Nakon čudnog i prelijepog vikenda pomalo sam smotana, ali svježa. U ponedjeljak na posao krećem laka koraka, a sudeći po osmijesima ljudi kraj kojih prolazim, i moj je osmijeh prilično zavodljiv.
Moj mi se susjed iz Šri Lanke , kao i obično veselo nasmiješi i na toplom engleskom jeziku me zapita kako sam. Značajno ga pogledam i zapredem: »Wonderful.«
Na brzinu se dogovorismo za zajedničku užinu u njegovoj prodavaonici sitnih poklona, jer me, kao i obično, uspio smotati pozivom na pravi čaj iz Šri Lanke.
U moju trgovinicu ne ulazi mnogo mušterija pa se zbog toga prihvaćam čitanja erotske literature na Internetu. Ovoga mi puta tijelo reagira dosta intenzivnije nego obično, tako da sam do vremena užine već sasvim vlažna. Odlazeći u njegovu prodavaonicu osjećam se prilično nestašnom.
Mahinda me već čeka sa šalicama, a njegov je obraz zažaren. Lukavo ga pitam ide li mu biznis stvarno tako dobro. Tajanstveno se nasmijao, s čela odmaknuo crne uvojke i pozvao me na čaj.
Čaj je, kao obično, odličan. Ili možda mrvicu bolji? Mahinda me značajno pita kako mi se čaj danas dopada. Da je dobio novu pošiljku, da ga majka stalno ispituje kada će se oženiti. Njegove su crne oči mekane i spore dok lutaju preko moga lica. Vrata, dekoltea, grudi, za promjenu bez grudnjaka. Glas mu je sve tiši, a njegovo lice sve bliže mojem.
Već neko vrijeme uopće ne slušam što govori, već pritvorenih očiju promatram pomicanje njegovih usana i to kako se njegove ruke igraju šalicom. Dok na svojoj koži osjećam njegov dah u glavi mi neprestano odzvanja: „Da me hoće dodirnuti njima!“
Ispričavam se i zamolim ga da odem u njegovu kupaonicu, na što on odgovori šalom koju ne razumijem.
Sjedam na spušteni poklopac školjke, otvorim vodu i uronim glavu među dlanove. Što je to s tobom? Samo ti se seks mota po glavi, podviknem sama na sebe. Ali se zbog toga nimalo ne ljutim na samu sebe.
Nakon nekoliko minuta Mohinda tiho pokuca na vrata i zapita me jeli sve u redu. Ustajem, pomalo mi se vrti u glavi, te sva raskuštrana i umorna otvaram vrata. Naslonim se na umivaonik i umorno kimnem glavom. Pomilovao me po kosi i skoro prošaptao: »You’re very pretty.« Osmjehujem se iznenađena komplimentom, a Mohinda me pita smije li me poljubiti. Kimnem glavom, čvrsto smještenom među njegove dlanove i mekano se prepustim njegovim istražujućim usnama s okusom najboljeg čaja.
»You smell like sex today,« zadihano reće Mohinda i dlanom kliznu niz moje grudi, pri čemu sam se izvila od užitka.
Ne znam ni kada ni kako smo se našli u hodniku, na debelu tepihu. Moja je suknja bila podignuta, najlonke tko zna gdje, njegova košulja raskopčana, kako bi pokazala njegov tamni isklesani torzo. Njegovi prsti lagano klize unutrašnjom stranom mojih stegana, a njegov pogled hipnotički uranja u me. Elegantnim mi pokretima skine gaćice i uz uzdah svoje prste uroni u moju vlažnost. Kada se uvjerio da sam stvarno, ali baš stvarno uzbuđena, prodre u mene. Ali ne duboko, već samo toliko da mi presječe dah, a onda ga ponovno izvuče. Grčevito ga, zadihana, hvatam za ramena, a on mirno, nježno i polagano ulazi u mene. I kada već pomislim da nikada neću osjetiti svu njegovu dužinu odjednom me iznenadi dubokim ubodom, tako da mi se smračilo pred očima i nisam mogla suzbiti dubok, glasan uzdah. Tome je ponovno slijedilo plitko prodiranje, nadraživanje, milovanje i rajcanje – kako bih to nazvala i samo čekam kada će mi opet…. ah, tako duboko… I Mohinda pomalo gubi kontrolu nad samim sobom, i kada začuje i osjeti kako mi se otvaraju galaksije i zvijezde gasnu u mom međunožju, i sam se prepusti svojim grčevitim valovima.
Nakon što smo se brzo odjenuli, znojnim me dlanovima pomilovao po kosi, kako bi mi „popravio“ frizuru i poljubio me u suhe usne.
Mačjim sam korakom isšetala iz njegove prodavaonice sitnih poklona. Na vratima nisam zaboravila okrenuti natpis „Otvoreno“ i prodavaču se osmjehnuti sa, za to godišnje doba, pomalo previše razdrljenom bluzom: »See you around.«
Autor: Mirjam
Probudila sam se na velikom nepoznatom krevetu, prekrivenom tamno plavom posteljinom. Na golom trbuhu osjećam laganu ruku, čujem lagano disanje, osjećam miris badema, a kada otvorim oči ugledam slap crvene kose u kontrastu s tamnom, prigušenom bojom posteljine. Bogatstvo osjetilnih podražaja dopunjava osjećaj ispunjenja, koji pomalo prerasta u želju za još, ali i još neki osjećaj… a što je to?
Osjećaj da te netko promatra. Otvaram oči i dižem se na laktove. Boris je nehajno naslonjen na dovratak vrata svoje spavaće sobe, a u rukama drži veliku šalicu. Šarmerski podigne obrve i migne prema šalici: „Hoćeš li i ti?“
Kimnem glavom i odmaknem Arijaninu ruku sa svog trbuha. Odjenem jednu od Borisovih košulja, obješenih preko stolice.
U kuhinji me čeka još uvijek topla kava. Boris očigledno uživa u pogledu na raskuštranu plavušu zaogrnutu njegovom košuljom, koja sva krmeljava srkuće njegovu kavu i bosa cupka po hladnom podu njegove kuhinje.
Zapitao me: „Jesi li se naspavala?“, nakon što sam šalicu spustila na pult. Kimnem glavom, zijevnem i protegnem se. Pri tome se košulja podigla i otkrila moj mufić, koji se još stiskao zbog užitaka prethodne noći.
»Dobro,« rekao je odlučno i još malo snizivši glas nastavio: „Jer, kako mi se čini, još od sinoć imamo nekoliko neobavljenih poslova.“
Upitam ga mogu li prije toga oprati zube, ali već je uz mene, s leđa me obujmi rukama, jednom klizne ispod košulje i počne se igrati mojim bradavicama. Stenjući okrenem glavu prema njemu, a on me poljubi bez odlaganja, dugo, toplo, duboko, a ipak pomalo hrapavo. „Čajni biškotić“, progovori među moje usne i počne me ljubiti po vratu. Kad sam se počela gubiti u vlažnosti, pomalo me grubo gurnuo na pult i raširio mi noge. Shvativši da ću konačno u sebi osjetiti njegov lijepi debeli ud, istog sam trena bila vlažna, a koljena mi se opustiše pod težinom slatkog očekivanja.
Boris me nije isprobao prstima, već mi ga je cijelog utjerao jednim jedinim ubodom. Oboje lagano vrisnusmo, a ja sretna ispunjenjem stisnem vaginine mišiće, kako bi blizina bila još veća a napetost snažnija. Neko smo vrijeme mirovali, a kad više nisam mogla izdržati lagano zaokružim bokovima, na što me Boris sladostrasno zaustavi i počne ga, vrlo polagano, zabijati u mene. Svakog je puta pogodio u pravo mjesto, ali tako polagano da sam se počela gubiti.
„Boris, molim te,“ dahćem i pokušavam pomaknuti bokove, što ih čvrsto drže njegove ruke baršunasto hrapavih dlanova.
»Pričekaj,« naredi mi i jedan njegov dlan lagano klizne niz moj venerin brežuljak, prsti mu zađu među stidne usne i nekoliko puta nježno zaokruže preko klitorisa. Nakon toga se zaustave i zadrže samo lagani pritisak na nj.
Više nisam u stanju izdržati mirovanje i frustrirano započnem stiskati vaginalne mišiće, zamislivši kako oni stvaraju vrtlog oko slatkog uda, koji me muči ne želeći se u meni pomicati. Zatim ga Boris nekoliko puta, ali još uvijek sporo, zabije duboko u mene. Istog mi se trena zamaglilo pred očima, a orgazam mi, poput bijele svjetlosti s epicentrom u vrtlogu vaginalnih mišića i Borisova kurca, spali cijelo tijelo.
Boris se još nekoliko puta silovito zabio u mene. Zaustavio se, a onda se njegovo tijelo nekoliko puta grčevito trznulo. Pod prilično boljim nadzorom od mojeg.
Krikovi su probudili Arijanu, koja nas je voajerski i nimalo pospano promatrala preko svoje šalice kave. „Dobro jutro.“
Autor: Mirjam
Na Borisovom dizajnerskom kauču jedva dolazim do daha i kroz napola zatvorene oči promatram Arianu, koja je opet na koljenima, ali ovaj puta pred Borisom. Svukla ga je i počela zadovoljno presti, kad je u dlanove uhvatila njegov ud pa ga sad muči. Jezikom klizi po njegovim mudima, dok je lijep ud nemoćan … Ne potraje dugo i Boris sam posiže za svojim alatom, a Ariana se odmah odlučno uključuje u događanja: „Cimet, uhvati ga za ruke!“
Ustajem i dok mi noge pomalo drhte prilazim Borisu iza leđa i jednom kretnjom njujorške policajke prekrižim mu ruke na leđima. Naravno da je on jači od mene, ali je očito jako uzbudljivo prepustiti drugome ili drugima kontrolu, jer je zaječao od zadovoljstva i uspravio kralježnicu. Stojim posve uz njega, dok moja mačkica dodiruje njegove prekrižene dlanove. Preko njegovih ramena vidim Arianu, koja se još uvijek bavi testisima, baš kao da je ne zanima ništa drugo na svijetu. Uvjerena sam da je tako. Ona je još jedina “obučena” u sobi. Želim vidjeti njezine grudi, grudi sa slike, koje su sada veće od breskvica kakve sam vidjela na fotografijama iz njezinih tinejdžerskih dana, ali još uvijek su čvrste i svilenkastoga sjaja.
S poda dignem remen i njime svežem Borisu ruke. Njegova erekcija naraste za još jedan stupanj, ako je to uopće moguće. Približila sam se Ariani s leđa i otvaram njezin čipkasti grudnjak, koji je u skladu s tangicama i pojasom za čarape. Njezina su leđa bijela kao mramor, posuta samo s nekoliko zvjezdanih madeža. Polako joj svučem grudnjak, trudeći se da osjeti golicanje čipke na osjetljivoj koži; kada klizne preko bradavica, Ariana malo zadrhti, a Boris opet duboko uzdahne. Pogledam ga, negdje je na rubu između ekstaze i agonije te odlučujem da je vrijeme da ga oslobodimo. Bez upozorenja uzimam u usta njegov penis koji je malo slankast i tako divno debeo da ga moje grlo žedno proguta, a dok klizi u mene izvije mu se nekakav neartikulirani zvuk, nešto između režanja i hropca. S kurcem duboko u grlu počinjem polako kružiti glavom. Pri tome se stražnjim zubima tu i tamo zabijem u hipersenzitivno tkivo; Boris trza, jauče, ali to je više od užitka nego od bola.
Ariana me zaustavi: “Znaš što, nećeš ga imati samo za sebe.” Oslobađa njegove ruke i gurne ga na kauč na kome sam malo prije se ja odmarala. Boris legne i promatra nas dvije. Ariana uhvati moju raskuštranu glavu i nježno, ali odlučno usmjeri je na svoje grudi. Oh, s radošću prihvaćam njezino ponuđeno zrelo voće i najradije bih ugriznula šumsku jagodicu, njezinu bradavicu, ali prvo se usredotočim na bijelu svilenkastu kožu koja miriše na bademe, pa čak i malo slađe. Prije toga zadovoljim svoju želju za posve ukrućenom tamnoružičastom bradavicom te je nekoliko puta okružim jezikom i namjerno uzdišem na ovlaženu kožu, tako da se još više naježi. Ariana uzdahne i rukom uhvati svoju mačkicu, još uvijek sakrivenu u crne čipke. Postajem svjesna njezine želje, pa se i moja povećava i osjećam navalu krvi u stidne usne. Odmičem njezinu ruku i polako istražujem teksturu rublja, posve promočenog sokovima njezine želje. Odmaknem čipku i tražim klitoris, a pri tome nježno – oh, koliko samokontrole! – zagrizem u opjevanu šumsku jagodu dok kažiprstom i palcem druge ruke stiščem drugu bradavicu.
Obuzeta Arianinim uzdisanjem ipak zapažam da se Boris odlučio pobrinuti sam za sebe – očito sam preslabo zavezala pojas? –, udobno ležeći s nasladom nas promatra i drka, ali mi ga ne želimo pustiti na miru. Arianu gurnem na Borisovo lice i ona ga gotovo zajaše te mu tako ponudi svoju mirisnu, u čipke zaogrnutu mačkicu kao neki egzotični cvijet. Boris je jezikom nekoliko puta nadraži kroz ovlaženu tkaninu, a onda joj odmakne tangice i konačno se posvećuje nabreklim usnama i čudesnom gumbiću među njima. Ariana se svo to vrijeme posvećuje penisu, koji je prije namjerno zanemarivala, pa je sada tvrd kao kamen i na rubu ejakulacije. Kad Boris zarije dva prsta u njezinu pohotnu rupicu, postaje ples njezinoga jezika gore i dolje po njegovom junaku i oko njega čisto divljački i bezglav. Tada se pridružim i ja i počinjem ga oblizivati dugim, temeljitim potezima, kao da ga želim umiti. Tu i tamo se naši jezici, njezin frenetičan i moj temeljit susretnu, ali se ne zaustave. Boris sigurno želi da ga čitavog progutamo, ali ne možemo se dogovoriti i zbog toga ga radije mučimo odgađanjem.
Svršivši prebrzo, Ariana zabije nokte u Borisove bokove, tijelo padne na njegovo i još se nekoliko puta u nasladi strese. Trenutak odmora koristim za to da si opet napunim usta i grlo sa svom njegovom dužinom i debljinom, a onda mi se Ariana opet pridruži u plesu po kurcu in onda ga to ludo, divljačko optrčavanje dovede do orgazma, tako da ples izazove gusti snijeg koji nas u obilnim mlazovima ukrasi po obrazima. Nad totemom i ja i Ariana zadovoljno se ližemo.
