljno i oklijevajući, svoj sokom obliveni kur@c izvukoh iz uzdrhtale utrobe, kako bih, nespretno navukao onaj rasušeni kondom i ponovo vratio sočnim dubinama koje su mamile iz uspaljenog sjećanja…

Nestrpljivo i uzdrhtalo, svoj “obučeni” kur@c ponovo vratih u sočne dubine, istovremeno duboko razočaran novim osjećajem koji je bio nalik onome; kao kad bi se, potpuno go čovjek, nakon razigranog plivanja i kupanja i izlaska iz tople vode u nju nanovo vratio obučen i to sa sve kravatom i šesirom… Mora da je slično bilo i sa Velikom, pošto osjetih da više nema one ranije napetosti i zagrcnutog očekivanja, koje smijeni opuštena pripravnost konačnog prihvatanja… Ono uslijedi i to skoro na ivici volje i zadovojstva, dok sam se, skoro jarosnim trzajima uspinjao ka vrhu talas strasti, do koga stigoh dosta sporo, da bih potom prilično uzdržano otpratio vrele mlazeve, jedva čekajući da se oslobodim prepunog kondoma, kad osjetih da se Velika, uz siktavi šapat prope, rukama mi grčevito stežući uzdignuta ramena…

- ´Ajde, čoče, ma´ni još kojom da i ja svršim…!

Poslusah je i bez mnogo volje “ma´nuh” nekoliko puta, pritom napeto prateći njene pokrete, čiji ritam ubrzo postade tako jak i divalj, da sam morao napregnut svu snagu kako bih održao ravnotežu. U svom iznenadnom finišu, Velika se najednom moćno prope, iznenada svojim raskošnim tijelom praveći“most”, nategnut poput smrtonosno zapetog luka, da bi se, i konačno, u zadnjem divljem trzaju, stopalima oslonila na podnožje dotrajalog kreveta, koji ovo nepredviđeneo opterećenje ne moga izdržati, već naprasno “izgubi živce” i bez ikakve najave uruši, uz pratnju strahovite lomljave, koja za trenutak nadjača grmljavinu i urlik oluje…

Nakon toga nastade dubok muk, koji potraja sve dok iz zida, uz koji se nazirala gomila olupina, nervozno odjeknuše tupi udarci stisnutom šakom, istovremeno praćeni nečijim jarosnim urlikom:

- U pizdu materinu….!!!!

Autor: metuzalem

Nema pičke bez crmničke…

Ljeto još nije ni bilo počelo, kada sam neđ pocetkom 60-ih, na kredit kupljenim biciklom iz Bara došao u Sutomore kako bih neđelju, jedini slobodan dan, proveo uz hladan izvor na još uvijek proljećno pustoj plaži… Dan je stvarno bio lijep, sunčan, a more mirno i toplo, tako da sam uz žubor talasa odmah zaspao na, donekle podnošljivom proljetnom suncu koje tek što bješe provirilo iza obližnjeg rta….

Ne potraja dugo kad me iz prostranog radničkog odmarališta, smještenog na njegovoj padini, probudi nekakva borbeno glasna muzika i vika, nalik na svatovsku, koju uskoro smijeni svečana tišina, kao i obično pred neku govoranciju od posebne važnosti. I stvarno, iz nekakvih nevidljivih zvučnika borbeno jeknu promukli glas čiji odjeci odlomataše uz strmoglavu kamenitu padinu planine… Nakon snažnog pljeska, muzika nastavi svoj borbeni marš ali ovoga puta uz žagor nekog brojnog skupa… Pa da, bila je to jedna od onih proslava dvadesetogodišnjice osnivanja neke od proleterskih ili kakve crnogorske udarne brigade, u stvari svečani sastanak preživjelih…

No svejedno, nastavio bih sa prijatnim drijemežom, da se ne javi glad koji me nagna u prilično hladnu vodu, te nevoljno zaplivah prema pučini, ne bi li iz daljine mogao vidjeti što se dogadja na prostranoj terasi odmarališta koje je dominiralo uzvišenjem obraslim u zelenilo. Tek tada vidjeh mnoštvo zastava kojima cio prostor bješe okićen, dok se njime vrzmao nekakav svečano odjeven i važan narod.

Slana voda donekle smiri glad, te se vratih na suncem zagrejani pijesak u namjeri da nastavim spavanje, ali me u tome spriječi pucnjava koja odjeknu sa terase na kojoj se, istovremeno, odvijala bogata gozba sudeći po masnim i mirisnim oblacima koji se bezočno stadoše šunjati kroz izgladnjelu svijest. Ova neočekivana napast, skoro da me nagna da pobjegnem sa plaže i odem negdje drugo ali me od toga odvrati neka neodredjena pomisao da bih se, na neki neshvatljiv način, možda i sam mogao “omrsiti” na toj gozbi koja je prijetila da potraje. I ona stvarno potraja, sve uz pucnjavu i pijane urlike , sve više nalik na bitku sa prilično neizvjesnim ishodom…

Sunce je već bilo na zalasku, kada se konačno uputih na terasu odmarališta, koju osoblje bješe počelo raspremati, te stadoh nesigurno osvrtati za nekim uglom u kome bih ostao neprimijećen dok ne izvidim situaciju u potpunosti. Pošto na terasi takav ugao ne nađoh, polako se ušunjah u prostranu trpezariju i sjedoh za jedan omanji sto u blizini dvokrilnih kuhinjskih vrata kroz koja je prsonal užurbano prolazio…

Ni sam ne znajući što će mi ovo blesavo šunjanje, pomno sam pratio kretanje posluge na kojoj se jasno moglo uočiti da im je proslave bilo preko vrh glave, pritom ne ispuštajući iz vida da i oni mene upitno zagledaju, vjerovatno se čudeći usamljenom i neobično povučenom gostu…

Bilo mi je neugodno i već sam mislio ustati i hitro nestati u sutonu koji se brzo spuštao, kad jedno oblo žensko čeljade, obučeno u usku tamnoplavu suknju i bijelu bluzu, iznenada zastade i pažljivo me osmotri, da bi ubrzo nestala u kuhinji… Prije nego ponovu uhvatih “zalet” da ustanem, vrata se otvoriše a ono žensko čeljade nanovo pojavi i uputi prema meni gledajući me netrmice nekim neobičnim pogledom i prije nego se osvijestih prozbori tihim ali čujnim glasom:

- Oh, kuku mene jadnoj, pa ti, čeljadence moje siroto, izgledaš ka da, barem dva
dana, ništa jelo nijesi…

Iznenađen i još uvijek u dubokoj nedoumici, ne usudih prozboriti bilo što a kamo li odgovoriti na njene riječi pune nježne i neočekivane zabrinutosti… Utoliko se ona primače, svoj nježno zabrinuti pogled ne skidajući sa mene i ponovo prošapta ali ovoga puta sa nekim neobičnim prizvukom:

- A ne sam da toliko doba ništa izjelo nijesi, no ni – jebalo – kako mi se čini…

Kolikogod da veče bješe toplo, naprosto se – sledih na ove njene riječi, što nju mnogo ne zbuni jer se, ne skidajući pogled sa mog unezvjerenog lica, polako primače i nježno pogladi po kratko ošišanoj kosi… I dalje sam nijemo, takoreći užasnuto, pratio veoma prirodno ponašanje i mimiku, ne usuđujući se da učinim bilo kakav pokret i prije no što se malo “razledim”, kad se ona najednom uozbilji, značajno mahnu rukom u pravcu kuhinje i glasno progovori:

- E sad ćemo prvo nešto za večeru… Idem da spremim a ti se malo opusti i smiri,
pošto znam kako ti je…

Prije no sam uspio prozboriti riječ, okrenu se i hitno uputi kuhinjskim vratima, svojim pokretima jasno ukazujući da je duboko svjesna mojih unezvjerenih ali i pohotnih pogleda… U tih nekoliko trenutaka, svojim pogledom obuhvatih njene veoma privlačno “upakovane” obline koje u svojim pokretima posjedovahu onu istu nesputanu slobodu izraza kao što je bila i ona u njenom užarenom pogledu…

Dok sam očekivao neumitni slijed događanja, bespomoćno sam se osvrtao uz osjećaj da sam zalutao u nekakve zabranjene prostore stvarnosti, dok mi je srce žestoko tuklo gušeći me svojim pomamljenim ritmom. Konačno se ono oblo čeljade iznova pojavi u svojim rukama noseći prostran tanjir na kome se dimila gomila pečenja preostalog od svečane gozbe, pa ga hitro i naviknuto položi na sto ispred mene da bi zatim, bez riječi donijela pribor za jelo, bokal vina i dvije čaše … Suprotno mom očekivanju, ali zato na veoma umirujući način i uz primjedbu s mirom pojedem ono što mi je donijela, okrenu se i odleprša za nekim svojim poslom…

Nakon ove, koliko iznenadne toliko i obilne večere, sito opušten i zagrijan tamnim crmničkim vinom, spokojno sam posmatrao živost koja je jenjavala u ogromnoj prostoriji, sve dok ono oblo, gipko i toplo čeljade, po imenu Anka kako kasnije saznadoh, sa dubokim uzdahom olakšanja i konačno sjede za sto, otsutno sipajući vino u vinsku čašu – “sa stopom”…

Pošto se bijah dobro zasitio a ono vino mi razvezalo jezik, stadoh se raspitivati i saznadoh da je iz jednog crmničkog sela u kojoj živi njena brojna porodica u kojoj je odrasla na način koji joj je omogućio da svoj život živi poput bajke, sa svim njenim dobrom i – zlom. Kad mi pomenu da ima namjeru zadnjim vozom otići svojoj rodbini u posjetu, iskreno se zahvaljujući ustadoh da krenem za Bar, ali me ona odlučnim pokretom nagna da ponovo sjednem i kad otpi gutlaj vina, tihim i nekako tajanstvenim glasom, prošapta:

- Stani malo, lijepi moj, nije sve ni u večeri…. Vidim ti ja i onu glad o kojoj niko ne
priča a nema toga koji na nju ne misli… No, ´ajde ti sad samnom da i to sredimo…

Nijesam baš bio načisto u pogledu ove njene tajanstvene namjere, no svejedno, poslušno ustadoh i pođoh za njom uz nekakve skale, sve dok se ne zaustavismo pred vratima koja ona otvori, nakon čega sa čuđenjem primijetih da su tapacirana a prostorija ukusno namještena izrezbarenim namještajem… Na prostranom pisaćem stolu, Anka upali lampu sa velikim abažurom a onda se hitro okrenu i zaključa vrata iza kojih namah ostade sva ona lupa, dovikivanje i žamor koji nas je do tada pratio.

Prije nego se i osvijestih gdje sam i što mi se događa, Anka me obuhvati oblim rukama, svojim jedrim tijelom ostavljajući topao i umilan otisak na mom tijelu, odrvenjelom i uzdrhtalom od neizvjesnosti… Vjerovatno je to osjećala jer se odmače ali samo da bi otkopčala moju košulju i jezikom liznula još uvijek svjež ukus mora i onjušila njegov opor mirisom … Uzdrhtah od uzbuđenja i skoro nesvjesno pogladih njene oble grudi koje su nabreklo ispunjavale bijelu bluzicu od tankog štofa, nespretno pokušavajući da otkopčam onih par, do pucanja zategnutih dugmadi, što mi nekako i pođe za uzdrhtalom rukom te se zagrcnuto zagledah u svu onu ljepotu koja mi tako raskošno ispuni pogled…

Anka živnu i bez najave zadiže svoju kratku i usku suknju, hitrim pokretom i uvijajući se, skide gaćice, koje zadrža u stisnutoj šaci a onda na onaj pisaći sto rasprostrije čistu maramicu na koju okretno sjede, podiže noge i stopala osloni na ivisu izrezbarenog stola, pri tome otkrivajući svoje raskošne butine i mirisne prepone među kojima se, ispod kovrdžavoobraslog Venerinog brijega rascvjeta uzdrhtala i blistavim sokom oblivena ruža sa svojim nabreklim laticama malih i velikih usmina izmedju kojih je, u znatiželjnom očekivanju izvirivala njima zaogrnuta dražica. Dah mi se kidao dok sam zagrcnuto gledao svu tu ljepotu, jedva shvatajući sve ono što mi je Anka u užareno lice dahtala vrelim šapatom dok sam ja, jedva, razabirao njene riječi…

- Ah, viđi samo kako se rastapam od čežnje i želje…! Gledaj ovu moju čežnju i pohotu, čeljadence moje milo, pa sad viđi i sjeti se koliko se tvoje u tebi skupilo… No ona nije tvoja no moja i meni predodređena… Eto te, skoro da pukneš; a da znaš; to je sad moje…, i divno je što si mi to donio da ga prelijemo tamo đe mu je određeno… Oh, jedva to mogu dočekati, ma neću na brzinu i slijepa od nestrpljenja, no polako, pošto si pregladnio znam da ti ne treba više no da me samo takneš vrškom tvojim svilenim pa da iz tebe linu mlazevi – nezadrživi…, a meni je to malo… No ´ajde, polako, samo da prođeš oni uski vjenčić a onda stani i pričekaj dok je ne dođem do sebe pa ću te onda uvesti tamo đe treba, da svu tu čeznju koja se u tebi nakupila, izliješ slobodno i bez zadrške…

Oboje se, zagrcnuti od uzbuđenja, zagledasmo u naš susret tamo među njenim nogama, pri tom smireni nekim beskrajnim obostranim povjerenjem, kao da nam to nije prvi put već jedan mnogostruko uvježbani postupak stapanja u jedno jedino biće… Skoro na rubu svijesti, ne samo da smo gledali već svim čulima pratili događanje tog susreta, koji nastavismo time što ona prstima dohvati damarima izrezbareni kur@c, nabrekao do pucanja i njegov svileno gladak glavić lagano i sa ushićenjem uvede u onaj uski i sokom obliveni otvor, koji ga prihvati uz otpor koji nam je donese dodatno uzbuđenje, a onda se, kad njegov oštro srezani obod konačno i nezadrživo u njega skliznu, zatvori poput gipke i vrele kragnice koja nastavi da ga miluje jedva primjetnim pulsom…

Vrela i zajapurena Anka naglo zabaci svoju lijepu glavicu sa licem u obliku srca na kome su sklopljeni kapci ukazivali da njen, unutrašnji pogled, uveliko luta ivicama sopstvene svijesti, u grčevitom očekivanju da pokrene onaj neizmjerni talas strasti koji će je otplaviti do smiraja duha i tijela koji su joj, tek sada u potpunosti pripadali, zato što ih je samnom dijelila u nesputanom predavanju…

Napeto i bez pokreta sam pratio unutrašnju oluju, pokrenutu našim dodirom koji smo ushićeno i zagrcnuto održavali poput plamena što nam osvjetljava put kojim tumaramo u potrazi za sobom i jedno za drugim, bez daha prateći grčeve strasti kojima se ona uspinjala do vrhunca svog ispunjenja…

Nakon što se nekoliko puta izvi, potom ukoči, zagrcnuto, bez daha i pokreta, kao kao da ju je, odjednom, uzdigao i sobom nosi neki ogroman unutrašnji val… Dugo je trajalo dok se i konačno opusti i otvori oči ispunjene zamagljenim pogledom koji je zračio zahvalnošću i nježnošću… Lagano dolazeći k sebi, ponovo svoje znojno i zajapureno lice nagnu nad “susretom” koji je se i dalje nepomično događao tamo dolje, među nogama, time nas i dalje čineći jednim zajedničkim bićem…

- ´Ajde, milo moje, sad je na tebe red a ja odoh da te iznutra gledam i prihvatim… Ništa mi drugo više ne treba no da to što je moje prihvatim do zadnje kaplje… ´Ajde slatki moj, ´ajde…!