Kroz prozor dolazi svjetlost, još uvijek zimska. Sniježi.
Autor: Mirjam
Prodorni pogledi ograničenih pankera u lokalu nas tjeraju u taksi, u kome je nastupio trenutak čudne tišine. Ozračje je naelektrizirano, gotovo zamagljeno od vrućine među nama.
“Napravimo jedan krug po gradu,” reče Ariana.
Taksist Arianu već poznaje, i kada su izmijenili novosti o seksu u gradu i okolici, upita ju: »Kakva je vaša veza?«
Ariana se zahihoće hroptava glasa: »Ljubavna.«
Borisov pogled prodre u moje oči, naprosto osjećam kako bi rado prodro u mene i postajem sva meka. Dugo me gleda, tako da se napokon glupavo nasmijem i pogledam van u gradska svjetla zamagljena u tami. Njegov tek neznatno hrapavi dlan nježno me pomiluje po licu, pa se okrećem. Prste zabija u moju kratku svijetlu kosu, koja je već sva kuštrava i odlučno me poljubi. Duboko, polako, s osjećajem kao da me želi u jednom poljupcu cijelu pojesti.
Prstima slijedi obrise mog uha, što me izluđuje, jer htjela sam te prste, taj jezik i svugdje drugdje, naprosto što je moguće dublje u sebi.
Moj je dlan sam pronašao put do njegove izbočine koja se ocrtavala pod njegovim hlačama. S bokovima je nesvjesno krenuo prema dlanu, koji je s entuzijazmom istraživao tvrdoću i osjetljivost tkiva pod već vrlo napetom tkaninom. Njegovo disanje postaje dublje i sve isprekidanije, a njegovi prsti u mojoj kosi grčeviti.
»Kamo da vas odvedem?,« upita dosjetljivi taksist.
»K meni,« zaječi Boris između poljubaca, glasom koji nije dopuštao pogovor. Ariana s osmjehom kaže adresu.
Taksistu ostavljamo napojnicu, s kojom je sigurno mogao kupiti odlične kondome, i s nasladom očekivanja polako idemo prema ulazu Borisovog stana. Ariana mi gurnu ruku u zadnji džep traperica i zaprede mi na uho: »Jedva čekam da ih strgnem s tebe.«
Boris nas gleda sa znakovitim žarom u očima. Ariana me posesivno stisne uza zid kod ulaznih vrata i strastveno me poljubi, i pri tome provokativno gleda Borisa, koji se muči s otključavanjem.
»Hoćeš li moći obje?,« zavodljivo ga pogleda ispod čela.
Boris se znalački nasmiješi, kao da želi obećati da će se pobrinuti za obje i za još više od toga.
Imaš divlju maštu? Pošalji nam svoju erotičnu priču!Ulazimo u stan, Boris pali više slabih svjetiljki koje stvaraju intimnu svjetlost, a Ariana mi zaista strgnu traperice, zbaci svoje čizmice u kut i izvuče se iz suknjice. Borisove i moje oči su prikovane na njeno nježno bijelo tijelo u crnom čipkastom donjem rublju, koje je obećavalo više strasti nego nježnosti.
Malo mi je neugodno pred njima u običnoj majici i svakodnevnim tangicama – tko je samo mogao očekivati ovakav rasplet večeri? – ali taj osjećaj za čas prođe, kad mi se oboje pohlepno približe i Boris mi polagano svuče dolčevitu, tako da osjećam svaki milimetar tkanine, koji klizi po mojoj koži. Naprosto drhtim od očekivanja golotinje uz drugo tijelo – druga gola tijela. Ariana mi za to vrijeme svlači tangice i zastenje od užitka kad prstima klizne među glatko obrijane stidne usne i naglo se zarije u mokru rupicu, što pojačava slasno drhtanje mog tijela.
Kada mi je Boris konačno svukao dolčevitu, napadam njegovu majicu, oh ne, ja nemam strpljenja – vjerojatno je tu i neki gumb – ali vidim da mu je to zadnja briga. Privija me k sebi i izmamljuje uzdah olakšanja pri osjećaju gole kože na svojoj goloj koži, a Ariana vodi brigu o tome da nakon tog uzdaha uslijede još drugačiji uzdasi. Nestrpljivo mi razmiče noge, kako bi lakše jezikom dosegla klitoris. “Oh bože, kako je dobro,” uzdišem Borisu na usnice.
Ariana me liže, sisa, pri tome u hipnotičnom ritmu u mene zabija svoja dva svilena prsta.
Boris nas zaneseno gleda, prstom slijedi obris mojeg lica, najduže se zaustavlja na mojim otvorenim usnicama. Polako klizi prstom po nabreklim usnicama isto kao Arijana jezikom po donjim, i kada ona zarine prst u mene, počinjem oblizivati Borisov kažiprst najavljujući felacio, uzbuđuje me tekstura njegove baršunaste kože na vlažnoj svili mojih pohlepnih usnica. I njegovo disanje postaje brže, izmiče prst iz sladostrasnog obreda i sada vlažnim prstom klizi po mojoj bradavici i nekoliko puta kruži oko nje u ritmu s Arianinim jezikom. Od strasti mi klecaju koljena, Arianu gotovo grubo počupam za lijepu crvenu kosu – kako je lijepa među mojim nogama – i na kraju potpno gubim vlast nad svojim mišićima, cijelo tijelo zadršće u veličanstvenom orgazmu, i dobro da je tamo dovoljno stabilan Boris, koji me očaranim smješkom podupire i polegne na sofu u blizini. Ariana me pobjedonosno pogleda i hrapavo upita: “Jesi se zagrijala?”
Autor: Mirjam
Ariana mi je rekla kako se u tinejdžerskim godinama voljela upuštati u veze sa djevojkama. Na partyjima, u garderobama, čak na zahodu u knjižnici. Pokazala mi je svoju sliku iz tog razdoblja. Slikana je na moru, a oko struka ju drži u kupaće gaćice obučena prijateljica. Ariana koketno stoji, tada još sitne grudi bez stida izlaže pred fotografski objektiv. Tko je samo bio fotograf, ljubomorno se pitam.
»No, idemo,« reče mi, dok ne mogu otkinuti oči od koketne curice koja je odrasla u elegantnu ženu, koja još uvijek bez stida, ali sa više stila pokazuje svoje lijepo oblikovano tijelo. Upravo sada u ultra kratkoj suknjici i crvenim čizmicama.
»Boris je zvao prije čak pola sata!«
Krenuli smo u obližnji lokal, gdje nas je čekao njen dugogodišnji prijatelj Boris. Upoznala ga je kao studentica, izgubljena u tjeskobnom gradu. Još od tada pokušava ju osvojiti, cijelo vrijeme izmjenjuju iskričave dosjetke o strasti koja ih povezuje, ujedno cijelo vrijeme prežvakavaju svoje spolne i osjećajne dogodovštine s drugim partnerima. Nikada još nije među njima ništa bilo. Tako barem kažu.
Boris je sitan, ali šarmantan muškarac od četrdesetak godina, Arianin omiljeni vršnjak, što mu više puta prpošno stavlja na nos. Prilikom snažnog stiska ruku, pogleda me sa značajnim iskricama u očima. Ovaj muškarac nešto obećava, pomislih u neobješnjivom slatkom iščekivanju.
Iščekivanje se pojačava kada Boris počinje objašnjavati svoj odnos prema ženama; govori o tome kako svaka žena ima svoje točke, svoju frekvenciju, svoju rezonanciju i slične lijepe riječi koje na kraju više uopće ne čujem, već slijedim njegov milujući glas koji počinjem osjećati više u trbuhu nego u ušima, više među nogama nego u glavi, topim se u njemu kao u toplom moru koje me nježno nosi u nepoznatom smjeru, što me ni najmanje ne brine. U tom trenutku važna je samo ta vibracija … i malo i Arijanin vruć, izazivački pogled, koji naglo i s užitkom bilježi iskrice među nama.
Nakon nekoliko čaša vina i novosti o osjećajnim turbulencijama na sve strane, žalim im se na zadnju avanturu: »Rekao je da imam grudi četrdesetogodišnjakinje!«
Borisov topao pogled nevjerujući klizne u smjeru grudiju zatvorenih u modroj dolčeviti i sladostrastno se polako vrati u ravninu mojih očiju: »Meni se čine vrlo privlačne. Možda bi mi ih htjela pokazati?«
Sramežljivo se nasmješih, a Ariana značajno temperamentno dometne o Borisu: »Nikada ne nasjedaj tom mulcu koji ne zna što hoće!« Zatim se nagnu prema meni tako da joj je crvena kosa padala preko lica; mirisala je na bademe, tako toplo, i nižim glasom povjerljivo zaprede: »Meni si lijepa.« I doda još tiše: »Ustvari vrlo lijepa,« i nježno me poljubi u usta. Njene tople usnice su slatke od muškata dok nježno klizi po mojim užarenim, ruka joj klizne sa mojeg ramena na dojku, poigra se već sasvim tvrdom bradavicom tako da sam zastenjala i osjetila da sam odjednom potpuno vlažna. Poljubac je kratak, ali sam od njega potpuno omamljena. Moj bože, toliko godina smo bile kolegice na faksu, a nisam nikada pomislila da bi njene usnice mogle biti tako mekane i prsti toliko odlučni… Što još ne znam o njoj?
Kada sam ponovo postala svjesna svoje okolice, Arianino elegantno koljeno u crnim najlonkama bilo je zarobljeno među Borisovim, kratka suknja se dignula prema gore i otkrila čipkasti rub čarape, što je u meni aktiviralo novi val vlažne požude. Nešto šapuću, Borisov odlučni nos bio je zakopan u Arianinu po bademima mirisavu kosu, a njegov dlan je sigurno klizio po njenom bedru, kroz crni najlon gotovo da vidim ugodne drhtaje koji prožimlju njezino graciozno tijelo. Pogledali su me vragoljasto, ali odlučno. Bila sam svjesna da sam se zarcvenila u licu i da je moja kosa raščupana, da već beskrajno dugo nisam ljubila ženu i da ću najvjerojatnije završiti kod Borisa kući.
Autor: Mirjam
Nakon uspješne turneje po dobroj staroj YU, vratih se u Budvu kako bih malo predahnuo i sa zadovoljstvom zaključih da sam, jedva, okrnjio onaj moj „auto“ tako ugodno „garažiran“ u – buđelaru.
Bio je to kraj šezdesetih, kada su se dogadjaji iz šezdesetosme uveliko smirivali ali su se, itekako, prvenstveno u pogledu erotike, osjeċale veoma ugodne postrevolucionarne posljedice. Nikad više, ni prije ni poslije, Budva nije bila tako pičkovita kao te sezone, kad su svi „galebovi“ bili siti i presiti a pičke ne samo da su bile na broju no ih je bio i kijamet prekobrojnih, kako ċe se vidjeti i iz ovdje priloženog.
Jednoga dana, sjedio sam na gornjoj terasi one ugostiteljske prčvarnice na plaži Mogren i po preporuci pio dobroga crmničkoga vina, ovlaš kontrolišuċi plažu u potrazi za kakvim dobrim „komadom“ žene za sljedeċu noċnu smjenu. U tome se nijesam baš pretrzao, jer sam još poodavno čeznuo za potpunim opuštanjem i temeljitim odmorom, ali mi mira nije davao onaj uslovni refleks da bih, nedajbože, nešto mogao i propustiti.
Više instiktivno nego li s posebnom namjerom, nagnuh se preko balustrade i pogledah niza zid, da bi me, istovremeno, bez daha ostavile dvije ženske noge neizdržljivo uzbudljivih dimenzija; em zaobljene, em dugačke, pa onda glatke i izvijene u dužinu bez kraja i konca… Uh! Skoro i ne razmišljajuċi pozvah konobara i poslah ga da pita što ċe popiti vlasnica tijeh fenomenalnih noga, kao i njena drugarica koja, iako ne bješe opremljena istim „idejama“ (nogama), ipak nimalo ne zaostajaše po privlačnosti.
Ubrzo ih konobar posluži po želji, koka-kolom, nakon čega mi stidljivo nazdraviše i otpiše gutljaj, da bi odmah zatim uzbudjeno sastavile glave i nastavile ćućoriti, s vremena na vrijeme stidljivo pogledujći u mom pravcu. Uskoro ustadoše, otresoše peškire, spakovaše, domahnuše mi u pozdrav i odoše ka gradu. Nekako mi bi sasvim po volji što se tako završi, te se i sam počeh pripremati za jedno mirno i spokojno veče.
Ljeto je veċ bilo pri kraju te je suton dosta rano nastupao a večernja svježina mamila narod u šetnju, dok sam sjedio na prostranoj terasi hotela Mogren i opušteno posmatrao metež večernje promenade. Uskoro mi gužva dosadi, a činjelo mi se da bješe nastala neobično teška zapara, te se digoh i kupih novine u čvrstoj namjeri da na terasi ispred udobne sobe u starom gradu nastavim sa čitanjem. Prije toga odlučih da ispred ondašnjeg hotela Avala, još jednom prošetam uz obalu, pa da konačno odem na počinak. Pri povratku prodjoh ispred hotelskog ulaza koji je tada bio na samoj promenadi, s namjerom da bacim još jedan pogled na terasu Mogren, kad iza sebe začuh kako neko sikće i doziva, siguran da je to upućeno baš meni.
Ks! Ks! Ostrogot! – odjeknu par puta uzastopice, te se okrenuh i na malom balkonu iznad samog hotelskog ulaza opazih one dvije poznanice sa plaže, ali ih, onako u „civilu“, jedva poznah. Vidijeći da su me dozvale, nastaviše da se kikoću, dok sam se ja premišljao što da radim. Nijesam se mnogo dvoumio, već ih mahanjem ruku pozvah da sadju, uz pozivanje na piće gestovima i a nespretnim okretanjem na nešto što se moglo shvatiti kao poziv na ples. One dvije se pogledaše, okrenuše kao po komandi i potvrdno klimnuše svojim očešljanim glavicama.
Kako bi se donekle upoznali, podjosmo u dužu šetnju obalom, sporazumijevajući se trojezično (francuski, holandski i njemački), sve do jednog odmarališta sa velikom terasom uz samo more i muzikom koja je drmala iz sve snage. Bile su to dvije mlade i rasne Holandjanke iz južnoholandkog grada Tilburga, sa uplaćenim dvonedjeljnim aranžmanom u hotelu Avali. Ona sa nogama koje su mi kidale dah, imala je tamniju kosu i tamno uokvirene plave oči a zvala Annelies, dok je ona bila nešto manja, lomnog stasa i plave kose i imala tipično holandsko ime – Marejke.
Na terasi nije bilo gužve, te izabrasmo sto uz samu ogradu i podalje od muzike koja ne da je treštala no naprosto – razvaljivala. Nakon obilnog jela i dobrog pića, krenu ples koji je za mene bio posebno zamoran jer sam morao da ih obije opslužujem, te zaključih da bi bolje bilo što prije se izgubiti sa toga plesnog gradilišta.
Uskoro se nadjosmo pred hotelom i neodlučno zastadosmo jer je i sam izbor partnera bio nejasan te smo se premještali s noge na nogu, dok mi one noge ionako nijesu izlazile iz glave a i priča se tečnije odvijala na francuskom, medjutim svu tu neodlučnost okonča vitka Marejke time što se nježnim, kratkim i znojnim poljupcima oprosti od nas dvoje. Nekako čudno zamišljeni, ubrzo stigosmo do moje sobe u starome gradu, gdje nas je očekivalo ono svježine zaštićeno škurama koje u šir otvorismo, da bi ih odmah zatvorili kad nam ususret pokulja neizdržljiva zapara.
Bez razmišljanja i potpuno slobodno se stadoh svlačiti dok je Annelies neodlučno stajala uz raspremljen krevet, te je bez uvijanja zapitah što je muči, jer mi ni na kraj pameti nije bilo neko raskubanje i natezanje sa njom. Nakon što se neodredjeno osmjehnu, sjede na ivicu kreveta i spuštajući svoju glavicu na moje golo rame, jedva čujno prošapta da u stvari nema nikakvog iskustva sa momcima i da je to čini veoma nesigurnom.
Moja prva pomisao je bila da se prenemaže i osjetih se prevaren poput nekog koga su pozvali na vruće pečenje, pa mu, onako iz „zasjede“ uvalili nepodgrijanu konzervu i otvarač poprilično zatupiljen od prevelike upotrebe. U nastupu usiljene duhovitosti, upitah je da li se hvali ili se žali, na što se ona potpuno zbuni i pognu glavu, u rukama gnječeci malu torbicu. Bi mi je žao, te je nježno zagrlih i upitah da li je spremna da to svoje stanje promijeni, jer sam itekako svjestan njene dileme i moje odgovornosti u pogledu njenog prvog i posebno važnog iskustva.
Ona nastavi sa svojim ćutanjem, dok sam ja, trudeći da je ne povrijedim, smišljao kako da na najbolji način započetu rabotu dovedem do kakvog suvislog kraja. Ponovo obukoh košulju mokru od znoja i pozvah je da ustane, te ćutke krenusmo kroz uske ulice još uvijek pune naroda, ka hotelu oko kojega gužva nije nikad ni prestajala.
Onako zamišljeni, prodjosmo portirnicu, uz stepenice se ispesmo na prvi sprat i zastadosmo pred vratima sobe, neodlučni što da radimo ali to ne potraja dugo te odlučno zakucah istovremeno se zagrcnuvši neodredjenom namjerom koja onako jedva naslućena, nagna da mi krv uzavri i počne udarati u sljepoočnice. Vrata se oklijevajući otvoriše dok nas je Marejke posmatrala upitno i sa primjetnim iznenadjenjem, dok je čaršavom pokrivala svoje vitko i golo tijelo, koje se svojom sjenkom ocrtavalo na njegovoj bjelini.
Udjosmo u prostranu sobu sa široko otvorenim staklenim vratima koja su vodila na balkon sa balustradom i pogledom na promenadu i metež. Nas dvoje sjedosmo na krevet sa suprotne strane, dok se Marejke, zamišljeno, spusti na ivicu svog kreveta, gledajući nas u napetom očekivanju. Najednom, bi mi glupo da od svega pravimo dramu, pa joj, nešto u zbilji, nešto u šali, rekoh u čemu je stvar uz čudjenje kako da ona to nije znala i svoju prijateljicu prepustila neizvjesnosti, na što Annelies ustade i sjede do nje, dje počeše temperamentan razgovor na grlenom holandskom jeziku pri čemu je Marejke sa primjetnim čudjenjem propitivala Annelies, od čega sam razumio samo dvije riječi; „Johan“ (ime nekog momka) i Anneliesin odgovor „…to joeng“ (premlad)…
Ustadoh da idem, na što one zaćutaše i pogledaše sa nekim neobičnim izrazom krivice na privlačnim srcolikim licima, tako da me obuze neka čudna i duboka nježnost. Osmjehnuh se kako bi ih ohrabrio, istovremeno osjećajući da su mi podjednako drage i bliske i da bi posebno ispalo glupo, kad bih tek tako otišao u noć i njih ostavio u jednoj još glupljoj dilemi.
Ustadoše i one, nesigurno se pogledujući, što me natjera da na sebe u potpunosti preuzmem režiju onoga što je svoje dogadjanje najavilo baš tom beskrajnom nesigurnošcu i neizvjesnošću.
– Oh, ljepotice moje – mumlao sam na svom izlomljenom francuskom, dok sam im ljubio, čela, obraze i poluotvorena usta – samo se vi meni prepustite kako bi se sve završilo u beskrajnoj radosti i nezaboravnoj uspomeni…
Istovremeno, lagano ali odlučno, Marejki istrgoh čaršav te ona zbunjeno ostade jednom rukom pokrivajući male oble dojke, dok je sa drugom pokrivala trokut Venerinog Brijega obraslog začudo tamnim svilenim kovr|zama. Slobodnom rukom pokazujući njeno vitko tijelo, dodah da toliko ljepote ne smije ostati po strani, a zatim se hitro okrenuh Anneliesi i jednim pokretom joj otkopčah kratku suknju koja skliznu niz duge noge. Ne obraćajuci pažnju na njihovu zbunjenost, jednako hitrim pokretom svukoh joj laku majicu te osta samo u gacicama, instiktivno skrštenim rukama pokrivajući svoje grudi.
Pridjoh i obgrlih obije, da bih tihim i vrelim šapatom nastavio da im razlažem svoju namjeru da naš susret pretvorimo u neobuzdano veselo i strasno slavlje, jer smo se radi toga i našli na tom mjestu i u toj prilici. Rekoh im da idem u bar, odakle ću donijeti rashladjenog šampanjca i njima dati vremena da se pripreme, bilo za slavlje na koje mislim bilo za eventualni i nedorečeni razlaz. Dovoljno je da okrenu ključ u bravi…
Sa velikom knedlom u grlu i na odrvenjelim nogama, pridjoh masivnim vratima sa starinskom kvakom koju, u zagrcnutom očekivanju pritisnuh, odjednom postajući svjestan viška erotike toga postupka kojim je, kako sam se užasnuto nadao, počinjala jedna do besvijesti razuzdana – jebačina.
Učinilo mi se da je trajalo cijelu vječnost, dok kvaka nije došla do dna i jedva primjetnim trzajem dala znak da su vrata otvorena. Bez daha gurnuh vrata i udjoh u prostoriju tako punu zapare, da je izgledalo da se cijedi niz visoke zidove po kojima su igrali odsjaji sa promenade, jer su svijetla u sobi bila ugašena.
Dočekaše me zaogrnute čaršavima. Ne oklijevajuci, na mali sto spustih veliku srebrnu posudu sa ledom i otvorenu veliku flašu sampanjca i pored nje dvije izdužene čaše, pa se hitro okrenuh, strgoh im nanovo one čaršave, ali ne da bi ih ostavio gole, već da bi ih nanovo uvio u njih ali tako da izgledaju poput onih grčkih statua zaogrnutih dugim togama. One odmah prihvatiše ovu igru te se i sam svukoh, oko pojasa omotah veliki peškir za plažu i najednom sve pomalo postade nalik nekakvoj fresci iz rimskoga doba, sa detaljima orgije u pripremi…
Njima dvjema sam šampanjac sipao u one vitke čaše, dok sam sebi sipao u običnu, iz kupatila, ali uz odredjeni oprez da me njegovo djejstvo ne osvoji ali sam zato njih nutkao malo više. U vrelu prostoriju je u svoj svojoj jasnoći dopirala muzika za ples sa neke od okolnih terasa, te sam ja naizmjenično plesao sa jednom i drugom, dok su mi se misli sve neprozirnije maglile i sve dogadjalo na razini osjećaja. Neprimjetno iščezoše i posljednji pramenovi nelagode, te nastavismo da se u onom polumraku gledamo dodirima koji su sve slobodnije, sve dublje zalazili u one tjelesne nabore i obode, odakle su njihovi odjeci dopirali pravo u razigrana srca.
Odjednom, muzika naglo prestade i žamor na promenadi utiša, dok cijelim krajolikom utonulim u vreli mrak nervozno zaigraše otsjaji munja i iz daljine dokotrljaše prvi nagovještaji oluje koja se naprosto osjećala u vreloj zapari, od koje smo bili potpuno mokri od znoja. Prenusmo se kao iz sna i požurismo da se osvježimo šampanjcem, pri tome jedva kontrolišući svoje pokrete, koje više i nijesmo osjećali kao svoje.
Oluja se približavala sve jačim bljeskanjem i sve bližim gromovima, dok su se vitke palme ispred hotela već uveliko klanjale vjetru koje je sve jače navaljivao iza hotelskog ugla. Ugodno iscrpljen, opružih se po krevetu i njih dvije pozvah da mi se pridruže, što one na mah učiniše, pri čemu Annelies zauze mjesto do zida, dok sam se ja s uživanjem gnijezdio u sredini. U tom položaju me počeše žuljati oni veliki Cvorovi na čaršavima kojima su bile ogrnute, te upalih jednu od onih stonih lampi kako bi te čvorove razvezao i naša tijela oslobodio tog uzgužvanog omota. Strgoh i omaj frotirni peškir sa svojih kukova i odbacih u prostor sobe, dok mi se kur@c žestoko prope u radosnom očekivanju.
Jedva osjetno gurnuh Marejke i očima joj pokazah na nestrpljivog nestaška, ali ona ostade za moment se ustručavajući pogleda uperenog u zarumenjeno lice Annelies, uokvireno mokrim kovrdžama počivalo na mom lijevom ramenu. Kao da se izvinjava, oklijevajući se podiže na lakati i svoju vitku nogu, sjajno glatku od znoja, elegantno prebaci preko meine, koljenom nježno dajući znak Annelies da joj napravi malo mjesta. Annelies se trže, zamagljenim pogledom kratko me pogleda, da bi se odmah okrenula svojoj prijateljici koja se, napeto očekujući, nadnosila nad nama…
– Gledaj, zar ima većeg izraza ljepote….? – zagrcnuto joj šapnuh na uvo.
U tom momentu se vitka Marejke prope, svoj tamni Venerin Brijeg namjesti iznad kurca koji se nemoćno trzao, sve dok ga ona ne napipa svojim prstićima i uspravi, tako da joj dodirnu onaj rascvjetali ružičasti cvijet koji je bliještao obliven sokom koji se cijedio niz nabubrele usmine. Izgledalo je skoro nevjerovatno da pečurka glavića sa svojim širokim obodom oštrih ivica, može, bez velike povrede, bar djelomično ući medju raskošne nabore ovoga jedinstvenog cvijeta, ali kad se vitka Marejke, jedva primjetnim pokretom, naviče na njega i isto tako lagano stade spuštati, odjednom bi jasno sa kojom lakoćom i zu pratnju kog zadovoljstva, ona pećurka skliznu u dubinu, da bi, odmah potom, sočne draperije velikih i malih usmina, željno obgrlilo tvrdo i moćno stablo napetoga kurca, cijelom dužinom „obraslog“ izuvijanim plavim venama i užareno crvenim arterijama.
Uz jedan duboki grleni uzdah, nježnim pokretom opuštanja svog napetog tijela, Marejke se svojom karlicom djevojčice spusti sve do mog uvučenog trbuha, tako da uzdrhtali i do pucanja nabrekli kur@c nestade, kao što bi dramski pisci rekli u sličnoj prilici; …kao da ga nikada nije ni bilo…
Annelies je sve ovo posmatrala svojim zamagljenim pogledom i zagrcnuto poluotvorenih ustiju, nesvjesno podižući svoju glavicu, svojom rukom prebačenom preko mojih dlakavih prsiju odajući unutrašnju oluju koja se odvijala pod udarima ovih jedinstvenih utisaka. Nakon što nekoliko puta zamahnu cijelim tijelom, Marejke se nanovo prope, sokom obliveni kur@c otkrivajući do pola, pa se i sama sagnu i zagleda u prizor, zagrcnuto uvlačeći ionako ravan trbuh. U tom zaustavljenom trenutku ostadosmo sve do onog momenta, kad munja zasljepljujuce svitnu skoro trenutno praćena zaglušnom grmljavinom, da bi u istom momentu nestalo struje i zavladao mrak rastrzan munjama koje su postajale sve češće. Istovremeno, kao da se otvoriše i sama nebesa, žestoki pljusak se obruši na već praznu promenadu, dok se prostorom zaori cika oih koji nijesu stigli da se na vrijeme sklone od nadolazećeg potopa.
Oluja se zahukta i poput kakvog elementarnog voajera poče zavirivati kroz širom otvorena balkonska vrata, svejedno jedva donoseći dašak svježine, ali nas ipak vrati našim isprepletenim tijelima i dodirima. Marejke nastavi da sebe traži, svojim dugim i pulsirajućim dodirom klizeći stablom kurca koji se trzao u dubinama njene utrobe koja se naprosto rastapala pod unutrašnjim naponom. Ubrzo se potpuno povuče u svoj unutrašnji svijet osjećaja, sve brže nastavljajuci, kao da se žurno penje uz nekakve beskrajne stepenice koje postajahu sve strmije, kako bi zu nijemi urlik, jednim trzajem nabrekli kur@c upila u sebe i zatim se, zu jedan dugi grč, polako spustila i opružila po mojim prsima, cijelo vrijeme pulzirajući svojom utrobom koja se smirivala u drhtavom opuštanju.