Rukama obuhvati moje kukove a onda nježno ali odlučno povuče k sebi I ja ushićeno osjetih kako klizim u vrele I sočne dubine, tamo gdje me je ona prihvatala u neopisivo nježan i sveobuhvatan unutrašnji zagrljaj iza koga ništa više nijesam naslućivao, osim rubova svijesti koji su se jedva nazirali kroz talase i pjenu uzburkane strasti, kojoj odlaganja više nije bilo… U neizrecivom osjećaju neizmjernog povjerenja, svom tijelu prepustih da ovaj visoki čin samostalno dovede do svog vrhunca, pritom u dubini Ankine utrobe vrhom glavića osjećajući puls zagrcnutog i nestrpljivog očekivanja, koji dodatno uzburka moj osjećaj predavanja sopstvenom tijelu koje potpuno samostalno istisnu tri uzastopna mlaza, prateći ih trzajima koji nas oboje potresoše skoro do gubitka svijesti…

Povratak sebi potraja, dok je svu onu ogromnu čežnju koja dotad ispunjavaše I svijest I tijelo, ne smijeni duboka ali zato veoma slatka tuga koja neumitno prati ispunjenje onog što se podrazumijeva pod arhetipskim pojmom – čovjek – a postoji i traje samo u ovakvim momentima u kojima često sine i ponekad opstane – iskra života. Bez riječi sačekasmo dok se naša zajednička unutrašnja oluja nije smirila da bi se, skrivajući poglede okrenuli sebi i nužnosti oblačenja, kako bi svoju svijest oslobodili nelagode koja slijedi nakon svake, pa i naše – homerovske – jebačine….

Odjednom se meni, neodoljivo nametnu prigodan osjećaj da bi u ovoj prilici trebao nešto reći, te se okrenuh, zajapurenu Anku uzeh u zagrljaj i pošto nježno izljubih njene oznojene kapke I čvrsto poljubih u vrela usta, na uho prošaptah tiho ali razgovjetno:

- Dušo moja slatka, kad nešto promislim da u davnja doba opštenarodne zaostalosti, nešto ovakvo nije bilo moguće bez blagoslova rodbine i popova, možemo bit sretni e ni je to ova samouprava omogućila na ovako divan način…

Anka se blago osmjehnu I prošapta…

- Nije samouprava no dar mojih rodjenih – kojima pripada sve ono što se podrazumijeva, ne
samo pod pojmom – ljubav, već prije svega – poštenje!

Zbunjeno zaćutah na ove njene riječi uz pomisao na ranije shvatanje (opštenarodne) izreke; “Nema pičke bez crmničke…” istovremeno ostajući opčaran činjenicom da sam na jedan čudesan način, umom i cijelim tijelom, doživio dokaz da ova uzgredna primjedba nije stvar plitkog rimovanja već jednog visokoerotskog – stanja svijesti.

Bila je skoro ponoć, kad smo se, umorni I zamišljeni, uspeli strmim skalama do željezničke stanice u koju, umorno dahćući, uskoro uklopara zadnji voz za Crmnicu i, dalje, do Nikšića i željezare neophodne za izgradnju svijetle budućnosti… Oprostih se poljupcem prilagođenim ovako javnom mjestu i Anki pomogoh da se popne uz strmoglave stepenice tako što ono njeno uzbudljivo dupe prihvatih u ruke i uzdigoh do visine platforme sa koje mi Anka uputi jedan zavjerenički osmjeh…

Ostadoh u mraku, zagledan u čkiljavo crveno svijetlo iza koga je jedna uspomena polako odlazila u nezaborav, nakon čega odoh do svog bicikla i pošto ga „odvezah“ od jedne razvaljene ograde, ni na kraju pameti nije palo da ga uzjašem, već ga zamišljeno „zagrlih“ i u njegovon vjernom društvu, polako, pješki zaputih ka gradu i luci Bar, koji su se čkiljavo nazirali u dubini prostranog zaliva.

Autor: metuzalem

Kakav momak a piša u krevet

Užarene šezdesetosme se zatekoh u Beogradu i to na način tako uzbudljiv da zadugo nijesam mogao da se osvijestim od svega što se tada dogadjalo, kao uostalom i većina učesnika tih dogadjaja. Eto, dogodilo se da, zbog veoma intimnog poznanstva sa sekretaricom pariske ispostave CBS kompanije, o trošku iste dodjem u Beograd, kao prevodioc i saputnik njihovog obavještajnog tima. U gradu je bila tolika gužva da smo jedva dobili smještaj i to u hotelu Balkan, ali tek nakon žestokog podmićivanja.

Posebno uživanje mi je predstavljao doručak u prostranoj kafani, uz novine prepune novosti, koje su se smjenjivale neuobičajenim tempom. Kafana je, već od ranog jutra, bila dupke puna a posebno upadljivo je bilo prisustvo luksuznih kurvi koje su tada, normalno, morale raditi i za „službu“ a u zadnje vrijeme vjerovatno bile unaprijedjene i u svojevrsne – specijalke.

Dok sam čitao jutarnju štampu, imao sam neodoljiv osjećaj da me baš jedna od njih uporno posmatra, ali samo dok sam zadubljen u čitanje no, čim bih pogledao u njihov ugao, ni jednog jedinog, čak ni slučajnog pogleda, nije bilo u mom pravcu. Ipak, baš ta jedna od njih, zanosna plavuša divnih senzualnih ustiju sa uzbudljivo, po sredini, izvijenom donjom usnom, učini mi se jako poznata ali nikako nijesam mogao da se sjetim otkuda. Nastavih sa čitanjem, ali u stalnoj pripravnosti da mi ne umakne, jer mi mira nije davao osjećaj da je odnekud znam. Konačno ona ustade i zaputi vratima u blizini kojih sam sjedio te se ja napadno zapiljih u nju, očekujući bar jedan ovlašan pogled da bih pokušao iz njega pročitati odakle je znam. Medjutim, ona prodje i ne pogleda me, ali tako da je moglo biti samo namjerno, što me dodatno ubijedi u to da je znam i to mnogo bolje no što sam mogao i slutiti. Tek kad izadje u sunčano jutro i sunce obasja njene duge noge na kojima bljesnuše jedva vidljive dlačice, nenadno uzdrhtah pod žestokom navalom uspomena koje nezadrživo linuše iz ne baš tako davnje prošlosti.

Bilo je to prilikom moje zadnje ljetnje prakse, u Raški, dje je trebalo da na gradilištu jedne višespratnice, apsolviram obaveznu praksu u ovdašnjem gradj. preduzeću, koje mi za tu priliku bješe obezbijedilo smještaj u jednom ćumezu od barake, na padini brda koje je dominiralo varošicom i bila postavljena u dno jednog potpornog zida iznad koga se nalazilo nekoliko privatnih kućica. Te kućice, kao i mnoge kuće u varošici, nijesu imale ni vodovod ni kanalizaciju, već su se stanovnici služili tzv. „poljskim“ nužnicima, od kojih je jedan, razvaljenih vrata, bazdio nadomak malog prozorčića barake tako visoko postavljenog da se nalazio na visini moga kreveta na sprat i bio prelijepljen starim novinama. Ubrzo sam saznao zbog čega, jer kad sam htio da provjetrim vrelu i zagušljivu prostoriju, otvorih prozor da bih ga odmah zatvorio jer me zapahnu žestoki smrad iz pomenute „sanitarne (hm!) prostorije“.

Jednoga jutra, sunce bješe tek zarumenilo u vrhovima okolnih brda, kada se, mimo navike, probudih, pri čemu mi pogled pade na prozor i zarozanu novinu koja se bješe odlijepila, otvarajući mi pogled na zahod razvaljenih vrata. Odmah uzeh da onu požutjelu novinu vratim na svoje mjesto, ali mi to ne podje za rukom te se spustih sa kreveta kako bih potražio ljepljivu traku. U tom trenutku nešto bljesnu ispred prozora i ja ugledah jednu mladu i zanosno lijepu curu u dugoj spavaćici, kako hitro ulazi u zahod istovremeno otkrivajući duge, (oh!) divne i (uh!) osunčane noge. Zblanut, otvorenih ustiju i okinutog daha, nepokretno sam blenuo u taj „prolom“ ljepote kojom me, onako iz „zasjede“, naprosto zatrpa sunčano jutro prezreloga ljeta.

Nakon što ona zanosna cura pažljivo čučnu, ružičasta svjetlost sunca obasja njene izvijene butine dugih, u koljenima sastavljenih nogu, na čijem sastavu se, poput nekog, od zrelosti raspuklog ploda, potpuno jasno nazirao Venerin Brijeg, ispod koga ubrzo linu bistri mlaz, kristalno lomeći snopove izlazećeg sunca. To i nije bio mlaz, jer je u moje sjećanje ostao kao niska krupnih i bistrih ćilibarskih zrna, zbijeno nanizanih na nevidljivi končic koji se protezao sve do, još sneno slijepljenih i toplih usmina. Nakon dva kratka završna mlaza, jedna krupna kap ostade da visi na jednoj od svilenih dlaka nagnutoj nad malim ružičastim grebenom usmina i u nju se, kao začaran, upi moj izbezumljeni pogled, sve dok se zanosne noge iznenada ne uspraviše i nad ovom scenom spusti zavjesa skuta spavaćice koja sve one obline sakri da bi ih još bolje pokazala. Ova čudesna slika je jedna od rijetkih koje su ostale da vise na zidu moga intimnog sjećanja, prikovane nerdjajućim ekserom neprolaznosti.

Dugo se nijesam mogao osvijestiti od žestokoga šoka, kojim me ova slika naprosto obori s nogu. Tokom dana, kao u groznici, ni o čemu drugom nijesam mogao misliti osim da saznam ko je ta cura i kako da se upoznam sa njom prije nego se završi moja praksa na gradilištu. Srećom, Raška je malo mjesto, pa mi nije bilo teško da odmah, na večernjem korzu, uočim zgodnu curu, koja mi se onako obučena, učini mnogo manjom i mladjom, nego što mi se učinila na sceni koja mi, jutros, s onakvom žestinom iskida dah i dušu zarobi na vjeki vjekov…

Zvala se Ljilja i stanovala u jednoj od onih kućica, kao jedina kći dvoje finih i poštenih ljudi, doseljenih odnekud iz okoline. Ne znam gdje je radila ali sam je ponekad, sa visine one novogradnje, gledao kako ulicu pretrčava obučena u bijelu kecelju. Zbog ograničenog vremena a i zbog palanačkih okolnosti, odlučih se da u upoznavanje krenem pismenim putem i to – direktno, bez prenemaganja i suvišnosti. Dugo mi je trebalo dok nijesam prebrodio ostatke malodušnosti i sebi dao za „pravo“ da baš tako i učinim, te se sa blokom i nalivperom zaputih na obalu rijeke, gdje sam uz žubor, u bezbrojnim pokušajima prepisivao onaj moj slučajni pogled, pri čemu mi je najteže padalo kako da sebi ostanem dosljedan a njoj cijelu stvar predstavim lišenu prostačkog voajerstva. Konačno mi podje za rukom da napišem kratku poruku u kojoj je sve nedvosmisleno opisano na način prihvatljiv i njoj i meni, pozivajući je da na korzu obrati pažnju i sigurno će me prepoznati na mjestu, na kojem sam obično stajao, prateći svakovečernje šetnje gradske mladeži. Dvoumio sam se kako da potpišem to pisamce, kad mi pogled pade na veliki poster sa likom, u prirodnoj veličini, poznatog američkog glumca Garija Kupera, te bez razmišljanja njegovim imenom potpisah tekst i stavih u koverat na kome napisah: „za Ljilju“. S večeri ga, kao slučajno i šunjajući se, ubacih u otvoreni prozor njene sobe. Pod utiskom te činjenice, onu požutjelu hartiju zamijenih posterom Garija Kupera, s tom razlikom da ga okrenuh vani i na mjestima zenica probuših rupe, dovoljno prostrane da kroz njih mogu vidjeti ko dolazi u zahod ali i da sve ostale tim posterom opomenem da zatvore ona razvaljena vrata. Osim nje, naravno, jer je ona sad znala da se ne radi o posteru, već da je (hm!) „Gari Kuper“ i stvarno gleda.

No, sve se dogodi mimo moga očekivanja, jer vrata ostaše i dalje otvorena dok sam ja skakao na svaki šum, da bih svaki put ugledao kakvu babetinu kako se guzi preda mnom, a jedino su se zatvarala baš kad bi ona spavaćica bljesnula pored prozorčića.

Uveče, na korzou, u društvu sa drugaricama je prolazila i ne gledajući me dok su njene drugarice ispitivački piljile u mene i dugo se zatim kikotale u odlasku, sve dok me strpljenje nije napustilo i ja, užarenih obraza, zbrisao iz tog meteža.

Ljut na sebe što sam se u to uopšte upustio, nekoliko dana nijesam ni pokušavao da provirim kroz moj poster, sve dok se jednog sunčanog jutra nijesam isto tako iznenadno probudio kao i onaj put kad je sve započelo. Tog jutra me je probudio jedan poseban šum, ne zbog jačine nego zato što je u sebi nosio neku namjeru. Naprasno se budeći, virnuh kroz one rupice kroz koje me zaslijepi poznata bjelina spavaćice i ja hitro prilijepih nos na poledjinu postera tako da sam sa oba oka mogao vidjeti što se dešava. Sa zagonetnim izrazom na rumenom licu, cura udje u zahod i svoj pogled uperi u oči Garija Kupera, podižući skute svoje spavacice i polako otkrivajući zanosnu ljepotu svojih dugih nogu, oblog trbuha sa plitkim pupkom i vitkim strukom, da bi konačno otkrila i dvije oble dojke sa oštro ispupčenim ružičastim krugovima na kojima su se jedva nazirale nježne bradavice.

Nakon toga čučnu, ali ovoga puta dugih nogu tako raširenih, da je i sama mogla gledati ono što se njima dogadja. Tako sklupčana, sagnu se dok joj vodopad kose sakri lice djevojčice, pa napeto i bez daha, kao i ja uostalom, stade očekivati onaj mlaz, koji isprekidan i oklijevajući bljesnu u svjetlosti izlazećeg sunca. Ova iznenadna perspektiva, omoguci mi da u detalje osmotrim svu onu zanosnu „geografiju“ njenog Venerinog Brijega, dok ona, svjesna mog užarenog pogleda, odjednom ne zabaci glavu i, prevrnu očima i otvorenih ustiju, napola ustade i nesvjesno stade trzati karlicom, tim trzajima prekidajući mlaz koji se ubrzo pretvori u pregršti zlatnih kapi sve više nalik na prosuti djerdan.

Zadugo se od ovoga nijesam mogao oporaviti, posebno zbog panike jer se približavao kraj moje prakse, te sam uveče odmah otišao da „dežuram“ na korzu, gdje se uobičajena scena i dalje nastavljala, ali sam je ja mogao tumčiti na sasvim drugi način. Pošto mi to ni iz daleka nije bilo dovoljno, odlučih se da pišem duga pisma, u kojima sam davao potpuni odušak nesnosnom unutrašnjem naponu. Sada je budjenje bilo programirano u potpunosti, dok se svakojutarnji ritual ponavljao u sve dubljem povjerenju, postajući lagano intiman do zavisnosti.