Ostadosmo nepokretni sve dok se Marejke ne trže i hitro otskakuta u kupatilo, odakle se vrati osvježena i mirisna, ponovo leže zu nas, svoju ruku položi na moj trbuh, njom živahno nastavi pipati i uskoro ga napipa, iznenadjenim trzajem iskazujuci čudjenje da on jedva da bješe omlitavio. Ipak, onako zagrljeni nastavismo da osluškujemo divlji koncert oluje, koji nam je u suženoj svijesti, naša tijela i sam prostor činio utoliko ugodnijim. Struje nije bilo, ali su zato munje bivale sve jače i češće, dok se i konačno ne pretvoriše u zastrašujuću „javnu rasvjetu“…
Ne znam da li smo u medjuvremenu tonuli u san, ali se ja odjednom osjetih okrepljen do te mjere, da mi sve ono do tada poče ličiti na san. Postajući svjestan svog jedinstvenog položaja, uokviren sa toliko prave ljepote, živnuh i počeh naizmjenično dijeliti poljupce, nakon čega živnu i Annelies i poče pripijati zu mene ali tako da sam imao utisak da se svakako želi naci ispod… Izdigoh se, nakon čega ona i stvarno nadje ispod meine, istovremeno šireći svoje duge i zanosne noge. Marejke se nalakti, svoju glavicu oslanjajuci na vreli dlan isprva sve posmatrajuci sa strane, pa kao da se nečega sjeti, hitro ustade i pomoga nam da se što udobnije namjestimo, mada baš i nijesmo u tome bili potpuno sigutni. Zato ona i preuze režiju, tako što me zaskoč te sa zadovoljstvom „pročtah“ onaj divni otisak njenih malih dojki na mojim ledjima, gipki dodir glatkog tbuha i zanosni stisak njenih vitkih butina. Njene dvije ruke se istovremeno krenuše u pripremu nečega što nije više moglo da istrpi odlaganje, te se hitro nadjoše na našim preponama, svojim pipanjem prenoseći sliku svakom ponaosob, a najjasnije Marejki, jedinoj sa jasnim namjerama kojima smo se nas dvoje prepuštali sa neizmjernim povjerenjem i u isto takvom zadovoljstvu.
Dok je lijevom rukom zatezala Anneliesin Venerin brijeg, dugim palcem gladeći greben njene dražice, istovremeno je, drugom rukom, glavićem moga nanovo nabreklog kurca, razgrtala nabubrele i sokom zalivene usmine i znalački tražila ono mjesto na kojemu je još uvijek bio zaštitno razapet elastična kožica himena, koji je ulaz branio više strahom od bola nego radi kojekakvih obzira.
Dok su munje bez prestanka sijevale zu zaglušnu tresku gromova, Marejke se namještala kao da nešto ocekuje, nekakav nijemi pristanak na onaj odlučujući pokret. I stvarno, u sljedećem momentu nas naprosto zaslijepi jedna bliska munja, istovremeno praćena zaglušujucim treskom groma, pri čemu obije pokušaše da se pripiju zu meine, instiktivno tražeci zaštitu, pri čemu ja s beskrajnim uzbudjenjem osjetih da nestade onoh elastičnog otpora, koji je pružao zategnuti himen i moj zategnuti glavić se iznendno nadje u sočnoj dubini koja ga dočeka jednim kratkim grčem, da bi ga zatim propustila dalje, dok Annelies nastavi da se nemirno uvija ipak ne pokušavajući da zaustavi ovaj naš duboki susret. Privučen njenim nemirom, obgrlih je i počeh maziti, ne usudjujući se na neke druge pokrete, ali ona nastavi sa nemirnim trzanjem, sve dok ne osjeti da je ono „najgore“ prošlo i da se može opustiti.
Nakon kratke pauze, oprezno se pokrenuh sa velikim olakšanjem osjećajući odjek onog unutrašnjeg dodira, koji mi je u svijest vraćao moje prisustvo u dubinama, ne samo njenoga tijela već i njenoga plahog i povučenog bića, koje se, u zabezeknutosti svim što se dogadja, jedva snalazilo, kao da je i samo izgubljeno u toj žestokoj unutrašnjoj oluju. No to ne potraja, teona živnu i nebuzdano stade tražiti sebe u tom dodiru čiji talasi su postajali sve veći i prijetili da je odnesu u neslućena prostranstva novog osjećaja same sebe. Naporedo s tim i raspojasana oluja se približavala svom vrhuncu, munjama obasjavajući krajolik koje je zalivao potop od kiše koja je dolazila u talasima nošenim vrelim južnim vjetrom, koji je skoro do zemlje savijao vitke palme ispred balkona koji je bio u debeloj zavjetrini te su se na njega jedino obrušavali vodopadi kiše.
Dok smo se nas dvoje zahuktavali, Marejke iskoči na balkon i u sobu ubaci veliki naduvani dušek od plastike, pa se onako mokra pripi uz nas i time nas potsjeti na svježinu koja je s pljuskom žuborila po balkonu. Uspravih se i Annelies povukoh u svoj zagrljaj, pažljivo njene duge noge namještajući tako da se sa sigurnošću osloni moje slabine, te s njom, tako usko obavijenom oko sebe, odlučno izadjoh na balkon i pod mlazeve kiše koja ne izgledaše da će ikad prestati. Pod svijetlom munja, avetinjski je izgledala prostrana promenada i u sebe povučeni stari grad, pa čak i sura brda koja su se propinjala u visinu, ali je zato ova raspojasana oluja bila tako elementarno sveprisutna. Pod iznenadnom svježinom mlazeva koji se sručiše na nas, još uže se pribismo jedno zu drugo, dok se ona s povjerenjem prepusti mom zagrljaju, preko koga nehotice pogledom obuhvatih prostor ispred i ispod sebe, pr čemu primijetih da neko stoji u gradskoj kapiji i njom zaštićen od kiše, pažljivo prati što se dogadja. U njemu prepoznah Bata Radovića, vlasnika privatnog restorana „?“ (Znak Pitanja!) i u momentu shvatih da je i on vidio nas, jer mi ne promače izraz lica toliko jasan da mi se učini da onu njegovu firmu „?“ vidim kako, poput neonoskog znaka, lebdi nad cijelom njegovom pojavom.
To me potpuno vrati nama, te bez oklijevanja utrčah u dubinu sobe gdje se spotakoh o onaj dušek na koji ipak ne padosmo već se lagano spustismo i onako mokri udjosmo u završnicu, pod nezadrživim talasima strasti nestajući s one strane svijesti i uspaljenu oluju ostavljajući daleko iza nas…
Napomena: Pa da, sve ovo sam slagao ne znajući drugog načina da vam ispričam kako je stvarno bilo…
(…kraj)
Ne bješe ni svanulo, kad voz iz luke Ploče, uz škripu i tresku udje u impozantnu sarajevsku željezničku stanicu, gdje ga dočeka zaglušna dreka iz razvaljenih zvučnika. Protežuċi se i zijevajuċi, nesigurno sadjoh na peron i on me zabljesnu otsjajima neonske rasvjete koja se mrtvački zrcalila sa betona još uvijek mokrog od jutrošnjeg pranja.
Pod rukom sam stezao mali kovčežiċ, i kome sam imao baš ono najpotrebnije, dok me je u zadnjem džepu od somotnih jeans pantalona, žuljao novčanik nabijen traveller čekovima i gotovinom, na taj način predstavljajuċi izvanredno sofisticirani prtljag u kome su, na posebno udoban i skoro mističan način, bile složene sve ostale, (hm!) neophodne, potrepštine.
Ideju za ovo mi je, nenamjerno, dao zemljak i kolega iz jednog pariskog projektantskog biroa, koji je par mjeseci ranije novim autom bio na odmoru u SFRJ, odakle se vratio sav umotan nakon udesa u kome se polomio i ostao bez njega. Bio sam vec pripremio pozamašnu sumu da bih kupio jedan od automobila koji su tada bili u modi (Mini-Moris, Simca 1000, Renault 10) kako bi s njim doputovao u CG, bjesomučno se mogao kurčiti i „na´vatati pičke…“, barem onoliko koliko su mi, njih nekolicina, do tada „nalažinjali“. Gledajuċi ga i slušajuċi što priča, sama od sebe mi se nametnu ideja da taj „auto“ stavim u džep i njim krenem na jedinstvenu vožnju u dobro situiranu neizvjesnost.
Onako neispavan i bunovan odoh do restorana koji se tek punio, gdje mi konobar preporuči jela koja se obično serviraju za ručak, što mi konačno bi sasvim po volji, te se dobro najedoh svježe kuvanog gulaša i „opalih“ bocu Dingača manjeg kalibra ali dovoljnu da mi dobro zagrije uši.
Nakon tog obilnog doručka, osvrnuh se po prostranoj hali i stadoh razmišljati kuda, pri tome nesvjesno pipajući bradu koja me svojim oštrim dlakama opomenu da bih se trebao obrijati. Istovremeno, pogled mi pade na tablu sa velikom strelicom, na kojoj je velikim slovima bilo ispisano:
JAVNO KUPATILO
U istom trenutku, naprosto me ozari ideja da dan u ovome bajnome gradu, otpočnem baš jednim kupanjem na onaj gospodstveni orjentalni način, kad sve biva podredjeno gospodinu tijelu i njegovim potrebama. Podmirih račun i podjoh kroz mračne hodnike da bih se nekako domogao tog raja tople i čiste vode, svome izlomljenome tijelu i njegovim prohtjevima se puštajuċi na volju. Te „sanitarne prostorije“ pronadjoh više po njuhu nego pogledom i kroz velika zastakljena vrata udjoh u prostrani hodnik, odakle me radoznalo odmjeriše dvije ženske prilike obučene u duge plave kecelje ispod kojih se ništa drugo nije moglo naslutiti. Ovu izvanrednu činjenicu sam više shvatio svojim donjim dijelom tijela koje me žestoko opomenu i na neke druge prohtjeve, osim čistoċe, što se istog momenta manifestova kroz tople i meke pokrete i dodire po skrivenim dubinama zgužvanih gaċa. Zagledan u radoznale poglede onih ženskih čeljadi, iznenadjeno začuh samoga sebe kako im se obraċa riječima:
-Dakle, ljepotice moje, koja ċe mi od vas dvije promijeniti pelene, pa da je tako begovski častim da neċe zaboraviti dok je živa? Pod garantu…
Dvije mlade žene se upitno pogledaše pri tome se zbunjeno osmjehujući (veoma dobar znak) a meni ne promače jarko crvenilo koje im se pojavi na vratu i razli obrazima. Nakon što svoje zamagljene poglede okrenuše u mom pravcu, hitro okrenuh na šalu i uz osmijeh objasnih kako su mi se obje dopale zbog svog stasa i zrelog izgleda, te u momentu zaboravih da sam veċ odavno odrastao i to sasvim pristojno, nakon čega se, da bih sakrio zabunu, okrenuh pokazujuċi im svojih metar i devedeset, kroz dobro istreniranih 90 kg težine itd… itd…
Prije ne go što one zaustiše da bilo što kažu, rekoh im da u obzir dolazi najveċa i najbolje opremljena kabina bez obzira na cijenu. Na to njih dvije odmah ustadoše i zaputiše se u jednu malu prostoriju sa šalterom, prepunu kartonskih paketa i radne odjeċe, Pošto vrata od te prostorije ostadoše otvorena, udjoh i ja za njima, dok ona malo starija sjede za ogromni izgrebani sto i iz ladice izvadi nekakve blokove nalik na one iz studentskih menzi, ali prije nego što iskide jedan od njih, potegoh svoj žestoko „nadrkani“ budjelar i iz njegove utrobe izvadih dva puta dvije tanke i šuškave novčanice od 100 ffr i bacih istim pokretom kojim se u pokeru na sto bacaju četiri – asa!
– Pošto ne volim da pričam napamet – rekoh – evo da ja vas prvo častim, a vas dvije ċete me častiti kupanjem…, tojest vašom najboljom kupaonicom.
Nakon momenta neodlučnosti, mlade žene se značajno pogledaše, po dvije šuškave novčanice ubaciše u ladicu pa da bi sakrile zbunjenost počese užurbano da posluju. Ona mladja mi dade znak da podjem za njom i mi se uputismo hodnicima dok ne dodjosmo pred jedna vrata koja ona otključa te udjosmo…
Pred nama se ukaza blještavo osvijetljena prostorija sva u bijelim pločicama sa ogromnom zidanom banjom na sredini, velikim bideom sa desne strane i baterijom tuševa u lijevom uglu, dok se je uza zid vidio veliki ležaj za masažu presvučen skajem tamno-žute boje. Iza vrata se nalazilo veliko ogledalo od brušena stakla, uokvireno zastrtom rasvjetom, dok se nad prostranim umivaonikom vidjela staklena polica sa dvije čaše. Sve u svemu, prostorija izgledaše još uvijek „nevina“ ili barem poput nevjeste nakon prve bračne noċi po onom, ne samo istočnjačkom pravu prvijenstva…
Svukoh izgužvanu košulju a zatim iz kovčežiċa položenog na ležaju uzeh pribor da se obrijem dok ona mlada žena, s one suprotne strane, stade da čisti prostranu banju, kratkim pogledima prateċi ne samo što radim nego prije svega kako izgledam te ja, svjestan toga uvukoh svoj trbuh koji postade nalik na onu valovitu dasku za pranje, pri čemu mi se guzovi u stegnutom jeansu žestoko naoštriše što njoj ne promaknu, jer svoj pogled zadrža malo duže na tom dijelu moga tijela kojim su veċ jurišali vreli talasi uzbudjenja i susdržane strasti.
Da bi sakrila tu ljubopitljivost, hitro mi se okrenu ledjima i svoju glavicu zarumenjelih obraza obori u dubinu banje, pri čemu se ona kecelja, poput pozorišne zavjese uzdiže i otkri duge noge koje se ukazaše potpuno u skladu onoga zakona estetike, da su lijepe one ženske noge koje se diraju u trima tačkama; nožni zglobovi, listovi i butine u tačci gdje se završavaju onim oblim i mekanim jastučiċima, prije nego nestanu u divnoj mantri izvijenih nabora ispod raskošnih oblina napetih guzova koji su treperili kao u očekivanju nečeg koliko poželjnog toliko i neizvjesnog.
Dovrših brijanje i kad se obrisah peškirom u ogledalu vidjeh da ona mlada žena stoji iza mene u svojoj neodlučnosti me gledajuċi svojim zamagljenim pogledom. Okrenuh se i, stavljajuċi joj još vlažne ruke na uzdignuta ramena, pokušah da je poljubim ali ona žustro okrenu glavu, ipak ne pokušavajuċi da se otrgne. Uspravih se, pomalo zbunjen i neodlučan ali se brzo pribrah pa iritiran onim blještavilom okrenuh da potražim šalter i ugasim svijetlo, ali ga ne nadjoh te mi dobro dodje da je upitam gdje se ono gasi. Reče mi da se šalteri nalaze u njihovoj prostoriji i da ċe otici da ugasi. Nakon toga, hitro se izvuče iz mog neodlučnog zagrljaja i nestade kroz vrata…
-Ej, vratiċeš se…! – iznenadjeno i skoro u panici viknuh za njom.