Odlazak se neumitno bližio i ja tu činjenicu skoro jauknuh u zadnjem pismu, razmišljajući da li da se te večeri uopšte pojavim na korzou, što ipak učinih i začudjeno ugledah Ljilju samu kako dolazi ulicom prema meni i, značajno me gledajući, u obližnji ulaz ubacuje komad zgužvanog papira. Nakon što ode i ne vrati se više, udjoh u ulaz pun otpadaka i jedva nadjoh onaj papir, koga stavih u džep i žurno odoh da ga negdje pročitam. Na zgužvanom papiru je lijepim ženskim rukopisom bilo napisano:

„Garry, ostani na prozoru i ne zatvaraj ga!
Tvoja Ljilja“

Na odrvenjelim nogama se nekako izlomatah do u svoj ćumez, dok na spavanje nijesam mogao ni misliti jer me je neizvjesnost poruke davila do nepodnošljivosti. Zbog toga uzeh stonu lampu i postavih na obližnji orman kako bih mogao čitati i stadoh preturati gomilu stvari nasloženih na donjem krevetu kako bih našao kakvu knjigu ili časopis. Vrijeme je nesnosno lagano oticalo u noć te ja, gubeci strpljenje i nadu, ugasih svijetlo i u mraku stadoh zamišljati ono što sam toliko želio da se desi. Baš u tom momentu izvana se začu jedan šum nalik na grebanje po staklu i ja skoro užasnuto shvatih da je to poruka da otvorim prozor koji sam zbog zadaha bio prikrenuo ali ne zatvorio potpuno. Ustadoh na koljena i širom otvorih prozor kroz koji se, iz duge spavaćice, prvo pomoliše zanosne noge a onda kroz otvor skliznu i cijela prilika. Hitro se zgrči i nestade u mraku prostorije, šćućurena na dnu kreveta.

Upalih stonu lampu koja cijelu scenu obasja žarkom svjetlošću i nju nagna da dlanovima pokrije oči. Ne usuduh se da je dodirnem i zbunjeno ugasih lampu. Uskoro osjetih njene pokrete i opet je upalih u njenoj svjetlosti gledajući kako se ona bori sa dugom spavaćicom koju je s mukom skidala zbog niskog plafona. Konačno je skide i na koljenima osta zaneseno zagledana u mene obučenog u donje gaće, kao da očekuje da i ja isto učinim. Nespretno i zagrcnuto to i učinih, te oboje, kao u neko ritualu, ostasmo na koljenima, netrmice zagledani jedno u drugo. Konačno iz njenih ruku uzeh spavacicu i njom prekrih zatvoreni prozor a onda je uzeh za ruku i privukoh sebi. Ponovo ugasih lampu i nas dvoje se nastavismo gledati rukama, dodirima tijela i vrelim poljupcima koji se se naprosto kidali od čežnje. Konačno nam se ruke, same do sebe, spustiše i počeše tražiti nezaobilazno mjesto našeg susreta. Napipah svilenim kovrdžama pokriveni Venerin Brijeg, na što ona razmaknu gipke butine i ponudi mirisnim sokom oblivene prepone, medju kojima se otvori neodoljiv otvor koji je nezadrživo mamio. Ona se, istovremeno, živahno stade podvlačiti ispod mene, svoje noge šireći tako, kao da jedva čeka da u nju prodrem svom snagom. Prije nego i sam popustih istoj namjeri, koja me je nezadrživo gonila da to što prije i učinim, postadoh svjestan jedinstvenosti tog trenutka i, posebno, one slike sa kojom je počelo te neočekivano upalih lampu i sam iznenadjen svojim postupkom. Dočeka me njen upitno iznenadjeni pogled, na što joj tiho, uz nježne zagrljaje, rekoh da bih neizmjerno želio da onaj divni, topli djerdan ćilibarskih kapi iz njene utrobe, osjetim na svome tijelu. To je još više zbuni ali zu neodredjeni osjećaj da je isto toliko i uzbudi, jer njen pogled omekša i naprosto otopi pod unutrašnjim žarom čiji se otsjaj nazirao kroz vlažni pogled. Okrenuh se i ispružih na ledjima dok me je ona opkoračivala, ne skidajući sa mene svoj još uvijek zapitani pogled. Da bih je ohrabrio, obuhvatih njena koljena i razmakoh koliko sam god mogao, svom i njenom pogledu je otvarajuci pod blještavom svjetlošću stone lampe. Konačno sagnu glavu mrmljajući nešto kao; …“bih, ali ne mogu od uzbudjenja…“, nakon čega se naglo zgrči, skupi koljena, izvi se i tada ispod njenog Venerinog Brijega sijevnu ćilibarski djerdan kapi koje se prosuše po mome stomaku i prsima, toplo se slijevajući niz uzdrhtale slabine. Uslijedi još nekoliko trzaja i s njima skupa i par kratkih djerdana, koje žudno prihvatih na prsima istovremeno se hitro podvukujući, kako bih jezikom dohvatio onu zadnju kap, koja je krupno visila kao da to i očekuje.

Širokim zamahom jezika dohvatih tu kap i u istom zaletu obuhvatih i cijelu ružu koja u svom iščekivanju bješe nabubrela i sočna, raskošno oblivena sokom koji je neodoljivo mirisao na noć poslije ljetnje oluje. Pri tom dodiru ona se tako žestoko izvi i svojim pade na moje grudi, u nezadrživoj potrazi mojih ustiju, koja ubrzo nadje i upi se kao da želi da usisa sve ono što je u tih par grčeva prosula po mome tijelu i prije nego što sam išta mogao pomisliti ili učiniti, osjetih kako jednim novim trzajem, do pucanja nabrekli ***** naprosto usisava u sočne i užarene dubine, sve dok nije dodirnuo oblinu otvora materice kojim nastavi da me dodiruje, svoj vreli dah podešavajući ritmu tih lakih dodira koji su više nalikovali drhtajima.

Ugasih lampu, kako bih naše unutrašnje poglede usmjerio na uzdrhtale utrobe u kojima smo se medjusobno tražili, u izvjesnosti da ćemo se naći jedno kroz drugo, dok su nas sve jači talasi strasti podizali i nosili u jedan unutrašnji zagrljaj. Svojim oblim grudima se odupirala o dlanove mojih ispruženih ruku i svojim pokretima tražila dodir na korijenu nabreklog kurca, kao da s grane na granu pokušava da se popne do vrha drveta izraslog iz njene neobuzdane strasti. Uskoro, kao da se i konačno uspela do na na vrh toga stabla izraslog neposredno iz neobuzdane strasti, cijelim svojim vitkim tijelom se zaljulja kao da želi da njegov gipki vrh savije, dohvati i dodirne, glasom, koji je više nalikovao potmulom jauku iz dubine grla, poprati trzaje koji nas oboje potresoše i nakon zadnjeg ukočeno zastade i u tom grču se lagano poče spuštati, svom težinom se oslanjajući na moje dlanove, sve dok mi se ruke pune oblih i jedrih dojki ne sklopiše na prsima i dok se ona ritmičnim stezanjem spuštala niz nabrekli *****, a meni činilo da se iz njega užareni korijeni niz prostatnu žilu granaju kroz cijeli donji dio tijela pa dalje kroz kičmu, sve do glave, u kojoj se svijest sve više i više sužavala. Iz tih korijena, zapljusnuše me talasi strasti sobom donoseći neodoljive grčeve nakon kojih se iz uzdrhtalih dubina moje utrobe, pod nezadrživim naponom, otkidoše tri sočna mlaza, vrelo ispunjavajući njene dubine koje ih žudno i zu strasne drhtaje ushićeno prihvatiše.

Ostadosmo spojeni, sve dok nas njen nemir ne opomenu na neminovnost rastanka, te se ona i konačno uspravi, zgrabi svoju spavacicu pa onako gola izadje u mrak, dok sam ja ostao da se lagano sušim u mlakoj ljetnjoj noći, uz osmjeh zamišljajuci kako će se uskoro gradom, kad svoju posteljinu i konačno razdužim, gradićem prosuti tiha priča o kršnom i ponositom momku koji se popišao u krevet.

Autor: metuzalem

Razvezivanje čvora

Album fotografija, tako uobičajen u modernom domaćinstvu, nije postojao u Crnoj Gori moga djetinjstva i uglavnom je bio zamijenjen onim prostranim šarenim kutijama tvornice keksa „Kraš“, koje su u poklon donosile većinom uspješno udate odive. Ponosne babe su u te kutije slagale slike dospjele sa svih strana svijeta i vjerovatno nije bilo ničeg u tim starim kućama što bi razmaženoj unučadi moglo biti zanimljivije od tih malih limenih kovčežica koji su, u pogledu čuvanja porodične gomile uspomena na neki način i „anatomski“ bolje odgovarale od sredjenih albuma, neodoljivo ličeći na glavu punu sjećanja.

Ovoga kišnog ljeta nenadno se nadjoh u napuštenoj roditeljskoj kući i sjetno, po ko zna koji put, uzeh da preturam po ovoj kutiji sjećanja, s tugom primjećujuci koliko su sve te vecinom dobro poznate slike u medjuvremenu i same ostarale. Na njima su se uglavnom smjenjivali poznati likovi; ozbiljni i dostojanstveni, ponekad i začudjeni… Nasmijani su bili jedino oni mladji.

Pošto vec skoro bijah stigao do dna, pregledanu gomilu htjedoh da vratim u kutiju, kad mi pogled pade na požutjelu fotografiju starinski iskrzanih ivica, na kojoj se vidjela djevojčica lica nasmijanog i uokvirenog crnom kosom, veselo gledajući ispod oštro podsječenih šiški. Više se oslanjala nego što je sjedjela na oniskoj ogradi od bijelo obojenih izukrštanih letvica, vragolasto otkrivajući duge i vitke noge sve do kukova, desnom rukom zabacujući volane do peta duge haljine namjerno obučene kako bi baš tom svojom dužinom potvrdila njenu iznenadjujuću i ne baš djetinju namjeru.

Pri pogledu na ovu požutjelu fotografiju, iz zaborava linuše sjećanja na bubuljičave godine odrastanja u jednom srednjeevropskom gradu smještenom na obali moćne evropske rijeke, gdje sam došao da nastavim školovanje, izgubljen i zblanut nekim meni jedva shvatljivim tokovima života. Iako su vec bile prošle dvije godine internatskog života, još uvijek nesigurno i sa strane sam posmatrao metež svojih vršnjaka, neodlučan da se prepustim njegovim nepredvidljivim tokovima. Ipak sam, čeznutljivo, skoro svake večeri „dežurao“ na dobro posjećenom korzo-u, ništa posebno ne očekujuci niti se nadajući, nekako čudno ubijedjen da me se ništa od onoga što se tamo zbivalo, ionako mnogo ne tiče.

Početkom treće školske godine, više iz navike sam otišao na svoje uobičajeno „dežurstvo“ na korzu, ovoga puta veoma iznenadjen zbog sve česćih djevojačkih pogleda u mome pravcu, uprkos mojoj želji da ostanem neprimjetan, zbog nekog čudnog ubjedjenja da sam tu samo privremeno i da nije moje da bilo čim ometam tu veselu gužvu. Jedne večeri, pažnju mi privuče, takoreći nametnu, jedna djevojčica guste crne kose koja me je prodorno gledala svojim kao ugalj crnim očima koje su blistale nekim čudnim sjajem i pri tom se osmjehivala tako da sam svaki put trnuo od iznenadjenja. Najčudnije mi je bilo što je svaki put bila sama, dok su njene vršnjakinje uglavnom bile u bučnim grupama od tri pa naviše. Moja zbunjenost ovim susretima je bivala sve veća, tako da sam i konačno prestao izlaziti na korzo i sve češće posjećivao bioskope kojih je bilo nekoliko u neposrednoj blizini.

Jedne večeri stajao sam ispred bioskopa sa namjerom da udjem „na kartu više“, pri tome izbjegavajući nasrtljive tapkaroše, kad se iznenada pojavio ona djevojčica sa korzoa, pridje mi bez ikakvog ustručavanja i najave i onako zblanutom pruži jednu ulaznicu koju nespretno prihvatih pružajući joj novac koja ona hitro uze i isto tako nestade u gužvi. Zaputih se u bioskopsku salu zamišljeno pružajući ulaznicu momku koji je je na ulazu pregledao karte, spremajući da udjem, ali me on zaustavi i reče da ulaznica nije za ovu već sljedeću.

Dva sata kasnije, pri ulasku u polupraznu dvoranu, već iz daljine sam mogao vidjeti onu djevojčicu kako sjedi u sredini reda i sa očekivanjem gleda u mome pravcu. Zbunjeno dodjoh i sjedoh na sjedište do njenog, dok me je ona netrmice pratila onim njenim prodornim pogledom, jedva primjetno se osmjehujući kao da želi da me ohrabri. Oboje smo jedva čekali početak predstave, pogledujući se kratkim pogledima istovremeno prateći dolazak publike koja je zu škripu s zauzimala sjedišta. Konačno se i svijetlo ugasi i krenuše uobičajene filmske novosti, dok ja, odrvenjelih nogu i svezanog grla, ni o čemu više nijesam mogao misliti osim o neodoljivo prisutnoj djevojčici sa pogledom prikovanim na platno kojim su se smjenjivale slike ali sam ja nepogrješivo osjećao da je sva njena pažnja usmjerena na moje prisustvo, jednako kao i moja na njeno.

Nakon što sam malo došao do daha i opustio se, u polumraku primijetih njena malo raširena koljena koja su virila ispod kratke suknjice, pri čemu me spopade tako neodoljiva želja da ga dodirnem, da mi se naprosto okide dah. Dok sam se ja premišljao, laktovima oslonjen na naslon sjedišta, skoro užasnuto osjetih njen lakat koji me blago ali na izvjestan način odlučno dodirnu i u tom položaju ostade, time mi upućujuci nedvosmislenu poruku. Dok su mi damari nepodnošljivo tukli u sljepoočnicama i dah sušio poluotvorena usta, ogromnim naporom pokrenuh svoju ruku u potrazi za njenom, koju konačno i dodirnuh, nakon čega nam se ruke, same od sebe sklopiše u žudan i grcevit – zagrljaj!

Nakon predstave, kao u nekom snu, prepustismo se struji koja nas odplavi u tamu dvorišta čija otvorena kapija je vodila u zabačenu ulicu, kojom se bez riječi zaputismo ka centru grada kojim su, škripeci i pršteći iskrama, kloparali starinski tramvaji. Na velikom trgu sa spomenikom, ona se kao prenu i reče da mora na tramvaj jer je vec kasno. Nakon toga podje par koraka ispred mene, naglo se okrenu osmjehnuto me gledajući pravo u oči i pruži zgužvanu listicu, govoreći da više ne dolazi na korzo i da je sjutra posjetim na adresi koja se nalazi na cedulji. Nakon toga, značajno se osmjehnu, promrmlja nešto kao „Ti si moj Tarzan!“ i hitro otrča na tramvaj koji se punio.