Zamišljeno udjoh u banju koja se uz jaki žubor punila bistrom vodom i polako se ispružih, sa olakšanjem osjeċajući kako nestaje težina, noċnim putovanjem izlomljenog tijela, koje voda žudno obuhvati, svud oko njega pripijajuċi svoj bistri i topli poljubac i u misli mi vraċajuċi njegovu sliku, naslikanu ugodnim osjeċajima pripadnosti. Uprkos nemiru zbog neizvjesnosti koju je sam izazvao svojom neubičajenom namjerom i predlogom, nijesam se baš mnogo uzbudjivao, te se nastavih opuštati i lagano tonuti u polusan, kad se iznenada svijetlo ugasi i ja ostadoh u potpunom mraku, kroz koji su se nasluċivali jedino odsjevi damara koji su i dalje muklo tukli kroz žile raširene toplinom vode.
Dugo potraja dok se vrata polako i oklijevajuċi otvoriše i neko polako ušunja, dok su mene gušili damari izazvani naletima strasti, koje je istog momenta smjenjivao strah da u prostoriju možda ulazi kakav razjareni osvetnik, te hitro ustadoh kako bih se mogao braniti, istovremeno siguran da taj odbrambeni gard svakog momenta mogu pretvoriti u vreli zagrljaj. Osjeċaji se još više izmiješase kad začuh okretanje ključa u bravi, koji kliknu dva puta što me umiri, jer to nikad ne bi učinio neko zlih namjera.
Učini mi se da prodje cijela vječnost dok, poput plahe ptice, na moju slabinu „sleċe“ nježna ženska ruka i tu ostade da drhti u svojoj neodlučnosti. Bez oklijevanja ispružih ruke i dodirima stadoh u mraku vajati lik mlade žene, koja ostade da nepokretno i zagrcnuto pozira, dok sam ja drhteċi raskopčavao ogomnu dugmad na gruboj kecelji, koja se podatno otvori i otkri raskošne grudi, obli trbuh plitkoga pupka na ravnom trbuhu koji se, nadolje, sužavao u svilenim dlakama obrasao Venerin Brijeg. Kecelja ubrzo skliznu sa oblih ramena i ja je po sjeċanju bacih na onaj ležaj da bih nastavio sa slikanjem koje mi je uzimalo dah. Ona ruka se namah uznemiri i sa slabine podje niz bok, dok se iz mraka veoma oprezno i nježno pojavi ona druga i poput uzgrednog poljupca „sleċe“ na moja poluotvorena usta iz kojih su se otkidali pramenovi vreloga daha. Ostade tu, kao da tim poljupcem želi da pročita moje uzavrele misli, dok su moje ruke, ustreptalom razumu, grčevito oslikavale tijelo raskošno klasične ljepote.
U jednom momentu se trgoh kad, u zagrcnutoj nevjerici, osjetih još jednu ruku, koja se, sa strane, spusti na moje prsi. Odmah potom i – četvrta – ruka se pojavi iz mraka i pade na moje, u iznenadjenju podignuto rame. Ruke mi se skoro same ispružiše u mrak gdje ubrzo naslikah lik one druge mlade žene i, nakon raskopčavanja još i njeno kršno tijelo, koje me iznenadi uzbudljivo obrijanim Venerinim Brijegom, svoje obline mi nudeċi na jedan nov i neobično velikodušan način.
Nakon što u svoj svojoj zagrcnutosti osjetih višak nježnih ženskih ruku, do svijesti mi doprije saznanje o „manjku“ mojih, te požurih da ih, što prije podijelim na oba tijela, nakon čega ona dva para ruku započeše jedan divan i uzbudljiv ples, koji mi u užarene misli vrati sliku sopstvenoga tijela. Uskoro, bi mi neobično, jer postadoh svjestan da na toj slici jednino prazno ostade baš ono mjesto na kome se žario moj, do pucanja nabrekao kur@c, u žudnom očekivanju da neka od onih „ptica“ sleti i na njega ali do toga nikako nije dolazilo, sve dok jednu od njih ne uhvatih i dok se, predosjeċajuċi moju namjeru, otimala, spustih je odlučno na kur@c koji se naglo prope svojim svilenim glaviċem, grčevito pokušavajuċi da se njime zavuče pod toplo krilo njezina dlana. Nakon kratkog neċkanja, ona ga prihvati i zagrcnuto nastavi mjeriti svojim mekim prstima, stalno se vraċajuċi na oštri obod glaviċa iskrzanog sitnim dražnim čvorićima, iz kojih su užarene žice vodile direktno u glavu napregnutu do pucanja. Uhvatih još jednu od razigranih ruku i isto tako odlučno je spustih na razmahanu „granu“ kurca.
Polako se spustih u toplu vodu, gdje se one „ptice“ na mah pretvoriše u okretne i živahne ribe, koje nastaviše započeti ples u ovom novom elementu. Potpuno im se prepustih, istovremeno u mraku osjeċajuci i sluteći užarena lica mladih žena, svejedno ostajuċi da opušteno i bestežinski lebdim.
Kao po dogovoru, sve četiri ruke svojim pokretima me pozvaše da ustanem, kako bi sapunom priješle po mokroj koži a to kao da učini da se potpuno oslobodiše i počese zavirivati i tamo gdje se ranije nijesu usudjivale. Gipki prsti zaigraše medju nogama, pod pazuhom, niz slabine i noge sve do peta, da bi se uskoro vratile, uzgred opipale čmarni prsten vragolasto pokušavajuci da ga vrhom prsta rastvore i radoznalo zavire u ono što se nalazi iza njega. Izglačan sapunom, uzdrhtali kur@c se izvijao kroz mrak u želji da dohvati i zadrži neku od nestašnica koje su lepršale na dohvatu, ali su one izmicale nestašno ga polivajući vodom. Ponekad sam osluškivao nevezani i zagrcnuti šapat sa krhotinama riječi medju kojima prepoznah riječ „obrezan“ što me potsjeti na moj glaviċ koga sam oslobodio kapuljače još u ranom djetinjstvu, dok mi je za vrijeme beskrajnih ljetnih raspusta služio poput igračke, jedine uvijek spremne i na dohvatu – ruke!
Odjednom, dvije srodne ruke se spustiše moj uzdrhtali kur@c odlučno hvatajuċi pri korijenu i ne potraja dugo, osjetih kako moj glaviċ polako nestaje u sočan i na novi način topao prostor, koji odmah prepoznah kao vijenac nježnih usana jedne od onih mladih žena. Ukočih se u zagrcnutom očekivanju, dok su me one druge dvije ruke polivale vodom ponekad radoznalo navraċajuci da vide što se dogadja medju nogama. One dvije ruke ubrzo napustiše korijen kurca i obuhvatiše moje guzove, nježno me gurajuċi u topli zagrljaj koji je postajao sve dublji.
Osjeċajuci da mi je snaga ipak ograničena, polako istupih iz banje pri tome pokušavajuċi da ostanem u onom zagrljaju, što mi donekle i uspje, ali onda se više nijesam mogao uzdržati te ga razgrnuh i obuhvatajuċi tijelo koje nadjoh u mraku, podjoh u pravcu onoga ležaja koga sam nasluċivao u uglu prostorije. Jednim pokretom pobacah odjeċu i kovčežiċ sa njega a ono podatno tijelo lagano položih na prohladni skaj. Istovremeno se se raskošne butine rastvoriše dok su me one dvije ruke odlučno privlačile u gipak i topao zagrljaj. Na koljenima se ispuzah i niz glatke butine skliznuh ka onoj divnoj „raskrsnici“ ispod Venerinog Brijega, sa kojih svi putevi vode u jednom jedinom pravcu.
Već onaj prvi dodir opomenu me, da me svojim oblinama očekuje baš onaj obrijani Venerin Brijeg, koji se, u svom žudnom pokretu, stade namještati i dolaziti ususret, te ja ubrzo osjetih da se oko mog glaviċa zatvara onaj mirisnim sokom obliveni vijenac ulaznog otvora koji se upi i naprosto usisa u vrele dubine koje nastaviše da se otapaju pod mojim dodirom neslućeno se produbljujuċi. Uskoro se korijenom svoga kurca oslonih na onaj tvrdi dio Venerinog Brijega, uzdrhtalo pokušavajuċi da napipam greben dražice i izgnječim je na toj tvrdoj pozadini, kako bih time pokrenuo talase strasti koji bi mi se ubrzo vratili i svojim drhtajima obuzeli moj donji dio tijela žestoko napet u grču iščekivanja.
Uskoro nam se pridruži i ona mladja, svojim tijelom nas gurajuċi uza zid i (kao) po svom pravu, onu slobodnu ruku zavuče i radoznalo se zagleda u onu gužvu medju nogama. Ovo kao da bi znak onoj starijoj koja se bješe otvorila do kraja, te me odlučno dohvati za kukove i svoju raskošnu karlicu zabaci tako da mi se zavrċe u glavi. Svoje pokrete nastavi u zamasima koji su se pojačavali, sve dok se ne izvi u jednom konačnom grču, pri tom ispuštajuċi duboki grleni nijemi urlik, nakon čega, ostajuċi bez daha, nastavi da se, u zamirućim trzajima, polako opušta.
To potraja sve dok ona mladja ne stade da se nestrpljivo podvlači ispod njenih raskošnih butina, kao da hoċe da moj kur@c bez ikakvog (hm!) gubitka prihvati u svoju, do neizdržljivosti pripremljenu utrobu. Ona starija se još jednom trgnu, svoja obla koljena povuče sve do isto tako oblih ramena i polako se okrenu zidu, uz jedva prmjetni drhtaj, nabrekli kur@c prepuštajuci onoj drugoj koja ga, onako još „u letu“ žudno prihvati i svom snagom upi u sebe.
Svilenim dlakama obrasli Venerin Brijeg mi dade dopunski impuls, te žudno potonuh u dubine koje su me očekivale, odjednom svjestan kakve sve razlike se otkrivaju u toj sočnoj istovjetnosti. Zbog toga se povukoh da još jednom ustreptalim glaviċem iznutra opipam vijenčiċ onog ulaznog otvora i nekoliko puta ga zagrcnuto pustim da sklizna preko oštrog oboda, prije nego zaplovim na talasima strasti koji me zapljusnuše sa razgibane pučine ovih novih dodira.
Talasi su dolazili, sve jači i žešċi, dok se i konačno ne pretvoriše u buru koja me stade bacati od jedne butine do druge, niz koje nastavih da grčevito klizam u dubine koje su me ushiċeno prihvatale. Konačno dodje i onaj treċi, najžešċi, koji me cijelog potrese i iz mojih, do pucanja nabreklih sjemenih kesica, istisnu vrele mlazeve koje uzdrhtala utroba žudno prihvati uz ritmični stisak svojih razgibanih zidova. Nakon toga, opuštanje nastavismo u „plićaku“ nastalom nakon jednako ugodne osjeke, koja je zakonomjerno uslijedila iza ove žestoke bure i plime nesputanih strasti.
Zamišljeno i sa sjetom se oprostih od njih, ljubeći ih u obraze kao da su mi rodbina (i bila mi je na neki novi i nesluċeni način), s nelagodom pogledujuċi kroz velika zaključana staklena vrata iza kojih su se nasluċivali radoznali pogledi začudjenih mušterija.
Konačno izadjoh u sunčano jutro, s nekim posebnim i baš punim pravom se osjeċajuċi poput Adonisa, svježe izvajanog nježnim ženskim rukama i tijelima, dok me je, poput Aladinove lampe, u zadnjem džepu ugodno žuljao „nadrkani“ budjelar…
Autor: metuzalem
Mala i obla Joelle (Žoel), sekretarica male izdavačke kuće iz ulice Vavin, od usta je odvajala, samo da bi pauzu za ručak mogla provesti u kafe-baru – Select – na bulevaru Montparnasse, gdje se od vajkada sakupljao veoma egzotičan narod.
Ovoga sunčanog i toplog mjeseca maja, bilo je posebno uzbudljivo, jer se bješe pojavio jedan čudan momak, na kome se vidjelo slovensko porijeklo sa jako izraženim mediteranskim primjesama. Većinom je sjedio sam na osunčanoj terasi, sa oficirskom bluzom engleske vojske (koja mu je fantastično stajala!) „ogrnutom“ preko naslona stolice i uvijek bio zadubljen u neku od nesumnjivo zanimljivih knjiga.
Odmah ga je primijetila i svojim ponašanjem obavijestila koliko joj se dopada, a svojom obaveznom pojavom iznudila čak i diskretan pozdrav. Svjesna svojih ništavnih šansi, sjetno je odlazila na „pristojno“ odstojanje odakle je pomno pratila ovu neobičnu priliku, oko koje su se dogadjale jednako neobični susreti i dogadjaji. Privlačio je pažnju baš zbog svoje nenametljivosti i bio jedini u čijem društvu su lijepe cure smjerno sjedjele dok je on šaputao neke čudne tajne, a one osmjehnuto zračile iz nekih dubina koje se inače ne bi mogle ni naslutiti. Osim toga, bilo joj je čudno da su one uvijek i bez izuzetka dolazile kod njega, što ju je navodilo na pomisao da u stvari, zbog svog otsustva duhom čak i on, na neki neshvatljiv naćin, sam sebi dolazi u posjetu.
Obučena u kratku mini-haljinicu, bila je potpuno omamljena dodirima zreloga proljeća koje se naprosto cijedilo niz oprane fasade i rascvjetano drveće bulevara i čak bila i sama opčinjena svojim zategnutim koljenima i oblim butinama koje su, prebačene jedna preko druge, glatko blistale na toplom suncu. Iz prikrajka je pogledivala momka, njegove dlakave grudi i jednako dlakave nadlanice ruku koje su je svojim odmjerenim i otmenim pokretima potsjećale na njenog voljenog crnog mačka Morisa, čije umiljavanje joj je nekad ublažavalo mnogu čežnju. Opušteno zagledana u svoje zategnute butine, protrnu pri pomisli da na njima ugleda te dlakave ruke kako se, poput voljenog mačka maze i umiljavaju te ih u nesvjesnom iznenadjenju razdvoji, pri čemu joj se neodoljivo nametnu pomisao da ona dlakava ruka iz njenih misli skliznu ispod suknjice i lako poput toplog lahora, pomilova je s unutrašnje strane oblih butina sve do ovlaženog Venerinog Brijega.
Trgnu se, realno ocjenjujući svoje šanse da jednog takvog momka vidi i osjeti u svom vrelom naručju i to onako kako je samo ona znala i umjela – bez ostatka. Još otkad se odselila u novi mali stan, nije mogla dočekati da njegovu intimu podijeli sa nekim ko bi joj ispunio sve dotadašnje erotske i ostale fantazije, te se odjednom sjeti gomile ključeva koji su zvonili u tašni koju je ispunjavala i povelika sveska-kupusara, u kojoj je vodila neku vrstu dnevnika. Skoro se užasnu od pomisli, koja joj se naprosto zakači o gomilu nevezanih misli, uz neodoljivo napasnu želju da tome momku jedan od tih rezervnih ključeva jednostavno utisne u jednu od onih dlakavih ruku i pogledom mu objasni svoju namjeru, pa da bezglavo pobjegne u neizvjesnost uzdrhtalog očekivanja.
Ta pomisao, ne da nestade, vec naknadno postade nametljiva do opsesije, te narednih dana otpoče pisati popratna pisma, uzaludno očekujuci da bi joj to moglo pomoći da prebrodi moćnu rijeku čežnje, koja je nosila u nepoznate prostore neobuzdane strasti, proljećem pokrenute poput suncem otopljenog snijega.
Jedno od tih pisama joj se učini dovedeno do neke smirene izvjesnosti, što je ohrabri do neuračunljivosti te ga ona omota oko jednog od rezervnih ključeva i spusti u tašnu, sebe tješeći da je to samo onako, ako se prilika stvarno ukaže, ipak ne pristajući da u to i sama povjeruje.
Medjutim, dogodilo se to tako nametljivo, da nije mogla da odoli ovoj posvjesnoj želji, jer kad je jednog od sljedećih dana došla na skoro praznu terasu i već poizdalje ugledala praznu stolicu sa „ogrnutom“ bluzom čiji su džepovi zijevali neodoljivo poput mladunčeta pelikana , te naprosto bi nemoćna da odoli a da onaj smotuljak ne ubaci u dubinu otvorenog džepa.. Na utrnulim nogama ode do jednog usamljenog stola i sjede, dok ju je uzbudjenje nepodnošljivo davilo, te u groznici očekivanja ne znade šta drugo da učini do da nespretno zapali cigaretu. Onaj momak se uskoro pojavi iz mračnih dubina bara i uz uobičajeni pozdrav je odmjeri, ali na neki novi način, kao da bješe naslutio onu žestoku unutrašnju buru koja joj je naprosto uzimala dah. Ona ne izdrža dugo, vec uskoro ustade i na odrvenjelim nogama otetura u pravcu svog biroa.
U neumitnosti svog nepovratnog čina, izgubljeno odluta u svoj mali stan sa pogledom na usko dvorište, gdje pokuša da uzme nešto čitati, pri čemu ostade da se i dalje lomata dzunglom svojih pretpostavki, strahova, neizvjesnosti i očekivanja koje je naprosto prijetilo da se pretvori u priželjkivanu izvjesnost susreta na kome bi moglo početi sve ono što se u uobičajenoj stvarnosti nečim takvim obično i završava.
U beznadežnoj zbunjenosti, sjeti se male plastične flašice sa uljem za šivaću mašinu, te naglo ustade, nadje je i podje do vrata kako bi podmazala ključanicu, što je toliko uzbudi i uzburka osjećaje sve do pomisli da je ova skoro suluda jebačina u očekivanju već uveliko počela ovim njenim činom, koji time već zalazi u jednu novu i neslućenu stvarnost, tako da joj se učini da nekoliko kapi bistrog ulja ovlaži i njene naburele i odavno spremne usmine i prepone uveliko razlivene medju butinama..
Protrnu i nesigurno se vrati do razgrnutog kreveta, usput strgnuvši laku spavacicu i uveliko ovlažene pamučne gaćice, pa se lagano predade toplom zagrljaju prostranog kreveta, iznenada smirena mislima koje joj se nametnuše neočekivanom logikom da je pravilno procijenila momka čijem razmišljanju svakako odgovara jedan ovako suludo spontani čin beskrajnog povjerenja i on će ga sigurno shvatiti na očekivani način i postupiti u skladu sa svojim koliko smirenim toliko i spontanim bićem.
Zato se opusti, smireno očekujući da se ova olovna neizvjesnost otopi u vrelini koliko nepredvidljivog toliko žudjenog sureta, do krajnosti oslobodjenog svih uobičajenih konvencija. U tom smirenom razmišljanju i ne primijeti da bješe utonula u jedan meki i topli polusan, koji su jedino razbijali šumovi u hodniku i uzanom dvorištu, na koje se još uvijek privikavala.
Odavno se vec bilo smrklo, ali što to znači u gradu svjetlosti, čiji je odsjaj ulazio kroz veliki dvorišni prozor, cijelu scenu svojom mekom svjetlošcu pretvarajuci u sliku nalik na poznata platna Rene Magrita. Baš kad i konačno izmorena odluči da se prepusti skoro neodoljivom snu, više unutrašnjim osjećajem nego sluhom osjeti bat koraka koji je u sebi nosio neku namjeru, jer je njihov ritam bio neodlučan i oklijevajući. U grozničavom očekivanju htjede da se uspravi na laktove, ali u nadolazećoj izvjesnosti kasne posjete, u ushićenom očekivanju ostade u toplom zagrljaju kreveta, poput pogleda zaštićenog očnim kapcima u očekivanju jarkog bljeska.
Tiho i oklijevajuci ključ se okrenu u podmazanoj bravi, dok ga ona nadstvarno osjeti i medju svojim butinama, napeto očekujući da se vrata, koja jedva čujno škripnuše i konačno otvore. Konačno se i sama pretvori u jedan jedini pogled, koji žudno i sa nadražujućim strahom obuhvati tamnu priliku koja je neodlučno stajala u okviru otvorenih vrata. Pokrenu se tek toliko da ga ohrabri, nakon čega on onim svojim mačjim hodom stupi u vaginalno topli i mirisni prostor sobe u čijoj niši se bjelasao prostrani krevet i meko zračili njeni pokrivačem naglašeni oblici.
Dodje i stade ispred kreveta, dok su mu dlakave ruke visile u neodlučnom iščekivanju. Ona naglo odbaci pokrivač i skupljenih nogu sjede na meku ivicu kreveta, svoj ushićeni pogled ne mičući sa visoke prilike, koja je stajala kao da je priješla svoj dio puta i sad stoji u očekivanju nekog ko treba da joj dodje ususret. U mekoj tami potraži i nadje kopču kaiša, koju otkopča i zagrcnuto povuče rajsferšlus uskih somotnih pantalona, pa ih nježno povuče niz noge jednako obrasle svilenom dlakom, tako da joj pred samim licem bljesnuše bijele gaćice iz kojih je zapahnu muški miris koji je omami u potpunosti. Za to vrijeme, on se odmjerenim pokretima oslobodi svoje bluze i košulje, koje baci na obližnju stolicu a onda, oslobodjenim rukama, neočekivano nježno obuhvati njeno zajapureno lice i potom je blagim pokretom povuče k sebi. Nadjoše se u zagrljaju koji je više bio nalik na medjusobni zamagljeni pogled tijelima i u tom pogledu ostadoše sve dok u njemu ne obuhvatiše i ostale detalje ovog neobičnog susreta.
Nakon toga, on je nježno gurnu te se nanovo nadje u toplom zagrljaju kreveta, dok on sjede na njegovu ivicu. Ona se zagrcnuto pretvori u jedan jedini pogled tijelom koje u njenim užarenim mislima bješe izgubilo svaki oblik i poput tijesta ispunjavalo udubljenje u krevetu. Njegova desna ruka se spusti na tu bezobličnu masu i svojim dodirima stade da joj vaja neko novo i zanosno tijelo, koje stade ispunjavati njen uzdrhtali razum. Silazeci od glave nadolje, ruka je naprosto vajala gipke i zanosno razdvojene grudi sa glatkim krugovima u kojima su se oporo propinjale male gužvice bradavica, da bi nakon toga produžila dalje i u svom oblikovanju zategla obli trbušćić i nastavljajući da vaja noge oblih butina i nadahnuto izvijenih koljena, koje su se završavale malim stopalima i prozračnim sitnim prstima. Probudjena i dovedena sebi tim nježnim dodirima, prope se u neizdržljivoj čežnji da to svoje novostvoreno tijelo i konačno otisne i oformi u kalupu kjoji joj se nudio divnom muškom tijelu na kraju te ruke pune nježnosti. Rukama obgli široka ramena, na uzdrhtalim grudima osjećajući dodir svilenih dlaka i odlučnim pokretom svoje oble noge zabaci van kreveta, tijelom mu dajući znak da je podigne, time ga pozivajuci na ples kroz mirisni i topli prostor sobe. Poput iskusnog plesača koji umije voditi svoju partnerku, sigurnom rukom je podiže i privuče k sebi, te se nastaviše lelujati, poput algi u vodi, kroz prostor koji se u potpunosti podavao njihovim pokretima i strujanju njihovih nesputane strasti, koja je svakim korakom bila sve jača kao da se zagrljeni uspinju stepeništem sazdanim od misli i osjećaja. Istovremeno osjetiše da one bijele gaćice, još uvijek, poput nekih vrata, stoje medju njima, naglo zastadoše te ih on odlučno strgnu nakon čega njegov naglo oslobodjeni kur@c nabrekao do pucanja vrelo dodirnu njen trbuh, istovremeno odjek tog dodira vraćajući do svijesti koja se sve više sužavala. Unatraške ga povuče do kreveta na čiju ivicu sjede, nakon čega u zagrcnutom ushićenju, nježno objema rukama nabrekli kur@c uze i njegov svileni glavić prvo pritisnu na užareni obraz.
Dok je on njenu malu glavicu nježno držao u prijeteći dlakavim rukama, ona, u bezgraničnom povjerenju, svojim vlažnim i vrelim usnama nastavi da u zagrcnute misli preslikava oštri obod glavića, žudno prihvatajuci malu bistru kap sa napućenih ustašca koja poluotvoreno iščekivahu sveobuhvatni poljubac njenih ustiju. Opijena mirisom, jezikom liznu oštri obod glavića i njime nastavi pipati jedva primjetne čulne ospice rasute njegovom ivicom, što učini da se cijela njegova prilika pretvori u jedan jedini produžetak tog uzdrhtalog kurca koji nastavi da se trza u jedva podnošljivom ocekivanju.
Neočekivano, on se otrgnu iz tog njenog zagrljaja i dijagonalno opruži po krevetu, ali tako da je njegov kur@c i dalje ostade u uzdrhtalim rukama. Konačno se i ona nadje u krevetu na koljenima kojim ga opkorači, nastavljajuci da svojim usnama i jezikom razgleda svileno nebrekao glavić koji je očekivao… Medju rastvorenim nogama je osjećala vlagu kako se hladi sušeći se na njegovom vrelom dahu, sve dok taj prostor ne ispuni njegovo užareno lice pri čemu uzdrhta osjećajući kako njegov jezik miluje sokom oblivenu gužvicu dražice i nabreklo rascvjetale male i velike usmine ispod kojih se mali otvor grčio u zagrcnutom očekivanju nečega što se sada dešavalo na nekoj drugoj strani.
Kao da je gurnuta ovim očekivanim dodirom, bez daha otvori svoja vlažna i vrela usta i ushićeno ih navuče na svileni glavić, nastavljajuci da klizi niz stablo kurca isprepleteno nabreklim žilama, sve dok joj glavić ne ispuni duboko grlo koje pokuša da gutanjem otvori kako bi ga propustila do onog mjesta gdje je dodir njegovog jezika osjećala skupljen do u jednu jedinu tačku sužene svijesti.
Skoro istovremeno se trgoše i uspraviše na koljena, bez oklijevanja se, izbezumljeno, hvatajući u zagrljaj koji ih i konačno izvuče iz kreveta, te se ponovo nadjose licem u lice, zaustavljeni u očekivanju koje ih je ostavljalo bez daha. I ne razmišljajući, ona ga obgrli oko snažnog vrata da bi se istovremeno propela i svojim oblim butinama obuhvatila oko slabina, neobuzdano se trzajući pri dodirima nabreklog kurca razigranog u prostoru prepona sa rascvjetanim usminama nabreklim i prelivenim sokom koji se rastezao u nevidljivim mirisnim končicima i teškim kapima. Uz jedan mukli krik iz dubina same sebe, zamahnu karlicom i svileni glavić „u letu“ uhvati svojom ružom, da bi njegov oštri obod čvrsto obuhvatila kragnicom svog uskog ulaza i onda bez daha ostala u tom položaju zagrcnutog očekivanja, dok je cijelim svojim, osjećala drhtaje njegova tijela. Oprezno se prope, pri tome pazeći da joj nabrekli glavić ne isklizne iz kragnice majušnog otvora, da bi nakon toga jednim odlučnim zamahom cijelog tijela skliznula niz žilavo stablo kurca sve do njegovog korijena na kojem se osloni svom svojom dražicom, nastavljajuci da je zagrcnuto gnječi iz nje istiskujući sve moćnije talase strasti kojima se prepusti da je nose ka visokoj obali na čijem prostranom žalu je očekivalo smirenje potpunog zadovoljenja njene neizmjerne čežnje. U širokim zamasima nastavi ovu svoju „plovidbu“, svojim oblim butinama krmareći pokrete pod kojima se osjećao nadolazak strasti u snažnom tijelu momka i već se nagovještavali skori trzaji prije nego će iz, do pucanja nategnute kesice, linuti vreli mlazovi koji će ona osjetiti kako joj oblivaju utrobu do samog srca, dok će ukus zalutalih kapi osjetiti i na užarenom jeziku.
I stvarno, nakon par snažnih zamaha, ona se i konačno izvi nošena najvećim talasom, kome se prepusti istovremeno prihvatajući vrele mlazove što su se njenom utrobom razlivali praćeni žestokim trzajima momka koji je nosio ka krevetu, kako bi i konačno smirenje dočekali u njegovom mekom zagrljaju. Stopljeni u jedno jedino biće, ostadoše da očekuju smirenje koje se tanjilo poput talasa u pjeni svoga nestanka na pješčanom žalu i prije nego se opustiše u potpunost, krevet pod njima ne izdrža već se s bukom i lomljavom uruši, dok se oni, zbog toga u još čvršcem zagrljaju, ozareno osmjehnuše, jer tijesnim dvorištem odjeknu nečiji razjareni urlik:
Merde! (francuski: sr@nje!)