Sjutradan, obrijan i očešljan, odvezoh se tramvajem do dalekog predgradja i s mukom u jednoj od ulica zasutih crnom šljakom, iza visoke tarabe nadjoh nisku kućicu sa brojem zapisanim na cedulji. Pokucah na zastakljena vrata koja mi otvori žena srednjih godina koju odmah prepoznah po liku djevojčice i ona me sa umirujućom srdačnošću pozva da udjem dok sam ja nesigurno stajao na odrvenjelim nogama, nesposoban da izustim riječ. Udjoh u malu i nisku prostoriju zagrijanu vatrom iz šporeta u uglu pored koga je sjedjela djevojčica koja ustade i ponudi mi da sjednem za kuhinjski sto. Njena majka me ponudi kolačima uz veselu priču da je o meni već mnogo toga čula i jedva čekala da me i lično upozna, pri tome stalno pogledujući svoju kćer koja je cijelo vrijeme bila neobično tiha i povučena.

Ne prodje dugo vremena, kad njena majka ustade i otvori vrata od susjedne prostorije i nas dvoje pozva da udjemo uz napomenu da ćemo tamo biti sami i neometani, dok ona ima nešto da se dogovori sa komšinicom. Omamljen nevjericom, ustadoh i onako nesposoban da se pokrenem, zablenuh u nju sve dok ona djevojčica ne dodje uze za ruku i odvede u polumračnu prostoriju u kojoj se bjelasao veliki kvadratni krevet na čiju ivicu sjedosmo jedno do drugog, dok njena majka hitro zatvori zastakljena vrata i hitro nestade.

Tek sada, ovako nasamo, osmotrih djevojčicu pitajući se kako se zove, koliko godina ima i konačno, što ona uopšte hoće od mene. Pri tome me je njena sigurnost u sopstvene namjere uveliko smirivala, jer bih inače odavno zbrisao glavom bez obzira. Bila je barem za dvije glave manja od mene i izgledala mnogo mladja sa svojih skoro petnaest godina, dok sam ja, sa mojih sedamnaest, zbog mog uzrasta izgledao mnogo stariji. Dok sam ja, u svojoj nesigurnosti, bio ophrvan sumnjama, ona je, valjda zbog sigurnosti koju su joj pružali prostori njenog doma i neshvatljiva podrška majke, zračila mirnoćom i spokojem.

v Iznenada ustade, podje u ugao i iz nekakvih fioka izvadi nešto poput bilježnice koju prelista i iz nje izvadi par fotografija medju kojima je bila i ona, koja se sada, onako izlomljena i požutjela, nalazila na dnu kutije koju sam, nakon pola vijeka, pretresao u roditeljskoj kući. Ispriča mi koliko ju je ubjedjivanja koštalo dok je fotografu objasnila svoju želju, a izgleda da je ni to ne bi pomoglo da joj majka nije priskočila u pomoć, kao što joj u svemu pomaže i sve njene želje razumije i poštuje, jednako kao i ovu njenu želju da bude s njim sad i ovdje, ovako divno zaštićena naviknutim prostorima toplog doma.

Ova neshvatljiva situacija je uveliko prevazilazila sve moje predstave i očekivanja u vezi bilo kakvog a kamo li prvog muškoženskog susreta, predstave koji proizilaze iz tragično naslijedjenog načina shvatanja koje sam poput rogobatnog prtljaga teglio u svojoj svijesti i pod njegovim teretom nesviklo glavinjao ovim neobičnim prostorima.

Dok sam zamišljeno posmatrao neobičnu fotografiju, ona je stalno nešto cvrkutala pri tome se nježno oslanjajući na mene, neprestano mi dodirujući ramena, ruke i ponekad koljena, dok sam je ja samo pogledivao kratkim pogledima, uz zamamni osjećaj da onaj grč i konačno popušta te da polako prestajem svoje tijelo osjećati kao balvan uz koji sam neraskidivo privezan.

U tom opuštanju, konačno sam bio u stanju da i sam progovorim par riječi, nakon čega se razgovor proširio na druge teme te sam ubrzo saznao mnogo toga o njoj i njenoj majci, glumici po zanimanju, a inače veoma obrazovanoj i mudroj ženi. Vrijeme je brzo prolazilo i suton nagovještavao skori rastanak dok sam se spremao, umoran od toliko utisaka, da ustanem i podjem, pri tome oklijevajući, u nekom neshvatljivom očekivanju ubijedjen da se još nije desilo sve što bi trebalo da se desi. I stvarno, kad htjedoh da joj vratim onu fotografiju ona mi reče da je s obje ruke podignem i pogledam prema prozoru. Učinih kako mi ona reče i fotografiju podigoh u visinu očiju, pitajući se što bih na njoj još mogao otkriti, kad se djevojčica po imenu Dida, jedinom kojega se mogu sjetiti, iznenada hitro izvi i provuče kroz taj nenamjerni zagrljaj i sijedajući na moja koljena iz ruku mi uze fotografiju, govoreći.

„Poklanjam ti ovu sliku, kao što ona meni poklanja tvoj zagrljaj….“

Prije i nego shvatih što se dogadja, osjetih kako se njene topla i vlažne usne pripijaju na moja, u iznendjenju očajnički stisnuta usta, nakon čega, polako dolazeći k sebi i opuštajući se, nespretno odgovorih na taj zamamni dodir i oklijevajući obuhvatih njena obla ramena. Odjednom, kao da hoću da se odbranim od nečeg, naglo ustadoh podižući je u čvrstom zagrljaju i njihajući se nastavih svojim usnama žudno opipavati njene. Istovremeno sam na svom tijelu isto tako žudno upijao otisak njenog gipkog i toplog tijela, punim plućima mirišući tešku kosu koja me je milovala po licu. Dok smo se blago njihali podatnim prostorom sobe, osjetih kako se njene usne trzaju na jedan nov način tako da iznenadjeno malo popustih stisak svojih istovremeno shvatajući da izmedju usana njenih toplih i vlažnih ustiju, vrh njenog jezika ovlaš dodiruje još uvijek čvrst sastav mojih usana.

Za trenutak sam bio skoro užasnut tim dodirom, da bih mu se već u sljedećem trenutku potpuno predao i neočekivano osjetio da se i zadnje, makoliko nevoljne i nenamjerne krhotine vaspitanjem nametnutog otpora, tope i nestaju. I ne samo da se tom dodiru predadoh u potpunosti, već uzdrhtalo i zagrcnuto osjetih kako mi se jezik sam od sebe ote i razdvoji njene usne koje se u ičekivanju razmakoše željno ga prihvatajući i nježno ljubeći, dok se ona naglo prope, grčevito pripi uz mene i svojim oblim, gipkim butinama, čvrsto obgrli oko struka. Tek sada postadoh svjestan svog donjeg dijela tijela, do ovog trenutka svezanog u utrnuli čvor koji je tupo visio niz ivicu kreveta. Istovremeno mi se krv u vrelom mlazu poče slivati niz uzdrhtali trup do u medju noge, te oboje istovremeno osjetismo do pucanja nabrekli kurac koji se vrelo i neodoljivo propinjao uz uvučeni trbuh. Desnom je rukom obuhvatih ispod gipkih guzova i svom snagom privukoh sebi, zagrcnuto osjećajuci kako se ona otvara i namješta da u svoje medju svoje meke i tople prepone smjesti i Sto bolje osjeti izduženu oblinu koja je uveliko pulzirala u, našem do kidanja zadihanom, ritmu.

Odjednom, kao da se oboje istovremeno prenusmo i postasmo svjesni samih sebe, polako labaveći zagrljaj, kao u nekom plesu otpočesmo razdvajanje, pri tome nastavljajući da bez daha pratimo slijeganje naših ustreptalih dodira. Oboje smo sa ospokojavajućom sigurnošću shvatali da je sve ovo u potpunosti dovoljno za naš prvi susret i da on ionako ne prestaje rastankom već se, naprotiv, u svakom od nas ponaosob nastavlja na jedan poseban i duboko intiman način, time pripremajući novi susret koji u stvari baš ovim rastankom postaje jedna nova i još uzbudljivija – izvjesnost.

Nije samo uočljiva razlika u visini bila ta koja nas je ometala da se vidjamo u gradu, već to što nam ništa drugo i nije bilo važno osim da jedno kod drugog tražimo i nalazimo ono na što su nas upućivale naše godine pune zapitanosti i nemira pred onim što je neočekivano i skoro prijeteći izviralo iz nas samih. Oboje smo osjećali svu neizbježnost tih neshvatljivih promjena, pri čemu je ona imala potpuno razumijevanje svoje dobre majke, koja je nesebično gledala da nju, a i mene kroz nju, poštedi svega onoga čemu su svi mladi tako neumitno izručeni na milost i nemilost svoga okruženja.

Nije to bila neka ljubav niti smo bili nošeni osjećajem koji bi se mogao svesti pod tim pojmom, već je to bilo neko čudesno duboko povjerenje da ćemo jedno u drugom naci neposredne i nesumnjive odgovore na svu onu zapitanost oko toga ko smo i što nam se dogadja. Zato smo se, bez primisli i oklijevanja, najradje sastajali u podatnim prostorima male kućice izgubljene u predgradju.

Jedno poslijepodne, kose još mokre od kupanja u gradskom jodnom kupatilu, pješke se zaputih u predgradje kako bi mi se kosa osušila na još uvijek toplom jesenjem povjetarcu. Ubrzo se nadjoh u kućici srdačno dočekan iskreno toplim osmjehom Didine majke, koja ovoga puta posjede sa nama prije nego nas po običaju ostavi same. Ovoga puta sam se osjećao posebno ugodno u svojoj koži, nešto zbog kupanja a nešto i zbog susreta koji je skoro počeo prelaziti u naviku. Ubrzo prijedjosmo u mirisni polumrak sobe i sjedosmo na ivicu kreveta, da bi se, padajući jedno drugom u zagrljaj, ugodno opruzili po mekanom i prostranom krevetu. Ubrzo Dida olabavi svoj zagrljaj jednom rukom polako, skoro zamišljeno otkopčavajući moju košulju da bi odmah potom zavukla svoju živahnu glavicu i dugo njuškala moje već dlakama uveliko obrasle grudi. I meni ruka sama od sebe skliznu, žudno pipajući njene oble i čvste grudi koje su mi kao po mjeri ispunjavale šaku. Nakon košulje, nesputanim pokretima otkopča kaiš mojih pantalona i jednako polako nastavi sa dugmadima, sve dok se pantalone ne rastvoriše otkrivajući čiste gaće zategnute nabreklim kurcem koji se trzao pod njenim slučajnim dodirima.

Pošto su mi noge, u čarapama, još uvijek visile niz krevet i počivale na krpari prostrtoj ispred kreveta, osjećajući da me ona želi svući, sav u zagrcnutom očekivanju, izdigoh donji dio tijela kako bi joj lakšao tu namjeru. Konačno osjetih kako mi odjeća pada oko zglavaka dok mi se kurac oslobodjen stege prope i poče žestoko trzati pri svakom dodiru, bilo njenog lica ili njenih ruku. Podvukoh ruke pod glavu kako bi mi bilo udobnije i nastavih posmatrati Didu koja se naglo umiri, svoju lijepu glavu spusti oble ruke oslonjene na laktove i onda se, ljuljajuci svoje uzdignute i u zglobovima prekrštene noge, nepomično zagleda u svileno glatki glavić, na čijim malim napućenim ustašcima se vidjela krupna zaobljena i bistra kap tečnosti koja je poput lupe uveličavala maleni otvor. Zaobljeni vrh je meko prelazio u široki izvijeni obod pokrivensitnim malim izbočinama nalik na utisnuta zrna pijeska svojim oblikom neodoljivo potsjećajući na gljivu. Ostajući u tom položaju, vrhom prsta desne ruke jedva osjetno dodirnu pomenuti obod i progovori:

„Sjećaš li se kad sam te nazvala mojim Tarzanom? Vjerovatno si pomislio da je zbog toga što stvarno ličiš na Tarzana, ali nije to to… U stvari, tek sada, kad te gledam ovako oslobodjenog i sama shvatam što sam uopšte time mislila i htjela da kažem. Vjerujem da se nećeš začuduti kad ti kažem da me je već duže vrijeme zanimalo da vidim kako jedan muškarac stvarno izgleda i nekoliko mojih vršnjaka pozivala, ovako kao i tebe sada, da bih se sopstvenim očima uvjerila u ljepotu koja me je bez prestanka progonila u snovima i na javi.

Možeš misliti kakvo razočarenje sam doživjela vidijeći tu pretpostavljenu ljepotu neprozirno skrivenu pod debelom kožnim kapuljačama, koje su više bile nalik na glavice luka ili pupoljke kakvih tropskih biljaka, nego li na nešto što bi moglo biti dostojno osjećaja o kome svaka žena sanja i mašta. Zato sam osjećala, nadala se i zamišljala, da će me pogled na tu skrivenu muškost ispuniti makar i sa onoliko uzbudjenja i ushićenosti koliko i pogled na snažno i dobro izvajano tijelo Tarzana ili nekog atlete.

Ne samo da su mi se to očekivanje sada ispunilo, već me je pomalo i strah kad vidim ovu vrelim i nabreklim žilama prepletenu ljepotu u svoj njenoj veličini, jer mi se čini, koliko god je neodoljivo želim osjetiti u sebi, da bi mi ona naprosto iskidala utrobu. No, to je vjerovatno zato što još nijesam dovoljno zrela za tako nešto…

Naglo zastade, okrenu se i uzdrhtalo prošapta:

Ma što ti ja to pričam… Evo pogledaj i uvjeri se sam!

Nakon toga se okrenu na stranu, raskopča svoju bluzicu ispod koje nije imala ništa i propinjuci svuče kratku suknjicu i male gaćice, u potpunosti otkrivajući duge, glatke noge, medju kojima se zatamnje trokut od svilenih kovrdžavih dlaka koje su raskošno pokrivale Venerin Brijeg koji se jedva naslućivao. Skoro užasnut ovim obrtom, bez daha ostadoh da ležim u istom položaju dok se ona jednako odlučno osloni na laktove i koljena, zatim polako približi, opkorači i svojim skoro djetinjim stasom opruži po meni. Nakon što trenutak ostade u tom položaju i moj pogled zatvori svojim gipkim i još uvijek djetinje šiljatim guzovima, naglo se podiže na laktove i koljena, time mi u potpunosti otkrivajući svoje glatke prepone, još uvijek mladalački zategnute i omedjene malim gipkim jastučićima kojima su se, već uveliko ženstvene glatke butine, tako divno završavale. Ispod svileno kovrdžavog trougla, poput neke rascvjetale ruže, u svoj svojoj jasnoći, vidjele su se velike (stidne!?) usne izmedju kojih su se, blistajući od mirisnog soka, propinjale male (stidne!?!?) usne, dok se na njihovom oštrom sastavu, u napetom iščekivanju, pomaljala mala gužvica dražice (klitorisa). Pod vlažnim grebenom malih usmina jedva se nazirao mali ružičasti otvor od koga se, poput ružičaste cvjetne stabljike protezao analni šav, završavajući se malim ljubičastim cvjetićem čmara, iza koga su se gipki i djetinje šiljati guzovi rastvarali, na kukovima stvarajući ljupke lokvice.