Autor: metuzalem
U samoupravnom socijalizmu su godišnjeodmorske sezone bile veoma kratke; nijesu trajale duže od uobičajene ljetnje suše i završavale, takoreći, prvom obilnijom kišom…. Odmaralište u kome sam sreo “čarobnicu” Anku, među prvima je sklopilo svoje škure i utonulo u zimski san a posluga razbježala po okolnim selima, jedva čekajući da se i sama odmori od ove nove i nesviknute rabote… Na rastanku se Anka, duboko zamišljena i tužna, pitala kako ću prezimiti u pustinji barskog gradilišta, uz nebrojena obećanja da će o meni i dalje voditi svoju čudotvornu brigu i redovno navraćati kako bi me, kukavca crnoga, “dospjela” barem povremeno…Tako je i bilo, ali sve rjeđe kako je vrijeme odmicalo, da bi svoje posjete i potpuno obustavila čim su otpočele one žestoke, novembarske oluje…
Jedne tamne novembarske noći dok je, jedna od tih žestokih oluja, pomamno tutnjala barskom kotlinom, snažni južni vjetar je sa uzavrelog mora donosio povijesma potopne kiše, njima nemilice zasipajući ruševni hotel “Rumiju”, koji se, obasjan čestim munjama, jedva nazirao među usukanim palmama i visokim drvećem i starački stenjao pod njenim naletima… Pošto nije bilo struje, nije mi preostalo drugo no da u postelji pokušam nekako preturiti ovu burnu noć, nevoljno osluškujući tutanj talasa i jauke vjetra koji je zajedljivo zavijao kroz mnogobrojne pukotine u dotrajaloj stolariji oronulog hotela, ovoga puta zadovoljan što mi soba nije sa pogledom na more.
Malo po malo, što od ugodne toplote što od osjećaja sigurnosti koju je pružao topli prostor sobe, počeh da tonem u san ali me tom trenutku obuze čudna slutnja; da neko, ne samo što stoji pred nezaključanim vratima već ima namjeru da kroz njih i uđe… Ne stigoh potpuno ni da se probudim kad razvaljena brava škljocnu i vrata oklijevajući otvoriše i to tek toliko da propuste treperavu svjetlost svijeće, što me umiri, instiktivno osjećajući da iza te svjetlosti ne može biti nekog sa zlim namjerama. Uspravljen u svom uzanom krevetu, napeto sam očekivao slijed događanja i bio veoma iznenađen kad u okviru vrata ugledah nepoznato žensko čeljade u najboljim godinama, ogrnuto u prostran kućni mantil tamne boje, dok joj je raspletena crna kosa, donekle skrivajući lice, padala na ramena i slivala niz nabrekla prsa. Jednom rukom je stezala revere svog mantila, dok je u drugoj ruci je stiskala svijeću čiji se plamen očajnički trzao, neodlučna, prije no što i konačno stupi u mračnu i nepoznatu prostoriju.
Kad konačno nađ u sobi i pošto se plamen svijeće umiri, shvatih se predamnom nalazi žena porijeklom iz bliže okoline, jer me, svojim prodornim pogledom ispod prijeteći izvijenih obrva posmatrala tako ispitivački da se potpuno zbunih… Osim toga, njen oštri kukasti nos, tanka usta i uglaste vilice, neodoljivo me potsjetiše na neku od ptica grabljivica iz roda sova, te umjesto slatke jeze ili nekog prijatnog uzbuđenja, osjetih izvjesnu nelagodu, koje ovakva pojava, čak i kada je očekivana, može i mora da izazove.
Trenutak kasnije, njen pogled omekša a crte lica izgubiše oštrinu, dok se osvrtala po sobi da bi, potom, vidijeći tanjirić sa dogorelom svijećom na ormariću, na ostatak prethodne kanula par kapi voska i svoju pažljivo zalijepila te, napokon, smjerno sjela na klimavu stolicu i nanovo u mene uperila svoj ispitivački pogled. Pritom joj se na licu pojavi nešto nalik na osmjeh dok se naginjala da mi šapne…:
– Eeee, lijepi moj, bogomi vidim e moja dobra Anka nije pregnala pominjući te…
Mašala!
Ova njena uzgredna napomena, smiri me namah, jer i prije nego li što mi to i sama pomenu, shvatih da je u stvari došla po nalogu moje dobre Anke koja, svi su izgledi, nije, niti mogla a vjerovatno još manje, htjela da zaboravi svoju divnu “obavezu”…
Još se ne bijah potpuno oporavio od iznenađenja, kad se Velika uspravi i bez ikakvog objašnjenja otsječno naredi da ustanem, što i uradih, nakon čega ona iz džepa izvadi nekakav peškirić, pa potom, ne skidajući mantil, veoma okretno ispruži po toplom krevetu i, propinjući se, onaj peškirić prostije ispod oblih butina koje iznenada sijevnuše u oskudnom svijetlu. Toliko je bila zauzeta sobom da se nije mnogo osvrtala na moje zabezeknuto čuđenje i tek kad se udobno smjesti dade znak da joj priđem.
Kad joj dođoh nadomak ruke, okrenu se i gipko osloni na lakat i bez riječi opipa moje, u međuvremenu do pucanja nabreklo međunožje, pritom veoma vješto otkopčavajući dugme na starinskim prtenim donjim gaćama te one naglo padoše, pritom otkrivajući žestoko otvrdli kur@c i njegov ponosno uzdignut glavić, koji se svileno presijavao u oskudnom svijetlu…
– Ohohoooo, – zadivljeno prošapta, prstom nalik na kandžu nježno gladeći njegov oštri rub [– Evo ga zanago – puna kapa…! Auuu, viđi kako je glatak i tvrd ma taman ka´klas dinamide (dinamita)… Ma i ništa manje opasan…, ja ti jemac!
Prije no što se ponovo ispruži po krevetu, Velika hitro razgrnu mantil i otkri toliko raskošne ženske ljepote, da mi ona, naprosto, oduze dah. Njene duge noge bile su glatke i oble, sa lijepo oblikovanim butinama koje su se završavale onim divnim jastučićima iza kojih su se, jedva, naslućivale omamljujućom i mirisnom vlagom ovlažene prepone, ljubomorno skrivene ispod kovrdžavo obraslog Venerinog brijega… Između divno zaobljenih kukova, raskošno se prostirao ravan i glatak trbuh sa tajanstveno dubokim pupkom. A tek sise…! Oble, čvrste i homerovski propete…, sa malim djevojačkim bradavicama uokvirenim nježno ružičastom kožom.
To što joj se glava, uokvirena po jastuku prosutom kosom, nalazila u dubokoj sjenci noćnog ormariće, ovom mom zagrcnutom utisku uopšte nije smetalo…. Naprotiv, uveliko ga je popravljalo, tako da sam u ovom jedinstvenom visokoumjetničkom aktu mogao uživati, takoreći nesmetano…No to ne potraja dugo, jer se Velika ponovo uzdignu na laktove, pritom ne skidajući pogled sa kurca koji se, u napetom očekivanju, nestrpljivo trzao.
– Ma kako gođ, gre´ota ga je ogrtat ovom ojađelom kabanicom, – zamišljeno i zabrinuto promrmlja pritom na ormarić odlažući zgužvani prteni kondom očevidno socijalističke proizvodnje – iako bez nje ni Titu ne bi´dala…, no moram, kukava, jer dosta je da me ovakvi momak pogleda pa da ostanem trudna, a kamo li kad “protoči iza veljih posti…” ka što bi ti sad…
Iznenađen ovim njenim riječima nijesam znao što da joj odgovorim, no ona nastavi:
– Sreknja li je Anka e nema ove brige no je može svakome momku pridržati, što ona, sretnica i čini bez mnogo priče i obzira… E sad, ako je onako kako me Anka uputila, voljela bih te puštit “golog” u mene, ma ako mi obećaš e ćeš me pazit…
Zbunjeno klimnuh glavom još uvijek ne potpuno svjestan onoga što se događ, pritom gonjen nezadživom željom da se dogodi bilo što… A obećavalo je da se dogodi dosta toga, jer se Velika ispruži s dubokim povjerenjem šireći njene raskošne butine, pritom otkrivajući tamne prepone na kojima se rascvjeta njena, kristalnim sokom oblivena “ruža”, nabreklim usminama izazovno mameći pogled, dodire i nezadrživ prodor u vrele i sočne dubine njene utrobe.
Razrogačenim očima je pratila svaki moj pokret, sve dok glavićem stadoh razgrtati njenu sočnu ljepotu, pri čemu, grčevito sklopi kapke i zadrhta u napetom očekivanju…
– ´Ajde, polako lijepi moj…, – prošapta jedva čujno – polako i s pažnjom da te ne prevari…! Obeća´si…
Ovo upozorenje nije bilo naodmet pošto sam stvarno toliko bio pun da je svaki momenat moglo da se “prelije” što i meni nikako ne bi bilo po volji, te nakon što, bez daha, glavićem razgrnuh nabrekle usmine, osjetih kako on skliznu kroz kragnicu uskog otvora, koji ga prihvati uz radosni drhtaj… Velika istovremeno prope i uzdrhtalo krenu ususret, tako da i bez svoje namjere skliznuh u vrele i sočne dubine, zagrcnuto ushićen uskom utrobom, što mi nametnu veličanstven osjećaj da mi kur@c postade barem dva puta duži no što je bio…
Osim toga, Velika je, iza čvsto sklopljenih kapaka, moj do kraja zarinuti kur@c napeto “gledala” iznutra, pritom ga neprestano “pipajući” svojom uzdrhtalom utrobom, što ne samo potraja, već nas oboje ostavi da visimo u prostorima svojih misli i osjećaja kao da vrijeme bješe stalo… Ne potraja dugo, dok ovu ushićenu neizmjernost ne smijeni osjećaj izdizanja na sve jačim talasima strasti, istovremeno me potsjećajući na dato obećanje, što cijelim svojim tijelom nasluti i Velika i sama propeta u grčevitom očekivanju. Nevoljno i oklijevajući, svoj sokom obliveni kur@c izvukoh iz uzdrhtale utrobe, kako bih, nespretno navukao onaj rasušeni kondom i ponovo vratio sočnim dubinama koje su mamile iz uspaljenog sjećanja…
Nestrpljivo i uzdrhtalo, svoj “obučeni” kur@c ponovo vratih u sočne dubine, istovremeno duboko razočaran novim osjećajem koji je bio nalik onome; kao kad bi se, potpuno go čovjek, nakon razigranog plivanja i kupanja i izlaska iz tople vode u nju nanovo vratio obučen i to sa sve kravatom i šesirom… Mora da je slično bilo i sa Velikom, pošto osjetih da više nema one ranije napetosti i zagrcnutog očekivanja, koje smijeni opuštena pripravnost konačnog prihvatanja… Ono uslijedi i to skoro na ivici volje i zadovojstva, dok sam se, skoro jarosnim trzajima uspinjao ka vrhu talas strasti, do koga stigoh dosta sporo, da bih potom prilično uzdržano otpratio vrele mlazeve, jedva čekajući da se oslobodim prepunog kondoma, kad osjetih da se Velika, uz siktavi šapat prope, rukama mi grčevito stežući uzdignuta ramena…
– ´Ajde, čoče, ma´ni još kojom da i ja svršim…!
Poslusah je i bez mnogo volje “ma´nuh” nekoliko puta, pritom napeto prateći njene pokrete, čiji ritam ubrzo postade tako jak i divalj, da sam morao napregnut svu snagu kako bih održao ravnotežu. U svom iznenadnom finišu, Velika se najednom moćno prope, iznenada svojim raskošnim tijelom praveći“most”, nategnut poput smrtonosno zapetog luka, da bi se, i konačno, u zadnjem divljem trzaju, stopalima oslonila na podnožje dotrajalog kreveta, koji ovo nepredviđeneo opterećenje ne moga izdržati, već naprasno “izgubi živce“ i bez ikakve najave uruši, uz pratnju strahovite lomljave, koja za trenutak nadjača grmljavinu i urlik oluje…
Nakon toga nastade dubok muk, koji potraja sve dok iz zida, uz koji se nazirala gomila olupina, nervozno odjeknuše tupi udarci stisnutom šakom, istovremeno praćeni nečijim jarosnim urlikom:
– U pizdu materinu….!!!!
Autor: metuzalem
Ljeto još nije ni bilo počelo, kada sam neđ pocetkom 60-ih, na kredit kupljenim biciklom iz Bara došao u Sutomore kako bih neđelju, jedini slobodan dan, proveo uz hladan izvor na još uvijek proljećno pustoj plaži… Dan je stvarno bio lijep, sunčan, a more mirno i toplo, tako da sam uz žubor talasa odmah zaspao na, donekle podnošljivom proljetnom suncu koje tek što bješe provirilo iza obližnjeg rta….
Ne potraja dugo kad me iz prostranog radničkog odmarališta, smještenog na njegovoj padini, probudi nekakva borbeno glasna muzika i vika, nalik na svatovsku, koju uskoro smijeni svečana tišina, kao i obično pred neku govoranciju od posebne važnosti. I stvarno, iz nekakvih nevidljivih zvučnika borbeno jeknu promukli glas čiji odjeci odlomataše uz strmoglavu kamenitu padinu planine… Nakon snažnog pljeska, muzika nastavi svoj borbeni marš ali ovoga puta uz žagor nekog brojnog skupa… Pa da, bila je to jedna od onih proslava dvadesetogodišnjice osnivanja neke od proleterskih ili kakve crnogorske udarne brigade, u stvari svečani sastanak preživjelih…
No svejedno, nastavio bih sa prijatnim drijemežom, da se ne javi glad koji me nagna u prilično hladnu vodu, te nevoljno zaplivah prema pučini, ne bi li iz daljine mogao vidjeti što se dogadja na prostranoj terasi odmarališta koje je dominiralo uzvišenjem obraslim u zelenilo. Tek tada vidjeh mnoštvo zastava kojima cio prostor bješe okićen, dok se njime vrzmao nekakav svečano odjeven i važan narod.