Pri pogledu na majušni ružičasti otvor, skoro sa užasom shvatih koliko je istine u njenim riječima o „paranju utrobe“…. U istom momentu se sjetih svojih ruku koje su nemoćno ležale uz utrnuli trup i osjetih nedoljivu želju da njima dodirnem taj nježni cvijet koji se tako naglo otvori mome pogledu. Kažiprstom, polako dodirnug onaj mali otvor i gužvicu dražice, pri čemu se njeno tijelo trgnu kao pod udarom struje, te naglo povukoh prst za kojime se bistro istegnu blistavi končic mirisnog soka, koji je u oblim kapima visio niz greben ružičastih usmina koje su očekivale…, očekivale… Barem dodire, ako ne više od toga…

Prije nego što se usudih na bilo što, mirovao sam obuhvaćen i ugrijan njenim tijelom sve dok ne osjetih dodir njenih usana na glaviću koji je do tada ritmično dodirivao moj trbuh. Ukočih se i dah mi se otkide kad osjetih njen vreli dah i vlažne usne koje lagano počeše obuhvatati glavić kurca, čije sam uzdrhtale korijene osjećao kako se zatežu duboko i razudjeno dužinom vrele kičme. Sada sam i konačno mogao osjetiti kako on lagano klizi u toplu i vlažnu dubinu njenih ustiju, dok me je, istovremeno, potresala neodoljiva želja da se, jednim trzajem, zavučem sve do korijena moga kurca nabreklog skoro do pucanja. Istovremeno me obuze neodoljiva želja da vrhom jezika dirnem onaj od soka vlažni otvor i to, skoro istovremeno i učinih, pri čemu postadoh svjestan slankastog ukusa i nježno oporog mirisa koji me potsjeti na mirise morske obale nakon ljetnje oluje.

Pošto više nijesam ni htio a niti mogao da se uzdržavam, su obije ruke obuhvatih njene oble kukove i bez zadrške svoje lice zaronih u mirisne i sočne predjele njene rascvjetale ženstvenosti, istovremeno osječajući, kako i ona moju muškost jednakom žestinom upija u sebe, dok me je svojim rukama snažno stezala ispod butina koje su drhtale od nezadrživog iščekivanja. Obostrano i grčevito zagrljeni, bez ustručavanja smo pokušavali da svojim dodirima jedno drugo dovedeno do jednog zajedničkog osjećaja koji smo naslućivali kroz iskustva samozadovoljenja, bez obzira što smo oboje bili svjesni pogrešnog (da li???) položaja u kojem smo tu potragu započeli. U tom poodmaklom trenutku, misli su, onom uobičajenom smislu, prestajale da to i budu te smo se nas dvoje, bez ustručavanja, prepuštali neodredjenom osjećaju da više niti znamo, niti nam je važno gdje ko prestaje a gdje ko počinje, obuzeti jednom jedinom željom – da jedno drugome otvorimo jedva naslućena vrata samospoznaje i povratka sebi kroz onog drugog.

Ne samo pod rukama, nego i cijelim tijelom osjetih jedan snažan drhtaj koji je potresao njeno gipko tijelo, istovremeno naslućujući kako izvjestanan osjećaj, koji je ispočetka neodredjeno zračio sa dna pregrijane kičme i, dok me je ona u grčevim tako duboko da sam njen podbradak jasno osjecao na svome trbuhu, da bi iznenada prerastao u neodoljivo žestok i strasan plamen koji me, skoro neočekivani i svom silinom, oko struka obuhvati poput nezadržive bujice, neodoljivo se kroz užarenu utrobu probijajući sve do vrha glavića duboko zaronjenog u njeno iznenadjujuće duboko grlo. Sam od sebe, donji dio tijela nastavi da se žrstoko trza, svakim svojim trzajem prateći mlazeve vrele tečnosti koja se izlivala u tople i vlažne dubine, dok nam se, obadvoma, svijest o sebi i o onome što nas okružuje, sužavala do skoro potpunog samozaborava.

Potom smo se, dugo, vraćali sebi i prostoru sobe koji nas je tako ljubomorno čuvao od svih smetnji, tako bolno prisutnih u divlje sirovoj stvarnosti.

- kraj -

Autor: metuzalem

Souvenir

Svaki put kad u nekoj od TV-reklama ugledam Kaludiju Fišer, sjetim se moje dobre i lijepe Barbare, iz Konstance na Bodenskom Jezeru, koja je jako nalikovala Klaudiji, jedino što je imala jedno 20 kg više. Upoznao sam je na Aliance Francaise školi, na kojoj su stranci za male pare mogli učiti francuski jezik. Odmah se ispostavilo da nije sklona brzim avanturama a osim toga odmah me je obavijestila da u meni sluti dobrog i pouzdanog prijatelja.

To se prijateljstvo ispostavilo kao dosta trajno i održavalo manje-više slučajnim susretima, sve do onoga dana kad je zatekoh u društvu njene školske drugarice koja joj bješe došla u kratku posjetu. Pridružih im se, radoznalo posmatrajući prijateljicu koja se bojažljivo predstavi kao Marta i odmah povuče meku ruku sa dugim gipkim prstima čiji otisci trajno ostadoše u mojoj. Bila je vitka i visoka, svoje oblike brižljivo skrivajući pod prevelikom vojničkom bluzom iz koje su virele duge i lijepo oblikovane noge u uskim pantalonama. Dugo blijedo lice, jedva se naziralo kroz pramenove kose boje pijeska a ponekad bi ga nakratko otkrivala, kad bi te nestašne pramenove iznenadnim pokretom svoje tajanstvene glavice, zabacivala preko bojažljivo uzdignutih ramena.

Barbara mi pomenu da Marta već sjutra putuje nazad što me navede da ih obije pozovem na večeru a nakon toga u kino, kojih je tada bilo mnogo na bulevaru Montparnasse, gdje sam se uglavnom stalno motao u to vri-jeme. Večerali smo u italijanskom restoranu „La mamma“, jer je usluga tom svakom, a posebno Italjanima bliskom pojmu, odgovarala skoro u potpunosti a svjestan skorog rastanka sa povučenom Martom, nesmiljeno sam je obasipao pažnjom i nenametljivom nježnošću, dok je Barbara zdušno prevodila na njemački,sa zadovoljstvom primjećujući kako Marta, do tada stidljivo i povučena, počinje da se opušta i zrači. Nakon veoma prijatne večere, odosmo na zadnju predstavu premijere filma Serđa Leone-a; „Bilo je to jednom na Zapadu…“ Ovaj neobičan film me je bio toliko obuze da zaboravih dvije privlačne žene kojima sam bio uokviren te sa zanimanjem nastavih pratiti film. Film se neočekivano odužio, tako da sa užasom shvatih da je i zadnji metro otišao u noć a ja ostao bez i jednoga santima. U panici upitah Barbaru kako ona stoji s novcem, na što se ona tužno osmjehnu i sleže ramenima. No i prije nego što se osvrnuh da vidim kako da stignem do šesnaestog arondismana, ona me uhvati za ruku i klimanjem glave pozva da idem sa njima.

Stanovala je u jednoj od poprečnih ulica u malecnoj sobi na mansardi petospratnice, čiji je prozor, odnosno vrata koja su izlazila na mali balkon sa željeznom ogradom, gledao na prostrano dvorište puno zelenila. U sobici je bio onizak „francuski“ krevet ali ne i standarne širine (kvadrat), uzak orman od plastike, mali sto sa stolicom i regalima knjiga iznad njega. Oklijevajući uđoh za Martom i Barbarom koja nam umorno dade znak da se raskomotimo, nakon čega a na moje veliko iznenađenje, Marta hitro skide onu vojničku jaknu i uske pantalone neočekivano se, poput divnog leptir iz svoga kokona, preobražavajući u dugonogu ljepoticu obučenu jedino u dugačku majicu dugu baš do ispod samog – Venerina brijega.

Isto tako hitro sjede na onaj krevet i otkotlja do zida, time nagovještavajući raspored koji i Barbara potvrdi time što se brzo skide i leže do nje, rukom mi dajući znak da joj se pridružim. Ugasih svijetlo i nakon skidanja se nekako smjestih, što nježnije se pribijajući uz Barbaru okrenutu ka zidu uz koji se ćutljiva Marta sa zadovoljstvom protezala. Pošto smo sve troje bili umorni, ubrzo zaspasmo ali nas je onaj suženi krevet ometao da produbimo san, tako da se ubrzo probudih s izvjesnim nemirom shvataju-ći da me nabrekli kurac žestoko žulja u uskim gaćama, te ga brzo oslobodih i udobno smjestih među oble Barbarine butine. Naravno da ga je Bar-bara odmah osjetila i probudila se, pri tome se polako okrećući na leđa i mojoj prebačenoj ruci nudeći raskošne obline svojih grudi, uz šapat koji je bio, koliko i nježan toliko i odlučan:

- „Eh, nemoj! Sjećaš li se što smo se dogovorili na samom početku. Rekla sam ti; kad u tebi ne mogu naći muža, nikako ne želim izgubiti i prijatelja! A on mi je mnogo važniji od bilo kakve prolazne avanture…“

- „Znam, kako ne bih znao… Ali što da činim s njim ovakvim? Pipni ga da vidiš koji grijeh je; ovakav „cvijet“ ostaviti da uvene…“

Više zamišljeno nego sa zanimanjem, Barbara na nabrekli kurac spusti svoju punačku i meku ruku.

- „Stvarno si u pravu ali kako rekoh… „

Nakon toga se ponovo okrenu na stranu ali nakon par trenutaka okrenu glavu i tiho prošapta:

- „A što je sa Martom..? Toliko si se uvijao oko nje i zašto joj taj „cvi-jet“ ne bi poklonio… Kao „souvenir“ iz grada svjetlosti?“

Ovaj neočekivani predlog mi skoro okide dah i poveća ionako visoki napon u do pucanja nabreklom kurcu.

- „Sa najvećim zadovoljstvom, ako ga hoće..?“ jedva prozborih.

Barbara nježno prodrma usnulu Martu i na njemačkoj objasni o čemu se radi. Potraja dugo dok sanjiva Marta nije sredila svoje misli i donekle shvatila zamagljenim pogledom me motreći preko oblog Barbarinog ra-mena. Vidijeći je onako neodlučnu, Barbara izgubi strpljenje, naglo uspravi na koljena i zbunjenu Martu ispod sebe progura na sredinu kre-veta. Iznenađen, svoje zasukane gaćice zbunjeno navukoh preko nadrka-nog kurca i ukočih se u napetom očekivanju.

U svojoj nesigurnosti, Marta se povuče u dno kreveta, svoje vitke noge bojažljivo savijajući pod sobom. Konačno shvatih da mi ništa drugo ne preostaje, bez da Martu privučem k sebi i počnem „razvezivati“ kao kakav topao i mirisan čvor. Dok sam je nježno vukao k sebi, kao branila se ali neubjedljivo do izazova. Lagano se opruži zu mene, još uvijek svoje dugoprste ruke grčevito stiskajući na grudima, dok su joj se pramenovi kose boje pijeska slivali preko zajapurenog lica. Uz nježno milovanje, pokušavao sam da se nekako „dokopam“ njenih vlažnih i vrelih usta koja su se trzala poput plahe ptičice, sve dok mi na kraju to ne pođe (hm!) za „ustima“ i tada se dogodi ono najuzbudljivije… Odjednom onaj „čvor“ po-pusti i Marta zatreperi poput strune, tako da mi se nametnu utisak da nema samo dvije ruke i dvije noge već mnogo više… Okrenuh se na leđa, time joj nudeći inicijativu koju ona s radošću prihvati i žudno opkorači svojim divnim nogama.

S obije ruke povuče gaćice ispod kojih nabrekli kurac đipi u nestrpljivom iščekivanju. Tek tada se izvi i sa sebe skide onu majicu i, na moje veliko iznenađenje, otkri da je bez gaćica. Ostadoh bez daha, zadivljeno posmatrajući njen divni torzo osvijetljen blagim ružičastim otsjajima sa neba koje je nisko zračilo iznad grada svjetlosti. Od tada se uvijek sjećam tog jedinstvenog otsjaja nježne ružičaste boje koji,vjerovatno, ne posjeduje nijedan, niti manji niti veći ve&#263 grad na svijetu; jedino ovaj jedinstveni i magični grad.

Ono što je slijedilo, moguće je bilo nazvati izvjesnim „prihvatom“ u utrobu spremnu i punu soka koji se cijedio u tankim končićima, raskošno ob-livajući kurac, čiji je glavić blistao u ružičastoj svjetlosti koja je plavila sobu. Marta se izvi, sklopi oči i u užarenoj mašti, pulzirajućim pokretima stade „vajati souvenir“, koji je tako neočekivano i iz druge ruke dobila na poklon.

Ležao sam bez daha i misli, prepuštajući se čarobnoj slici koja je ispunjavala prostor sobice na petom spratu. Nijesam se usudjivao ni na najmanji pokret, da ne bih ometao ovo divno „darivanje“ koje se množilo dijeljenjem, ovoga puta na tri dijela, jer smo osjećali da i Barbara na neki svoj način učestvuje u ovoj neobičnoj „matematičkoj radnji“.

Odjednom, lijepa Marta zastade u svojim pokretima kojima je sebe tražila oko žilavog kurčevog stabla, povremeno se penjući do samog vrha da bi nestašno čupnula obod glavića uskim vjenčićem svog sokom oblivenog otvora a onda se zu grleni uzdah spustila do korijena i žudno stala gnje-čiti svoju dražicu… Nagnu se nad Barbarom, nježno je budeći rukom i sa njom izmijeni nekoliko riječi. Barbara se polako okrenu sanjivo trljajući oči i trebalo je dugo dok se i konačno odluči da mi prevede ono što joj je Marta saopštila. Pri tome se osvrtala posmatrajući nas da bi se na kraju uzdigla i svoju glavicu naslonila na dlan lijeve ruke. Desnom zamišljeno pogladi moje grudi, polako nastavljajući sve do među Martine noge, nakon čega se Marta prope otkrivajući stablo kurca bogato obliveno sokom, dok sam ja ukočeno očekivao što će ona reći.

- „Marta kaže da je bez zaštite, tako da ovaj tvoj souvenir izlazi iz okvira uobičajenog..”

- „Hm! – iznenadih se – znači da treba da pripazim..?“

- „A ne, naprotiv, jer ona bi rado primila tvoj sovenir ukoliko bi ti, bezuslovno pristao na moguće posljedice i njihovo sređivanje…”

Ućutah, bolno se prisjećajući da sam prvi s mukom zarađeni novac dao onoj holandskoj ljepotici u koju sam se, nakon samog dolaska u grad svjetlosti, na vrat na nos zaljubio do ušiju, kako bi platila abortus iako sam je na koljenima molio da to ne čini i na kraju joj ipak dao bojeći se da me ne ostavi i na koncu ostao i bez nje i bez para i, što je najteže bez – potomka. Nastade tajac koji mučnim iščekivanjem ispuni prostor i dotada žestoko zahuktalu jebačinu svede na neobičan dogovor.

To ne potraja jer u meni nastade neočekivani lom i sam sobom nametnu odluku koja utihlo uzbuđenje nanovo dovede do pređašnje moći ili čak i više od nje, jer je ova odluka u naš odnos unese jedan novi i uzbudljivi nemir i neizvjesnost, tako da se i sam iznenadih kad jedva primjetno klimnuh glavom.

U tom moment, Marta se odlučno skide sa blistavog kurca koji zvučno mlatnu po trbuhu, gipko leže i hitro stade podvlačiti ispod meine, svojim pokretima nestrpljivo dajući znak da izmijenimo mjesta. Zbunjeno joj učinjeh po volji, upitno gledajući Barbaru koja mi njenu namjeru prevede riječima:

- „Ma što se čudiš!? Vidiš da ona souvenir neće da uzme već želi da joj ga ti lično i svojom voljom – uručiš!

Utoliko se Marta namjesti, široko raširenih nogu i pogleda, s iskonskim pravom očekujući (hm!) souvenir uz nestrpljivu zagrcnutost spremna da ga prihvati. Uz nezadrživu želju da prodrem do samog njenog srca se uzdigoh na ruke i zagrcnuto udjoh u vrelu i mirisnu vlagu njene utrobe. U tom momentu, Marta me lijevom rukom prihvati, blagim do-dirom mojih prsiju me primoravajući da ostanem u tom položaju, dok je desnom mrsila svoju dražicu da bi naš zajednički susret bio potpun.

Nije dugo potrajalo dok osjetih kako se zateže poput strune, bez daha očekujući da me ona prozove da „predam“ svoj neobični „souvenir“ što spremno učinih, odnosno ne ja nego moje tijelo svojim grčevitim i ne-kontrolisanim pokretima koji svom žestinom popratiše ovaj poklon.

Odmah nakon toga čina, mudra priroda nas oboje i našeg divnog sekundanta Barbaru, onako još uvijek zagrljene odvuče u duboki san, lu-kavo nas sprečavajući da se neodgovorno raspraćamo i pokvarimo njen smisaono visokopostavljeni poklon.

Sjutradan, kad smo otpratili Martu na Gare du Nord, svoj zadivljeni pogled nijesam mogao skinuti sa tajanstveno zamagljenog Martinog, koji me je iznad njenih rumenih obraza prodorno i zagonetno posmatrao. Još dugo pošto je voz iščezao za okukom, njen zagonetni osmjeh me progonio i nekom tvrdoglavom slutnjom; da ona cijelu rabotu nije svjesno izvela kako bi mon souveniru dala odredjenu osjećajnu – patinu i izgled, što joj je veoma dobro uspjelo… A ako nije i sve dođe u onu krajnost iza koje stoji neprikosnovena namjera majke prirode?

E, onda…

Autor: metuzalem

Kakva bajna kurčina

U ovim mojem dobu spokojne mladosti sve je izgledalo u najboljem redu. U maloj drogeriji sam zaradjivala dovoljno za moje prohtjeve dok mi je rad u njoj pružao dodatno zadovoljstvo time što sam moju neodoljivu ljepotu mogla da izložim pogledima na jedan, koliko koristan toliko i ugodan način.
Sve u svemu, ovakav život je mogao potrajati ali pod uslovom da ga ne pomuti ili ugrozi ništa nepredvidjeno, tj. nešto što bi prelazilo ovaj udobni okvir uskladjenih želja i mogućnosti. Vjerovatno otuda i onaj nemir kad je on ušao…, ma kakvi ušao, uvalio se u moj život, sa sve njegovim razbijačkim izgledom i, još gore, sa onim svojim baršunastim pogledom vjernog psa. Zbog toga sam čvrsto odlučila da odmah, danas, raskrstim s tim poznanstvom koje je tako žestoko prijetilo mom mukotrpno uspostavljenom redu.
Sacekao me je u svom luksuznom restoranu a pri tome mi nije promaklo da su svi naprosto osjećali dramatiku trenutka. Osmjehnuo mi se na onaj svoj način i time podržao u mojoj odluci. Mislim da sam sa njenim izlaganjem počela i prije nego sam sjela na jednu od udobnih stolica i u jedom dahu mu tu dugo pripremanu odluku naprosto sasula u lice, sa nekim čudnim zadovoljstvom posmatrajući sjenku tuge na njegovom licu.
Sa izrazom neizmjerne tuge, primace se i svojim somotnim pogledom zagleda u moje oči. Svojim baršunastim glasom, koji je nepodnošljivo nježno treperio, tiho mi šapnu, tako da niko nije mogao čuti, ali su svi prisutni itekako osjećali svaku njegovu riječ: „Tu tvoju konačnu poruku poštujem jer te volim više no se to riječima može iskazati…“ Istovremeno iz unutrašnjeg džepa izvadi podebeo koverat i pružajući mi ga, reče: „Zato prije nego izadješ iz mog života, otidi u toalet i pročitaj ovih par riječi a onda možeš mirno poći, bez pozdrava i osvrtanja…“
Ne, ne uzeh koverat, već ga ljutito zgrabih, uz još veći jed kad opipah njegovu debljinu i osjetih veliku težinu, dok mi se, istovremeno, nametnu neka čudna radost što ću svu tu baljezgariju pocijepati, baciti u klozetsku šolju i sa konačnim zadovoljstvom gledati kako je voda nosi u nepovrat.
U blistavo čistom i mirisnom toaletu, sjedoh na klozetsku šolju i nestrpljivo otvorih debeli koverat, jedva cekajući da onu gomilu papira pocijepam i smanjim napon jarosti koji je postajao sve neizdržljiviji. Konačno otvorih onaj prokleti koverat i – ostadoh bez daha!!! Iz njega, poput neke teške čokolade, na moj skut ispade veliki svežanj potpuno novih novčanica najveće vrijednosti, od čega mi koljena naprosto zadrhtaše i poče da obuzima panika.
Najednom, bez najave i ikakve slutnje, kao da nešto puče u mojoj duši i mome tijelu, sve od glave pa do ispod Venerinog brijega i to tako žestoko i konačno, da nesvjesno široko raširih butine koje bljesnuše ispod kratke svilene haljine, uz neki čudan i uzbudljiv užas osjećajući kako mi se gaćice natapaju sokom koji poče izvirati iz te neočekivane „pukotine“.
Tek tada shvatih sav moj nemir. Pa da, bila sam okovana u svom malom svijetu sitnih želja i još sitnijih mogućnosti, koji je on neumitno ugrožavao svojom pojavom iz nekog drugog svijeta u kome se živi „na mišiće“ i ne čeka neki „voz“ koji po običaju uvijek kasni.
Otsutnim pokretom uzeh moju malu tašnicu, ovoga puta pravi simbol moga života i htjedoh onaj koverat staviti u njega, ali se on ispostavi prevelik za toliko uzdržane elegancije. Bez mnogo razmišljanja, izvadih svežanj novčanica i smotah u valjak čija mi debljina ugodno ispuni ruku i moje uzbudjenje dovede do takvog napona da zatvorih oče, pred kojima mi sopstvena ruka iskrsnu u mislima, ali kao da ovoga puta drži do pucanja nadrkani kurac one veličine koji mi se uvijek motao po glavi a znala sam da ga nikad neću moći dohvatiti. Trgnuh se i oko onoga svežnja omotah gumicu za kosu, pa prije nego ga tutnuh u tašnicu, nanovo zatvorih oči i rukom punom tog novonadjenog „kurca“ podjoh medju noge, pri tome lijevom rukom skidajući gaćice bogato natopljene sokom. Ovoga puta nisam zamišljala, već potpuno stvarno osjećala ovaj moćni kurac u svojoj ruci, tako da mi bi dovoljan samo jedan uzgredni dodir dražice, propete u neizdržljivom očekivanju, pa da mi se, jednim moćnim trzajem, cijelo tijelo pretvori u jedan jedini uzdah olakšanja koji nastavi da traje…
U smirujućem povratku sebi, pomislih, pa mogla sam pričekati da ovo podijelim s njim, tek sad u svoj svojoj iznenadnoj nježnosti shvatajući u čemu je bio moj strah od njega, dok su mi se jednako nježno nametale misli da nam ostaje čitava vječnost dok zajedno preplivamo ovo neizmjerno more novih mogućnosti. Zamišljeno pocijepah koverat i pustih vodu, zatim u onu tašnicu spakovah ovlažene gaćice u koje nježno umotah onu bajnu „kurčinu iz snova“, pa onda samouvjereno udjoh u prostoriju restorana koji se punio.
Uopšte se ne začudih što me je čekao stojeći pored stola… Pa i kako bi nekim drugim stavom mogao izraziti činjenicu da je mu je u njegovim gaćama nestrpljivo čekao jednako tvrd i spreman kurac, potpuno isti kao i onaj u mojoj tašnici. Krenuh mu ususret, potpuno se prepuštajući dubinama njegovog baršunastog pogleda, ne osvrćuci se na prisutne koji su itekako jasno naslućivali što se dogadja, dok mi se vlaga medju preponama razlivala i hladjenjem na promaju potsjećala na sebe i skoru jebačinu, za koju sam bila sigurna samo jedno; ….. da će biti – neopisivo žestoka!!!!

Autor: metuzalem

Jebačina letnje noći u zahuktalom ekspresu

Noć je bila toliko poodmakla, da sam već predosjećao novi dan, dok je smrdljivi Athinai-exspress, prepun usnulih grčkih i turskih gastarbajtera, iz pravca Beograda odmicao ka Zapadu.

Sjedio sam na pomoćnom sjedištu u oskudno osvijetljenom hodniku i, odsutno zureći pred sobom, strpljivo očekivaoda se odnekuda pojavi namrgodjeni brkati kondukter, kako bih, idući za njim, negdje u prepunim kupeima našao mjesto da se raskomotim i odspavam do Ljubljane.

Vrijeme je odmicalo ali njega nije, pa nije bilo… Stadoh se nevoljno kaniti da i sam pođem u potragu za nekim udobnijim mjestom, kad se, neposredno ispred meine, vrata kupea naglo i streskom otvoriše i iz njih, obazirući se, izadje mlado žensko čeljade osrednjeg rasta i crne kose, koja je onako razbarušena uokvirivala srcoliko lice velikih tamnih očju, koje me bez ikakvog zazora odmjeriašeod glave do pete. Nakon toga, hitro se okrenu, pažljivo zatvori vrata za sobom i zanjihano podje hodnikom ka WC-u.

Tupo se zagledah u njenu priliku, istovremeno se diveći širokim kukovima, zavodno zanjihanim ispod lomnog struka i skoro djetinjih ledja. Ne potraja dugo, kad se ulazna vrata hodnika otvoriše i propustiše ono
Čeljade, koje mi, obučeno u dugu spavaćicu, podje ususret, ovoga puta u mene zagledana upitnim pogledom, kao da ispituje prijeti li joj od mene neka opasnost. Preko desne ruke je nosila skinutu odjeću i kad htjede da lijevom rukom otvori vrata, naglo se okrenu i zatvori pogled svojim, kao divno obećanje širokim kukovima, tako da sam ih, kroz onu tanku spavaćicu, osmotrio, onako i u mislima i na javi ali tako jasno da iza njih skoro bolno naslutih nepatvorenu ženstvenost meku i toplu od prekinutog sna. Zato mi, još dugo, nakon što za sobom zatvori ona teška vrata, u mislima ostade njen lika, koji sa nekim neočekivanim zadovoljstvom nastavih dopunjavati vizijom tamne vlažne mrlje, koja neizostavno nastaje od one zadnje kapi koja, kao obično, ostane da tvrdoglavo visi o svilenim (stidnim?!) dlakama sve dok je, oblačeći ih, ne pokupi tankim svilenim gacicama.

Kao začaran ostadoh da u mislima posmatram tu bistru kap, oko nje naslucujući svu onu toplo i mirisnu ženstvenost, tako udobno smještenu medju raskošne kukove i oble butine, kad se ona vrata, ovoga puta nekako zavjerenički i sa nekim čudnim oklijevanjem otvoriše i kroz njih promoli ono čeljade, bez riječi ispruži ruku odlučno hvataju moju, na koljenima oslonjenu, ruku a zatim nježno povu i onda mi, svojom kosmatom glavicom, odlučno i nedvosmisleni dade znak da udjem u zamračeni kupe.

Na nogama odrvenjelim od uzbudjenja i pridavljen velikom gukom u grlu, oprezno stupih u kupe u kome su se isprepletena tijela jedva razaznavala u oskudnom svijetlu koje je iz hodnika dopiralo kroz navučene zavjese. Oči mi se ubrzo navikoaše na mrak i ja, na sjediaštu po desnoj strani ugledah mladu i stasitu ženu koja je spavala sa glavom uronjenom u tamni ugao pored prozora. Na suprotnom sjedištu su se jedva nazirale dvije takodje mladje žene, od kojih je jedna spavala sa glavom zaronjenom u ugao suprotan od prozora a druga ležala na ledjima sa glavom u krilu ove prve, dok joj je zarozana suknja otkrivala dvije duge i oble butine, u koljenima savijenih nogu.

Ostadoh da zbunjeno stojim na sred kupea, sve dok me ono čeljade ne povuče da sjednem na desno srednje sjediašte, što i učinih, pri
čemu se ona stasita mlada žena probudi i uspravi, bunovno me gledajući. Djevojka koja me bješe me je uvela, dosta tiho ali nekako svadjalački, ili mi se to samo učini, reće joj nešto što nijesam mogao razumjeti a na što se ona, smirena, ponovo vrati u svoj ugao i namjesti da nastavi svoj san.

Ukočen od iznenadjenja, ostadoh da uspravno sjedim na sredini sjediašta, u napetom očekivanju što će se dalje dogoditi, ne usudjujući se ni da se ljudski naslonim. Ne potraja dugo kad ona cura sjede do mene, iznenada sklopi i na sjedište podiže svoje noge a onda leže, svoju kosmatu glavicu, kao da se to se samo po sebi razumije, nježno položi, nigdje drugo do meni u skut. Ponovo se ukočih, zagrcnuto i cijelim tijelom prateći njene pokrete kojima je svoju glavu namještala u moje utrnule skute, dok sam se ja, s izvjesnim naporom, prisjecao moje od nedavno stečene osobine da svaki susret sa bilo kojom ženom prihvatim kao susret sa nekom polovinom sebe, koju sam nedje, samo privremeno, izgubio iz vida.

Istog trenutka, učini mi se da je ova mlada žena tu moju osobinu nepogrešivo naslutila, u svom neograničenom povjerenju mi dolazeći usus
Sret, svojim mekim pokretima nastavljajući da me i sebi i njoj otvara baš na onome mjestu dje se kod oboje nalaze vrata od utrobe koja nas jedno drugome potvrdjuju u arhetipskoj potpunosti. Pri toj pomisli, krv mi uzavre i svom silinom linu u donji dio tijela što ona namah osjeti i svoju malu glavicu zavuče još dublje, pri tome svoje srcoliko lice zaranjajući medju moje butine, kao da se želi uvjeri u pravi miris koji je posigurno strujao iz uzavrelih dubina.

Skoro instiktivno lijevu ruku zavukoh ispod njenog pazuha, u namjeri da joj opipam grudi, koje dodirnuh i začudihdih kako su tvrde, na što ona ljutito zgrabi i odmače moju ruku, tako da se ukočih od iznenadjenja, sa strahom očekujući da ustane i ljutito odmakne od mene. No, ne dogodi se niata… Naprotiv, poče se još udobnije namještati i to sa očevidnom namjerom da svojim oblim obrazima što bolje osjeti moj do pucanja nabrekli kurac koji me stade žestoko žuljati u usukanim gaćama. Oporavljajuci se od iznenadjenja, lijevom rukom joj nježno podigoh glavu i nabrekli kurac povukoh uz trbuh, namještajući ga tako da me ne žulja tako nemilosrdno ali i da bi njoj bio što pristupačniji. Pri svemu tome, polako stadoh zaboravljati u kako neobičnom položaju sam se zadesio, istovremeno sebe pokušavajući da ubijedim kako je on sasvim u skladu sa mojim još uvijek nepomućenim očekivanjima.