Slana voda donekle smiri glad, te se vratih na suncem zagrejani pijesak u namjeri da nastavim spavanje, ali me u tome spriječi pucnjava koja odjeknu sa terase na kojoj se, istovremeno, odvijala bogata gozba sudeći po masnim i mirisnim oblacima koji se bezočno stadoše šunjati kroz izgladnjelu svijest. Ova neočekivana napast, skoro da me nagna da pobjegnem sa plaže i odem negdje drugo ali me od toga odvrati neka neodredjena pomisao da bih se, na neki neshvatljiv način, možda i sam mogao “omrsiti” na toj gozbi koja je prijetila da potraje. I ona stvarno potraja, sve uz pucnjavu i pijane urlike , sve više nalik na bitku sa prilično neizvjesnim ishodom…
Sunce je već bilo na zalasku, kada se konačno uputih na terasu odmarališta, koju osoblje bješe počelo raspremati, te stadoh nesigurno osvrtati za nekim uglom u kome bih ostao neprimijećen dok ne izvidim situaciju u potpunosti. Pošto na terasi takav ugao ne nađoh, polako se ušunjah u prostranu trpezariju i sjedoh za jedan omanji sto u blizini dvokrilnih kuhinjskih vrata kroz koja je prsonal užurbano prolazio…
Ni sam ne znajući što će mi ovo blesavo šunjanje, pomno sam pratio kretanje posluge na kojoj se jasno moglo uočiti da im je proslave bilo preko vrh glave, pritom ne ispuštajući iz vida da i oni mene upitno zagledaju, vjerovatno se čudeći usamljenom i neobično povučenom gostu…
Bilo mi je neugodno i već sam mislio ustati i hitro nestati u sutonu koji se brzo spuštao, kad jedno oblo žensko čeljade, obučeno u usku tamnoplavu suknju i bijelu bluzu, iznenada zastade i pažljivo me osmotri, da bi ubrzo nestala u kuhinji… Prije nego ponovu uhvatih “zalet” da ustanem, vrata se otvoriše a ono žensko čeljade nanovo pojavi i uputi prema meni gledajući me netrmice nekim neobičnim pogledom i prije nego se osvijestih prozbori tihim ali čujnim glasom:
– Oh, kuku mene jadnoj, pa ti, čeljadence moje siroto, izgledaš ka da, barem dva
dana, ništa jelo nijesi…
Iznenađen i još uvijek u dubokoj nedoumici, ne usudih prozboriti bilo što a kamo li odgovoriti na njene riječi pune nježne i neočekivane zabrinutosti… Utoliko se ona primače, svoj nježno zabrinuti pogled ne skidajući sa mene i ponovo prošapta ali ovoga puta sa nekim neobičnim prizvukom:
– A ne sam da toliko doba ništa izjelo nijesi, no ni – jebalo – kako mi se čini…
Kolikogod da veče bješe toplo, naprosto se – sledih na ove njene riječi, što nju mnogo ne zbuni jer se, ne skidajući pogled sa mog unezvjerenog lica, polako primače i nježno pogladi po kratko ošišanoj kosi… I dalje sam nijemo, takoreći užasnuto, pratio veoma prirodno ponašanje i mimiku, ne usuđujući se da učinim bilo kakav pokret i prije no što se malo “razledim”, kad se ona najednom uozbilji, značajno mahnu rukom u pravcu kuhinje i glasno progovori:
– E sad ćemo prvo nešto za večeru… Idem da spremim a ti se malo opusti i smiri,
pošto znam kako ti je…
Prije no sam uspio prozboriti riječ, okrenu se i hitno uputi kuhinjskim vratima, svojim pokretima jasno ukazujući da je duboko svjesna mojih unezvjerenih ali i pohotnih pogleda… U tih nekoliko trenutaka, svojim pogledom obuhvatih njene veoma privlačno “upakovane” obline koje u svojim pokretima posjedovahu onu istu nesputanu slobodu izraza kao što je bila i ona u njenom užarenom pogledu…
Dok sam očekivao neumitni slijed događanja, bespomoćno sam se osvrtao uz osjećaj da sam zalutao u nekakve zabranjene prostore stvarnosti, dok mi je srce žestoko tuklo gušeći me svojim pomamljenim ritmom. Konačno se ono oblo čeljade iznova pojavi u svojim rukama noseći prostran tanjir na kome se dimila gomila pečenja preostalog od svečane gozbe, pa ga hitro i naviknuto položi na sto ispred mene da bi zatim, bez riječi donijela pribor za jelo, bokal vina i dvije čaše … Suprotno mom očekivanju, ali zato na veoma umirujući način i uz primjedbu s mirom pojedem ono što mi je donijela, okrenu se i odleprša za nekim svojim poslom…
Nakon ove, koliko iznenadne toliko i obilne večere, sito opušten i zagrijan tamnim crmničkim vinom, spokojno sam posmatrao živost koja je jenjavala u ogromnoj prostoriji, sve dok ono oblo, gipko i toplo čeljade, po imenu Anka kako kasnije saznadoh, sa dubokim uzdahom olakšanja i konačno sjede za sto, otsutno sipajući vino u vinsku čašu – “sa stopom”…
Pošto se bijah dobro zasitio a ono vino mi razvezalo jezik, stadoh se raspitivati i saznadoh da je iz jednog crmničkog sela u kojoj živi njena brojna porodica u kojoj je odrasla na način koji joj je omogućio da svoj život živi poput bajke, sa svim njenim dobrom i – zlom. Kad mi pomenu da ima namjeru zadnjim vozom otići svojoj rodbini u posjetu, iskreno se zahvaljujući ustadoh da krenem za Bar, ali me ona odlučnim pokretom nagna da ponovo sjednem i kad otpi gutlaj vina, tihim i nekako tajanstvenim glasom, prošapta:
– Stani malo, lijepi moj, nije sve ni u večeri…. Vidim ti ja i onu glad o kojoj niko ne
priča a nema toga koji na nju ne misli… No, ´ajde ti sad samnom da i to sredimo…
Nijesam baš bio načisto u pogledu ove njene tajanstvene namjere, no svejedno, poslušno ustadoh i pođoh za njom uz nekakve skale, sve dok se ne zaustavismo pred vratima koja ona otvori, nakon čega sa čuđenjem primijetih da su tapacirana a prostorija ukusno namještena izrezbarenim namještajem… Na prostranom pisaćem stolu, Anka upali lampu sa velikim abažurom a onda se hitro okrenu i zaključa vrata iza kojih namah ostade sva ona lupa, dovikivanje i žamor koji nas je do tada pratio.
Prije nego se i osvijestih gdje sam i što mi se događa, Anka me obuhvati oblim rukama, svojim jedrim tijelom ostavljajući topao i umilan otisak na mom tijelu, odrvenjelom i uzdrhtalom od neizvjesnosti… Vjerovatno je to osjećala jer se odmače ali samo da bi otkopčala moju košulju i jezikom liznula još uvijek svjež ukus mora i onjušila njegov opor mirisom … Uzdrhtah od uzbuđenja i skoro nesvjesno pogladih njene oble grudi koje su nabreklo ispunjavale bijelu bluzicu od tankog štofa, nespretno pokušavajući da otkopčam onih par, do pucanja zategnutih dugmadi, što mi nekako i pođe za uzdrhtalom rukom te se zagrcnuto zagledah u svu onu ljepotu koja mi tako raskošno ispuni pogled…
Anka živnu i bez najave zadiže svoju kratku i usku suknju, hitrim pokretom i uvijajući se, skide gaćice, koje zadrža u stisnutoj šaci a onda na onaj pisaći sto rasprostrije čistu maramicu na koju okretno sjede, podiže noge i stopala osloni na ivisu izrezbarenog stola, pri tome otkrivajući svoje raskošne butine i mirisne prepone među kojima se, ispod kovrdžavoobraslog Venerinog brijega rascvjeta uzdrhtala i blistavim sokom oblivena ruža sa svojim nabreklim laticama malih i velikih usmina izmedju kojih je, u znatiželjnom očekivanju izvirivala njima zaogrnuta dražica. Dah mi se kidao dok sam zagrcnuto gledao svu tu ljepotu, jedva shvatajući sve ono što mi je Anka u užareno lice dahtala vrelim šapatom dok sam ja, jedva, razabirao njene riječi…
– Ah, viđi samo kako se rastapam od čežnje i želje…! Gledaj ovu moju čežnju i pohotu, čeljadence moje milo, pa sad viđi i sjeti se koliko se tvoje u tebi skupilo… No ona nije tvoja no moja i meni predodređena… Eto te, skoro da pukneš; a da znaš; to je sad moje…, i divno je što si mi to donio da ga prelijemo tamo đe mu je određeno… Oh, jedva to mogu dočekati, ma neću na brzinu i slijepa od nestrpljenja, no polako, pošto si pregladnio znam da ti ne treba više no da me samo takneš vrškom tvojim svilenim pa da iz tebe linu mlazevi – nezadrživi…, a meni je to malo… No ´ajde, polako, samo da prođeš oni uski vjenčić a onda stani i pričekaj dok je ne dođem do sebe pa ću te onda uvesti tamo đe treba, da svu tu čeznju koja se u tebi nakupila, izliješ slobodno i bez zadrške…
Oboje se, zagrcnuti od uzbuđenja, zagledasmo u naš susret tamo među njenim nogama, pri tom smireni nekim beskrajnim obostranim povjerenjem, kao da nam to nije prvi put već jedan mnogostruko uvježbani postupak stapanja u jedno jedino biće… Skoro na rubu svijesti, ne samo da smo gledali već svim čulima pratili događanje tog susreta, koji nastavismo time što ona prstima dohvati damarima izrezbareni kur@c, nabrekao do pucanja i njegov svileno gladak glavić lagano i sa ushićenjem uvede u onaj uski i sokom obliveni otvor, koji ga prihvati uz otpor koji nam je donese dodatno uzbuđenje, a onda se, kad njegov oštro srezani obod konačno i nezadrživo u njega skliznu, zatvori poput gipke i vrele kragnice koja nastavi da ga miluje jedva primjetnim pulsom…
Vrela i zajapurena Anka naglo zabaci svoju lijepu glavicu sa licem u obliku srca na kome su sklopljeni kapci ukazivali da njen, unutrašnji pogled, uveliko luta ivicama sopstvene svijesti, u grčevitom očekivanju da pokrene onaj neizmjerni talas strasti koji će je otplaviti do smiraja duha i tijela koji su joj, tek sada u potpunosti pripadali, zato što ih je samnom dijelila u nesputanom predavanju…
Napeto i bez pokreta sam pratio unutrašnju oluju, pokrenutu našim dodirom koji smo ushićeno i zagrcnuto održavali poput plamena što nam osvjetljava put kojim tumaramo u potrazi za sobom i jedno za drugim, bez daha prateći grčeve strasti kojima se ona uspinjala do vrhunca svog ispunjenja…
Nakon što se nekoliko puta izvi, potom ukoči, zagrcnuto, bez daha i pokreta, kao kao da ju je, odjednom, uzdigao i sobom nosi neki ogroman unutrašnji val… Dugo je trajalo dok se i konačno opusti i otvori oči ispunjene zamagljenim pogledom koji je zračio zahvalnošću i nježnošću… Lagano dolazeći k sebi, ponovo svoje znojno i zajapureno lice nagnu nad “susretom” koji je se i dalje nepomično događao tamo dolje, među nogama, time nas i dalje čineći jednim zajedničkim bićem…
– ´Ajde, milo moje, sad je na tebe red a ja odoh da te iznutra gledam i prihvatim… Ništa mi drugo više ne treba no da to što je moje prihvatim do zadnje kaplje… ´Ajde slatki moj, ´ajde…!
Rukama obuhvati moje kukove a onda nježno ali odlučno povuče k sebi I ja ushićeno osjetih kako klizim u vrele I sočne dubine, tamo gdje me je ona prihvatala u neopisivo nježan i sveobuhvatan unutrašnji zagrljaj iza koga ništa više nijesam naslućivao, osim rubova svijesti koji su se jedva nazirali kroz talase i pjenu uzburkane strasti, kojoj odlaganja više nije bilo… U neizrecivom osjećaju neizmjernog povjerenja, svom tijelu prepustih da ovaj visoki čin samostalno dovede do svog vrhunca, pritom u dubini Ankine utrobe vrhom glavića osjećajući puls zagrcnutog i nestrpljivog očekivanja, koji dodatno uzburka moj osjećaj predavanja sopstvenom tijelu koje potpuno samostalno istisnu tri uzastopna mlaza, prateći ih trzajima koji nas oboje potresoše skoro do gubitka svijesti…
Povratak sebi potraja, dok je svu onu ogromnu čežnju koja dotad ispunjavaše I svijest I tijelo, ne smijeni duboka ali zato veoma slatka tuga koja neumitno prati ispunjenje onog što se podrazumijeva pod arhetipskim pojmom – čovjek – a postoji i traje samo u ovakvim momentima u kojima često sine i ponekad opstane – iskra života. Bez riječi sačekasmo dok se naša zajednička unutrašnja oluja nije smirila da bi se, skrivajući poglede okrenuli sebi i nužnosti oblačenja, kako bi svoju svijest oslobodili nelagode koja slijedi nakon svake, pa i naše – homerovske – jebačine….
Odjednom se meni, neodoljivo nametnu prigodan osjećaj da bi u ovoj prilici trebao nešto reći, te se okrenuh, zajapurenu Anku uzeh u zagrljaj i pošto nježno izljubih njene oznojene kapke I čvrsto poljubih u vrela usta, na uho prošaptah tiho ali razgovjetno:
– Dušo moja slatka, kad nešto promislim da u davnja doba opštenarodne zaostalosti, nešto ovakvo nije bilo moguće bez blagoslova rodbine i popova, možemo bit sretni e ni je to ova samouprava omogućila na ovako divan način…
Anka se blago osmjehnu I prošapta…
– Nije samouprava no dar mojih rodjenih – kojima pripada sve ono što se podrazumijeva, ne
samo pod pojmom – ljubav, već prije svega – poštenje!
Zbunjeno zaćutah na ove njene riječi uz pomisao na ranije shvatanje (opštenarodne) izreke; “Nema pičke bez crmničke…” istovremeno ostajući opčaran činjenicom da sam na jedan čudesan način, umom i cijelim tijelom, doživio dokaz da ova uzgredna primjedba nije stvar plitkog rimovanja već jednog visokoerotskog – stanja svijesti.
Bila je skoro ponoć, kad smo se, umorni I zamišljeni, uspeli strmim skalama do željezničke stanice u koju, umorno dahćući, uskoro uklopara zadnji voz za Crmnicu i, dalje, do Nikšića i željezare neophodne za izgradnju svijetle budućnosti… Oprostih se poljupcem prilagođenim ovako javnom mjestu i Anki pomogoh da se popne uz strmoglave stepenice tako što ono njeno uzbudljivo dupe prihvatih u ruke i uzdigoh do visine platforme sa koje mi Anka uputi jedan zavjerenički osmjeh…
Ostadoh u mraku, zagledan u čkiljavo crveno svijetlo iza koga je jedna uspomena polako odlazila u nezaborav, nakon čega odoh do svog bicikla i pošto ga „odvezah“ od jedne razvaljene ograde, ni na kraju pameti nije palo da ga uzjašem, već ga zamišljeno „zagrlih“ i u njegovon vjernom društvu, polako, pješki zaputih ka gradu i luci Bar, koji su se čkiljavo nazirali u dubini prostranog zaliva.
Autor: metuzalem