Nanovo posegoh rukom ali ne ka grudima već uz opušteni užitak, vrelom rukom prijedjoh preko uzdignutog kuka i nježno zavukoh medju zanosne jastučiće butina, vrhovima prstiju napeto „gledajući“ zamamni reljef koji se vrelo otslikavao u mojoj svijesti tako jasno kao da ga očima gledam. Dok sam je napeto „gledao“ kroz mekanu tkaninu spavaćice, osjetih kako mi se pod prstima jedva osjetno razliva ona mirisna vlaga, u mojim mislima se razlivajući u tamnu i mirisnu mrlju na njenim gaćicama, čiji šavovi svojom oštrinom pomutiše ovu paperjastu sliku.

Shvatajući sve one jedva primjetne drhtaje kao jedan jasan i nesputan poziv, ruka se sama od sebe izvi, podje i zavuče pod duge skute spavaćice, nesputano nastavljajući da klizi uz gipke noge pa preko oblih butina sve do onih gipkih jastučića izmedju kojih se pomaljaju, svilenkastim dlakama obrasle velike usmine, još uvijek skrivene iza oporih nabora zategnutih gaćica. Došavši do ovog očaravajućeg trokuta, prsti se zapletoše u ovlažene gaćice u grčevitom pokušaju da zadju dublje, sve dok palac, onako odvojen, prateći onaj nježni šav, iznenada ne skliznu u podatno otvoreni i mirisnim sokom obliveni otvor. Istovremeno se teške i oble butine razdvojiše kako bi ustreptaloj ruci i pipcima prstiju dale mogućnost da se rasporede po cijelom Venerinom Brijegu, sve dok se nestašni palac do korijena ne nadje uvučen u uzdrhtale sočne dubine. Odmah potom, oštri greben izmedju palca i kažiprsta gipko se zategnu preko nabubrele dražice, nakon čega se gipke butine nanovo stegoše u želji da taj dodir, koji prože cijelo tijelo mlade žene, zadrži u što dužem trajanju.

Dok moja ruka, stegnuta oblim butinama, ostade da miruje poput vlažnog oka medju sklopljenim kapcima, njena ruka, do tada smireno položena pod njenim obrazom, živahno poče raskopčavati dugmad na šlicu pantalona dok joj glavica ostade u napetom očekivanju. Ne potraja dugo i ja nakratko osjetih vreli dah na glaviću, da bi ga ubrzo smijenio vreli dodir vlažnoga jezika koji mi se nezadrživo razli po cijelom tijelu. Nakon što se jedva primjetno trgoh i nesvjesno uvukoh stomak, osjetih kako se kragnica njenih skupljenih usta navlači na ustreptali glavić.

Nakon što se moja ruka sa duboko zaronjenim palcem uznemireno trgnu, mlada žena se hitro okrenu, prope na koljena i svoju glavicu zaroni u moj skut, dok ja osjetih kako moj kurac niz hrapavi jezik klizi u dubinu njenih ustiju sve do dubokog grls koje je zagrcnuto pulziralo oko nabreklog glavića. Skliznu par puta gore-dolje a onda se naglo uspravi i svoja usta, nabubrela i vlažna, pritisnu na moje od uzbudjenja osušene usne, koje ovaj dodir žudno dočekaše i prihvatiše, dok sam ja cijelo vrijeme lomio ruku kako bih sačuvao onaj neodoljivi dodir. Sad je na mene bio red da joj se prepustim i to sam u jednom zagrcnutom grču činio bez ikakvog suzdržavanja. Ona je to osjećala i prepuštala sebi i meni na isti, nesputani način, ne obazirući se ni na mjesto ni na prisustvo svojih usnulih saputnica.

Uspravi se, još uvijek na koljenima, rukama mi dajući znak da ustanem, što i učinih, nakon čega mi ona strže gaće i pantalone koji mi skliznuše do ispod koljena. Odmah nakon toga, lako me gurnu i ja sjedoh na ivicu sjedišta, s olakšanjem osjećajući kako mi oslobodjeni kurac nesnošljivo podrhtava u polumraku. Ona ustade, istovremeno zadižući duge skute tanke spavaćice, jednim potezom skide gaćice istovremeno zabacujući spavaćicu preko zaobljenih kukova, da bi me zatim obgrlila oko vrata i opkoračila, u oskudnom svijetlu otkrivajući bijele i jedre butine i tamni busen Venerinog prijega na dnu kojega su se nazirale, u žestokom očekivanju napućene velike i male usmine i njima zaogrnutu gužvicu klitorisa, obilno zalivenu mirisnim sokom.

Poluotvorenih ustiju i tamnog pogleda duboko zarivenog u moje iznenadjene oči, polako se spuštala napeto očekujući naš susret tamo medju nogama. Pri dodiru žestoko zadrhta i širom otvori oči, za trenutak ostajući kao da se predomišlja, a onda svojim razmaknutim usminama nestrpljivo stade tražiti vrh moga kurca, povremeno sobom opipavajući da li je on na pravom putu ususret uskom otvoru koji ga je očekivao u žudnom grču. Kad ga i konačno napipa, široko raširi noge, zatim u žudnom iščekivanju prevrnu očima pa se onda, grleno ispuštajući vreli dah, polako navuče na nabrekli kurac koji je drhtao pod žestokim naponom. Bila je iznenadjujuće uska, gipka, vrela i divno sočna, tako da mi se kurac učini barem dva puta dužim nego što je inače bio. Još kad se njeni oštri guzovi zariše medju moje butine i razdvojiše ih, naše (stidne !?) kosti se tvrdo sudariše i opomenuše nas da smo stigli do medjusobnih dubina gdje je trebalo potražiti onaj konačni dodir, iza kojeg nema ničeg što bi naš susret moglo da omete.

U tom trenutku se i ona jedra cura do nas promeškolji tražeći neki drugi položaj i u polusnu stade pipati oko sebe dok smo se nas dvoje, zagrljeni, prepuštali ritmičnom ljuljanju voza koji je jurio kroz noć. U tom ljuljanju, nas dvoje se nadjosmo pripijeni uz njene jedre butine, tako da njena ruka zadje medju naše, tim dodirom nas opominjući da se ukočeno zagledamo u nju, iznenadjeno i napeto očekujuči njenu dalju reakciju. Ubrzo osjetismo uznemireno i ispitivačko pipanje njenih prstiju, vec sigurni da slijedi pogled razrogačenih očiju, što se konačno i dogodi, dok smo nas dvoje, obraz zu obraz, bez pokreta i daha, u napetom iščekivanju posmatrali njen iznenadjeni pogled.

Ne potraja dugo i mi, u polumraku, s olakšanjem primijetismo da izraz njenog lica naglo omekša, nakon čega ona nježno i oklijevajući povuče svoju ruku. Nas dvoje olabavismo grčeviti zagrljaj dok se njih dvije pogledaše umirujuće zavjereničkim pogledom, nakon čega joj ona iz mog zagrljaja šapnu nešto nerazumljivo i nježno je pogladi po dugoj kosi. Na to se ona jedra cura tako isprsi i svojim moćnim grudima mi, naprosto, zatvori vidik, istovremeno izazivajući neodoljivu želju da te nabrekle grudi dirnem i opipam.

Uz zagonetni osmjeh, cura svoju dugokosu glavu zaroni u ugao, no svoju ruku ostavi da počiva na sjedištu, ali tako da je istovremeno dodirivala i moju i njenu butinu, na taj način prateći svaki naš pokret. Nakon ove nepredvidjene pauze, djevojka u mom krilu se nanovo stade zahuktavati dok sam njene pokrete sada pratio sa još vecim uzbudjenjem, baš zbog one voajerske ruke čiji dodir sam sve jače osjećao na svojoj butini. Čvrsto se držeći za moja ramena, propinjala se zamahujući raskošnim kukovima medju kojima sam osjećao kako se njena utroba rastapa, dok je iz njenih soćnih dubina obli grlić materice povremeno dodirivao vrh moga glavića a ona svojom dražicom tražila tvrde dodire u korijenu nabreklog kurca.

Uskoro osjetih nemir one ruke, koja poput neke tople domaće životinjice, oklijevajući krenu uz moj bok, kao da izmedju naših pokreta želi da se provuče do onog mjesta gdje smo se nas dvoje na neposredan način ukazivali jedno drugom. Nesvjesno joj pomažući, boljereći podsvjesno hrabreći, uvukoh trbuh što sam jače mogao, te ruka uspuza na moj trbuh i lagano poće puzati naniže dok sam sa njenog hrapavog dlana čitao „karakteristiku“ njenog pripadanja radničkoj klasi, ujedno shvatajući su sve te mlade žene, u erotskom smislu potpuno odgovarale onom komunističkom klišeu o „zdravom seljačkom elementu“, pri tome zadivljeno zagledan u onu curu koja se, onako zahuktala i raširenih butina, tako divno snalazila – u svom, odnosno našem zajedničkom, elementu.

U trenutku kad osjeti prvi dodir one nestašne i radoznale ruke, naglo zastade i lagano se povuče, misleći valjda da je moja, u očekivanju dodira koji i stvarno uslijediše. Zabačene glave i zatvorenih očiju, kao da nekim unutrašnjim pogledom osmatra što se dogadja, nepokretno je posmatrala igru radoznale i nestašne ruke, sve dok ona znalački ne nadje ono najosjetljivije mjesto, nakon čega se trgnu, naglo otvori oči i iznenadjeno zagleda medju noge.

Sledih se, očekujući, medjutim, ona se nježno osmjehnu drugarici, koja joj sanjalački uzvrati. U tom trenutku se začu izvijeni jauk lokomotive koja je dahtala slavonskom ravnicom, njime nas opominjući da i ona i cio taj zahuktali voz učestvuje u ovoj jedinstvenoj jebačini i da nikakvog razloga nema da sa njom na bilo koji način i prestanemo, zato se ona cura lagano navuče sve do samoga korijena, ponovo zabaci svoju kosmatu glavicu i uz grleno dahtanje nastavi svoje ritmične pokrete, dok se ja okrenuh njenoj drugarici i svoj desni obraz položih na njene ispršene grudi, slobodnom rukom pokušavajući da raskopčem njenu tijesnu bluzu. To mi nije uspijevalo, te je ona sama hitro otkopča te ja i konačno položih svoj užareni obraz na njene močne obline, žudno udišući mirise vlage iz dubokog nabora medju njenim sisama.

Lokomotiva još jednom prodorno jauknu, nakon čega nastade zaglušna škripa kočnica, dok se ljuljanje i drmanje pojača kao da cio voz bezuslovno želi da učestvuje u završnici jebačine koja se približavala svom vrhuncu. I stvarno, neravnomjerno kočenje je davalo dodatni impuls našim, odnosno njenom tijelu, tako da mi se činilo da svakim novim pokretom postajem sve duži i zalazim sve dublje u njenu tijesnu utrobu koja je ritmično pulzirala kao da tu dužinu svaki put iznova opipava i odredjuje joj mjesto u užarenim mislima, prateći nadolazak strasti koja je, u sve jačim talasima, izvirala iz naših slijepljenih tijela i skoro nepogrješivo pratila žestoku buku i trzaje kočenja, sve dok se cijela kompozicija u jednom zadnjem, grčevitom trzaju i konačno ne zaustavi, u naručje mi nezadrživo bacajuci ono čeljade koje, stinutih zuba i očiju, svojom kosmatom glavicom pade na moje grudi, dok sam ja cijelom dužinom kurca ushićeno odbrojavao ritam njenog vrhunca koji je u talasima nadolazio iz uzavrelih dubina njene utrobe.

Dok su se, u našim zahuktalim utrobama, talasi strasti polako smirivali, u iznenadnoj tišini noći, jedino se čulo smireno disanje lokomotive i jedan skoro nestvaran uzvik:

– Novska!

Autor: Met

Igra

Prilaziš mi bliže, grudima ovlaš dodirujući moju ruku dok me obilaziš, prilaziš leđima i pokrivaš mi oči crnim satenskim povezom. Nežno spuštaš poljupce niz moj vrat i leđa dok ga čvrsto stežeš čineći me potpuno slepim. “Vidiš li?” šapućeš tiho svojim jebozovnim glasom topeći mi uho svojim vrućim dahom.

“Ne” odgovaram uzbuđeno… “ne vidim ništa”. Sa samozadovoljnim i nestašnim osmehom na licu staješ ispred mene i prilagođavaš mekani komad tkanine tako da udobno pokriva moje oči i ne dozvoljava ni najmanjem tračku svetlosti da prodre do mojih očiju. Sada sam potpuno tvoj, slep i nemoćan… Zatim spuštaš svoj prst na moje usne i razdvajaš ih, polako pališ vatru, izazivaš… daješ mi da ga lagano liznem…uhhhh… tačno znaš kako me uzbuditi….

“Želiš li me?” pitaš… ne govorim ništa… odgovor stiže od pulsirajućeg komada mesa kojeg držiš u ruci… da… toliko te želim…

Saginješ se i draškaš moje suve usne svojim vlažnim toplim jezikom, gurkajući ga u dubinu mojih gladinh usta. Volim tvoj ukus. Zatim polako spuštaš poljupce do mojih prsa, lickajući bradavice stručno osušenim i hrapavim jezikom. Poskočile su istog trena, tvrde, grebući se o tvoj jezik, štrčeći sve više kako bi dohvatile tvoj jezik. Zatim ih uvlačiš u usta i lagano sisaš, izvlačiš svaki živčani čvorić prema toplini i vlažnosti tvoga jezika i nepca. Otvaram usta očajnički tražeći izgubljeni dah. Kako me ljubiš, izazivaš moje telo izmenjujući bol i neizmeran užitak koji struji sve do vrhova nožnih prstiju.

Uhhhhhh. Žudim za svakim tvojim dodirom, želja u meni raste, telo mi drhti. Vrlo dobro si toga svesna jer ruka u kojoj još uvijek držiš i polako masiraš moju muškost potpuno je vlažna od uzbuđenja koje nezaustavljivo kaplje. Osećam da se radosno smeješ dok vlažni poljupci nezaustavljivo padaju prema mom nestrpljivom koplju. Kleknula si pridržavajući se za moja kolena i polako ga primila u svoja pohotna usta ispunjavajući ih u potpunosti njegovom debljinom i dužinom, skroz do gladnog grla. Voliš ga sisati. Ukus mog debelog kurca te izluđuje i pali. Sokovi koji kaplju iz njega na tvoj jezik potvrđuju da se i on zadovoljno koprca u tvojim ustima i ne želi napolje, da obožava to što radiš.

Uzimaš me za ruku i vodiš do kreveta. Navodiš me da sednem na ivicu, širiš mi noge i povlačiš me još više prema ivici tako da su mi guzovi rastvoreni ispred tebe. Polako ljubiš unutarnju stranu mojih bedara penjući se prema jajima, mešajući ih ustima i nosom, pritiskajući ih usnama i celim licem. Isplaženim jezikom kliziš od dna do vrha kameno tvrdog kurca, povremeno ga grickajući i sisajući tek vrhom svojih usana. Zatim se spuštaš još niže, gurajući jezik između guzova, draškajući onaj komadić vrlo osetljive kože koja se proteže od jaja to anusa. Vlažnost tvog jezika i vrućina tvog daha koje se premješta sa anusa na jaja izaziva stražne trzaje sada već bolno oteknutog kurca. “Uzmi ga…. uzmi” šapućem… “sisaj me, gutaj….. oooh Bože…. kako volim kada to radiš”.

Čvrsto obuhvaćaš usne oko užarenog mesa. Velik je, debeo u tvojim ustima ispunjavajući svaki milimetar, trljajući se o nepce i unutrašnju stranu tvojih obraza. Grabim tvoju glavu i nabijam se sve dok te stidne dlake ne počnu golicati po nosu i usnama. Upirući se rukama o ivicu kreveta, preuzimaš kontrolu i uspostavljaš ritam, spuštajući glavu nabijajući se na njega, zatim lagano gore celom dužinom snažno pritiskajući jezikom donju stranu. Jednu ruku guraš prema guznom otvoru, osećajući grčenje i trzanje dok svojim slatkim ustima izvlačiš svu moju snagu. Prstom si pronašla moj pulsirajući anus, lagano ga trljajući, kao da pitaš da te pusti unutra. Zaustavio sam sve svoje pokrete i disanje dok si sasvim lagano ali ne popuštajući prst ugurala unutra. “Sviđa ti se?….sviđa ti se kada je unutra” pitaš me šaptući…ne govorim ništa. Moje duboko disanje, trzanje kurca u tvojim ustima i snažno pulsiranje čmara oko tvog prsta govore više od rječi…

Osećaš kako si vruća, sokovi se već dugo cede niz unutrašnju stranu tvojih bedara. Prste jedne ruke zabijaš u svoju vlažnost i mažeš moja jaja i šupak… sve je tako mokro… osetljivo… neizdrživo dobro… ispuštaš kuronju iz usta i hvataš ga rukom, snažno ga drkajući dok svoj topao i vlažan jezik ponovo spuštaš po mojim mudima i čmaru, skupljajući ovog puta i svoje sokove i mirise.. Skinuo sam povez. Gledam te kako me gutaš. Volim te gledati dok to radiš. Obožavam te… Ništa ne primećuješ. Zaokupljena si mojim kurcem, mudima i čmarom… drkaš me sve snažnije, zatim na trenutak vrlo sporo i nežno dok jezikom skupljaš prve kapljice koje se cede sa vrha.. zatim se ponovo vraćaš snažnom ritmu pojačavajući i aktivnost svog vragolastog prsta zakopanog u dubinu moga čmara…

Drkaš me tako stručno i snažno sa svih strana da više ne mogu izdržati.. “uuuuuhhhhh…….ne mogu više…. svršavam” Prepoznajem taj smešak samozadovoljstva, dok oblizuješ usne gledajući u vrh moga kurca isčekujući prve mlazove kipuće sperme. Krenulo je… Prasnuo sam iz sve snage, snažno trzajući. Držiš ga sa obe ruke usmeravajući duge vruće mlazove u svoja usta, po licu, kosi… Još uvek ga drkaš snažno ga stiskajući i cedeći svaku i najmanju kap, halapljivo gutajući. Ponovo ga uzimaš u usta, isisavajući preostale kapljice izazivajući snažne povratne trzaje svih mišića natrag prema kičmi.. preosetljiv je i to znaš.. zato si ga još samo jednom ovlaš dodirnula jezikom i pustila…

I za tebe je to bilo previše.. goriš.. sva si vruća.. kipiš i cediš se niz noge.. osećaš se divlja, gladna seksa.. želiš mi govoriti proste reči, reći mi da te izjebem do iznemoglosti, da ti rasturim i čmar i pičku.. gledaš me i čitaš neizmernu strast u mojim očima.. guraš prste u svoju vlažnu unutrašnjost zatim ih jebozovno ližeš predamnom paleći me još više i više . “Hoću te unutra… hoću osetiti tvoju kurčinu duboko u sebi”…. Prevaljuješ se preko mene svom težinom… daješ mi se… izvijaš svoje slatke guzove.. obožavam ih… kako ispunjavaju moju šaku i uvek još malo kipe napolje.. kako su okrugli, čvrsti… mesim ih.. razvlačim… guram prste u tvoju vlažnost.. jedan… dva.. tri prsta… duboko… skroz unutra, štipkam klitoris.. razvlačim usmine.. trljam slatki čmar vlažeći ga i gurajući prst unutra… Ljubim tvoja leđa i bokove… oohhh kako volim tvoje telo…

Okrećeš se i daješ mi svoja usta. Ljubimo se kao da nam je to zadnje u životu.. usta su puna mog vlastitog ukusa… guram prste pune tvojih sokova i mirisa između naših usta.. pohotno ih ližemo… ponovo preuzimaš kontrolu… grabiš me za ruke i prebacuješ ih preko moje glave oslanjajući se na njih svom težinom. Jednom rukom ponovo grabiš moj kurac i drkaš ga ponovo upumpavajući krv u
njega, čineći ga ponovo spremnim za ono što sledi.. Ne treba mu puno.. lagano se spuštaš i nabijaš.. osećaj dok se debelom glavom probijam kroz uske zidove tvoje predivne pice je fantastičan.. tako si topla.. mekana… gladna moje tvrdoće… pomičeš se polako nameštajući i trljajući svoju unutrašnjost tamo gdje je užitak najveći.. zatim sve brže koristeći sirovu snagu pulsirajućeg mesa.. naginješ se na leđa i oslanjaš na moja bedra.. dozvoljavaš mi da gledam kako me proždireš i cediš.. znaš sve moje slabe tačke… znaš kako me popaliti još više.. pogled na tvoju gladnu, pičku sokove koji se cijede, predivno ispruženo telo je stimulans koji me vrlo brzo može dovesti do vrhunca… jako to dobro znaš.. zato zastaješ i gledaš me u oči onim istim pohotnim pogledom.. “hoću te u guzi” rekla si tiho…. iznenađen i šokiran pitam “sigurna si?”…. “da” šapnula si mi u uho dok si se nagnula dozvoljavajući kuronji da ispadne van i opruži se preko stomaka pod svojom vlastitom težinom..

Pridigla si ga i usmjerila ga na ulaz u svoju slatku potpuno navlaženu guzu.. Prihvatio sam te za bokove i lagano se počeo nabijati kroz tesni prsten mišića.. kako je božanstven osjećaj kada se guza stisne oko ruba glavića.. to je nešto što ću samo ja znati.. čvrsto te držim za bokove i mirno čekam nekoliko trenutaka da se mišići opuste i prilagode debljini moje muškosti.. gledam kako se bolna grimasa pretvara u zadovoljan osmeh.. sama se polako počinješ nabijati sve više, uvlačeći milimetar po milimetar vrućeg i nikad tvrđeg kurca.. zatim se dižeš gore, pa opet dole, svaki put uvlačeći veći komad, nabijajući se sve više i više.. kada si ga uzela celog, prelepim guzovima pritiskajući otekla jaja ubrzala si ritam.. ruku si spustila na svoju mokru i oteklu pičkicu trljajući klitoris gotovo grubim pokretima… čvrsto sam prihvatio tvoje slatke guzove mešajući ih i šireći što je moguće više… osećam znoj koji se cedi niz tvoja leđa do guze.. mešaš bokovima…nikada te nisam video tako raspaljenu i divlju… ritam je brz… divlji… ne mogu više… kao da znaš… “Daj mi. Hoću osetiti kako svršavaš. Hoću osjetiti kako me ispunjavaš…..svrši u mene… uuhhhhhhhh……svrši….”

To je sve što mi je bilo potrebno… Nabila se se još jednom snažno, do kraja, snažno gotovo do bola pritiskajući jaja… tada je krenulo… punio sam te svom snagom štrcajući duboko duboko u tvoju unutrašnjost… tresla si se kao da imaš groznicu… kao da je trajalo čitavu večnost… na trenutak sam izgubio svest… povratio sam se kada si se obrušila svom težinom na moja prsa duboko dišući… mokra, ispunjena, znojna umorna i sretna… odmaknuo sam kosu sa tvog lica.. tako si lepa… poljubio sam te u vrat.. “kako si?” šapnuo sam ti na uho… “mmmmmmmmhhhhhhh…. dobro sam” rekla si kao kroz san “možemo li ovo ponoviti još jednom?”.. osetio sam tvoj široki osmeh i čvrsti zagrljaj oko vrata.. kako je malo čoveku potrebno za sreću, zar ne?…

Drugi dodir

cao, Kao sto sam napisao prosli put, prvih par dana uopste nismo razgovarali o onome sta smo uradili.Jednostavno smo bili brat i sestra i tako smo se i odnosili jedno prema drugom.Iako mi je ona vise puta uputila neki jebizovan pogled i osmjeh koji me nije ostavljao ravnodusnim. Dvije sedmice nakon toga,odlucili smo napraviti party u nasoj kucijer su nam roditelji naravno bili u vikendici.Okupilo se dosta svijeta i sve je bilo vec sablonski.Nas dvoje smo povremeno procaskali nesto i uklopili se medju goste.Vec je blizu bila ponoc i ona mi je prisla noseci dvije case vina.Ponudila mi je jednu i uputivsi mi ponovo onaj jebizovni pogled i osmjeh samo rekla “kad li ce se vec vise razici”.Pijuckao sam to vino i sa nestrpljenjem cekao da se gosti razidju.Negdje iza ponoci ostali smo sami. Poslednje goste je ona ispratila i za njima zakljucala vrata.Prisla mi je i zapitala za ples.Pristao sam, naravno.Mislim da se prva pjesma nije ni zavrsila a vec smo bili na velikom bracnom krevetui uzurbano svlacili odjecu sa sebe.Kada sam htio da skinem gacice sa sebe, uhvatila me za ruku i rekla, neka, prepusti to meni.Oborila me na ledja i polako ih svukla.Prisla je mom sada vec ukrucenom kurcu i lagano ga stavila u usta.Prvo glavic a onda malo po malo cijeli je nestao u njenim ustima.Bio sam izvan sebe.Polako mi je onda pocela lizati jaja i cijela ih stavila u usta da bi se opet vratila na njega.Tada me pocela lizati prema gore i na kraju poljubila u usta. “Obozavam jahanje” je sve sto je rekla.Opkoracila me i nasadila na moj ukruceni kurac.Izvijala se poput macke,izvlaceci ga i potom ponovo usvlaceci u sebe.Stenjala je tako snazno da sam mislio da ce nas cuti sav komsiluk.Ocito je bila u ekstazi.Zgrabio sam je za sise i poceo milovati divljacki.Godilo joj je.Tada sam je zgrabio i okrenuo na ledja.Rasirio sam joj obje noge i digao do njenih ramena.Kurac je tako reci sam usao u nju.Vec sam bio skoro izvan sebe i jebeo je kao manijak.Cas bih ga vadio napolje cas cijeli usao u nju. Okrenuo sam je tada na stomak i ona mi je lagano izdigla svoju prelijepu guzu gore.Njena mackica je ponovo bila tu i svom silinom sam ponovo usao u nju.Jebo sam je od pozada.U jednom trenutku mi je kurac ispao vani i uzdigaoo se prema gore protrljavsi je po guzi.Na moje veliko iznenadjenje rekla mi je,”ako hoces u guzu moramo je malo podmazati”.Moj boze pa sestra mi se voli jebati u guzu.Nisam mogao vjerovati.Moram priznati da nisam imao nikakvog iskustva u analnom sexu do tada.Mozda zbog nelagode ili ne znam zbog cega vratio sam ga ipak u njenu mackicu.”Drugi put”,rekao sam.Vratio sam je na ledja i jos koji trenutak smo upraznjavali misionarski polozaj.Svrsio sam kao nikad do tada.Poslije toga,lezali smo na krevetu i prvi put progovorili o tome.Priznala mi je da je vec dugo vremena privlacim ali da nije imala hrabrosti da mi to kaze.Nismo dugo razgovarali.Lagano milovanje za vreme price ucinilo je svoje.Krenuli smo ispocetka,ponovo izmjenjavsi sve poze koje su nam pale na pamet.Ovaj put svrsio sam joj na sise.Svojim kaziprstom presla je preko svoje sise prepune moje sperme i polizala ga.Bio je to vrhunac za mene.Sve me vise iznenadjivala svojim postupcima.Ubrzo smo zaspali. Ujutro smo se probudili,pomilovala me po glavi i ustala.Onako gola,izgledala je kao boginja.Njena uska i uzdignuta guza je lagano mjesala dok je izlazila iz sobe.Pozelio sam je.To je to.Odluka je pala.Jebacu svoju seku u guzu.Definitivno.Prvi sljedeci put. Na izlasku iz sobe lagano se okrenula prema meni i osmjehnula.Vidjela je da gledam njenu guzu i mislim da je shvatila sta je ceka sljedeci put. O tome, sljedeci put.

Deny-jeva prica

Ja zivim u centru grada sarajeva sa svojomn majkom i sestrom taj za mene najuzbudljivi dan majka je otisla kod neke prijateljice a ja sam ostao sam sestra je bila na poslu od dosade nisam znao sta da radim pa sam stavio pornic sa namjerom da ga drkam ,imam osjecaj da nisam ni krenuo sa gledanjem sestra je stigla i otkljucavala vrata ja sam na brzinu se obukao i izletio iz sobe i rekao sestri da furam napolje i tako je i bilo malo sam se provrtio popio pice sa drustvom i otfurao kuci,polako sam otkljucao vrata jer sam mislio da sestra spava jer jekako kaze umorna od posla kad sam usao u kucu cuo sam kakosestra stenje i pomislio sam da nije kakav njen dragi u kuci pa sam odlucio da izadzem ali me nesto vuklo da pogledam o cemu se ustvari radi,prisunjao sam se i vidio sestru kako lezi na krevetu potpuno gola i gleda taj isiti porno film koji sam ja namjeravao da gledam bio sam potpuno izgubljen i nisam znao sta da uradim gledao sam je jedno 10 min.a moj kurac je bio tako cvrst da sam mislio da ce eksplodirat jako sam se uzbudio i poceo da ga drkam gledajuci nju ona je jako stenjala misleci da nema nikog a ja sam bio vjerujte na vrhuncu i zamisljao sam kako bih joj lizao borijanu picu vlaznu,ona je ustala, i krenula u kuhinju a ja onako izgubljen isam imao vremena da pobjegnem samo sam navukao trenerku i onako izbezumljeno sam gledao u nju ona je pocela da me napada zasto nisam kucao a rukama je skrivala je vlaznu picu nisam imao teksta i rekao sam joj pa sta ima veze ako sam vidio ona se obukla i sjeli smo u sobu ja sam krenuo da izvadim kasetu i videa a ona kaze neka zasto je nepregledamo zajedno naravno to sam prihavatio odmah gledali smo jedno 5 min moj kurac je bio tasko tvrd da vise nisam mogao da ga sakrijem a da ona ne primjeti moja sestra se skinula i pocela da me ljubi i mazi po kurcu misliom sam da ce sve u meni da pukne ja sam gurnuo prst u njenu toliko vlaznu picku i poceo da je lizem po tijelu ona kaze meni molim te pojedi mi picku samo da svrsim ja sam joj zario jezik duboko u picku sav sam bio mokar po licu od njene tecnosti govorila je nemoj da prestajes hocu da ti svrsim usta i tako je i bilo ali kad je ona uhvatila moj kurac da guta poludio sam od silnog uzbudzenja sjela je na jjega i pĺocela da se nabija i mjesa po njemu ja sam joj rekao da zelim da je u guzu pojebem sto je ona prihvatila zabio sam joj u guzove i jebao dok nisam svrsio u nju bilo mi je to najdrazi dan u zivotu i od tada se ja i moja sestra redovno mazimo i stvarno je cool .toliko od mene i cao deny.